Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3608/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojega zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1892/20-33 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 kao neosnovana i potvrđuje se presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1892/20-33 od 25. svibnja 2023. pod točkom I. izreke u odnosu na dosuđeni iznos glavnice od 954,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. srpnja 2020. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1892/20-33 od 25. svibnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu odluke o zateznim kamatama na iznos glavnice od 954,00 eura i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice DĐĆ iz [adresa] za isplatu zatezne kamate na iznos glavnice od 954,00 eura koja zatezna kamata teče od 25. svibnja 2020. do 23. srpnja 2020. kao neosnovan. r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužiteljice DĐĆ iz [adresa] i tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, ukida se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1892/20-33 od 25. svibnja 2023. i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Uvažava se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1892/20-33 od 25. svibnja 2023. i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. Ostavlja se da se o troškovima žalbi stranaka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 1.009,65 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 954,00 eura od 23. siječnja 2019. do isplate, a na iznos od 55,65 eura od 25. svibnja 2023. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 529,93 eura sa zateznom kamatom (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.211,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2023. do isplate (točka III. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa od 1.260,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu kojim zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen za daljnji iznos od 83,64 eura s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tužiteljica pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1.točka 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe te zahtjeva naknadu troška nastalog joj podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 954,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i pod točkom III. izreke te prvostupanjsko rješenje žalbom pobija tuženik ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i da shodno tome preinači i odluku o troškovima parničnog postupka te da iste prizna tuženiku, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete koju trpi kao posljedicu stradavanja u prometnoj nesreći od 2. srpnja 2018. za što je odgovoran osiguranik tuženika.

6. U žalbenoj fazi postupka, po žalbi tuženika, sporna je zakonitost prvostupanjske odluke jer tuženik smatra da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da kod tužiteljice nije došlo do povrede prava osobnosti takvog stupnja da bi to opravdavalo dosuđivanje naknade štete. Osporava i pravilnost utvrđenja da je ozljeda koju je tužiteljica zadobila posljedica štetnog događaja, a u koliko drugostupanjski sud ne bi našao žalbu osnovanom u tom smislu, tuženik osporava visinu naknade neimovinske štete koja je dosuđena tužiteljici jer smatra da nije bilo mjesta primjeni tzv. novih Orijentacijskih kriterija za dosuđivanje naknade neimovinske štete te osporava i tijek zateznih kamata priznatih tužiteljici na dosuđeni iznos neimovinske štete.

7. Žalitelju valja odgovoriti da je točno da je dijagnoza istegnuća mišića vrata postavljena na temelju subjektivnih tegoba o kojima je iskazivala tužiteljica (bolnost vrata), što je vještak naveo i u pisanom nalazu i mišljenju. Međutim, vještak je stručno i jasno, u svom usmenom očitovanju na ovaj prigovor tuženika, odgovorio da se ova dijagnoza može postaviti i bez objektivnih manifestacija ozljeđivanja i to jer da prema QTF klasifikaciji prvi stupanj lakšeg oblika istegnuća vrata podrazumijeva bolnost u odsutnosti objektivnih znakova ozljeđivanja, što znači da ozljeda, kao i u ovom slučaju, može klinički biti postavljena i na temelju pregleda i subjektivnih tegoba oštećene.

7.1. Ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja tako dano očitovanje prihvaća kao stručno i objektivno te smatra da općenitim navodima žalbe isto nije odvedeno u pitanje.

8. Sud prvoga stupnja pravilno, na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja utvrđuje i da je tužiteljica, zbog ozljede koju je zadobila:

- trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju od 3 dana te slabog intenziteta u trajanju od 15 dana,

- da je pretrpjela jaki primarni strah kratkog trajanja, nakon čega da je pretrpjela sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana i strah manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana,

- da zadobivena ozljeda nije za posljedicu imala smanjenje životne aktivnosti i da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi,

- da je nakon inicijalne liječničke obrade tužiteljica liječena na način da je morala mirovati i po potrebi nositi ovratnik i uzimati analgetike,

- a da je tužiteljica iskazala da je tijekom oporavka imala mučnine i glavobolje, da su ju boljeli vrat i leđa te da je zbog toga bila na bolovanju skoro mjesec dana (potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad u spisu).

9. Te činjenične okolnosti i po shvaćanju ovoga suda opravdavaju dosudu pravične novčane naknade štete, neovisno od činjenice što kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice u vidu smanjena životne aktivnosti i neovisno od činjenice što tužiteljica nije morala provoditi neko složenije liječenje.

9.1. Činjenica je da je tužiteljica imala tegobe kako ih je opisala, a tuženik ni jednim obrazloženim navodom to nije doveo u sumnju, a kamoli dokazao da tome ne bi bilo tako. Činjenica je i da bolove i strah tužiteljica nije trpjela toliko kratko da bi se utvrđena duljina i jačina pretrpljenih bolova i straha mogle podvesti pod neznatne posljedice koje stoga ne bi bile podobne dovesti do povrede prava osobnosti tužiteljice na duševno i tjelesno zdravlje. Sumarno gledano, tužiteljica je bolove, koje je opisala, trpjela 19 dana i zbog ozljeđivanja je trpjela i strah u sumarnom trajanju od 16 dana, pri čemu se ne može zanemariti da su i strah i bolovi bili različitih intenziteta, da tužiteljica zbog ozljeđivanja nije bila u nemogućnosti funkcionirati na uobičajeni način kroz to vrijeme, jer je morala mirovati li uzimati lijekove protiv bolova, i da sve to, u dovoljnoj mjeri, ukazuje da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, što opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu prethodno navedenih odredbi materijalnog prava.

10. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Su-IV-47/2020-5 održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prihvaćeno je pravno shvaćanje kojim se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama kunama povećavaju za 50%. Također je zauzeto pravno shvaćanje da se navedeni kriteriji i tako povećani iznosi za 50% u primijeni ZOO-a primjenjuju uvijek kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti na sve obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu ZOO-a/05. Navedeni orijentacijski kriteriji primjenjuju se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) to jest od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH točnije od 15.6.2020.

10.1. Točno žalitelj u vezi s tim u žalbi navodi da se radi o kriterijima za naknadu neimovinske štete koji su doneseni nakon što je šteta tužiteljici nastala. Međutim, kako tuženik štetu tužiteljici nije naknadio prije donošenja istih, već je naprotiv, u ovom postupku ustrajao na osporavanju osnovanosti njezina zahtjeva, to je sud prvoga stupnja pravilno, primjenom navedenih kriterija odlučio o visini do koje je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Osim toga, ne radi se o propisu na koji se odnosi ustavna kategorija zabrane retroaktivnosti, već se radi o orijentacijskim kriterijima za sudove u svrhu ujednačavanja sudske prakse kod dosude visine naknade neimovinske štete, koji su usklađeni s obzirom da je od donošenja ranijih orijentacijskih kriterija prošlo znatno vremensko razdoblje te je u međuvremenu stupio na snagu i ZOO/05.

11. Imajući stoga na umu utvrđenu vrstu ozljede, duljinu i jačinu bolova straha koje je tužiteljica pretrpjela i vrstu liječenja koje je provedeno, ovaj je sud stava da je sud prvoga stupnja pravilno odredio iznos pravične novčane naknade neimovinske štete na koju tužiteljica ima pravo u smislu uvodno navedenih zakonskih odredbi.

12. Zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete sud je tužiteljici priznao od 23. siječnja 2019. uz obrazloženje da je u tom trenutku liječenje već bilo završeno, pri čemu se sud nije pozvao na materijalnopravne odredbe na kojim temelji tu svoju odluku.

12.1. Osnovano u tom dijelu tuženik pobija zakonitost prvostupanjske odluke. Ovo jer iz stanja spisa ne proizlazi da se tog nadnevka tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom, a da unatoč tome, tuženik u roku iz čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Nar. nov. broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP-a), tužiteljici štetu nije isplatio. Dapače sud i sam utvrđuje (iako kod odluke o troškovima, točka 32. obrazloženja) da nije dokazano da je odštetni zahtjev tužiteljica tuženiku uopće uputila.

12.2. Slijedom toga, jer u smislu te odredbe, a ni čl. 1103. ZOO-a, zatezna kamata na iznos neimovinske štete ne teče od kada je liječenje dovršeno nije bilo mjesta niti dosudi zatezne kamate od 23. siječnja 2019. pozivom na takvo obrazloženje. Tužiteljici je u opisanoj situaciji zateznu kamatu trebalo priznati od podnošenja tužbe, 24. srpnja 2020., sukladno čl. 1103. ZOO-a.

13. Zbog navedenog je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP-a.

14. Prije obrazlaganja (ne)pravilnosti odluke o troškovima parničnog postupka valja reći da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijanog prvostupanjskog rješenja, odnosno kada je utvrdio da je tužba povučena za iznos od 1.260,87 eura.

14.1. Sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a za povlačenje tužbe potreban je pristanak tuženika. To znači da kada tuženik takav pristanak ne da, kao u ovom slučaju, da sud mora meritorno odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva na koji se povlačenje odnosi. Takve obveze se sud, kod izričitog protivljenja tuženika povlačenju tužbe, ne može osloboditi, neovisno od činjenice što smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe (čl. 191. st. 3. ZPP-a).

15. Slijedom toga odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.

16. Kako će nakon donošenja meritorne odluke o dijelu tužbenog zahtjeva o kojem je pogrešno odlučeno prethodno navedenim prvostupanjskim rješenjem doći do promjene uspjeha stranaka u ovom postupku, a o tome će ovisiti i pravilnost prvostupanjske odluke u dijelu o kojem je odlučeno pod točkom III. izreke pobijane presude to su u tom dijelu uvažene žalbe stranaka i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbi u tom dijelu (čl. 375. ZPP-a), ali uz uputu sudu da o istima vodi računa kod donošenja nove odluke.

17. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalih im podnošenjem žalbi temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević