Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-609/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3379/2023-17 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3379/2023-17 od 14. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tuženika, Privredna banka Zagreb d.d., [adresa],OIB: 02535697732, i tužitelja PH, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojemu glasi: "… po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila..."

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl.6.2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tuženika, Privredna banka Zagreb d.d., [adresa],OIB: 02535697732, i tužitelja PH ,[adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], , u dijelu u kojemu glasi: "… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja."

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 02535697732, [adresa], isplatiti tužitelju PH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.090,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,24 EUR tekućom od 31.3.2008. do plateža,

- na iznos od 11,01 EUR tekućom od 31.10.2008. do plateža,

- na iznos od 1,91 EUR tekućom od 30.11.2008. do plateža,

- na iznos od 11,63 EUR tekućom od 31.12.2008. do plateža,

- na iznos od 13,11 EUR tekućom od 31.1.2009. do plateža,

- na iznos od 13,76 EUR tekućom od 28.2.2009. do plateža,

- na iznos od 12,04 EUR tekućom od 30.4.2009. do plateža,

- na iznos od 12,04 EUR tekućom od 30.4.2009. do plateža,

- na iznos od 9,37 EUR tekućom od 31.5.2009. do plateža,

- na iznos od 7,10 EUR tekućom od 30.6.2009. do plateža,

- na iznos od 7,61 EUR tekućom od 31.7.2009. do plateža,

- na iznos od 8,92 EUR tekućom od 31.8.2009. do plateža,

- na iznos od 8,77 EUR tekućom od 30.9.2009. do plateža,

- na iznos od 7,52 EUR tekućom od 31.10.2009. do plateža,

- na iznos od 9,86 EUR tekućom od 30.11.2009. do plateža,

- na iznos od 11,57 EUR tekućom od 31.12.2009. do plateža,

- na iznos od 14,32 EUR tekućom od 31.1.2010. do plateža,

- na iznos od 13,60 EUR tekućom od 28.2.2010. do plateža,

- na iznos od 17,15 EUR tekućom od 31.3.2010. do plateža,

- na iznos od 16,38 EUR tekućom od 30.4.2010. do plateža,

- na iznos od 17,99 EUR tekućom od 31.5.2010. do plateža,

- na iznos od 28,73 EUR tekućom od 30.6.2010. do plateža,

- na iznos od 26,44 EUR tekućom od 31.7.2010. do plateža,

- na iznos od 32,63 EUR tekućom od 31.8.2010. do plateža,

- na iznos od 30,64 EUR tekućom od 30.9.2010. do plateža,

- na iznos od 26,43 EUR tekućom od 31.10.2010. do plateža,

- na iznos od 34,58 EUR tekućom od 30.11.2010. do plateža,

- na iznos od 44,73 EUR tekućom od 31.12.2010. do plateža,

- na iznos od 37,73 EUR tekućom od 31.1.2011. do plateža,

- na iznos od 40,27 EUR tekućom od 28.2.2011. do plateža,

- na iznos od 36,86 EUR tekućom od 31.3.2011. do plateža,

- na iznos od 37,37 EUR tekućom od 30.4.2011. do plateža,

- na iznos od 50,94 EUR tekućom od 31.5.2011. do plateža,

- na iznos od 51,85 EUR tekućom od 30.6.2011. do plateža,

- na iznos od 63,56 EUR tekućom od 31.7.2011. do plateža,

- na iznos od 57,88 EUR tekućom od 31.8.2011. do plateža,

- na iznos od 51,62 EUR tekućom od 30.9.2011. do plateža,

- na iznos od 50,84 EUR tekućom od 31.10.2011. do plateža,

- na iznos od 50,29 EUR tekućom od 30.11.2011. do plateža,

- na iznos od 53,04 EUR tekućom od 31.12.2011. do plateža,

- na iznos od 55,91 EUR tekućom od 31.1.2012. do plateža i to od 31.3.2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.165,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 14. listopada 2024. do plateža, sve to u roku od 15 dana. "

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba tužene nije osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe tužena jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama i prigovorima tužene te ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

5. U postupku nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti dok tužena sadržajem ostalih žalbenih navoda iznosi svoja pravna shvaćanja, dakle osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

7. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništenosti odredbi ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i redovna kamatna stopa, promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. Nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili dana 10. siječnja 2007. ugovor o kreditu za kupnju automobila, za iznos od 12.346,32 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora), s rokom otplate od 60 mjeseci. Odredbom čl. 4. ugovora ugovorena je kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, koja na dan sklapanja toga ugovora iznosi 5,10 % godišnje, tužitelj je kredit otplatio.

9. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., povodom kolektivne tužbe Saveza udruge Potrošač protiv banaka među kojima je i ovdje tužena, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o kreditu koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna.

10. Prema pravnom utvrđenju sudova u postupku kolektivne zaštite, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer omogućuje vjerovniku da jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti niti zbog nepostojanja ikakvih egzaktnih kriterija može provjeriti pravilnost promjene.

11. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i redovna kamata kao naknada za korištenje novca (cijena), pa kako se sporna ugovorna odredba odnosi na cijenu kao bitni element ugovora, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banke su nametnule sporne ugovorne odredbe korisnicima kredita, koji su kao potrošači u odnosu na banku trgovca bili u ovisnom položaju jer praktično nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke pod uvjetima koje su one diktirale. Pored toga, znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je nemjerljivo superiorno, zbog čega su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.

12. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/18 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojim je utvrđeno da su tužene, među njima i ovdje tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

13. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za Eur) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo.

14. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 - dalje: ZZP 03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. I odredba čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07 - dalje: ZZP 07) uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

16. Tužitelj se u tužbi poziva na sadržaj navedenih sudskih odluka a iz ovdje utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju odredbi o valuti glavnice i kamatnoj stopi predmetnog ugovora, razdoblju i okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se te sudske presude odnose i na ovdje sporni ugovor stranaka o kreditu.

17. Naime, kako proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, tužena nije u ovom postupku predložila ikakve relevantne dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem i informiranja o kriterijima promjene kamatne stope i specifičnim rizicima valute CHF. Nasuprot, utvrđeno je da je tužitelj sve formalnosti vezane za sklapanje ugovora obavio u autokući u kojoj je kupio osobno vozilo, tamo ga je čekao već sastavljeni primjerak ugovora, rečeno mu je da je kredit u valuti CHF najpovoljniji te ga je kao takvog prihvatio.

18. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Kako zbog izloženih razloga pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke vežu sud i u ovom sporu stranaka, neodlučni su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tužena osporava pravilnost utvrđenja ništetnosti, u pitanju su pravna utvrđenja suda u postupku kolektivne zaštite.

20. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).

21. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 - dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

23. Ovakvi pravni učinci ništetnosti sadržajno odgovaraju pojmu "naknade štete" koji koristi već citirana odredba čl. 502.c ZPP, propisujući pravo fizičkih i pravnih osoba da se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćena tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Naime, pojam naknade štete koji ima u vidu ova zakonska odredba ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovog prava i interesa.

24. Okolnost da je predmetni ugovor o kreditu ispunjen otplatom ugovorenog iznosa nije od utjecaja na postojanje pravnog interesa tužitelja za isticanje ništetnosti jer se prema odredbi čl. 328. ZOO-a važećoj u vrijeme njegovog sklapanja, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Smisao odredbe je efikasna pravna zaštita savjesne ugovorne strane koja je u izvršavanju ništetnog ugovora kao pravnog posla protivnog odredbama pravnog poretka ili morala, drugoj ugovornoj strani nešto dala. Zaštita se u takvom slučaju ostvaruje kondemnatornim zahtjevom koji ima za cilj uspostavu pravne i činjenične situacije za stranu koja je izvršila obvezu kao da ništavog ugovora (ili pojedine njegove odredbe) nije bilo, u ovom slučaju isplatom novčanog iznosa.

25. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.

26. Budući da je tužena ovdje sporni iznos glavnice primila temeljem ništetne ugovorne odredbe, dakle bez valjane pravne osnove, njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

27. Nadalje, pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, u ovom slučaju 14. lipnja 2018. za valutu. Na takav zaključak upućuje i već citirana odredba čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer u protivnom zbog relativno kratkih zastarnih rokova restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora, vođenje postupka kolektivne zaštite ne bi imalo smisla. Kako je tužitelj podnio tužbu 10. svibnja 2023. zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi valutne klauzule nije nastupila.

28. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrđena je ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranom odlukom banke i prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

29. Žaliteljica neosnovano tvrdi da je zbog izostanka pravnog interesa tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nezakonita presuda u dijelu kojim je prihvaćen taj tužbeni zahtjev, što argumentira činjenicom da je zastario restitucijski zahtjev po toj osnovi.

30. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti i restitucijski zahtjev su dva procesnopravno samostalna tužbena zahtjeva, pri čemu je zahtjev za utvrđenje ništetnosti u materijalnopravnom smislu neovisan o zahtjevu za isplatu a u ovom slučaju su pravilno utvrđene sve zakonske pretpostavke za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelj je ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu i već time ima pravni interes za podnošenje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti (čl. 327. st. 1. ZOO), pravo na isticanje takvog zahtjeva se ne gasi (čl. 328. ZOO). Budući da je odluka o ništetnosti utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnoga prava, zastara restitucijskog zahtjeva nije od utjecaja na njenu zakonitost i pravilnost.

31. Kako je tužena prema pravnim utvrđenjima u postupku kolektivne zaštite nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.

32. Iznos preplate pojedinih anuiteta nije sporan a pogrešno je pravno shvaćanje žaliteljice da je tako utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima.

33. Naime, u ovom postupku je predmet spora, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti, i tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe čl. 323. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP), a tužena takav zahtjev niti prigovor prijeboja nije podnijela, o ikakvom njenom navodnom potraživanju ne može biti odlučeno.

34. U odluci o naknadi parničnoga troška nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) a tužena u žalbi ne iznosi konkretne razloge u odnosu na tu odluku već njenu pravilnost osporava posljedično vezano s odlukom o glavnom zahtjevu.

35. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

36. Imajući u vidu ishod ovoga spora neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić