Poslovni broj: UsI-2037/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu MRKLIĆ & PARTNERI j.t.d., Split, Klaićeva poljana 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-05/23-26/396, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 9. srpnja 2024. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, Klasa: UP/I-361- 03/12-04/2122, Urbroj: 2181-1-10-3/25-23-10 od 4. kolovoza 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 21. kolovoza 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-05/23-26/396, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 9. srpnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, pa potom i njegovo obrazloženje, nakon čega navodi kako naznačeno rješenje nije doneseno sukladno načelu određenom člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku, koje ističe kako u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno utvrđenje upravne stvari. Osim činjenica koje se nalaze u spisu za naglasiti je kako postoji Katalog postojećeg stanja nelegalnih građevina, koje je izradio Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, u kojem je sastavni dio Mišljenje Grada Splita, potpisano po tadašnjem pročelniku upravnog odjela Službe za prostorno planiranje i zaštitu okoliša ŠI 2015. godine, u kojem je za područje Park Šume Marjan pod rednim brojem 58. naveden predlagatelj te je navedeno kako je godina izgradnje 1968. kao i rekonstrukcija 2002-2003. Osoba koja nastupa u ime grada, daje svoj potpis i navodi mišljenje kako postupak izmjena prostornog plana treba ići u pravcu da se sve nekretnine (pa tako i predlagateljeva) imaju legalizirati bez iznimke, a da se na Marjanu izvrši promjena planske dokumentacije na način da se omogući ozakonjenje isključivo unutar tlocrtnih granica zgrade kako je evidentirana na DOF5/2011. ŠI je i na dan sastavljanja ovog izjašnjenja ovlašteni pročelnik Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, pa sigurno da njegovo mišljenje ima uporišta u struci i zakonu. Prema odredbi članka 68. Zakona o općem upravnom postupku, određeno je da se mora provesti očevid kada je to potrebno radi utvrđenja bitnih činjenica i okolnosti. Upravno tijelo je izašlo na očevid, međutim isto je donijelo dva oprečna zaključka, te je dvojbeno ima li isto stručna znanja i vještine za utvrditi godinu izgradnje. Tužitelj u predmetnoj nekretnini živi temeljem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 8. travnja 1994. ovjerenog po javnom pravobraniteljstvu Općine Split. Dana 31. ožujka 2003. izdana je građevna dozvola Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za graditeljstvo i obnovu, Klasa: UP/I-361-03/02-02/00212, Urbroj: 2181-05-02-00-03-08 pravomoćna dana 9. svibnja 2003. kojom se investitorima NI i AI (pravnoj prednici žalitelja) odobrava rekonstrukcija-adaptacija prizemnog stambenog objekta izgrađenog na kat. čest. [katastarska čestica]. Kako je moguće da je izdana pravomoćna građevinska dozvola za rekonstrukciju-adaptaciju prizemnog stambenog objekta ako ovaj objekt ne može biti ozakonjen. Gradsko vijeće Grada Splita je na svojoj 10. sjednici, održanoj 4. travnja 2018. godine, donijelo Zaključak u povodu tematske rasprave o "park-šumi Marjan u Splitu", kojim je zadužilo Komisiju za urbanizam da s predstavnicima vlasnika građevina izgrađenih u park-šumi Marjan održi radnu sjednicu na temu "Legalizacija bespravno izgrađenih objekata u park-šumi Marjan". Komisija za urbanizam održala je četiri sjednice na kojima su sudjelovali predstavnici Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja, Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Društva "Marjan", Udruge "Merjan", kao i Društva arhitekata Split. Istaknute su tri opcije u smislu ozakonjenja sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama: proširenjem građevinskog područja naselja Split, izmjenom granice park-šume Marjan te određivanjem zone tradicijske naseobine. Prva i druga opcija nisu dolazile u obzir, već samo treća, a to je da se takvi objekti proglase "tradicijskim naseobinama". Međutim, o predmetnom pitanju se još nije donijela nikakva odluka na Gradskom vijeću, pa je ovo rješenje i preuranjeno. Tužitelj živi s obitelji u navedenoj nekretnini te posjeduje priključak za električnu energiju te gradski vodovod i kanalizaciju, plaća komunalnu naknadu, odvoz smeća i sve ostale namete koji terete jedan stambeni objekt, pa se postavlja pitanje kako ova nekretnina može biti po svim nametnim parametrima tretirana kao zakonita, a istovremeno se za istu ne izdaje rješenje o izvedenom stanju. Tim postupanjem ovo upravno tijelo samo potvrđuje kako nisu svi jednaki pred zakonom, jer je po svim parametrima pa tako i prema konkludentnim radnjama naslovljenog tijela koje ovu nekretninu tretira kao zakonitu, dakle ubire sve namete te kroz iste daje i ostvaruje prava, a s druge strane prava koje bi žalitelj mogao ostvariti izdavanjem rješenja o izvedenom stanju mu uskraćuje. Tužitelj još jednom apostrofira da je pobijana odluka nedopustiva u bilo kojoj uređenoj pravnoj državi, a osobito uzevši u obzir da se istom onemogućavaju nesporno stečena prava i njezinih institucija koje donose očito arbitrarne odluke bez uporišta u stvarnom stanju odnosno bez ikakvog adekvatnog i logičnog obrazloženja. Iz svega naprijed navedenog vidljivo je da tuženo tijelo nije utvrdilo sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje zakonitog rješenja, pa se imajući u vidu načela upravnog postupka temeljem kojih načela je potrebno utvrditi materijalnu istinu, te u skladu sa navedenom pravilno primijeniti i materijalno pravo, predlaže sudu donijeti presudu kojom će se poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te naložiti tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju. Konačno, tužitelj citira odredbu članka 26. stavak 2. ZUS-a pa smatrajući da su ispunjene pretpostavke iz ove odredbe predlaže sudu donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 6. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, podnesak tužitelja od 2. listopada 2024., odgovor na tužbu tuženika te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskom rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, Klasa: UP/I-361-03/12-04/2122, Urbroj: 2181-1-10- 3/25-23-10, od 4. kolovoza 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako u konkretnom slučaju postoji zapreka za ozakonjenje kakvu u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13 i 65/17).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-05/23-26/396, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 9. srpnja 2024. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, njegova žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da u predmetnoj upravnoj stvari postoji zapreka za ozakonjenje kakvu u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje postoji li u konkretnom slučaju zapreka za ozakonjenje predmetne zgrade kakvu u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13 i 65/17), u svezi s čim je li ova odredba pravilno primijenjena od strane nadležnih tijela, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredbom čl. 6. st. 1. podst. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13 i 65/17) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari postoji zapreka za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakvu u vidu ima naprijed citirana odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužitelja, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa stoga sud osporene akte kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako su nadležna tijela Grada Splita poduzela određene radnje koje tužitelj detaljno opisuje u tužbi u cilju omogućavanja legalizacije bespravno izgrađenih objekata u park-šumi Marjan, u kojem pravcu da bi trebale biti donijete izmjene prostorno planske dokumentacije, u svezi s čim se poziva i na izdanu građevinsku dozvolu njegovoj pravnoj prednici za rekonstrukciju-adaptaciju prizemnog stambenog objekta izgrađenog na kat. čest 5256/1 k. o. [katastarska općina], uslijed kojih okolnosti da su osporeni akti nezakoniti, kao i da su isti preuranjeni, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti bespredmetni.

15.Naime, s prethodnim u vezi, prvenstveno je za naglasiti kako za konkretnu upravnu stvar mjerodavna odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama jasno i precizno definira da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.

16.Nadalje, prema podacima spisa nedvojbeno proizlazi, a što među strankama nije ni sporno, da se predmetna zgrada nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita, ("Službeni glasnik Grada Splita", broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14-pročišćeni tekst), u zoni Športsko rekreacijske namjene R3 kupališta te unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ - Park šuma".

17.Stoga, kod izloženog stanja stvari, a imajući u vidu da je izričitom odredbom članka 6. stavka 1. podstavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada, koja se nalazi na području koje, između ostalih, generalnim urbanističkim planom koji važi na dan stupanja na snagu toga Zakona određeno kao površina Športsko rekreacijske namjene R3 kupališta te unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ - Park šuma", ne može ozakoniti ako se nalazi na takvom području, a nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju radi o takvom području s obzirom da se nalazi unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ - Park šuma", imajući u vidu provedbene odredbe prostornih planova - članak 47. sada važećeg GUP-a koji u bitnome navodi da se građevine izgrađene do 1968. godine i s građevnom dozvolom mogu rekonstruirati bez izmjene gabarita, a da rekonstrukcija obuhvaća i promjenu namjene dijela ili čitave građevine za ugostiteljske i kulturne sadržaje, kao i članak 14. sada važećeg GUP-a koji u bitnome navodi da je na površinama Športsko rekreacijske namjene „R3" kupališta moguća gradnja građevina što upotpunjuju i služe osnovnoj djelatnosti (garderobe, sanitarije, manji ugostiteljski sadržaji, spremišta rekvizita) uređene površine kupališta, kod nedvojbenog stanja stvari i to da je prvostupanjsko tijelo obavljenim očevidom na licu mjesta o kojem je sastavljen zapisnik i koji prileže upravnom spisu, utvrdilo da su zgrade za koje je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju stambene namjene, a ne namjene koja upotpunjuju i služe osnovnoj djelatnosti (garderobe, sanitarije, manji ugostiteljski sadržaji, spremišta rekvizita) uređene površine kupališta, to je pak potpuno jasno da za predmetne zgrade nije moguće izdati rješenje o izvedenom stanju.

18.Dodatno je za istaknuti kako je tužiteljevo pozivanje na izdanu građevinsku dozvolu njegovoj pravnoj prednici za rekonstrukciju-adaptaciju prizemnog stambenog objekta izgrađenog na kat. čest 5256/1 k. o. [katastarska općina] također bespredmetno, to pak stoga što da su tužitelj, odnosno njegova pravna prednica predmetne zgrade rekonstruirali sukladno pravomoćnom aktu za građenje, tada tužitelj ne bi ni podnosio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, no kako je ovdje riječ o zgradama koje su izgrađene, odnosno rekonstruirane protivno pravomoćnom aktu za građenje, samo iz tog razloga tužitelj je bio prisiljeni podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, koje se može izdati isključivo u situaciji ako su ispunjene pretpostavke iz za tu upravnu stvar mjerodavnog Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, no kako uslijed prethodno obrazloženih razloga takve pretpostavke nisu ispunjene, to je nedvojbeno da se u ovom slučaju ne može govoriti o bilo kakvoj povredi tužiteljevih stečenih prava.

19.Naposljetku, za nadodati je kako kod neprijepornog utvrđenja i to da se ovdje radi o zapreci za ozakonjenje kakvu u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, potpuno je bespredmetno pozivanje tužitelja na ostale uvjete koji trebaju biti udovoljeni da bi se u smislu istog Zakona izdalo rješenje o izvedenom stanju, ovo iz razloga što kada je nedvojbeno utvrđeno da zgrade nije moguće ozakoniti zbog postojanja okolnosti iz citirane odredbe, jasno je da nije bilo ni potrebe utvrđivati jesu li ispunjeni ostali uvjeti za donošenje traženog rješenja, budući da sam činjenica što u smislu mjerodavnog prostornog plana predmetne zgrade se nalaze u zoni Športsko rekreacijske namjene R3 kupališta te unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ - Park šuma", pa kako je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da se u ovoj upravnoj stvari radi o zgradama stambene namjene, navedena okolnost, sama za sebe već predstavlja eliminacijski kriterij za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kod kojeg stanja stvari nije bilo ni potrebno utvrđivati postojanje bilo kakvih daljnjih uvjeta za donošenje takvog rješenja.

20.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

21.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

22.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

23.Nadalje, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi im izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

24.Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 25. veljače 2025 .

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Odvjetničkom društvu MRKLIĆ & PARTNERI j.t.d., Split, Klaićeva poljana 1, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 6. veljače 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.