Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3757/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš i Buntić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, Podružnica Poreč, Vukovarska 19, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 1409/2019-30 od 20. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1409/2019-30 od 20. lipnja 2023.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 316-23/2008 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 25. veljače 2008., a koja glasi:
"U slučaju privremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe- Adria-Bank d.d." pa stoga navedena odredba ugovora koji sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos 4.163,10 eura/31.366,91 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. srpnja 2017. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.- dalje ZOO), sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.415,96 eura/18.203,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja presude pa do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, u roku od 15 dana."
2.Protiv navedene presude žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba je neosnovana.
5.Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6.Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijanu presudu moguće ispitati.
Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP na koju ukazuje tuženik jer bi navedena bitna povreda bila počinjena kada bi stranci bilo uskraćeno raspravljanje pred sudom, naročito propuštanjem uredne dostave, što tuženik ne tvrdi.
7.Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno te su svi izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP.
8.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe sadržane u čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 316-23/2008 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 25. veljače 2008., a koja glasi:
"U slučaju privremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe- Adria-Bank d.d." pa da stoga navedena odredba ugovora koji sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka."
9.U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio sljedeće:
-da su stranke sklopile ugovor o kreditu između tuženika kao kreditora te tužitelja kao korisnika kredita 25. veljače 2008. u pogledu novčanog iznosa 460.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate,
-da je čl. 8.2. među strankama ugovoreno da u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita je banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d,
-da je iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića utvrđeno kako je 17. srpnja 2017. tužitelj prije vremena otplatio kredit pri čemu mu je obračunata i naplaćena naknada za prijevremeni povrat u iznosu 4.237,59 eura, odnosno primjenjujući srednji tečaj banke za euro na dan plaćanja 31.366,93 kn.
10.Prvostupanjski sud nakon nespornog utvrđenja sadržaja Ugovora o kreditu kao i svota koje su plaćene s naslova naknada i troškova za prijevremenu isplatu kredita, prihvaća tužbeni zahtjev na način kao u izreci pobijane presude.
11.Pobijana presuda je pravilna i zakonita.
12.U odnosu na ugovornu odredbu sadržanu u točki 8.2. Ugovora o kreditu kojom je propisano da je korisnik kredita dužan za prijevremenu otplatu kredita platiti naknadu kreditoru u iznosu određenom aktom kreditora, ovaj sud u cijelosti pravilnim prihvaća razloge temeljem kojih prvostupanjski sud i tu ugovornu odredbu cijeni ništetnom. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., je izraženo stajalište da paušalno pozivanje tužene banke na svoje opće akte i Tarifu kojom su propisane naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja ništa drugo do li nadoknađivanja dijela kamata koje je prema ugovoru trebala dobiti do kraja trajanja ugovora o kreditu, dakle prikrivenu izmaklu dobit. Pri tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske naglašava da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji od izmakle dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošačima naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze, već bi banke imale pravo na naknadu onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i pravo na posebnu naknadu za prijevremenu otplatu. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao visinu eventualnih administrativnih ili nekih drugih troškova vezanih uz prijevremenu otplatu kredita, niti je sukladno čl. 81. st. 4. ZZP/03 predložio dokaze na okolnost da su ugovorne stranke pregovarale o naknadi za prijevremenu otplatu i o njezinoj visini.
13.Glede žalbenih navoda tuženika da je i ta odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva te da stoga nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenosti, a osim toga ista da ne dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, žalitelja valja uputiti na naprijed iznijete razloge glede ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.
14.Osim toga, valja reći da nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika da mu je prijevremenom otplatom kredita nastala šteta na način da nije ostvario korist od kamata koje bi tužitelj inače platio da je kredit redovito otplaćivao prema dospijeću pojedinih anuiteta, čime tuženik zapravo potvrđuje da je izlaznom naknadom kompenzirao iznos koji bi inače ostvario od tužitelja na ime kamate, koje postupanje je nezakonito i protivno odredbi čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti. U svezi toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je usvojim odlukama, npr. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022., izrazio i stajalište da bi tuženik imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući u vidu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.
15.Obzirom na sve navedeno, dakle utvrdivši sporne ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ništetnim, prvostupanjski sud je pravilno, u skladu s odredbama čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO/05 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, imajući u vidu da visina naplaćenih naknada nije sporna, naložio tuženiku isplati tužitelju ukupni iznosa naveden u izreci pobijane presude sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 1115. ZOO/05, obzirom da je tuženik odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi jer je iste nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj navedenih iznosa.
16. Konačno, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare, jer zastara restitucijskih zahtjeva s osnove nepoštenih odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. poslovni broj: Su-IV-47/2020-2., tako da zastara nije nastupila.
17.Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije tužitelju osporavao svojstvo potrošača (t. 8. obrazloženja prvostupanjske presude), slijedom čega je isticanje te činjenice u žalbi nedopušteno (čl. 352. st. 1. ZPP).
19.U odnosu na žalbeni navod da sud prvog stupnja nije postupio po njegovom zahtjevu za donošenje odluke o prethodnom pitanju od strane Suda Europske unije, slijedom čega u žalbi predlaže da to učini ovaj sud drugog stupnja, valja kazati kako donošenje odluke o prethodnom pitanju nije relevantno za donošenje odluke u predmetnom sporu.
20.Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22).
21.Slijedom svega iznijetog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
22.Budući tuženik nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
