Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-678/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov- Pavasović, odvjetnicama u Splitu, protiv tuženika Turističko-ugostiteljska škola, OIB: 28557793778, A. G. Matoša 60, 21000 Split, zastupane po punomoćniku Mislavu Polić, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-405/2020-41 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-405/2020-41 od 20. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade neimovinske štete iznos od 8.626,98 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe odnosno od 12. ožujka 2020. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 716,70 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, dok su pod točkom III. izreke odbijeni zahtjevi tužitelja za isplatu imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 66,36 € kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od utuženja 12.ožujka 2020. do presuđenja kao neosnovani. Nadalje, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.266,50 € zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.
2. Protiv dijela navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke te pod točkom IV. u pogledu odluke o parničnom trošku, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu koju je pretrpio dana 23. ožujka 2017. kada je u drvodjeljskoj radioni tuženika pri obavljanju poslova izrade drvenog okvira za sliku na kombiniranom stroju (frezer), zadobio ozljede.
6. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi;
- da je tužitelj u vrijeme predmetne ozljede na radu koja se dogodila dana 23. ožujka 2017. u drvodjeljskoj radionici tuženika bio radnik tuženika na radnom mjestu kućni majstor kotlovničar;
- da iz Prijave ozljede na radu proizlazi da je tužitelj doživio ozljedu na radu radeći kod tuženika kao poslodavca dana 23. ožujka 2017. i da prema izjavi tužitelja, isti je obrađivao slike na kombiniranom stroju za obradu drva te je u trenutku ozljede koristio dio stroja - list pilu (tzv. frezer) koji mu je zahvatio 4. i 5. prst desne ruke, a koji su mu amputirani. Naime, prilikom izrade dijela daske gurajući dasku u smjeru cirkularne pile pomoću klizeće staze, došlo je do iskakanja (izbijanja) daske zbog čega je desna ruka tužitelja proklizala kroz cirkularnu pilu te su tužitelju nastale navedene ozljede;
- da iz zapisnika Inspektorata rada, Službe za nadzor zaštite na radu od 24. ožujka 2017. proizlazi da je tužitelj dao izjavu da je radio poslove izrade drvenog okvira za slike na kombinirci (frezzeru) i da je drveni okvir malih dimenzija, te da je u jednom trenutku prilikom upilavanja čeone strane daske frezer pila izbila dasku i povukla k sebi, te da mu je tako poletjela ruka na pilu;
- da iz zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Službe za nadzor zaštite na radu, Područnog ureda Split od 24. ožujka 2017. proizlazi da tužitelj ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. ožujka 1996. za poslove domar/kućni majstor, te je poslodavac za istog priložio uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način od 5. veljače 2008. iz kojeg proizlazi da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za poslove kućni majstor i kotlovničar, dok iz procjene rizika broj RN 37861/2015 iz svibnja 2015. izrađene od ovlaštenog društva Ingatest d.o.o. proizlazi da poslovi kućnog majstora/kotlovničara spadaju u poslove sa posebnim uvjetima rada u skladu sa čl. 3. toč. 4. Pravilnika o poslovima sa posebnim uvjetima rada, kao i da su pod sredstvima rada kojima rukuje majstor/kotlovničar, a na osnovu čega se procjenjivao rizik; ručni alat, ručni električni alat i toplovodno kotlovsko postrojenje, a da u analizi rizika radnog mjesta kućnog majstora/ kotlovničara nije uvršten rad sa navedenim strojem na kojem je tužitelj radio;
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da nije imao konkretna ovlaštenja dana od strane poslodavca za rukovanje navedenim strojevima i da je bio upozoravan od poslodavca za rad na siguran način, ali samo za rad na radno mjesto majstora kotlovničara, a ne za rad na navedenim strojevima jer da ga se upozoravala za rad na siguran način na tim strojevima da bi se tada sigurno postavilo pitanje zašto on za rad na tim strojevima nema položen ispit;
- da iz iskaza zz tuženika proizlazi da radno mjesto tužitelja je majstor kotlovničar te prema opisu radnog mjesta smije koristiti se malim ručnim alatima npr. bušilice i sl., a nikako kombiniranim strojevima za obradu drva jer to nije u opisu njegova radnog mjesta i nije osposobljen za rad na siguran način na tim strojevima nego isključivo za rad na radnom mjestu kotlovničara. Isto tako, proizlazi da kada je dolazila osoba za osposobljavanje za rad na siguran način za mjesto majstora kotlovničara, da je upozoravala tužitelja da nije osposobljen za rad na siguran način na kombiniranim strojevima za obradu drva, a on je rijetko zalazio u radionicu, moguće da je katkad zatekao tužitelja u radionici te ga je sigurno upozoravao da ne smije raditi na navedenim strojevima odnosno da je tužitelj bio upozoravan da ne smije koristiti predmetni stroj i prije obavijesti koja je stavljena na stroj;
- da iz iskaza svjedoka NO proizlazi da tužitelj koji je radio na predmetnom kombiniranom stroju za obradu drva nije imao liječničko uvjerenje za rad na navedenom stroju budući da rad na tom stroju predstavlja rad pod posebnim uvjetima rada i upravo zbog toga je tužitelj morao biti osposobljen za rad na siguran način;
- da iz iskaza OO tajnice tuženika proizlazi da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način na stroju na kojem je stradao, te da tužitelj nikad nije imao nikakav nalog za rad na navedenom stroju bilo od strane ravnatelja HO bilo od strane ranije ravnateljice preminule AO, a navedena prostorija koristila se i tu je bila fluktuacija više osoba i da nitko ne zna koliko je ključeva bilo za tu prostoriju niti ona zna tko je tu sve dolazio i odlazio u tu prostoriju. Isto tako, proizlazi da vezano za činjenicu da je tužitelj bio upozoravan za rad na siguran način, da je bio upozoren na to više puta usmeno, te je u 2009. u trenutku kad je ravnatelj HO postao ravnatelj isti izdao pisano upozorenje tužitelju za rad na siguran način te da se pridržava svih mjera za rad na siguran način i svih zaštitnih mjera;
- da iz nalaza dr. P proizlazi da je prilikom vještačenja izvršio uvid u nalaze i cjelokupnu zdravstvenu dokumentaciju te da u spisu u navedenoj dokumentaciji nije navedeno da bi bilo zabilježeno da je tužitelj imao zaštitne rukavice. Osim toga, da je tužitelj eventualno imao zaštitne rukavice, zasigurno bi navedeni dijelovi rukavica kao strana tijela bila navedena u operacijskom nalazu budući da bi zaštitna rukavica bila rasječena cirkularnom pilom te da bi se sigurno zabilježilo postojanje nekih nečistoća ili kompromitiranog materijala, ali o tome vještak u spisu ne nalazi nikakve zabilježbe.
7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da postoji isključiva odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. To stoga jer da iz iskaza zz tuženika jasno proizlazi da je bio upoznat da tužitelj koristi zajedničku prostoriju i da ima ključeve od radione u kojoj su bili smješteni kombinirani strojevi za obradu drveta vlasništva Trgovačke škole i tuženika, te da zz tuženika bio svjestan da tužitelj ima neometan pristup navedenim strojevima, a da isti nisu uključeni u procjenu rizika premda je inspektor rada NO utvrdio da su navedeni strojevi obzirom na radno mjesto tužitelja trebali biti uključeni u procjenu rizika kao i činjenice da nije tužitelja osposobio za rad na navedenim strojevima. Stoga, sukladno navedenom proizlazi da tuženik iz razloga neuvrštavanja navedenih strojeva procjenu rizika nije poduzeo odgovarajuću zaštitu na radu budući zbog neadekvatne procjene rizika nije predvidio vjerojatnost štete koja se tužitelju dogodila pa je tuženik u potpunosti tužitelju odgovoran za nastalu štetu sukladno odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu. Naime, poslodavac je trebao pretpostaviti da će mu za izvršenje navedenih poslova trebati navedeni strojevi za obradu drveta koji su zajednički korišteni od strane tuženika i Trgovačke škole, te je trebao navedene strojeve uvrstiti u procjenu rizika, te na toj procjeni rizika temeljiti pravila zaštite na radu budući je riječ o radnom mjestu tužitelja sa posebnim uvjetima rada pa kako tuženik kao poslodavac to nije uradio, to je odgovoran tužitelju naknaditi štetu budući je tužitelj u navedenom štetnom događaju-ozljedi na radu doživio tešku tjelesnu ozljedu i time nedvojbeno povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da su se u odnosu na njega ispunili uvjeti iz odredbe članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu za oslobođenje od odgovornosti za štetu budući nije dokazao da bi šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, a na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.
8. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika odnosno o izostanku doprinosa na strani tužitelja u konkretnom slučaju u nastanku predmetne nezgode, a time i posljedicama proisteklim iz iste za sada se ne mogu prihvatiti kao pravilna te osnovano tuženik ističe da je takav zaključak prvostupanjskog suda proturječan stanju spisa.
9. Odgovornost tuženika u konkretnom slučaju temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), po kojoj odredbi ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava odnosno da se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika iz odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) te odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz odredbe čl. 1067. ZOO.
10. Naime, odredbom čl. 1067.st. 3. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećeni djelomično pridonio nastanku štete.
11. Isto tako, odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 71/14 i 118/14 - dalje: ZZR), propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja i s time u svezi primjenu materijalnog prava koja se odnose na postojanje tuženikove odgovornosti za nastanak štete. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik, sukladno čl. 10. Zakona o zaštiti na radu, kao poslodavac bio dužan osigurati uvjete rada na siguran način, a kako bi se izbjegle moguće ozljede na radu. Tuženik to nije učinio, pa je stoga temeljem čl. 25. st. 1. ZZR odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju. U slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju se primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika za opasnu stvar odnosno o opasnoj djelatnosti iz odredbe čl. 1063. ZPP, ali prvostupanjski sud gubi iz vida odredbe o oslobođenju odnosno djelomičnom oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.
13. Naime, tuženik osnovano tvrdi da pri ocjeni odgovornosti za nastali štetni događaj prvostupanjski sud nije cijenio navode da je tužitelju bilo poznato da nije bio osposobljen za rad na siguran način na predmetnom stroju jer je prošao izobrazbu za rad na siguran način za radno mjesto kućni majstor – kotlovničar, pri čemu je i sam naveo u svom iskazu da nije imao konkretna ovlaštenja dana od strane poslodavca za rukovanje navedenim strojevima i da je bio upozoravan od poslodavca za rad na siguran način za radno mjesto majstora kotlovničara. Isto tako, iz nalaza dr. P proizlazi da nigdje u spisu u navedenoj dokumentaciji nije navedeno da bi bilo zabilježeno da je tužitelj imao zaštitne rukavice, a da je eventualno imao zaštitne rukavice, zasigurno bi navedeni dijelovi rukavica kao strana tijela bila navedena u operacijskom nalazu budući da bi zaštitna rukavica bila rasječena cirkularnom pilom te bi se sigurno zabilježilo postojanje nekih nečistoća ili kompromitiranog materijala, što upućuje i na zaključak da tužitelj nije koristio propisana zaštitna sredstva, što je prvostupanjski sud propustio utvrditi i ocijeniti. Također, iz iskaza zz tuženika jasno proizlazi da je radno mjesto tužitelja majstor kotlovničar te prema opisu radnog mjesta smije se koristiti malim ručnim alatima npr. bušilice i sl., a nikako kombiniranim strojevima za obradu drva jer to nije u opisu njegova radnog mjesta i nije osposobljen za rad na siguran način na tim strojevima nego isključivo za rad na radnom mjestu kotlovničara, a isto tako da je tužitelj bio upozoravan da ne smije koristiti predmetni stroj i prije obavijesti koja je stavljena na stroj. Iz svega navedenog bi proizlazilo da tužitelj nije postupao kao prosječno pažljiv radnik u danoj situaciji te je bila nemaran, a koju osnovanost prigovora je prvostupanjski sud propustio cijeniti s obzirom na odredbe iz čl. 1063. i čl. 1067. ZOO.
14. Naime, ocjena je ovog suda da radnik kojemu su pružena sva zaštitna sredstva, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što uključuje i propuštanje dužne pažnje što može biti od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu. Isto tako, ukoliko je tužitelj bio svjestan činjenice da nije stručno osposobljen za obavljanje rada na predmetnom stroju na siguran način kao i da nije osposobljen za takav stroj i rad na takvom stroju, koji poslovi spadaju pod poslove koji se obavljaju pod posebnim uvjetima za rad, tada je mogao kritične prigode odbiti raditi na takvom stroju.
15. Isto tako, u pogledu visine dosuđene naknade štete, osnovano tuženik navodi da su vještaci dr. AP i dr. LO, različito ocijenili i utvrdili trajanje fizičkih bolova, kao kriterija i mjerila težine povrede prava osobnosti, koji se uzimaju, pored drugih okolnosti u obzir pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, a isto tako su različito ocijenili i trajanje i opseg pružanja tuđe pomoći i njege, što je tuženik prigovarao tijekom postupka, a o čemu pobijana presuda nema razloga niti su pozivani vještaci radi usklađivanja nalaza i mišljenja.
16. Prema tome, prvostupanjska presuda ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a posljedično tome nije moguće niti utvrditi visinu naknade štete koju je tuženik dužan naknaditi povodom nastalog štetnog događaja.
17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370 ZPP pobijanu presudu u dijelu izreke pod točkom I., II. i IV. ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca. (čl. 371 ZPP).
18. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).
19. U ponovnom suđenju sud će otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom te će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama te valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava raspraviti i osnovanost prigovora tuženika o postojanju doprinosa na strani tužitelja u nastanku predmetnog štetnog događaja, a time i posljedicama proisteklim iz istog. Pri tome će prvostupanjski sud raspraviti i ocijeniti osnovanost ostalih žalbenih navoda, pri čemu će imati u vidu izražena stajališta ovog suda.
20. Tek nakon toga bit će moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
