Poslovni broj: UsI-3758/22-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku iz Pule, Flanatička16, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak iz Zagreba, Koturaška 43/II, OIB 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak od imovine, dana 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-14/22-01/114, URBROJ: 513-04-22-2 od 4. listopada 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete, KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00005, URBROJ: 513-007-01-08-2021-0002 od 28. rujna 2021. tužitelju, kao poreznom obvezniku, utvrđena je osnovica i predujam poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. godinu u ukupnom iznosu od 56.962,56 kuna (točka I. izreke), pri čemu je utvrđeno je da je porezni obveznik dužan uplatiti utvrđeni iznos predujma poreza i prireza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, u roku od petnaest dana od dana konačnosti rješenja kao jednokratnu obvezu, uz naznaku računa za uplatu (točka II. i III.) te se utvrđuje da se na nepravodobno plaćeni iznos predujma poreza i prireza plaća zatezna kamata (točka IV.).
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-14/22-01/114, URBROJ: 513-04-22-2 od 4. listopada 2022., odbijena je žalba tužitelja protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnom ponavlja žalbene prigovore. Ističe kako je porezna osnovica, a time i porezna obveza nepravilno utvrđena te da porezno tijelo nije pravilno utvrdilo činjenično stanje, budući nije uzelo procjenu vrijednosti nekretnine nakon kupnje, te ulaganja koja je imao prije otuđenja nekretnine. Ne spori kako nije predočio račune ulaganja tijekom postupka, jer ih ne posjeduje, međutim smatra notornim da je u istu uložio određena sredstva kako bi istu nekretninu obogatio, nadogradio i osvježio. Prigovara kako mu nije omogućeno dokazivanje činjenica koje mu idu u prilog, odnosno da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troška ovog upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu riješiti spor bez rasprave te tužbu odbiti kao neosnovanu.
5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene spisu tuženika. Dana 25. veljače 2025. održana je usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5.1 Na raspravi tužitelj ne spori osnov već visinu utvrđene obveze jer smatra da je ista nepošteno utvrđena, obzirom da tužitelju nije omogućeno iznositi dokazne prijedloge te na okolnost stvarne visine ulaganja predlaže da ga se sasluša, kao i svjedoka, te da se provede građevinsko vještačenje. Na upit Suda navodi kako nema novih računa vezano za adaptaciju i uređenje, koje navodi da je izvršio. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Naime, nije sporno da je tužitelj dana 1. lipnja 2020. prodao nekretninu, koju je stekao kupoprodajom dana 13. studenog 2019., čime mu je pravilno utvrđena obveza primjenom članka 58. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 115/16 - 121/19, dalje: Zakon), jer je stečenu nekretninu otuđio u roku od dvije godine od stjecanja, a ista nekretnina nije niti njemu ni uzdržavanim članovima njegove obitelji služila za stanovanje.
8. Spornim se ukazuje za tužitelja utvrđena visina porezne obveze, odnosno troškovi otuđenja koji se mogu odbiti kao izdaci.
9. Po izvršenom uvidu u sve isprave spisa predmeta, te po provedenoj raspravi u ovom sporu, Sud ocjenjuje da su porezna tijela na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenila materijalno pravo.
10. U odnosu na utvrđenu poreznu osnovicu, Sud prema stanju spisa nalazi da je razlika primitaka i izdataka (članak 58. st. 1. Zakona), tužitelju utvrđena u ukupnom iznosu od 201.138,98 kn, polazeći od toga da primitak tužitelja predstavlja ugovorena vrijednost (u iznosu od 280.608,77 kn), prema ugovoru od 1.6.2020., kojim je tužitelj prodao nekretninu i koju je porezna uprava priznala kao tržišnu vrijednost nekretnine, dok je na ime izdataka tužitelju porezno tijelo priznalo nabavnu - ugovorenu vrijednost nekretnine (74.323,59 kn), koju je tužitelj isplatio prema ugovoru o kupoprodaji od 13.11.2019., uvećano za plaćeni porez na promet nekretnina (5.146,20 kn), odnosno ukupno 79.469,79 kn.
10.1 Po ocjeni Suda, pravilno je tužitelju navedena razlika primitaka i izdataka utvrđena kao osnovica poreza na dohodak, jer tužitelj tijekom postupka nije predočio bilo kakve vjerodostojne isprave iz kojih bi se nedvosmisleno mogao utvrditi bilo koji drugi izdatak, u smislu odredbe članka 68. st. 7. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 10/17-1/19).
10.2 Vjerodostojnom dokumentacijom, u odnosu na troškove ulaganja tužitelja, smatrali bi se računi o izvršenim radovima, ugovori o izvođenju radova s troškovnikom, odnosno otpremnice iz kojih bi se nesporno mogla utvrditi vrijednost radova, a tužitelj tijekom postupka ništa od navedenog nije predočio poreznom tijelu, već je vlastoručno potpisanom izjavom od 21.9.2021. naveo popis troškova, uz napomenu da ne posjeduje račune, a prema istoj izjavi radove je obavio samostalno.
11. Polazeći od takve izjave tužitelja, kao i stanja spisa predmeta, Sud otklanja prigovor tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, te se ne može cijeniti osnovanim prigovore da porezno tijelo nije koristilo sve propisane ovlasti u svrhu pribavljanja dokaza o bitnim poreznim činjenicama.
11.1 Naime, na tužitelju je teret dokaza o izvršenim ulaganjima, te se u smislu citiranih propisa ne može uvažiti tek izjava tužitelja o učinjenim troškovima, bez odgovarajućih pisanih dokaza u vidu citirane vjerodostojne dokumentacije.
11.2 Kako tužitelj tijekom upravnog postupka, a niti tijekom ovog spora nije predočio bilo kakvu vjerodostojnu dokumentaciju o učinjenim ulaganjima, koji bi se mogli priznati kao izdaci, to Sud nije mogao cijeniti osnovanim prigovore tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.
12. Budući da je činjenično stanje dostatno utvrđeno prema ispravama iz spisa predmeta, a imajući u vidu posebno okolnost da je tužitelj dao izjavu tijekom upravnog postupka (izjava od 21.9.2021.), Sud nije našao potrebnim za donošenje odluke u ovoj stvari saslušavati tužitelja kao stranku ili svjedoke.
12.1 Sud je na raspravi ujedno odbio dokazni prijedlog da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke na okolnost izvršenih ulaganja, te je ukratko iznio razloge za takvu odluku, smatrajući da u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio vjerojatnim bilo kakve parametre po kojima bi vještak imao mogućnost dati nalaz i mišljenje (u vidu vjerodostojno i precizno utvrđenog zatečenog stanja nekretnine u trenutku stjecanja, isprava kojima se vjerodostojno dokazuje kako u pogledu iznosa, tako i u pogledu vrijednosti pojedinih stavki ulaganja (materijala i opreme), opisanih u izjavi tužitelja, odnosno završno stanje nekretnine nakon ulaganja.
13. Polazeći od navedenog, a kako Sud ne nalazi ni bilo kakve druge povrede prava koje bi mogle dovesti do drugačijeg rješenja predmetne stvari, otklanjaju se prigovori tužitelja da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu.
14. Stoga je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).
15. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora u iznosu od 400,00 EUR (kako je traženo na raspravi), odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. i 148. st. 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu (točka II. izreke).
U Zagrebu, 25. veljače 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
DNA:
1. Odvjetnik Tomislav Kovačić – e komunikacijom
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb
3. U spis
Rj/
vidi upisnik "UsI"
kal. 30 dana
