Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-142/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BI, pok. JI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu protiv tužene KI rođ. BI, pok. JI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivi Gabriću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2811/2017 od 20. prosinca 2024., 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2811/2017 od 20. prosinca 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Određuje se da se postupak provede pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I. Dužan je tuženik u roku 15 dana na ime najamnine za period od 01.03.2014.g. do 01.06.2017.g. isplatiti tužitelju iznos od ukupno 5.016,92 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku od 01.08.2016.g. do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana na ime najamnine za period od 01.06.2018.g. do 01.06.2021.g. isplatiti tužitelju iznos od 5,016,92 eura ukupno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku od 01.06.2021.g. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.538,62 eura sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 20. prosinca 2024.g. pa do isplate, sve to u roku 15 (petnaest)

dana, po stopi koja se određuje na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužena pobijajući presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, odnosno istaknuti razlozi o odlučnim činjenicama nejasni su i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Nesporna je činjenica da su tužitelj i tuženik suvlasnici za po ½ dijela stana u [adresa], na adresi [adresa], površine 83,63 m². Nije sporna ni činjenica da je tužitelj iz predmetne nekretnine odselio te kako je tuženik u faktičnom posjedu predmetne nekretnine. Sud je prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva propustio uzeti u obzir odlučnu i nespornu činjenicu o kojoj ovisi pravo tužitelja na traženje isplate naknade u visini polovice tržišnog iznosa najamnine. Tuženik nikakvim svojim radnjama nije isključio tužitelja iz suposjeda predmetne nekretnine, niti je tužitelj od tuženika tražio predaju suposjeda bilo mirnim, bilo sudskim putem. Tuženik se smatra poštenim posjednikom, te kao pošteni posjednik stana nije dužan tužitelju nikakve koristi koje je imao od korištenja, pa tako ni naknadu u visini polovice tržišne vrijednosti najamnine. Pravo na takvu naknadu tužitelju bi pripadalo samo u situaciji kada bi tuženik bio nepošteni posjednik u smislu odredbi iz članka 165. ZV-a, a što ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. Predlaže se presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz osudu tužitelja na plaćanje troškova postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju u svojoj žalbi ukazuje tužena.

5. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka. Dikcija navedene zakonske odredbe ukazuje na njezin kogentan karakter, što znači da je sud dužan u obrazloženju presude ispuniti svaku od navedenih zadaća. Metoda ispunjavanja navedenih zadaća svodi se na izlaganje suda, a ne na prepisivanje u prvom licu pojedinih podnesaka, iskaza nekih sudionika, te posebno u ovom predmetu nalaza i mišljenja vještaka.

6. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude, između ostalog navodi:

- da nije sporno da su stranke suvlasnici predmetnog stana, a da stan isključivo koristi tužena

- da je sporno da li tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete u vidu izmakle dobiti za predmetni stan iz razloga što tužena isključivo koristi predmetni stan

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da mu je tužena sestra

- da je po smrti oca JI, koji je preminuo **.**.2013. vođen ostavinski postupak, pod br. O-2087/13 i donijeto je rješenje o nasljeđivanju prema kojem rješenju su kao nasljednici utvrđeni „za po !72 on i sestra tužena B“

- da sestra, tužena koristi predmetni stan od 2004. isključivo, a on je napustio taj stan 2004/2005.

- da je nakon smrti oca pozivao sestru da se proda predmetni stan i da podijele novac ili eventualno da se kupe dva manja stana

- da se iza ostavinskog postupka nije vodio postupak diobe

- da nakon smrti oca stan isključivo koristi tužena i njen suprug J

- da na posebno pitanje pun. tužitelja da li se vodi postupak diobe, da tužitelj odgovara da se vodi postupak diobe pred ovim sudom

- da je predlagao sestri da se njega isplati za ½ vrijednosti stana koji je naslijedio

- da mu tužena nikada nije zabranila ulazak u stan

- da je iz zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno da su stranke suvlasnici za ½ cjeline predmetnog stana

- da u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ranka Kurira te je utvrđena visina izgubljene zarade odnosno tržišna cijena najamnine stana za sporno razdoblje.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na tvrdnji da u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja BI, iz kojeg iskaza je nedvojbeno utvrđeno da je stan u isključivom posjedu tužene od trenutka smrti ostavitelja kao i prije toga, te da tužitelj nema suposjed predmetnog stana, iako je suvlasnik za jednu polovinu, temeljem rješenja o nasljeđivanju. Temeljem čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je pravo suvlasnika za suposjed stana, a što u konkretnom slučaju nije moguće jer je tuženica jedina u posjedu stana, gdje živi zajedno s suprugom i sinom.

8. U pravu je tužena kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba postupaka iz čl. 345. st. 2. toč. 11. ZPP- a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U obrazloženju presude nisu navedeni razlozi jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a osim pogrešaka u pisanju, postoje i nerazjašnjene kontradiktornosti u dijelu kada se navodi iskaz tužitelja, pa se tako navodi da se iza ostavinskog postupka nije vodio postupak diobe, a na posebno pitanje pun. tužitelja se navodi da se vodi postupak diobe pred ovim sudom, te da mu tužena nikada nije zabranila ulazak u stan.

9. U parnicama u kojoj je predmet spora zahtjev suvlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđi suvlasnički dio stvari, za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi za vrijeme svojega posjedovanja, osnovanost tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti primjenom odredbe čl. 164. st. 1., odnosno čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) i to na način da je potrebno utvrditi odlučnu činjenicu je li i kada je tužena postala nepošteni posjednik tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine, a što je prvostupanjski sud propustio. Kod toga treba imati na umu i da pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti iz okolnosti slučaja mogao znati da i drugi ima pravo na suposjed, a nije mu ga omogućio, odnosno da je prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP- a posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP-a, a ne od strane prvostupanjskog suda citirani članak 42. ZVDSP-a. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, a posebno u obrazloženju presude nisu navedene odlučne činjenice.

10. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.''

11. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su utvrđene ovom drugostupanjskom odlukom te će vodeći računa o proturječnostima na koje mu je ukazano ovom odlukom ocijeniti provedene dokaze u postupku. Nakon što prvostupanjski sud postupi po ovoj uputi, bit će u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

13. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova, odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

14. Temeljem čl. 371. ZPP-a kad drugostupanjski sud ukine presudu prvostupanjskog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem, odnosno pred drugim vijećem, a kako je to riješeno pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Velikoj Gorici 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina