REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-679/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Dušanke Zastavniković Duplančić i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆM, zbog kaznenog djela iz članka 282. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluke Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbama okrivljenog ĆM, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: K-808/2021 od 1. srpnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025., u prisutnosti zz branitelja okrivljenika, odvjetnika Saše Sačića,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe okrivljenog ĆM, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17,126/19, 130/20 , 80/22 i 36/24 u nastavku teksta ZKP), stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-539/2016 od 8. lipnja 2016., kojom je okrivljeniku izdan kazneni nalog na način da je okrivljeni ĆM za kazneno djelo iz članka 282. stavak 1. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te mu je temeljem članka 67. izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine.

1.1. Istom presudom, okrivljeni ĆM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 282. stavak 1. KZ/97, činjenično opisano izrekom te presude, te je na temelju 282. stavak 1. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 67. KZ/97 primijenjena je uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i stavak 3. ZKP okrivljeni ĆM je na ime paušala sudu obvezan platiti iznos 300,00 (slovima: tristotine) eura, te na ime ostalih troškova iznos 848,10 (slovima:osamstotinačetrdesetosam eura i deset centi), sve u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv pobijane presude podnio je žalbu okrivljeni ĆM po branitelju Borisu Hlatkom, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Okrivljenik je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

2.1. Također je protiv pobijane presude podnio žalbu okrivljeni ĆM osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe okrivljenika nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP-a.

5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je zz branitelj okrivljenika, odvjetnik Saša Sačić, koji je u cijelosti ostao kod svih navoda istaknutih u žalbama, a usmeno je pojasnio određene žalbene osnove. Nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik te okrivljenik za kojeg je njegov branitelj izjavio da je isti obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća.

6. Žalbe okrivljenog ĆM su osnovane.

7. Kako se žalbe koje je okrivljenik podnio osobno i po branitelju sadržajno i u bitnome međusobno podudaraju i nadopunjuju, iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

8. Iako žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, on tu žalbenu osnovu nije pobliže obrazložio niti točno konkretizirao u čemu se sastoji. Sve što se navodi u sadržaju žalbe odnosi se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa je očigledno da žalitelj istaknutu žalbenu osnovu veže za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice pogrešno i nepotpuno utvrdio kada je utvrdio da je on počinitelj kaznenog djela i to upravo na način i pod uvjetima kako je to opisano u izreci pobijane presude.

9.1. Naime, okrivljenik ne negira da je u inkriminirano vrijeme bio direktor trgovačkog društva "Avallon" d.o.o. Tenja, da je trgovačko društvo bilo u neprekidnoj blokadi žiro- računa od 18. listopada 2006., da je prodao raznu ugostiteljsku opremu za iznos 40.000,00 kuna za koji je izdao račun broj 10/2008, a njegova obrana je u tom dijelu potvrđena dokumentacijom koja prileže spisu i to povijesnim izvatkom iz sudskog registra za trgovačko društvo "Avallon" d.o.o Tenja, financijsko-knjigovodstvenom dokumentacijom za trgovačko društvo "Avallon" d.o.o. Tenja i sadržajem računa broj 10/2008.

9.2. Međutim, okrivljenik negira da je prilikom prodaje razne ugostiteljske opreme za iznos 40.000,00 kuna postupao s namjerom prodaje te imovine trgovačkog društva u bescjenje, odnosno, da je postupao s ciljem smanjenja buduće stečajne mase.

9.3. Prvostupanjski sud svoje utvrđenje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se optužuje temelji, prije svega, na nalazu i mišljenju vještaka procjenitelja Dražena Jeđuda koji je izvršio procjenu tržišne vrijednosti imovine, tj. svake stvari pojedinačno koja je obuhvaćena računom 10/2008 i koja je prodana trgovačkom društvu Centar komunikacije d.o.o. Osijek. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Dražena Jeđuda proizlazi da je tržišna vrijednost stvari obuhvaćenih prodajom, odnosno računom na dan 1. travnja 2008. s PDV-om procijenjena na 114.426,89 kuna ili 15.187,06 eura, što je više nego dvostruka vrijednost imovine od iznosa koji je dobiven prodajom stvari. Zaključno, prvostupanjski sud svoje utvrđenje o kaznenoj odgovornosti okrivljenika obrazlaže na način da je okrivljenik znao da je tržišna vrijednost ugostiteljske opreme u vrijeme prodaje i izdavanja računa bila daleko veća od one cijene za koju ju je prodao, tj. iznos 40.000,00 kuna, no unatoč tome je to učinio, "očito" sve u namjeri smanjenja buduće stečajne mase trgovačkog društva "Avallon" d.o.o. Tenja, odnosno u namjeri otuđenja imovine društva u bescjenje.

9.4. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud propustio, prije svega, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti okrivljenika savjesno i kritički analizirati obranu okrivljenika i nalaze i mišljenja ispitanih vještaka, te iste dovesti u vezu s činjeničnim opisom kaznenog djela za koje se okrivljenik optužuje, odnosno bitnim obilježjima kaznenog djela iz članka 282. stavak 1. i 2. KZ/97.

9.5. Okrivljenika se tereti, prema činjeničnom opisu kaznenog djela iz članka 282. stavak 1. i 2. KZ/97, da je znajući da je trgovačko društvo "Avallon" d.o.o. Tenja nesposobno za plaćanje zbog neprekidne blokade žiro-računa od 18. listopada 2006., u namjeri smanjenja buduće stečajne mase, trgovačkom društvu "Centar komunikacija" d.o.o. Osijek, prodao raznu ugostiteljsku opremu za iznos 40.000,00 kuna, te izdao račun broj 10/2008, iako znajući da je tržišna vrijednost navedene ugostiteljske opreme u vrijeme prodaje i izdavanja računa iznosila najmanje 114.426,89 kuna.

9.6. S obzirom na takav činjenični opis kaznenog djela za koje je okrivljenik optužen, a vezano i za zakonski opis kaznenog djela, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju trebao utvrditi da li je okrivljenik ugostiteljsku robu navedenu u računu broj 10/2008 prodao u bescjenje i time umanjio imovinu društva, a sve u namjeri smanjenja buduće stečajne mase.

9.7. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice, a to su da li je okrivljenik stvari navedene u računu broj 10/2008 prodao u bescjenje i time umanjio imovinu trgovačkog društva, te da li je postupao u namjeri smanjenja buduće stečajne mase trgovačkog društva, pogrešno i nepotpuno utvrdio.

9.8. Prije svega, prvostupanjski sud gubi iz vida da se početna vrijednost stvari navedenih u računu broj 10/2008 u vlasništvu trgovačkog društva "Avallon" d.o.o. Tenja utvrđuje prema njihovoj vrijednosti u vrijeme kada su kupljene i plaćene novcem trgovačkog društva okrivljenika i koje je okrivljenik u tim iznosima unio u imovinu trgovačkog društva za što je i uknjižio taj poslovni događaj, jer je računovodstvo trgovačkog društva u svakom slučaju trebalo evidentirati sve poslovne događaje u vrijeme stjecanja vlasništva trgovačkog društva.

10. Cijeneći navedeno, za utvrđenje vrijednosti stvari koje je okrivljenik prodao prema računu 10/2008 1. travnja 2008., osim vrijednosti koje su prilikom kupnje tih stvari knjigovodstveno evidentirane prema računima i plaćene novcem trgovačkog društva, te predstavljaju imovinu tog trgovačkog društva, potrebno je uzeti u obzir i vijek njihovog trajanja, kao i stanje takvih stvari u vrijeme kada su prodane, a pri tome je potrebno utvrditi i eventualna oštećenja na tim stvarima (navijački neredi) kao i da li se radi o stvarima koje s obzirom na djelatnost tog trgovačkog društva, a to je ugostiteljska djelatnost, predstavljaju potrošnu robu.

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud namjeru okrivljenika da je postupao s ciljem da smanji buduću stečajnu masu obrazlaže samo na način da je okrivljenik znao da je tržišna vrijednost ugostiteljske opreme u vrijeme prodaje i izdavanja računa bila daleko veća od one cijene za koju ju je prodao, no unatoč tome je to učinio, a sve očito u namjeri smanjenja buduće stečajne mase trgovačkog društva "Avallon" d.o.o. Tenja, odnosno u namjeri utvrđenja imovine društva u bescjenje.

10.2. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je i u tom dijelu prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju prilikom odluke o tome da li je okrivljenik postupao isključivo s ciljem smanjenja buduće stečajne mase trgovačkog društva, propustio utvrditi da li je novac dobiven od prodaje stvari po računu 10/2008 okrivljenik upotrijebio za potrebe upravo tog trgovačkog društva radi eventualnog namirenja vjerovnika, a kako on to u obrani navodi, da li je nastavio daljnje poslovanje trgovačkog društva, odnosno, da li je taj novac koristio za potrebe trgovačkog društva ili ga je zadržao isključivo za sebe.

10.3. Cijeneći sve gore navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud trebao s više pozornosti sveobuhvatno analizirati i cijeniti rezultate provedenih dokaza, a sve kako bi sa sigurnošću utvrdio da li je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo upravo na način i pod uvjetima kako je to opisano u izreci pobijane presude.

11. Iz ovih razloga, trebalo je prihvatiti žalbe okrivljenika i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve do sada izvedene dokaze, po potrebi i nove dokaze, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati svaki dokaz posebno te u povezanosti s obranom okrivljenika. Nakon toga će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti, vodeći pri tome računa o svim navodima iz ove ukidne odluke.

12. Slijedom svega izloženog, na temelju članka 483. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević