Poslovni broj: Us I-2175/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćeniku Zvonimiru Brziću, odvjetniku u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8., protiv tuženika, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) SĐ (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga Suda), radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 31. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-06/23-01/28, Urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 24. travnja 2023.

II.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 01. lipnja 2023. podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu a koja je zavedena pod poslovnim brojem: Us I-2140/2023. Taj sud se rješenjem od 31. kolovoza 2023. oglasio mjesno nenadležnim te tužbu ustupio ovome sudu, a koja je kod ovoga suda zaprimljena dana 06. rujna 2023. te zavedena pod poslovnim brojem: Us I-2175/2023.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-06/23-01/28, Urbroj: 338- 01-06-05-23-02 od 24. travnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) točkom I. izreke odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, Klasa:

UP/I-502-06/21-01/23, Urbroj: 338-13-02-23-09 od 12. siječnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) te je točkom II. izreke odbijen i zahtjev tužiteljice za priznavanje troška sastava žalbe na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

3.Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici točkom 1. izreke nije priznato pravo na razliku naknade plaće za vrijeme obveznog rodiljnog dopusta i dodatnog rodiljnog dopusta za razdoblje od 10. listopada 2021. do 01. lipnja 2022. dok je točkom 2. izreke određeno da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4.Tužiteljica u tužbi navodi da osporavano drugostupanjsko rješenje nije na zakonu osnovano jer da je upravno tijelo počinilo bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrdilo činjenično stanje te pogrešno primijenilo materijalno pravo. Nadalje se u bitnome navodi kronologija postupanja u upravnom postupku koji je prethodio ovoj tužbi te ističe da se u konkretnom slučaju arbitrano i suviše formalistički tumače odredbe mjerodavnih zakonskih i podzakonskih propisa, da ih se krivo podvodi pod utvrđeno činjenično stanje, jer da činjenice utvrđene u upravnom postupku proturječe navodima drugostupanjskog tijela o tome radi li se u konkretnom slučaju o stimulaciji

-bonusu, ili o varijabilnom dijelu plaće koji ima stalni karakter. Ističe se da je tuženik jasno zauzeo praksu kako se varijabilni dio plaće može uzeti u izračun osnovice za naknadu plaće samo u slučaju ako je u ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru navedeno da se plaća osobe sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela plaće te ako taj varijabilni dio plaće, koji ima stalni karakter i isplaćuje se svaki mjesec, nema karakter nagrade odnosno bonusa nego ako ovisi o opsegu i kvaliteti rada osobe. Suprotno takvoj praksi, tuženik da u svom obrazloženju navodi kako sporni iznos, odnosno dio plaće tužiteljice ne predstavlja varijabilni dio plaće već da bi se radilo o stimulaciji opisanom u članku 76. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, što da ne odgovara stvarnom stanju. Naime, prema navodu tuženika, varijabilni dio plaće se uzima u obzir kada: je u ugovoru o radu, pravilniku o radu ili kolektivnom ugovoru navedeno da se plaća sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela plaće; da se taj varijabilni dio plaće ima stalni karakter i isplaćuje se svaki mjesec te da nema karakter bonusa odnosno nagrade nego ovisi i opsegu i kvaliteti rada osobe. Nadalje se u tužbi navodi da nesporno iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi: da se Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme tužiteljice od 10. lipnja 2020. u članku 4.1. ugovara navodi osnovna plaća, dok da se u članku 4.4. ugovara navodi i varijabilni dio plaće koju poslodavac L'Oreal Adria d.o.o. naziva formalno „stimulativni dio plaće"; da iz Potvrde poslodavca od 06. prosinca 2021. jasno proizlazi da se takav varijabilni dio plaće (koji tamo poslodavac formalno naziva „bonus") smatra sastavnim dijelom plaće, ima stalni karakter te da se sukladno zakonu isplaćuje svaki mjesec; da sukladno Ugovoru o radu, u članku 4.4. jasno proizlazi da sporni dio plaće ovisi o ostvarenju unaprijed određenih poslovnih rezultata te kao rezultata posebnog zalaganja, stručnosti i kreativnosti u radu, odnosno iz predmetnog članka ugovora da nigdje ne proizlazi kako bi se radilo o bonusu ili nagradi, već da isključivo ovisi o opsegu i kvaliteti rada osobe. S tim u svezi da je pogrešan zaključak tuženika iz obrazloženja osporenog rješenja da se kod isplate spornog iznosa ne bi radilo o isključivom radu tužiteljice jer da se isti isplaćuje temeljem provizije po obračunu ostvarene prodaje. Nadalje, i iz potvrde poslodavca, na koju se i tuženik poziva u svom osporenom rješenju, da jasno proizlazi kako će se taj dio plaće obračunati po uspješnosti rada svakog radnika, što da apsolutno odgovara pojmu „opseg i kvaliteta rada osobe". Tuženik kao drugostupanjsko upravno tijelo da je prilikom odlučivanja morao uzeti u obzir sve činjenice, a ne se zaustaviti na pukom formalizmu i odbiti zahtjev tužiteljice samo iz razloga što njen poslodavac za varijabilni dio plaće koji ima stalni karakter i koji ovisi isključivo o opsegu i kvaliteti rada osobe, koristi nazive "stimulativni dio plaće" ili „bonus". Takvo obrazloženje je u suprotnosti s načelima upravnog postupka te se tužiteljici izravno nanosi šteta. Nadalje, navodi tuženika iz osporenog rješenja kako su u članku 76. Pravilnika isplate koje se ne uračunavaju u osnovicu od koje se utvrđuje naknada plaće, navedene samo primjerice, ali ne i taksativno, da nije u potpunosti istinito. Ističe se naime da to možda vrijedi za primjere iz točke 3., 5., 6. i 8., koji da se ne mogu podvesti pod predmetnu situaciju. Nadalje, niti ostale nabrojane točke iz članka 76. Pravilnika da se u konkretnoj situaciji ne mogu podvesti pod dio plaće koji se isplaćuje tužiteljici, pa da tako varijabilni dio plaće koji je predmet ovog spora nije nikakva „posebna nagrada u znak priznanja i prigodna novčana isplata radnicima", jer da se u tužiteljičinom primjeru radi o isplati koja prvenstveno ovisi o opsegu i kvaliteti rada tužiteljice. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati na ponovni postupak te da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja a sukladno važećim propisima, koje citira, te se poziva na razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije.

