Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4559/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur., u pravnoj stvari tužiteljice ĆM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Luciji Car- Pavlic, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima Josipu Grošeta i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1904/2020-20 od 3. ožujka 2022., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-1904/2020-28 od 2. svibnja 2022., dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1904/2020-20 od 3. ožujka 2022., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-1904/2020-28 od 2. svibnja 2022. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1904/2020-20 od 3. ožujka 2022., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-1904/2020-28 od 2. svibnja 2022.

II Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1904/2020-20 od 3. ožujka 2022., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-1904/2020-28 od 2. svibnja 2022. u pobijanom dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev preko iznosa od 467,02 eura do iznosa od 487,76 eura ili u iznosu od 20,74 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama.

III Uvažava se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana, preinačava se rješenje o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1904/2020-20 od 3. ožujka 2022., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-1904/2020-28 od 2. svibnja 2022. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 446,28 eura do iznosa od 467,02 eura ili u iznosu od 20,74 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 20,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2025. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za ostale osobe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1904/2020-20 od 3. ožujka 2022., ispravljenom rješenjem toga suda poslovni broj P-1904/2020-28 od 2. svibnja 2022. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 168,36 eura (1.268,48 kn[1] ) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od siječnja 2009. do prosinca 2010. pa do isplate, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke navedene ispravljene prvostupanjske presude tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi parnični troška u iznosu od 446,28 eura (3.362,50 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. do isplate.

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske presude do isplate, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi ponovnog provođenja glavne rasprave.

2.2. Protiv rješenja o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke osporene presude u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 41,47 eura (312,50 kn) žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku odluku, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.3. Tužiteljica je predložila donošenje dopunskog rješenja o naknadi parničnog troška i to u odnosu na plaćene pristojbe na tužbu i presudu. Obzirom na prihvaćanje navedenog tužiteljičinog prijedloga za donošenje dopunskog rješenja o trošku pristojbi kao u rješenju suda prvog stupnja posl. br. P-1904/2020-40 od 2. svibnja 2024., ti su žalbeni navodi sada bespredmetni.

3.1. Žalba tuženika je neosnovana.

3.2. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je prvostupanjska odluka razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može povodom žalbe ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi kao i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Tvrdnje iz žalbe tuženika da prvostupanjska presuda predstavlja povredu načela ravnopravnosti i pravičnosti, da parnični postupak u izvedbi prvostupanjskog suda nema element kontradiktornosti te da odluka prvostupanjskog suda predstavlja arbitrarnu odluku su netočne. Prvostupanjski je sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice, koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse. U tom smislu na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude ne utječe žalbeno pozivanje na navod iz obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 5038/2015 od 12. srpnja 2018.

4.3. U odnosu na prigovor podnositelja o povredi prava na pravično suđenje s aspekta procesne jednakosti valja reći da je pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja" i right to be heard – "pravo biti saslušan") sadržajno blisko domaćem načelu saslušanja stranaka prema kojem svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tuženik tijekom postupka bio zastupan po punomoćnicima odvjetnicima te je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje. Stoga je neosnovano pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-4510/2010 od 12. siječnja 2015. Slijedom navedenog se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

4.4. Povodom daljnjih žalbenih navoda tuženika valja ukazati da je, obzirom na iznos tužbenog zahtjeva, ovaj predmet spor male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. u vezi čl. 458. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim povrede iz toč 3 te odredbe, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ovdje po načelu tempus regit actum mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) kada je na temelju rješenja prethodnog pitanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu od 4. studenog 2005. solemniziranog 8. studenog 2005. po Javnom bilježniku Mladenu Burecu u Zagrebu pod br. OU-1279/2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora o valutnoj klauzuli kojoj je glavnica vezana uz Chf zbog toga što se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača, naložio tuženiku isplatu razlike iznosa primljenih u otplati kredita s osnova ništetnih odredbi kojima je ugovorena otplata anuiteta kredita s valutnom klauzulom u Chf u iznosu od 168,36 eura (1.268,48 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od stjecanja do isplate.

6. Žalbeni navodi tuženika o propustima u činjeničnom utvrđenju predstavljaju isticanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP a što je suprotno odredbi čl. 467. st. 1 u vezi čl. 458. st. 1 ZPP i kao takvo ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.

7. Osporavanje pravilnosti primjene materijalnog prava u odnosu na otklanjanje primjene odredbe čl. 84. ZZP/03 nije osnovano budući da odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena otplata anuiteta kredita s valutnom klauzulom u Chf predstavljaju odredbe koje je dopušteno ocjenjivati jer one, suprotno čl. 84. ZZP/03 nisu jasne ni lako razumljive i lako uočljive niti je tužiteljica temeljem sadržaja tih odredbi mogla približno predvidjeti njihov učinak u razdoblju otplate kredita.

8. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, temeljem koje odredbe se tužiteljica pozvala na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja te u vezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedene odredbe ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz Chf suprotne su odredbi čl. 12. ZOO kojim je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje interese a svaki rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

9. Žalbeni navodi tuženika o nevezanosti pravomoćnim odlukama suda donesenim u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog navodne obaviještenosti tužiteljice u predugovornoj fazi sklapanja ugovora predstavljaju osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja. Isto tako i žalbeno osporavanje vještačenjem utvrđene visine tužiteljičine tražbine pozivom na navodne negativne tečajne razlike i kao da je ugovoren kunski kredit predstavlja osporavanje utvrđenih činjenica. Prvostupanjsku odluku tuženik u ovom sporu male vrijednosti ne može s uspjehom dovesti u dvojbu žalbenim razlozima svedenim na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

10. U vezi opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno je primijenjena odredba čl. 1115. u vezi čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO. Ovdje ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio sporne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf s unaprijed pripremljenim sadržajem slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja. Tuženik stoga neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata od tuženika kao nesavjesnog stjecatelja, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

11. U žalbi se osporava i pravilnost zaključka suda prvoga stupnja o neosnovanosti prigovora zastare u odnosu na zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Prvostupanjska je odluka o neosnovanosti prigovora zastare u skladu sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31 siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2). Obzirom na to da je zastara za tražbinu s osnove ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u Chf nastupila 14. lipnja 2023. jer je u tom dijelu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017, pravomoćna 14. lipnja 2018., tražbina iz tužbe od 22. travnja 2020. za povrat isplaćenog s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nije u zastari, sukladno odredbama čl. primjenu čl. 214. u vezi čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO.

12. Za razliku od netočnih žalbenih tvrdnji tuženika da se ništetnost više ne može isticati nakon što je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen kao što tuženik navodi, činjenica ispunjenja ugovornih obveza nije zapreka za utvrđenje ništetnosti ugovora ili utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora, sukladno čl. 328. u vezi čl. 324. st. 1. ZOO.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika o nemogućnosti isticanja ništetnosti ukazuje se na odredbu o pravu na isticanje ništetnosti iz čl. 327. st. 1 ZOO. Upravo u skladu sa odredbom čl. 324. ZOO je prvostupanjski sud rješavanjem prethodnog pitanja utvrdio djelomičnu ništetnost spornih odredbi o valutnoj klauzuli. Nastavno na sadržaj presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. tuženik netočno navodi da se odredbama o valutnoj klauzuli u valuti Chf ne vrijeđa javni interes te da one stoga predstavljaju odredbe manjeg značaja. Posljedično se tuženik neosnovano poziva na odredbu o naknadnom nestanku uzroka ništetnosti iz čl. 326. st. 2 ZOO.

14. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP/03 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12., čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 214. u vezi čl. 215. st. 1. i čl. 225. te čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO kada je tuženiku naložio isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate, na što ne utječe žalbeno pozivanje na po tuženiku izdvojene pojedine dijelove odluka drugih sudova, na izdvojeno mišljenje suca Ustavnog suda Republike Hrvatske UM uz odluku br. U-III-4150/2019 i dr. od od 3. veljače 2021. te na članak dr. sc. OM naslova: Slučajan odabir Chf kredita kao sredstva za stjecanje neočekivane zarade. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP je povodom žalbe tuženika odlučeno kao u stavku I izreke presude.

15. Kada je tuženiku naložio da tužiteljici naknadi parnični trošak, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP, što tuženik i ne osporava određenim žalbenim navodima. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku I izreke ovog rješenja.

16.1. Tužiteljica djelomično osnovano ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP ostvaren u dijelu odluke o naknadi parničnog troška.

16.2. O naknadi parničnog troška je prvostupanjski sud odlučio primjenom čl. 154. st. 2 te čl. 155. ZPP i u skladu sa mjerodavnim odredbama tbr. 7. toč. 1, tbr. 8. točka 1 i tbr. 9. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Odlučujući o naknadi parničnog troška sud prvog stupnja nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude, koja odluka je odraz pogrešne primijene odredbe čl. 155. st. 1 ZPP i tbr. 9. točka 3 Tarife.

16.3. Budući da je tužiteljica u skladu s odredbom čl. 164. st. 3. ZPP postavila zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište za objavu presude do završetka raspravljanja a njen je punomoćnik pristupio na ročište na kojem je objavljena presuda kao što je vidljivo iz sadržaja zapisnika o objavi presude u predmetu suda prvog stupnja od 3. ožujka 2022. te se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka, valjalo je primijeniti tbr. 9. toč. 3 Tarife u vezi čl. 155. st. 2 ZPP.

16.4. Odredbom tbr. 9. toč. 3 Tarife propisano je da odvjetniku pripada pravo na nagradu za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda u vrijednosti od 50% nagrade iz tbr. 7. Tarife. S obzirom na vrijednost predmeta spora i pripadajućih 25 bodova po tbr. 7. toč. 1. Tarife, tužiteljici za pristup na ročište za objavu presude pripada nagrada u vrijednosti 12,5 bodova, koja uz obračun po tbr. 50. Tarife sa zatraženih 10,00 kn iznosi 125,00 kn a uz uvećanje po tbr. 42 Tarife od 25% za PDV sveukupno iznosi 156,25 kn odnosno 20,74 eura.

16.5. Stoga tužiteljici primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP u vezi čl. 155. ZPP i tbr. 9. toč. 3 Tarife te članka 29. stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018) pripada naknada i tog parničnog troška, u iznosu od 20,74 eura koja je dosuđena kao u stavku III izreke rješenja. U preostalom dijelu kojim je tužiteljica neosnovano tražila naknadu ovog troška do iznosa od 312,50 kn ili 41,47 eura iz troškovnika priloženog u prvostupanjskom spisu a radi se o razlici od 20,74 eura, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP riješiti kao u stavku II izreke rješenja.

17. Obzirom na polovičan uspjeh tužiteljice sa žalbom, o njezinom zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 4. istog zakona, kao u stavku IV izreke rješenja.

18. U stavku V izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.154. st. 1 ZPP.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

S u d a c:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.