Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3843/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-2/2021. od 27. lipnja 2023., dana 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-2/2021. od 27. lipnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:
„I. Tužba se odbacuje.
II. Dužna su tužiteljica, u roku 15 dana, naknaditi tuženici parnični trošak ovog postupak u iznosu od 497,71 eur / 3.750,00 kn.“
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a tužiteljici dosudi troškove postupka uvećane za troškove žalbe, odnosno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. U predmetnom postupku tužiteljica traži zaštitu svog posjeda stana u [adresa] koji joj je, prema njezinim navodima, oduzela tuženica.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je tužiteljica bila udana za sina tuženice pok. TJ, koji je poginuo 2003.,
- da su u tom stanu stanovali pok. TJ sa suprugom AJ (tužiteljica) i kćerkom A,
- da se predmetni stan nalazi na prvom katu stambene zgrade anagrafske oznake [adresa],
- da su se u pogledu toga stana vodili parnični i ostavinski postupak,
- da je tužiteljica iselila iz toga stana 2004. i otišla kod svojih roditelja, čime je napustila posjed toga stana ali tužiteljica i tuženica su se uskoro dogovorile da zajednički iznajmljuju taj stan dok se pravomoćno ne riješe svi postupci pred sudom koji se vode u pogledu stana, čime je tužiteljica uvedena u suposjed stana,
- da je taj dogovor funkcionirao na način da bi tužiteljica dala oglas za iznajmljivanje stana, a tužena bi odredila tko će biti podstanar, dala ključ tome podstanaru i uvela ga u stan,
- da su postojala tri ključa od ulaznih vrata, jedan je imala tužiteljica, a jedan tuženica,
- da je tužiteljica 2018. odlučila da više neće dijeliti najamninu s tuženicom tako da je tadašnja podstanarka F, prije iseljenja, zadnje iznose najamnine u cijelosti plaćala tužiteljici,
- da je tužiteljica 8. rujna 2019. predmetni stana iznajmila NJ, bez suglasnosti tuženice, što proizlazi iz priloženog ugovora, iskaza svjedoka, ali i iskaza samih stranaka,
- da je NJ odmah kad je unajmio predmetni stan promijenio bravu na ulaznim vratima stana, dakle, 8. rujna 2019., što je tužena utvrdila isti dan, naime sama tužena je u svom iskazu navela da je taj dan pozvala policiju i pokušala otključati ulazna vrata stana, ali je utvrdila da je brava promijenjena (str. 35. spisa),
- da je podstanar NJ bravu na ulaznim vratima promijenio po nalogu tužiteljice koja mu je rekla da to učini kako tuženica ne bi mogla ući u stan, s obzirom da raspolaže ključem od ulaznih vrata,
- da je tužena potom ustala s tužbom zbog smetanja posjeda protiv podstanara NJ, ali ne i protiv tužiteljice koja mu je iznajmila stan,
- da je NJ najamninu plaćao tužiteljici,
- da je NJ iz predmetnog stana iselio 5. prosinca 2020., te je tuženica odmah po njegovom iseljenju promijenila bravu na ulaznim vratima stana, što proizlazi iz priloženog zapisnika (str. 15. spisa), ali i iskaza svjedoka NJ i samih stranaka,
- da je tužiteljica potom, par dana kasnije, razbila tu novu bravu na ulaznim vratima stana, ali oštetila i sama vrata,
- da je tuženica pozvala policiju, nakon čega tužiteljica više nije dolazila, a tuženica je na ulazna vrata stavila panel ploču (str. 36. spisa),
- da je tužiteljica navela da ona, nakon što je razbila ulazna vrata i bravu motornom pilom, tu više ne dolazi pa ne zna tko je u stanu,
- da je potom 6. veljače 2022. tuženica utvrdila da su u predmetni stan uselili novi podstanari koji su joj naveli da su predmetni stan razgledali s A (unuka tuženice, kći tužiteljice) i dogovorili najam, kao i da ih pitanje vlasništva stana ne zanima jer oni imaju ugovor o najmu toga stana te da su ti ljudi postavili nova ulazna vrata stana (str. 36. spisa),
- da je tuženica o tome obavijestila policiju, a po dolasku policije da su u stan došli tužiteljica, njezina kći A i Lucijin suprug, policija da je obavila uredovanje na terenu i tuženicu uputila da podnese tužbu.
7. Budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da je sporni čin smetanja posjeda bio 5. prosinca 2020., a tužba je podnesena 4. siječnja 2021., tužba je podnesena u zakonskom roku.
8. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje, da je uspostavljeni suposjed na spornom stanu trajao do 8. rujna 2019. kada je tužiteljica u taj stan uselila podstanara NJ koji je promijenio bravu na ulaznim vratima stana, čime je tuženici u cijelosti oduzet suposjed stana.
8.1. Iako je tuženica promjenu brave na ulaznim vratima, dakle, oduzimanje suposjeda, utvrdila isti dan 8. rujna 2019., ona ništa nije poduzela protiv tužiteljice u pogledu povrata suposjeda stana više od godinu dana.
8.2. Tužba za smetanje posjeda protiv podstanara NJ nije od značaja iz razloga što je on postupao po nalogu tužiteljice. Dakle podstanar NJ, ukazuje se kao pomoćnik u posjedu putem kojeg tužiteljica vrši posjedovne čine i putem kojeg je tužiteljica izvršila čin smetanja suposjeda oduzimanjem suposjeda tuženici. Iz toga proizlazi da je u trenutku kad je tuženica, po iseljenju podstanara NJ, promijenila bravu na ulaznim vratima stana, pravo na posjedovnu zaštitu imala tužiteljica, jer se u tom trenutku njezin, silom stečen, posjed umirio. Stoga čin tuženice od 5. prosinca 2020. predstavlja čin smetanja posjeda.
8.3. Međutim, sama tužiteljica je navela da ona, nakon što je par dana nakon 5. prosinca 2020. razbila ulazna vrata motornom pilom, tu više ne dolazi pa ne zna tko je u tom stanu, dok je tuženica navela da nakon toga ona više nije mijenjala bravu na ulaznim vratima te je samo na ulaz prislonila panel ploču da ne bi stan bio skroz otvoren. Nadalje je tuženica navela da je 6. veljače 2022. utvrdila da su u stanu novi podstanari koji su joj rekli da su iznajmili stan u dogovoru s A (kćerkom tužiteljice i unukom tuženice) te su ti ljudi postavili nova ulazna vrata stana. Taj navod tuženice tužiteljica nije osporila.
9. Radi toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da je tužiteljica, time što je par dana nakon 5. prosinca 2020., a prije početka ovog postupka, razbila bravu na ulaznim vratima i sama ulazna vrata, dopuštenom samopomoći vratila svoj suposjed predmetnog stana. Naime, činjenica da su u stanu, a protiv volje tuženice, novi podstanari, dokaz je istinitosti navoda tuženice da ona, nakon što je tužiteljica pilom razbila bravu na ulaznim vatima i ulazna vrata, više nije poduzimala nikakve čine s ciljem ponovnog oduzimanja suposjeda tužiteljice.
9.1. Tužiteljica ne mora posjedovne čine poduzimati osobno, već i putem druge osobe, a iz prethodnih utvrđenja proizlazi da isto redovito čini preko podstanara i kćerke A, što proizlazi iz njezinog navoda.
10. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 70/19 - dalje ZV), propisano je, da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
11. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
12. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da je bit posjedovne zaštite u održavanju kontinuiteta postojećeg posjedovnog stanja, zbog čega ostvarivanje prava na zaštitu posjeda vodi ka uspostavi posjedovnog stanja kakvo je bilo prije poduzetog čina samovlasnog smetanja, pa ako se ranije posjedovno stanje uspostavi prije pokretanja posjedovne tužbe kao u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nema pravo na posjedovnu zaštitu jer za to nema pravni interes.
13. Tužba za smetanje posjeda kondemnatorna je tužba jer se istom traži predaja spornog stana u posjed tužiteljici, postavljanje novih ulaznih vrata i zabrana svakog takvog i sličnog smetanja posjeda ubuduće, pa sud nije mogao istu odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa.
14. Prema odredbi čl. 187. ZPP tužba za utvrđenje može se podići kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, što u predmetnom postupku nije slučaj. Tužiteljica traži, kako je navedeno, uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu smetanja posjeda ubuduće pa takvu tužbu sud nije mogao odbaciti, već, ukoliko smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 21. st. 1. ZV, kako se navodi u obrazloženju rješenja, odbiti kao neosnovan.
15. Neosnovano se pri tom u žalbi prigovara, da tužiteljica nije uspostavila ranije posjedovno stanje, jer da nije uspjela zamijeniti bravu budući da ju je u tom spriječila tuženica, pozvavši policiju pa su vrata stana ostala otvorena i bez brave.
15.1. Navedeno je suprotno činjeničnim utvrđenjima da su u stanu novi podstanari koji su tuženici rekli da su iznajmili san u dogovoru s A (kćerkom tužiteljice i unukom tuženice) te su ti ljudi postavili nova ulazna vrata stana, a što tužiteljica nije osporila, dapače, sama tužiteljica je iskazala da je „uspjela 8.2. naći podstanara koji je prihvatio da živi u stanu“ te je u konačnici „namontirao“ nova vrata za koja ima ključ. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica, putem trećih osoba, postavila nova ulazna vrata stana koji koriste osobe kojima je ona, uz posredovanje svoje kćeri, iznajmila stan.
16. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u isključivom posjedu spornog stana jer su osobe, koje su promijenile vrata i koriste stan, radile po njezinom nalogu odnosno uz njezinu suglasnost, pa se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da tužiteljica nema ključeve stana jer su vrata razbijena.
17. Po ocjeni ovog suda, sudska zaštita posjeda u primjeni odredbe čl. 21. st. 4. ZVDSP nije isključena nakon što se tužiteljica poslužila dopuštenom samopomoći zato što zakonske odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite, dakle, i u dijelu zahtjeva za utvrđenje čina smetanja te zabrane takvog ili sličnog smetanja (tako rješenje VSRH broj Rev- 1225/2022-2 od 16. svibnja 2023. godine).
18. Pri tom u postupku nije niti utvrđeno, kada je tužiteljica uspostavila svoj posjed spornog stana odnosno je li isto učinjeno samim razbijanjem brave na ulaznim vratima i vrata stana, ili postavljanjem novih vrata i brave od strane osoba kojima je ona iznajmila stan (za koje navodi da se dogodilo 8.2., ali ne i godinu); isto međutim nije odlučno u situaciji kada je i po mišljenju ovog suda, tužiteljica uspostavila svoj posjed spornog stana te u odnosu na taj dio zahtjeva, ne bi imala pravo na posjedovnu zaštitu.
19. Prvostupanjski je sud, međutim, odbacio tužbu pozivajući se na to da tužiteljica nema pravnog interesa za istu, iako se pravni interes u ovoj parnici, s obzirom na kondemnatorni zahtjev, ne utvrđuje niti može biti razlog za odbačaj tužbe, koja je podnesena u prekluzivnom roku.
20. Radi toga je propustio odlučiti o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.
21. U ponovljenom postupku sud će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva kakav je postavljen u tužbi, te o predmetu spora donijeti zakonitu odluku, na temelju citiranih odredaba ZV, a o istom dati i valjane razloge.
22. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parnice jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.
23. Na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, te u odnosu na odluku o troškovima žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 25. veljače 2025.
Sudac:
Gordana Bošković Majerović
