Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-7/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EB, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Kzd-90/2020-74 od 12. listopada 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika EB kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika EB, zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo i ako ispuni posebnu obvezu.

2. Temeljem čl. 56. st. 4. i 5. u svezi čl. 62. st. 1. točka 1. i st. 2. točka 10. KZ/11 okrivljeniku EB je izrečena posebna obveza da u roku od šest mjeseci isplati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja za maloljetnu BB u iznosu od 10.219,66 eura (77.000,00 kuna), kao i da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja maloljetnoj VB uz pomoć stručne službe za probaciju.

3. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu uzdržavanja ili ju teško ili uporno krši.

4. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) maloljetna oštećenica PB je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 46.800,00 kuna upućena u parnicu.

5. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava (pravilno bi bilo temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenika osloboditi od plaćanja troškova kaznenog postupka).

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik EB, po branitelju Antonu Denoni, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

9. Žalba okrivljenika EB je neosnovana.

10. Obzirom da okrivljenik pobija predmetnu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale te povrede, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi kako je nesporno da nije u cijelosti ispunjavao obvezu na ime uzdržavanja svoje maloljetne kćeri PB, ali da razlog tomu nije bila njegova samovolja i nespremnost da plaća uzdržavanje, već objektivna nemogućnost da plaća uzdržavanje obzirom da nije imao adekvatnu financijsku mogućnost za to. U žalbi se ističe kako je okrivljenik uzdržavanje plaćao sve dok je bio u financijskoj mogućnosti, odnosno dok je bio zaposlen i imao redovita primanja, ali da je zbog narušenog zdravstvenog stanja završio na bolovanju i dobio otkaz.

11.2. U žalbi se navodi i kako okrivljenikov cilj nije bio namjerno izbjegavanje obveze plaćanja uzdržavanja, već da je do takvog neispunjenja obveze došlo uslijed nedostatka redovitog primanja zbog nezaposlenosti te je istaknuto kako okrivljenik ne vidi i ne čuje maloljetnu BB, da se majka djeteta često nalazi između odnosa njega i kćeri te da čak nagovara kćer protiv njega. Na koncu se navodi kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio prednje okolnosti, posebno da je okrivljenik nezaposlena osoba koja nema redovita primanja te da jedina primanja koja stječe su ona od povremenog rada i da s minimalnim primanjima nije mogao ispuniti obvezu uzdržavanja.

11.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika EB kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

11.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da okrivljenik EB, u inkriminiranom razdoblju, nije uzdržavao svoje dijete BB koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, čime je počinio predmetno kazneno djelo na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza svjedokinje LB, majke i zakonske zastupnice maloljetne oštećenice AB te iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, broj P-Ob-72/18-13 od 6. lipnja 2018., ali i iz ostalih izvedenih dokaza.

11.6. Naime, iz izvedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da je, u inkriminiranom razdoblju, okrivljenik svojoj maloljetnoj kćerki uskratio dužno uzdržavanje za iznos od 77.000,00 kuna !0.219,66 eura), tako da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kada tvrdi da okrivljenik nije postupao na način kako mu je to bilo određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, broj P-Ob-72/18-13 od 6. lipnja 2018.

11.7. Neosnovani su okrivljenikovi žalbeni navodi kada tvrdi da nije bio u financijskoj mogućnosti plaćati dužno uzdržavanje za svoju maloljetnu kći jer je svatko dužan ispunjavati obvezu uzdržavanja svog maloljetnog djeteta na način određen sudskom presudom, a kao radno i psihofizički sposobna osoba, koja ne boluje ni od kakve kronične bolesti i koja je radno sposobna te povremeno radi „na crno“, bio je dužan uložiti dodatne napore u cilju pokušaja pronalaženja dodatnog posla, sve u svrhu urednog i redovnog ispunjavanja obveze uzdržavanja maloljetne oštećenice.

11.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik EB.

12. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kaznenoj sankciji.

12.1. Okrivljenik u svojoj žalbi navodi kako sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da je on nezaposlena osoba koja povremeno radi na crno i da nema redovita primanja.

12.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim okolnostima na strani okrivljenika koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

12.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio činjenicu što do sada nije osuđivan, dok mu otegotnih okolnosti nije našao.

12.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenika EB osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine te mu izrekao posebnu obvezu da u roku od šest mjeseci popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja maloljetne oštećenice uz pomoć stručne službe za probaciju, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

13. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika EB valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj