Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-326/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavičić & partneri iz Zagreba, Mihanovićeva 20, protiv tuženog HOK osiguranja d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri iz Zagreba, Trg Marka Marulića 2, radi naknade štete, odlučujući o žalbama obaju stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1306/19-73 od 18. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženog HOK osiguranja d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1306/19-73 od 18. prosinca 2020., u izreci pod I.
II Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja UH za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznos, te se sudi:
Nalaže se tuženom HOK osiguranju d.d. naknaditi tužitelju UH daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 489,42 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2025. do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženom HOK osiguranju d.d. naknaditi tužitelju UH trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 €, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužitelja UH za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženom isplatiti tužitelju iznos 15.422,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 6.922,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak I izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete za iznos 500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak II izreke).
2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.
3. Tužitelj se žali protiv dijela navedene presude kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže odluku o troškovima postupka, u pobijanom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. Tuženi se žali protiv dijela navedene presude u izreci pod I, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155 u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže navedenu presudu, u pobijenom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.
5. U odgovoru na žalbu, tužitelj se protivi žalbenim navodima tuženog, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženog neosnovana.
7. U ovom predmetu tužitelj potražuje naknadu štete, nastale u štetnom događaju od 11. siječnja 2018., za koji je odgovoran tuženi.
8. U tijeku prvostupanjskog postupka su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:
-da je u prometnoj nezgodi tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, koje se očituju u ograničenju funkcije vratne kralješnice te se iste, a uzimajući u obzir već ranije postojeće degenerativne promjene cijene sa 2-3 %,
- da je tužitelj liječenje završio 6. srpnja 2018. te da se isti zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nalazio i na bolovanju od 15. siječnja 2018. do 13. travnja 2018.,
- da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja obzirom da se štetni događaj dogodio 11. siječnja 2018., a tužba podnesena 15. svibnja 2019.
S time u vezi valja reći da iz stanja spisa kao i navoda samog tužitelja tijekom postupka jasno proizlazi da je riječ o ozljedama koje je tužitelj zadobio 11. siječnja 2018., a činjenica što tužitelj u tužbi uslijed očite omaške u pisanju navodi da je riječ o ozljedama zadobivenim u štetnom događaju 11. siječnja 2017. ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
9. Na temelju tako utvrđenih relevantnih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu za sve oblike neimovinske štete, pri čemu je sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, sud zaključuje da tužitelju pripada pravo i na naknadu štete s osnova imovinske štete i to s osnova tuđe pomoći i njege prema cijeni sata najniže kategorije rada, a cijena koje među strankama nije sporna te s osnova izgubljene zarade kao razlike između visine primanja koje bi dobio po redovnom toku stvari i visine primanja koju je ostvario budući da je bio na bolovanju, a sve u smislu odredbe čl. 1095 ZOO.
10. I prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja, sukladno čl. 1089 st. 1 i 3 ZPP te čl. 1086 ZOO, utvrdio i dosudio naknadu imovinske štete u iznosu od 1.612,21 kn u vidu izgubljene zarade, iz razloga što je tužitelj po štetnom događaju za vrijeme bolovanja na ime plaće primio umanjeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
11. Nadalje, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći (čl. 191 st. 1 ZPP), pa povećanje zahtjeva za isplatu razlike plaće bilo da se povećanje sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s tih osnova za isto razdoblje ili se zahtijeva isplata za drugo razdoblje predstavlja preinaku tužbe, a ne tek usklađivanje tužbenog zahtjeva.
12. U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.
13. Kako je tužitelj tužbu preinačio prije proteka zastarnog roka od 3 godine propisanog odredbom čl. 230 ZOO (3. srpnja 2020. i 20. listopada 2020.), to nije osnovan žalbeni prigovor tuženoga da je nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva.
14. I odluka o zateznim kamatama na dosuđene iznose glavnice pravilna je i zakonita sukladna zakonskim odredbama na koje se pozvao prvostupanjski sud u svojoj odluci.
15. Pritom nije sporno da je tuženi u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 5.000,00 kn, dok je na ročištu 20. listopada 2020. priznao utuženu visinu izgubljene zarade za mjesec ožujak u visini 1.122,53 kn i travanj u visini 489,68 kn.
16. Neovisno o naprijed navedenim činjenicama, tuženi u žalbi ističe kako tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazano da je tužitelj pretrpio štetu povodom nezgode od 11. siječnja 2017., odnosno da je u istoj zadobio ozljede i bio na bolovanju, te se možebitno radi o dva štetna događaja.
17. Međutim, navedeni prigovor tuženi nije isticao u tijeku postupka, slijedom čega isti predstavlja iznošenje nove činjenice u žalbi, što sukladno odredbi čl. 352 st. 1 ZPP, nije dopušteno.
18. Konačno, neosnovano tuženi u žalbi navodi da je tužitelju neosnovano priznato pravo na sastav podnesaka od 18. lipnja 2020. i 3. srpnja 2020., jer je riječ o obrazloženim podnescima koji su bili potrebni za vođenje parnice.
19. Međutim, odluci o troškovima postupka osnovano prigovara tužitelj, ističući da prvostupanjski sud iste nije pravilno odmjerio, sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP, kao i da u sporu nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva.
20. Naime, navedenom zakonskom odredbom je propisno da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem svaka od njih nije uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će se utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva.
21. U konkretnom slučaju, tužitelj je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 100%, a s visinom 97%, što znači da je u sporu ukupno uspio sa 98,5%. Dakle, kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, trošak postupka je trebalo odmjeriti sukladno odredbi čl. 154 st. 6 ZPP, tako da tuženi naknadi sve troškove koje je tužitelj imao.
22. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn, kojem iznosu je valjalo pribrojiti trošak vještačenja od 1.100,00 kn i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 510,00 kn i pristojbe na presudu u iznosu od 250,00 kn, pa tako ukupni trošak tužitelja iznosi 10.610,00 kn, odnosno 1.408,19 €.
23. Obzirom da je pobijanom odlukom tužitelju priznat trošak u iznosu od 6.922,50 kn, odnosno 918,77 €, valjalo mu je stoga dosuditi daljnji iznos troška od 489,42 € (3.687,50 kn). Na tako dosuđeni iznos troška parničnog postupka tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) i čl. 29 ZOO.
24. Obzirom na sve navedeno, valjalo je, temeljem odredaba čl. 368 i čl. 380 toč. 3 ZPP, u vezi s odredbom čl. 129 st. 3 ZPP, odlučiti kao u izreci pod I i II.
25. Kako je tužitelj uspio sa žalbom u cijelosti, valjalo mu je u cijelosti priznati i troškove žalbenog postupka, sukladno odredbama čl. 129 st. 3 ZPP i Tbr. 7/1 i Tbr 10/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23), kao u izreci pod III.
26. Naposljetku, tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, obzirom da isti, u skladu s odredbom čl. 155 st. 1 ZPP, nije bio potreban (stavak IV izreke).
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač
