Poslovni broj: K-343/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Branke Crnogorac kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog ČE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-144/25 od 29. siječnja 2025., nakon održane javne rasprave 25. veljače 2025., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice OKDO-a u Zagrebu LE, optuženog ČE te odvjetnika Ivana Bandića u zamjenu za branitelja po službenoj dužnosti optuženog odvjetnika Petra Fumića, dana 25. veljače 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i L rođene Đ, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]), [adresa] i neprijavljenim boravištem u [adresa] (kod ĐE), državljanin RH, mesar, zaposlen u TD Spar Hrvatska, s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, sa završenom SSS, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

- 11. siječnja 2025., u poslijepodnevnim satima, u stanu na adresi u [adresa], u nakani da ustraši svoju suprugu BE imenovanoj rekao: "Idem po pištolj koji ću kupiti na Žitnjaku pa ću ubiti prvo tebe, o djeci se ima tko brinuti, a onda ću ubiti sebe", nakon čega je istog dana u večernjim satima suprugu, koja je u dnevnom boravku bila s njihovim zajedničkim malodobnim djetetom, tražio da mu preda mobitel kojom prilikom ju je psovao i vrijeđao govoreći joj da je kurva, a njegove riječi i cjelokupno ponašanje su kod BE izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

II. Na temelju 139. stavak 3. KZ/11 optuženi ČE se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

III. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ČE se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. siječnja 2025. pa nadalje.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) optuženi ČE djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka, i to troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, dok je na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ČE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

2. Optuženi ČE pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitano je i zvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 12. siječnja 2025. (list 3-6), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave žrtve BE od 12. siječnja 2025. izuzev dijela koji je izdvojen rješenjem broj Kov-108/25 od 11. veljače 2025., (list 8), optužni prijedlog i presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-322/2025 od 11. siječnja 2025. (list 19- 21), ispitana je svjedokinja BE koja je koristila blagodat nesvjedočenja, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 112-114 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da u prvom redu želi kazati da je za sve kriva njegova ljubomora obzirom da se dva tjedna prije samog događaja promijenilo ponašanje njegove supruge prema njemu na način da se odvojila od njega tako da je noću spavala u dnevnom boravku, više nije nosila vjenčani prsten zbog čega je posumnjao da ima drugoga, pa ju je pitao da mu da mobitel obzirom da bi ranije kada bi između njih bile iste ili slične nesuglasice oštećena njemu dala mobitel kako bi se uvjerio da ona nema drugog muškarca. Kazao je da je te prigode bio ljut i ljubomoran, međutim nije bio svjestan što govori, pri čemu se prilikom iznošenja obrane vratio unatrag na prijašnje događaje te je kazao da je 11. ili 12. siječnja 2025. na Općinskom prekršajnom u sudu u Zagrebu osuđen na novčanu kaznu povodom prijave supruge za nasilje u obitelji te mu je izrečena mjera opreza zabrane prilaska supruzi na razdaljinu manju od 100 metara i to u trajanju od dva mjeseca, a kada je izašao van sa Prekršajnog suda supruga ga je zvala da dođe doma i da bude sa djecom jer ona mora ići raditi. Njegova supruga je bila upoznata sa time da su mu izrečene mjere opreza, međutim nakon što je istoj to kazao ona je rekla da dođe doma, da se pazi te da ona neće to prijavljivati, a on je doma došao isključivo zbog svoje djece. Kada je došao doma on i supruga su pričali te je istu tražio da mu da svoj mobitel kako bi vidio da li ima nekog drugog muškarca, a kako mu ista nije htjela dati mobitel je poludio, jedno drugom su svašta kazali, ali to nisu mislili te smatra da su oboje krivi za ovu situaciju. Prilikom te svađe je oštećenoj kazao riječi koje su navedene u činjeničnom opisu optužnice odnosno da ide po pištolj koji će kupiti na Žitnjaku pa da će prvo ubiti suprugu, da se o djeci ima tko brinuti, a onda da će ubiti sebe, a istoj je kazao te riječi samo da je uplaši odnosno radi svoje ljutnje te da mu ista uslijed tih riječi dokaže da li ima ili nema drugog muškarca, međutim nije mislio napraviti ništa od onoga što je kazao supruzi te prigode. Ovo sve se događalo prije nego što je supruga otišla na posao, a kada se vratila ponovno su razgovarali, to se događalo između 22:00 i 23:00 sata, te prigode je ponovno od nje tražio mobitel, međutim ista mu ga nije dala, potom je vrijeđao suprugu i govorio da je kurva, međutim kada se smirio oštećenu je primio za majicu, međutim isključiva namjera je bila da je približi sebi, da je poljubi i zagrli, međutim uslijed toga se majica podrapala, a isto tako ju je uhvatio rukom za vrat, ali ponovno isključivo iz razloga da je približi sebi i da je poljubi, međutim oštećena ga je te prigode samo odgurnula. Pričali su još pola sata do sat vremena, vodili su smireni razgovor te su se dogovorili da više neće govoriti ono što joj je kazao inkriminirane prigode, međutim istaknuo je da ni sam nije znao što govori. Supruga mu je naknadno kazala da nema drugog muškarca, da mu je sve ovo radila iz inata odnosno da mu zbog toga nije htjela dati mobitel odnosno iz razloga da vidi koliko mu je stalo do nje i djece. Nakon toga je otišao u sobu sa djecom, s njom više nije htio razgovarati, a ona je nakon toga protiv njega podnijela kaznenu prijavu te je uhićen. I dalje smatra da su on i supruga krivi za ovo što se dogodilo obzirom da su jedno drugom svašta kazali u svađi, ali se ne sjeća koje je riječi ona njemu uputila. Žao mu je zbog ovoga što se dogodilo, obećao je da isto više neće ponoviti, djeca ga trebaju doma, isto tako i supruga te su mu oni sve na svijetu. Kada se supruga vratila sa posla i kada je istu primio za majicu i vrat kako bi je približio sebi to se sve događalo u dnevnom boravku, tu je bilo prisutno i malodobno dijete.

5. Iako se optuženi prilikom očitovanja o optužbi očitovao na način da se ne smatra krivim za kazneno djelo prijetnje koje mu se stavlja na teret, isti je iznoseći svoju obranu učinio nespornim činjenične navode iz optužnice odnosno da je inkriminirane prigode u stanu na adresi u [adresa] BE rekao: "Idem po pištolj koji ću kupiti na Žitnjaku pa ću ubiti prvo tebe, o djeci se ima tko brinuti, a onda ću ubiti sebe", nakon čega je istog dana u večernjim satima suprugu, koja je u dnevnom boravku bila s njihovim zajedničkim malodobnim djetetom, tražio da mu preda mobitel kojom prilikom ju je psovao i vrijeđao govoreći joj da je kurva. Optuženi je u svojoj obrani iznio razloge zbog kojih je supruzi uputio inkriminirane riječi i uvrede, a to je prvenstveno promjena njezinog ponašanja prema njemu u vidu udaljavanja, odvojenog spavanja te skidanja vjenčanog prstenja što je dovelo do njegove ljubomore i sumnji da ista ima drugog muškaraca, a kada je od nje tražio mobitel kako bi se uvjerio u to da li su njegove sumnje točne ili ne, isti je revoltiran time što mu oštećena nije htjela dati mobitel, a što je činila prilikom ranijih istih ili sličnih nesuglasica, oštećenoj uputio prijeteće riječi i uvrede sadržane u činjeničnom opisu.

6. Optuženom se stavljao na teret i da je u večernjim satima probudio suprugu te kada mu je ona odbila dati mobitel da je fizički nasrnuo na nju na način da ju je hvatao za ruku i vrat, a tom prilikom da joj je potrgao majicu koju je oštećena nosila na sebi, međutim optuženi je u svojoj obrani naveo da je oštećenu primio za majicu, ali isključiva namjera mu je bila da je približi sebi, da je poljubi i zagrli, međutim uslijed toga se majica podrapala, a isto tako ju je uhvatio rukom za vrat i to ponovno isključivo iz razloga da je približi sebi i da je poljubi, a da se to sve događalo kada se situacija između njih primirila. Iako je optuženi naveo da je oštećenu primio rukom za vrat i da se tom prigodom njezina majica potrgala isti nije naveo da je te prigode, odnosno takvim radnjama na nju fizički nasrnuo kako je istom stavljeno na teret optužnicom, već isključivo u namjeri da je zagrli, poljubi i da je približi sebi nakon što se situacija smirila, a kako tijekom postupka nije ispitana oštećena BE obzirom da je koristila blagodat nesvjedočenja, te istu nije bilo moguće ispitati na okolnosti da li je tim radnjama optuženi na nju fizički nasrnuo te da li se to događalo nakon što mu je odbila dati mobitel ili nakon što se situacija smirila, sud je iz činjeničnog opisa, ne zadirući time u bitna obilježja kaznenog djela prijetnje ispustio dio „koja je spavala u dnevnom boravku s njihovim zajedničkim djetetom, a kada je ona odbila dati mu svoj mobitel, fizički je na nju nasrnuo na način da ju je hvatao za vrat i ruku, a tom prilikom je potrgao majicu koju je imenovana nosila na sebi”.

7. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je optuženi uputio oštećenoj BE, i to „"Idem po pištolj koji ću kupiti na Žitnjaku pa ću ubiti prvo tebe, o djeci se ima tko brinuti, a onda ću ubiti sebe". Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe koja je isti dan pravomoćno osuđena zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i koja je unatoč izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve sada svoje nasilno postupanje prema istoj žrtvi podigla na viši nivo obzirom da je iz prekršaje ušao u kaznenu sferu protupravnog postupanja upućujući joj inkriminirane riječi, a što je bilo popraćeno i uvredama u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj da će ju usmrtiti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha za život i sigurnost.Naime, za ostvarenje obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 nije odlučan subjektivan doživljaj oštećenika jer bi tada ostvarenje obilježja djela ovisilo o osobnom stanovištu ili interesu neke osobe, a to kriminalnopolitički nije opravdano, stoga je za postojanje ovog kaznenog djela relevantan objektivni značaj upućenih riječi u konkretnoj situaciji, odnosno da su radnje optuženog, odnosno izgovorene riječi u objektivnom smislu podobne da kod osobe kojoj su upućene izazovu strah ili uznemirenost. Stoga, neovisno o tome što je za ostvarenje obilježja kaznenog djela irelevantan subjektivni doživljaj oštećenika, po ocjeni suda, iako oštećena nije iskazivala na raspravi, upućene riječi s obzirom na svoj sadržaj i okolnosti pod kojima su upućene su kod oštećene izazvale strah za vlastiti život i sigurnost, a na to upućuje okolnost da je idućeg dana u sitnim noćnim satima (02;42 sata) pristupila u policijsku postaju i protiv optuženog podnijela kaznenu prijavu, a zasigurno ne bi podnosila kaznenu prijavu i tako na određeni način zatražila zaštitu da upućene riječi kod iste nisu izazvale strah za život i sigurnost.

8.Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenoj upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da su riječi koje upućuje oštećenoj objektivno podobne izazvati osjećaj straha za život i sigurnost, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenu, što niti sam ne spori iznoseći svoju obranu u kojoj je naveo da je inkriminirane riječi kazao samo da je uplaši odnosno radi svoje ljutnje te da mu ista uslijed tih riječi dokaže da li ima ili nema drugog muškarca, pri čemu, a imajući u vidu obranu optuženog u kojoj navodi da ništa od onoga što je rekao oštećenoj ne bi ostvario, treba kazati da za ostvarenje obilježja kaznenog djela koje se optuženom stavlja na teret nije odlučno postojanje namjere da se ozbiljna prijetnja i ostvari, nego je bitno da je ona po svom karakteru i s obzirom na okolnosti pod kojima je izrečena takva da je objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izaziva osjećaj straha, osobne ugroženosti ili uznemirenosti. U konkretnom slučaju se radi o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata, a sve zbog nezadovoljstva ponašanjem oštećene koje se prema njemu promijenilo zbog čega je posumnjao u to da ista ima drugog muškarca što je dovelo do ljubomore i revoltiranosti kada mu ista na njegovo traženje nije htjela dati mobitel, a što predstavlja samo nastavak ranije narušenih odnosa optuženog i oštećene koji su ranije završavali u prekršajnoj sferi, međutim inkriminirane prigode je došlo do kulminacije kada je optuženi prema oštećenoj ispoljio verbalno nasilje na način kako je to opisano u činjeničnom opisu.

9. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 za koje je oglašen krivim jer se radi o prijetnji na štetu supruge BE, odnosno bliske osobe kako do definira članak 87. stavak 9. KZ/11.

10. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

11. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio da je isti otac dvoje malodobne djece, da je zaposlen, te da je iznoseći svoju obranu, iako se očitovao na način da se ne smatra krivim učinio nespornim činjenične navode koji se odnose na subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje koje mu je stavljeno na teret, dok je otegotno cijenio kaznenu osuđivanost na uvjetnu osudu zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, te da je predmetno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja po presudi ovog suda broj K-367/23 od 9. studenog 2023., koja je postala pravomoćna 26. siječnja 2024.,a kojom je osuđen zbog gore spomenutih kaznenih djela, kao i prekršajnu osuđivanost prema istoj žrtvi zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koja presuda je postala pravomoćna istog dana kada je počinio inkriminirano kazneno djelo, s time da mu je u tom prekršajnom postupku izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, odnosno supruge BE.

12. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzete su u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, a to je nezadovoljstvo ponašanjem oštećene i sumnja da ista iako je s njim u braku ima drugog muškarca, što ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, ali ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni. Izraženo žaljenje zbog samog događaja sud nije cijenio kao olakotno, obzirom da je takvo žaljenje bez priznanja kaznenog djela koje bi značilo svijest o štetnosti i neprihvatljivosti vlastitog protupravnog postupanja usmjereno samo na to kako bi optuženi poboljšao svoju poziciju prilikom odmjeravanja kazne odnosno kako bi ishodovao što blažu kaznu.

13. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženi je presudom ovog suda broj K-367/23 od 9. studenog 2023., koja je postala pravomoćna 26. siječnja 2024., proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz vrijeme provjeravnja u trajanju od 3 godine, a prema izvatku iz prekršajne evidencije je u jednom navratu osuđen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što upućuje na zaključak kako se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnja osuđivanost kako u kaznenim tako i prekršajnim postupcima zbog kaznenih djela, odnosno prekršaja s elementima nasilja nisu imali specijalno preventivni učinak na način da optuženi svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg počinjenja kaznenih djela, pri čemu predmetno kazneno djelo čini u roku provjeravanja po prethodnoj pravomoćnoj presudi ovog suda broj K-367/23 od 9. studenog 2023., koja je postala pravomoćna 26. siječnja 2024., te istog dana nakon što je u prekršajnom postupku osuđen na novčanu kaznu zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u kojem mu je izrečena i zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.Imajući u vidu prirodu kaznenih i prekršajnih djela za koja je proglašen krivim onda je razvidno kako je optuženi nasilno postupanje očito usvojio kao ustaljeni obrazac ponašanja u rješavanju nesuglasica.Obzirom da dosadašnja osuđivanost na uvjetnu osudu u kaznenom postupku zbog kaznenog djela prijetnje i nasilja u obitelji te na novčanu kaznu u prekršajnom postupku zbog prekršaja s elementima nasilja, nije utjecala na optuženog, razvidno je da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora u odnosu na optuženog ne bi mogla postići svrha kažnjavanja, slijedom čega je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, koja kazna je po ocjeni suda primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe.Ovako izrečenom kaznom zatvora će optuženom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela i drugih oblika protupravnog postupanja i uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao i što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. Optuženi će nakon izdržane kazne imati priliku ranija protupravna ponašanja ostaviti iza sebe i ukoliko želi riješiti ili pokušati izgladiti narušene odnose sa suprugom odnosno, ukoliko u tome ne uspije, a što je još važnije, kloniti se daljnjeg protupravnog i nasilnog postupanja.

14. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ČE se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. siječnja 2025. pa nadalje.

15. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženi ČE djelomično je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, i to troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, dok je na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Prilikom donošenja odluke sud je vodio računa da je optuženi prema vlastitom kazivanju i dalje zaposlen te da je srednjeg imovnog stanja, međutim sud je uzeo u obzir da se nalazi u istražnom zatvoru za koje vrijeme, jednako kao i za vrijeme izdržavanja kazne neće biti u mogućnosti ostvarivati prihode, stoga je uzimajući u obzir cjelokupno imovno stanje optuženog te činjenicu da je isti otac dvoje malodobne djece o kojima je dužan skrbiti, ocjena suda da bi samo plaćanjem cjelokupnog iznosa troška bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje (imajući u vidu brojnost radnji branitelja po službenoj dužnosti ), slijedom čega ga je obvezao na djelomično snašanje troškova, i to troškova paušala, kojim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb broj KO-DO-144/25 - uz zapisnik s rasprave od 25. veljače 2025.

2. optuženi ČE – putem Zatvora u Zagrebu

3. branitelj optuženog, odvjetnik Petar Fumić - uz zapisnik s rasprave od 25. veljače 2025.

4. oštećena BE, [adresa] – nakon pravomoćnosti.