6.Tužiteljica se podneskom od 09. studenog 2023. očitovala na tuženikov odgovor na tužbu osporavajući ga u cijelosti kao neosnovan i proturječan materijalnoj dokumentaciji sadržanoj u spisu. Ističe da isti predstavlja prepisano rješenje čije se poništenje traži ovom tužbom te u bitnome ponavlja navode tužbe.

7.U sporu je održavanjem rasprave 31. siječnja 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8.Tužiteljica je po zamjeniku svog opunomoćenika na raspravi ustrajala u navodima iz tužbe te ističe da se sporni dio plaće ne može podvesti ni pod jednu točku članka 76. stavak 2. Pravilnika jer da je predmetni dio plaće po svim pretpostavkama varijabilni dio koji da je kao takav ugovoren i ima stalni karakter te da ovisi jedino o opsegu i kvaliteti radnika bez obzira kako je poslodavac takav dio plaće formalno nazvao prilikom ugovaranja radnog odnosa te da se kao takav mora obračunati u izračunu osnovice.

9.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao kod obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu predlažući da se tužbeni zahtjev odbije.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

11.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12.Tužiteljica je zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

13.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 24. travnja 2023.

15.Iz podataka spisa je razvidno da je tužiteljica dana 20. prosinca 2021. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za ispravak isplate visine osnovice za naknadu plaće zbog neispravno ispunjenog obrasca od strane poslodavca L Oreal d.o.o. navodeći da varijabilni dio plaće – bonus greškom nije uvršten kao dio plaće u prvotnom ER1 obrascu te da dostavlja ispravljeni ER1 obrazac kao i potvrdu poslodavca kojim potvrđuje da je bonus sastavni dio plaće.

16.Prvostupanjskim rješenjem od 11. siječnja 2023., koje je doneseno u izvršenju drugostupanjskog rješenja tuženika od 30. kolovoza 2022., nije usvojen zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na razliku naknade plaće za vrijeme rodiljnog dopusta i rodiljnog dodatnog dopusta za razdoblje od 10. listopada 2021. do 01. lipnja 2022.

17.Na navedeno prvostupanjsko rješenje tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 24. travnja 2023. odbijena.

18.Prema odredbi članka 12. stavka 1 Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20.), važećim u vrijeme korištenja rodiljnog dopusta tužiteljice, odnosno utvrđivanja osnovice za naknadu plaće, zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno zaposlena samozaposlena majka za vrijeme trudnoće, poroda i njege novorođenog djeteta, ima pravo na rodiljini dopust u trajanju od 28 dana prije dana očekivanog poroda do navršenih 6 mjeseci života djeteta, koji se sastoji od obveznog i dodatnog rodiljnog dopusta.

19.Prema odredbi članka 24. stavak 1. istog Zakona za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 12. ovoga Zakona ili prava na rad s polovicom punoga radnog vremena iz članka 15. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona naknada plaće iznosi 100 % od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

20.Člankom 54. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13 137/13., 98/19, dalje: ZOZO) propisano je da se naknada plaće određuje od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim u slučaju kada je posebnim zakonom drukčije propisano. Prema stavku 2. istog članka pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se, u smislu ovoga Zakona, redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen.

21.Prema odredbi članka 55. stavak 2. točka 3. ZOZO naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena iz članka 39. točke 7. ovoga Zakona.

22.Člankom 76. stavak 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava z obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 49/14, 51/14, 11/15, 17/15. 123/16, 129/17 9/21 90/22 – dalje: Pravilnik) propisano je da se u osnovicu od koje se utvrđuje naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, u smislu Zakona i ovoga Pravilnika, ne uračunavaju isplate osiguraniku utvrđene u stavku 2. ovoga članka, neovisno o tome da li se radi o isplatama koje se u smislu drugih propisa smatraju plaćom i da li su na njih ili iz njih obračunati i uplaćeni doprinosi.

23.Stavkom 2. istog članka Pravilnika je propisano da su isplate koje se ne uračunavaju u osnovicu od koje se utvrđuje naknada plaće iz stavka 1. ovoga članka: 1.primanja koja je osiguranik primio prema propisima o mirovinskom osiguranju te o obveznom zdravstvenom osiguranju, osim naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe – poslodavca; 2.posebne nagrade u znak priznanja i prigodne novčane isplate radnicima (stimulacije, menadžerske nagrade); 3. nagrade za dugogodišnji rad i sl.; 4. regres za godišnji odmor; 5. isplate za npr. Uskrs, Božić, obljetnice poslodavca i sl., bez obzira jesu li u općem aktu poslodavca određene kao osnove za raspodjelu plaća; 6. primanja u ime naknada troškova (terenski dodatak, naknada za odvojeni život i sl.); 7. naknade isplaćene za izume i tehnička unapređenja ostvarena na radu ili u svezi s radom, 8. premije osiguranja koje poslodavac plaća za radnike po osnovi osiguranja života i dodatne mirovine te dopunskog zdravstvenog osiguranja i slično.

24.Prema odredbi članka 77. Pravilnika pod prosječnom osnovicom osiguranja iz članka 75. stavka 2. ovoga Pravilnika podrazumijeva se osnovica dobivena na način da se zbroj osnovica osiguranja važećih u šestomjesečnom razdoblju podijeli sa zbrojem radnih dana za koje su te osnovice propisane.

25.Iz podataka spisa tuženog tijela je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužiteljica u vremenu od 10. lipnja 2019. do 31. siječnja 2023. bila obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca LOreal Adria d.o.o. a od 01. veljače 2023. je zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu Lulić d.o.o.;

-da je tužiteljica koristila obvezni rodiljni dopust od 10. listopada 2021. do 09. veljače 2022. te dodatni rodiljni dopust od 10. veljače 2022. do 01. lipnja 2022.;

-da je tužiteljica u razdoblju od 03. srpnja 2021. do 09. listopada 2021. bila privremeno nesposobna za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom za koje pravo joj je utvrđena osnovica za naknadu plaće od 39,30 kn te da joj je naknada plaće isplaćivana u maksimalnom iznosu za isto pravo, sukladno članku 55. stavku 3. ZOMO-a u iznosu od 4.257,28 eur;

-da je tužiteljici, prema potvrdi o plaći njenog poslodavca od 30. lipnja 2021. (prvotna potvrda), u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. odnosno za 1, 2, 3, 4. 5. i 6. mjesec 2021. godine ukupno isplaćena plaća u iznosu od 38.865,10 kn što podijeljeno sa 989,00 sati predstavlja osnovicu na naknadu od 39.30 kn po satu neto te da je pri tome kao plaća tužiteljice za 1. mjesec 2021. godine naveden iznos od 6.150.46 kn, za 2 mjesec 2021 godine 6.588.89 kn, 3. mjesec 2021. godine iznos od 6.413.34 kn, za 4. mjesec 2021. godine iznos od 6.219.13 kn, za 5. mjesec 2021. godine iznos od 6.924,07 kn te 6. mjesec 2021. godine iznos od 6.569.21 kn;

-da je tužiteljica od 10. listopada 2021. bila u korištenju obveznog rodiljnog dopusta te da joj je osnovica za naknadu plaće za to pravo utvrđena u iznosu od 39,30 kn po kojoj joj je osnovici i isplaćivana naknada plaće za vrijeme rodiljnog dopusta (obvezni rodiljni dopust korišten u vremenu od 10. listopada 2021. do 9. veljače 2022. te dodatni rodiljni dopust korišten u vremenu od 10. veljače 2022. do 1. lipnja 2022.);

-da je tužiteljici, prema novoj potvrdi poslodavaca od 07. prosinca 2021., koju je priložila uz svoj predmetni zahtjev, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. odnosno za 1, 2, 3, 4, 5. i 6. mjesec 2021. godine isplaćena ukupna plaća u iznosu od 42.963,66 kn što podijeljeno s ukupno 989.00 sati predstavlja satnicu od 43,44 kn neto po satu te da je kao isplaćena plaća za 1. mjesec 2021. naveden iznos od 6.150.46 kn (isti iznos kao i u prethodnoj potvrdi), za 2. mjesec 2021. iznos od 6.588.89 kn (isti iznos kao i u prethodnoj potvrdi), za 3. mjesec 2021. godine iznos od 6.794,78 kn (uvećan iznos u odnosu na prethodnu potvrdu za 381,42 kn), za 4 mjesec 2021. iznos od 7.232.89 kn (uvećan iznos u odnosu na prethodnu potvrdu od 1.013,76 kn), za 5. mjesec 2021. iznos od 7.937.83 kn (uvećan iznos u odnosu na prethodnu potvrdu od 1.013,76 kn) te za 6 mjesec 2021. iznos od 8.258.81 kn (uvećan iznos u odnosu na prethodnu potvrdu 1.689,60 kn);

-da je poslodavac tužiteljice u potvrdi od 6. prosinca 2021. naveo da je tužiteljica zaposlena trenutno na radnom mjestu voditelj dućana, te da se potvrđuje da joj je isplaćen bonus (mjesečno kvartalno, godišnje) a obračunat temeljem provizije po obračunu ostvarene prodaje odnosno uspješnosti rada samog radnika, smatra sastavnim dijelom plaće svakog radnika L Oreala;

-da je prema preslicima isplatnih lista tužiteljice za predmetno razdoblje od siječnja do lipnja 2021. tužiteljici za mjesec ožujak 2021. (različiti iznos plaće prema ranije izdanoj i naknadno izdanoj potvrdi o plaći) na isplatnoj listi uz redovan rad, dolazak nedjeljom naveden bonus - dio plaće u bruto iznosu od 596,00 kn s time da je kao naknada (izvan obračunate neto plaće) tužiteljici isplaćena i naknada za prijevoz i nagrada za radne rezultate, za 4 mjesec 2021. godine naveden je bonus dio plaće u bruto iznosu od 1.584,00 kn (za isti mjesec nije izvan neto place navedena i nagrada za radne rezultate), za 5. mjesec 2021. godine je kao bonus dio plaće naveden iznos od 1.584.00 kn bruto (za isti mjesec nije izvan neto plaće navedena i nagrada za radne rezultate), za 6 mjesec 2021. godine je kao bonus dio place naveden iznos od 2.640.00 kn (za isti mjesec nije izvan neto plaće navedena i nagrada za radne rezultate);

-da je prvostupanjsko tijelo dopisom od 05. listopada 2022. te zaključkom od 29. studenog 2022. od poslodavca tužiteljice zatražilo pojašnjenje na okolnost zašto je za siječanj i veljaču 2021. godine isplaćen iznos koji je naveden kao nagrada za radne rezultate izvan neto obračunate plaće, a za razdoblje od ožujka do lipnja 2021. godine kao bonus-dio plaće te o čemu ovisi taj bonus-dio plaće odnosno na osnovu kojih se elemenata isplaćuje bonus osiguranici i ostalim zaposlenicima i da li se isplaćuje svaki mjesec ili periodično;

-da se povodom navedenog traženja prvostupanjskog tijela poslodavac tužiteljice očitovao podneskom od 8. prosinca 2022. u kojem navodi: da se plaća vezano za radno mjesto tužiteljice (voditelj dućana) sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela (bonus); potvrđuje da se isplaćen bonus (mjesečno, kvartalno, godišnje) a obračunat temeljem provizije po obračunu ostvarene prodaje odnosno uspješnosti rada samog radnika, smatra sastavnim dijelom plaće svakog radnika LOreala; da je radno mjesto tužiteljice vezano za ostvarene prodajne rezultate koji se analiziraju i obračunavaju na mjesečnoj razini te u istoj dinamici (mjesečno) i isplaćuju ukoliko su isti ostvareni; da se plaća sukladno zakonu isplaćuje svaki mjesec u istom mjesecu za koji je plaća ostvarena; da se stavka bonus-dio plaće odnosi na spomenuti bonus (da se stavka tako zove u sustavu agencije koja vrši obračun plaće te da nisu u mogućnosti na to utjecati); da se stavka nagrada za radne rezultate odnosi na zakonsku mogućnost isplate, sve sukladno Pravilniku o Porezu na dohodak, te da se bonus isplaćuje kroz tu stavku a sve do iskorištenja maksimalnog zakonski dozvoljenog iznosa; da se pri računanju prosjeka na ER1 obrascu stavka bonus-dio plaće uzima u obzir dok da se stavka nagrada za radne rezultate ne uzima (prema uputi od strane agencije koja vrši obračun plaće);

-da je poslodavac tužiteljice uz navedeno očitovanje dostavio zadnji važeći Ugovor o radu od 10.lipnja 2020., zadnji važeći aneks ugovora o radu od 01.siječnja 2021 uz navod da je iz istog razvidna promjena plaće od navedenog datuma te da je iz platne liste 01/2021 razvidno da je tužiteljici isplaćena uvećana plaća) te zadnji važeći Pravilnik o radu LOreala.

26.Prema odredbi članka 4.1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. lipnja 2020. (zaključenim između tužiteljice i poslodavca LOreal), za obavljanje poslova radnik će za poslove (voditelj dućana) primati osnovnu godišnju plaću u iznosu od 98.568,00 kuna bruto za cijelu kalendarsku godinu a koja godišnja plaća će biti isplaćivana u dvanaest jednakih mjesečnih rada odnosno u iznosu od 8.214,00 kn bruto mjesečno.

27.Navedeni članak Ugovora izmijenjen je Aneksom ugovora o radu od 01. siječnja 2021. na način da će za obavljanje poslova radnik primati osnovnu godišnju plaću u iznosu od 99.159,36 kuna bruto za cijelu kalendarsku godinu a koja godišnja plaća će biti isplaćivana u dvanaest jednakih mjesečnih rada odnosno u iznosu od 8.263,28 kn bruto mjesečno, dok su ostale odredbe Ugovora ostale neizmjenjene.

28.Prema odredbi 4.4. Ugovora od 10. lipnja 2020. osim osnovne plaće, radnik je ovlašten primiti i stimulativni dio plaće koji će biti isplaćen radniku ovisno o ostvarenju unaprijed određenih poslovnih rezultata te kao rezultat posebnog zalaganja, stručnosti i kreativnosti u radu;

29.Prema članku 25.3. Pravilnika o radu radniku se može isplatiti stimulativni dio plaće kao rezultat posebnog zalaganja, stručnosti i kreativnosti u radu. Isplatu i visinu stimulativnog dijela plaće u svakoj pojedinom slučaju utvrđuje uprava Poslodavca. Stimulativni dio plaće isplaćuje se zajedno s plaćom i predstavlja plaću u poreznom smislu ali ne obvezuje poslodavca na nastavak isplate uvećane za tako isplaćeni stimulativni dio plaće.

30.Polazeći od svih prednjih utvrđenja, citiranih odredbi ZOZO i Pravilnika kao i citiranih odredbi Ugovora o radu i Pravilnika o radu te u svezi s tim utvrđenja nespornih utvrđenja iz potvrda o plaći tužiteljice, kako je to gore pojašnjeno, ovaj sud drži da je u konkretnom slučaju tužiteljici pored osnovne (fiksne) plaće isplaćivan i dodatak na plaću u visini prema procjeni poslodavca a koji ima karakter bonusa odnosno nagrade i predstavlja stimulaciju radnika.

31.Naime, izričitim i jasnim odredbama Zakona i Pravilnika propisano je da u osnovicu za izračun naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta može ući samo redovna mjesečna plaća, bez ikakvih dodataka, neovisno o tome radi li se o isplatama koje se u smislu drugih propisa smatraju plaćom i jesu li na njih ili iz njih obračunati i uplaćeni doprinosi. Stoga, po ocjeni ovoga suda, nisu osnovani prigovori tužiteljice istaknuti u tužbi i tijekom ovog spora da tuženik arbitrarno i formalistički tumači odredbe mjerodavnih zakonskih i podzakonskih propisa te da se u konkretnom slučaju ne radi o stimulaciji – bonusu već o varijabilnom dijelu plaće koji ima stalni karakter.

32.Slijedom svega navedenog, ovaj sud cijeni da je osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano drugostupanjsko rješenje obrazloženo je sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

33.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud, pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

34.Budući tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev iste za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 25. veljače 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-tužiteljici po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.