Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-737/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene DD, zbog kaznenih djela iz članka 337. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, broj: KO-DO-66/2022-7 od 17. ožujka 2023. i okrivljene DD, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: K-277/2021-93 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljene DD kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj K-277/2021-93 od 19. svibnja 2022., okrivljena DD proglašena je krivom zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti i to zlouporabom položaja i ovlasti – opisanih u članku 337. stavku 3. i 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 i kažnjivim po članku 337. stavku 3. i 2. KZ/97 opisanim pod točkom 2. činjeničnog opisa presude, zlouporabom položaja i ovlasti – opisano u članku 337. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 i kažnjivim po članku 337. stavak 3. KZ/97 opisanim pod točkom 3. činjeničnog opisa presude te zlouporabom položaja i ovlasti – opisanim u članku 337. stavku 3. u svezi stavka 1. KZ/97, kažnjivom po članku 337. stavku 3. KZ/97 opisanim pod točkom 4. činjeničnog opisa presude, te joj je za kaznena djela pod točkom 2) na temelju članka 337. stavka 3. u vezi s člankom 57. stavkom 3. i člankom 57. stavkom 4. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 337. stavka 2. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3) na temelju članka 337. stavka 3. u vezi s člankom 57. stavkom 3. i člankom 57. stavkom 4. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci te za kazneno djelo pod točkom 4) iz članka 337. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Okrivljenica je na temelju članka 60. KZ/97 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te joj je na temelju članka 67. KZ/97 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženica u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP), naloženo je okrivljenici da na ime imovinskopravnog zahtjeva, u odnosu na točku 2) uplati iznos od 9.250,78 eura / 69.700,00 kuna ABC i uplati iznos od 9.442,18 eura / 71.142,07 kuna Državnom proračunu, u odnosu na točku 3) uplati iznos od 1.211,57 eura / 9.128,56 kuna ABC te u odnosu na točku 4. uplati iznos od 1.252,96 eura / 9.440,39 kuna ABC, a što ukupno iznosi 21.157,48 eura / 159.411,02 kuna. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP naloženo je okrivljenici da platiti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u paušalnom iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna te ne temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP trošak u iznosu od 1.580,80 eura / 11.910,50 kuna. Na temelju članka 455. stavka 2. točke 6. ZKP odbijen je prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu da se okrivljenici izrekne sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti ravnateljice ustanove dječjeg vrtića na vrijeme od 4 (četiri) godine. Nasuprot toga, okrivljenica je na temelju članka 453. točke 1. ZKP oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti – opisano u članku 291. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) opisano pod točkom 1. optužnice K-DO-112/11-95. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP oštećeni ABC je, u odnosu na to kazneno djelo, upućen da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 5. ZKP u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na trošak proračunskih sredstava suda.

2. U odnosu na kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. KZ/97 opisanim pod točkom 4. činjeničnog opisa presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 467. točke 1. i članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, a u žalbi je predložio d a se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Žalbu je podnijela i okrivljena DD po braniteljici Neli Pilipović Ramuščak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o imovinskopravnom zahtjevu u odnosu na kaznena djela opisana pod točkom 2. činjeničnog opisa presude. U žalbi koja je ujedno i odgovor okrivljenice na žalbu državnog odvjetnika, predložila je da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljene DD nisu osnovane.

5. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 4) presude jer iz činjeničnog opisa navedenog kaznenog djela proizlazi da je okrivljenica svojoj kćeri pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1.252,96 eura / 9.440,39 kuna i da je za taj iznos oštetila ABC, dok je u zakonskom opisu tog djela navedeno da je okrivljenica, kao odgovorna osoba, iskoristila svoj položaj i ovlasti pa da je time drugoj osobi pribavila korist, čime bi proizlazilo da bi okrivljenica, prema tako navedenoj pravnoj kvalifikaciji, počinila kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. KZ/97. Međutim, člankom 449. stavkom 1. ZKP proizlazi da sud donosi presudu za kazneno djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, ispravljenoj ili proširenoj optužnici. Imajući na umu činjenični opis predmetnog kaznenog djela opisanog pod točkom 4. presude, pravilno je prvostupanjski sud donio presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. KZ/97 jer je to djelo i opisano, pa greška u pisanju zakonskog opisa tog kaznenog djela ne čini da se pobijana presuda u tom dijelu ne da ispitati, a što je uvjet da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP. Stoga žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5.1. Zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP žalila se i okrivljenica, navodeći da je presuda nerazumljiva i nema razloga o odlučnim činjenicama u odluci o primjeni blažeg zakona jer kaznena djela iz članka 337. KZ/11 nisu predmet ovog postupka niti to kazneno djelo može imati pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 297. KZ/11. Međutim, prema uvodu pobijane presude, njenoj izreci i obrazloženju jasno proizlazi da je prvostupanjski sud donio presudu o kaznenim djelima zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ/97 te se nedvojbeno radi o omašci u pisanju kada je (pod točkom 3. obrazloženja presude) to kazneno djelo označio kao KZ/11 umjesto KZ/97. Sud je, doduše šturo, ali dostatno objasnio da je ispitao da li postoji pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 337. KZ/97 s djelima iz KZ/11 te utvrdio da pravni kontinuitet postoji u članku 291. KZ/11 te je potom dao razloge (blaža zapriječena kazna) za svoju odluku koji je zakon blaži i koji zakon će primijeniti čime je postupio sukladno članku 3. stavku 2. i 3. KZ/11 zbog čega žalba okrivljenice u tom dijelu nije osnovana.

5.2. Nastavno, okrivljenica smatra da daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji u odluci o imovinskopravnom zahtjevu te navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje o opstojnosti štete čime se okrivljenica zapravo žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pri tome žaliteljica izričito u žalbi navodi da se žali jedino u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu za kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. KZ/97 opisanim pod točkom 2. činjeničnog opisa presude.

6. Okrivljenica u odnosu na kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. KZ/97 opisano pod točkom 2. činjeničnog opisa presude navodi da ona nije sebi pribavila imovinsku korist, već se radi o nagradi voditeljicama posebnih programa tzv. igraonica GD, ĐD, MD i KD.

6.1. Oduzimanje imovinske koristi je u odnosu na imovinskopravni zahtjev supsidijarne prirode što znači da sud neće oduzeti imovinsku korist, ako je postavljen imovinskopravni zahtjev oštećenika. Dakle, ako je oštećenik u kaznenom postupku podnio imovinskopravni zahtjev i ako on po visini potpuno odgovara imovinskoj koristi pribavljenoj kaznenim djelom, ne oduzima se imovinska korist. Odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu je adhezijski postupak u okviru kaznenog postupka, pri čemu kazneni sud utvrđuje sve činjenice važne za donošenje odluke o krivnji okrivljenika, a izvedeni dokazi su istovremeno pravno relevantni i za građanski spor nastao povodom počinjenog kaznenog djela, a što je u konkretnom slučaju naknada štete prouzročene kaznenim djelom. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) propisano je da je dužan naknaditi štetu drugome onaj koji je štetu prouzročio.

6.2. Prvostupanjski sud je iz nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Barice Ilić, iskaza svjedokinja GD, ĐD, MD i KD i materijalne dokumentacije u odnosu na to kazneno djelo, utvrdio da je okrivljenica, kao ravnateljica ABC, u odnosu na djelatnosti specijaliziranih kraćih programa, i to glazbene, likovne, dramske, sportske igraonice i igraonice njemačkog i engleskog jezika, koji su prema čl. 16. Statuta Dječjeg vrtića redovna djelatnost Dječjeg vrtića te su prihodi od obavljanja djelatnosti kraćih programa dio prihoda ABC koji se u cijelosti trebaju uplaćivati u blagajnu ili na žiro račun Dječjeg vrtića Čakovec, postupila protivno Odluci Upravnog vijeća Dječjeg vrtića Čakovec od 28. veljače 2000., ali i protivno odredbama članka 98. i 103. Zakona o proračunu, članku 11. i članku 65. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu, članku 11. i članku 13. Zakona o porezu na dohodak, članku 54. i 55. Općeg poreznog zakona, članku 3. i 4. Zakona o računovodstvu te članku 18. stavku 1. Zakona o platnom prometu , prema kojem se naknada odgojiteljima, voditeljicama igraonica, treba isplaćivati kao prekovremeni rad putem plaće te su se naplaćeni prihodi od roditelja djece polaznika igraonica u cijelosti trebali uplaćivati na žiro račun ili u blagajnu Dječjeg vrtića Čakovec te se iskazivati kao prihodi i rashodi za djelatnost održavanja igraonica, propustila voditi evidenciju o prekovremenom radu voditeljica igraonica i za nabavljeni materijal predati račune, zbog čega je voditeljicama igraonica GD, ĐD, MD i KD omogućila stjecanje nepripadajuće imovinske koristi u vidu razlike od 60% naknade od ukupnih prihoda od obavljanja dodatnih djelatnosti igraonica i iznosa koji bi im pripadali kao isplata prekovremenog rada putem plaće sukladno odluci Upravnog vijeća Dječjeg vrtića Čakovec od 28. veljače 2000. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenica kao odgovorna osoba, ravnateljica Dječjeg vrtića Čakovec, svojim radnjama iskoristila svoj položaj s ciljem da voditeljicama radionica GD, ĐD, MD i KD pribavi imovinsku korist te su one imovinsku korist i pribavile čime je u iznosu 9.250,78 eura / 69.700,00 kuna oštetila Dječji vrtić Čakovec. Nastavno okrivljenica, u istom opisanom svojstvu, na ostvareni dohodak voditeljica igraonica koji se smatra dohotkom od nesamostalnog rada i na iznose nepoloženih sredstava na ime potrošnog materijala, postupajući protivno odredbama članka 14. i 16. Zakona o porezu na dohodak, nije naložila obračunavanje dužnih poreza i doprinosa iz i na plaće, čime je oštetila i Državni proračun za iznose poreza i doprinosa iz i na plaće u iznosu 9.442,18 eura / 71.142,07 kuna čime je postupala s ciljem da drugome prouzroči štetu, nije obavila dužnost te je time prouzročena znatna šteta. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojim je oštećenicima iz kaznenih djela opisanih pod točkom 2. činjeničnog opisa presude dosudio imovinskopravni zahtjev jer je okrivljenica kao osoba koja je štetu uzrokovala dužna istu i naknaditi. Kako prihod od najma prostora Dječjeg vrtića Čakovec uopće nije opisano kao protupravna radnja u činjeničnom opisu točke 2. presude, potpuno je promašena tvrdnja okrivljenice da je prvostupanjski sud Dječjiem vrtiću Čakovec dosudio „i ovce i novce“ i omogućio mu tzv. „neosnovano bogaćenje“.

6.3. Stoga, suprotno stavu okrivljenice, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenicu proglasio krivom zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. i 2. KZ97 opisanim pod točkom 2. činjeničnog opisa presude nalazeći da su u njenom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranih joj kaznenih djela te je pravilno i dosudio imovinskopravni zahtjev za ta kaznena djela.

7. Okrivljenica se ne žali zbog odluke o kazni zbog čega je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 478. ZKP., razmatrao žalbu kao da se okrivljenica žalila na izrečenu kaznu jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba podnesena s prijedlogom da se okrivljenica blaže kazni. Cijeneći težinu i posljedice kaznenog djela, kao i društvenu opasnost te sve okolnosti koje je na strani okrivljenice u smislu članka 56. KZ/97 ispravno utvrdio prvostupanjski sud, olakotnim joj je cijenio njezinu neosuđivanost i loše zdravstveno stanje, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu zrelu životnu dob okrivljenice, kao i protek vremena od učinjenih djela, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne za kaznena djela iz članka 337. stavka 3. KZ/97 opisana pod točkom 2. i 3. činjeničnog opisa presude zbog čega su, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđena: kazna zatvora za kazneno djelo pod točkom 2) iz članka 337. stavka 3. KZ/97. u vezi s člankom 57. stavkom 3. i članka 57. stavka 4. točka b. KZ/97 u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 337. stavka 2. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3) iz članka 337. stavka 3. u vezi s člankom 57. stavkom 3. i članka 57. stavka 4. točka b) KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 4) iz članka 337. stavka 3. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te na temelju članka 60. KZ/97 osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, kao i izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 4 (četiri) godine - u cijelosti je primjerena kazna kojom će se odgojno djelovati na okrivljenicu i spriječiti je da u buduće čini kaznena djela, a postići će se i opća svrha kazni tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kako je to opisano u članku 50 KZ/97. Stoga žalba okrivljenice niti u tom dijelu nije osnovana.

8. Budući da žalbenim razlozima državnog odvjetnika i okrivljene DD nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenice.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić