Poslovni broj: P-1123/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Šmajgel, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Matei Pilić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se kao neosnovan prvoistaknuti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 016- 79/2004, kreditna partija broj: 53100292 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovjeren kod Ilinke Lisonek, javne bilježnice iz Zagreba dana 28.07.2004. godine pod brojem ovjere: Ov-1758/2004 zaključen dana 27.07.2004. godine, između tužitelja SN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877 kao kreditora na iznos od 91.190,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju za devize Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. na dan korištenja kredita.

Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 016-779/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 01.02.2016. godine ovjeren od javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta pod poslovnim brojem Ov-924/2016 zaključen između tužitelja SN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877 kao kreditora."

2.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio Ugovora o kreditu broj: 016-779/2004, kreditna partija broj: 53100292 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovjeren kod Ilinke Lisonek, javne bilježnice iz Zagreba dana 28.07.2004. godine pod brojem ovjere: Ov-1758/2004 zaključen 27. srpnja 2004. godine, između tužitelja SN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, kao kreditora na iznos od 91.190,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju za devize Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. na dan korištenja kredita i to: članak 2. Odnos na temelju dugova, Potraživanje i pravna osnova, u dijelu koji glasi: „Banka gospodinu SN, [adresa], 6. Oranički odvojak 7, datum rođenja: **.**.1964. (dvanaesti siječnja tisućudevetstošezdesetčetvrte) godine, u skladu s propisima Republike Hrvatske odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 91.910,00 CHF (slovima: devedestjednu tisuću sto devedeset švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita;“ članak 3. Ispunjenje, Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće, u dijelu koji glasi: I. „Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 91.190,00 CHF (slovima: devedestjednu tisuću sto devedeset švicarskih franaka) zaračunavaju se kamate od 5,25% (slovima: petcijelihdvadesetpet posto) dekurzivno godišnje. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 614,48 CHF (slovima: šestočetrnaestšvicarskih franaka i 48/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Aple-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dana plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 30. rujna 2004. (tridesetog rujna dvijetisućečetvrte) godine. U razdoblju korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu Banka zaračunava interkalarnu kamatu na kredit u visini redovne kamatne stope iz stavka I. ovoga članka. Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća. Interkalarna kamata dospijeva na naplatu istekom roka korištenja kredita, a o njezinom iznosu će Banka pismeno obavijestiti Korisnika kredita. III. Kamate se obračunavaju mjesečno, uključene su u anuitete i plaćaju se u skladu sa stavkom II. Korisnik kredita potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je upoznat sa efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica;“ Članak 6. Promjenljivost kamatne stope, u dijelu koji glasi: „Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune.“

3.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 4. ožujka 2021. tvrdi da je kao korisnik kredita s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-bank d.d. kao kreditorom sklopio 27. srpnja 2004. Ugovor o kreditu broj 016-779/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini temelj kojeg mu je odobren i isplaćen kredit u iznosu od 91.190,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Kreditora na dan korištenja kredita. Također, tvrdi da je sklopio i Aneks uz taj ugovor 1. veljače 2016. kojim je konvertirao taj kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

2.Tužitelj navodi da podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, a na način da je banka koristila nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, kao i odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pa zbog toga smatra da je cjelokupno ponašanje kreditora prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa bilo jednostrano.

3.Tužitelj smatra da su sporni Ugovor o kreditu zajedno sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i Aneks uz taj ugovor u cijelosti ništetni, odnosno da su barem ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF i promjenjivost kamatne stope temeljem jednostranih odluka kreditora, jer predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, budući da je prilikom njihovog ugovaranja prednik tuženika propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je prednik tuženika valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi.

4.Tužitelj nadalje smatra da je dužnost prednika tuženika, koja proizlazi iz pravila o potrošačkom kreditiranju koja su sadržana u Zakonu o zaštiti potrošača, bila da potrošaču, ovdje tužitelju, da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, visinu kamate, te egzaktne parametre i metodu izračuna takvih parametara, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je prednika tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi mu omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje one mogu imati na njega. Tužitelj tvrdi da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, zbog propusta prednika tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi donio informiranu odluku. Obzirom na navedeno, tužitelj predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci uz nadoknadu parničnog troška.

5.U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik navodi da potvrđuje navode tužbe vezano uz činjenicu da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu i Aneks uz taj ugovor. Zatim tuženik navodi da se utvrđenja iz "Parnice Potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj i protivi se svim navodima vezano uz isticanje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i Aneksa uz taj ugovor, kao i pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Što se tiče odredaba ugovora, tvrdi da su sve odredbe, uključujući i one o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, lako uočljive, jasne i razumljive te da je u slučaju bilo kakvih nejasnoća tužitelj mogao tražiti objašnjenje od djelatnika banke. Tuženik ističe i prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja i prigovor zastare, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

6.Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 016- 779/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 27. srpnja 2004., Aneks uz taj ugovor od 1. veljače 2016., prihvaćanje izračuna konverzije, otplatni plan, Obavijest o provedenoj konverziji s izračunom konverzije kredita, simulirani otplatni plan u eur, popis uplata za namirenje obveza po kreditu, djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku tuženika, obavijesti o proizvodima Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., izvorni znanstveni rad dr.sc. GN "Promjenjive kamate, devizna klauzula i klizna skala", metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., članak mr.sc. AN "Zastara restitucijskih zahtjeva koji nastaju kao posljedica ništetnosti pravnog posla", podatke o kamatnim stopama banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, mišljenje tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. od 13. studenog 2015., izvod po prometu kredita i obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu i presudu Suda Europske unije C-186/16 od 20. rujna 2017. s mišljenjem nezavisnog odvjetnika od 27. travnja 2017., te je saslušao tužitelja.

7.Druge dokaze sud nije provodio (list 60), jer se njima ne bi utvrđivale činjenice važne za odlučivanje koje bi utjecale na drukčiju ocjenu procesnog materijala i konačnu odluku suda.

8.Imajući u vidu odredbu iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je prvoistaknuti tužbeni zahtjev neosnovan, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9.Prema mišljenju ovoga suda tužitelj ima pravni interes za vođenje ove parnice u smislu odredbe iz čl. 187. ZPP-a, jer time što je izvršena konverzija temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) tužitelj nije izgubio pravo tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke, odnosno kojima je ugovorena valutna klauzula, to jest povrat kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju za devize kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita. U tom smislu je i Vrhovni sud u svojem rješenju broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. iznio pravno shvaćanje da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu (odnosno na provedenu konverziju) tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

10.Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 016-779/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 27. srpnja 2004., te je utvrdio da su isti sklopili tužitelj kao korisnik kredita, te pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao banka-kreditor temeljem kojeg je tužitelju odobren i isplaćen iznos kredita od 91.190,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Kreditora na dan korištenja kredita.

10a.Da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. pravni prednik tuženika proizlazi iz dostavljenog djelomičnog povijesnog izvatka iz sudskog registra za tvrtku tuženika. 10b.Nadalje, sud je utvrdio da se u člancima 2., 3. i 6. potonjeg ugovora o kreditu ugovara valutna klauzula i promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke kreditora i to: člankom 2. Odnos na temelju dugova, Potraživanje i pravna osnova, u dijelu koji glasi: „Banka gospodinu SN, [adresa], 6. Oranički odvojak 7, datum rođenja: **.**.1964. (dvanaesti siječnja tisućudevetstošezdesetčetvrte) godine, u skladu s propisima Republike Hrvatske odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 91.910,00 CHF (slovima: devedestjednu tisuću sto devedeset švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita;“ člankom 3. Ispunjenje, Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće, u dijelu koji glasi: I. „Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 91.190,00 CHF (slovima: devedestjednu tisuću sto devedeset švicarskih franaka) zaračunavaju se kamate od 5,25% (slovima: petcijelihdvadesetpet posto) dekurzivno godišnje. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 614,48 CHF (slovima: šestočetrnaestšvicarskih franaka i 48/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Aple-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dana plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 30. rujna 2004. (tridesetog rujna dvijetisućečetvrte) godine. U razdoblju korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu Banka zaračunava interkalarnu kamatu na kredit u visini redovne kamatne stope iz stavka I. ovoga članka. Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća. Interkalarna kamata dospijeva na naplatu istekom roka korištenja kredita, a o njezinom iznosu će Banka pismeno obavijestiti Korisnika kredita. III. Kamate se obračunavaju mjesečno, uključene su u anuitete i plaćaju se u skladu sa stavkom II. Korisnik kredita potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je upoznat sa efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica;“ člankom 6. Promjenljivost kamatne stope, u dijelu koji glasi: „Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune.“

11.U svom usmenom iskazu tužitelj je iskazao da je podigao kredit u CHF radi namicanja novčanih sredstava za kupnju kuće (što, uostalom, proizlazi i iz čl. 2. potonjeg ugovora o kreditu) i da su mu bankovni službenici rekli da je u tom času za njega najpovoljnije, no da ga pritom nisu upozorili na značajne promjene tečaja valute CHF, kao i na mogućnost značajnog porasta rate kredita, tako da mu je, zbog nagle promjene tečaja, postalo otežano vraćati kredit obzirom da mu je rata kredita dvostruko porasla. Usto je iskazao i da se o odredbama sklopljenog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, jer se radilo o tipskom obrascu ugovora koji je banka kreditor već unaprijed pripremila, kao i da ne raspolaže nikakvim ekonomskim znanjem da bi mogao procijeniti rizik promjene tečaja i predvidjeti rast anuiteta kredita. 11a.Dakle, na temelju iskaza tužitelja, kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinitog, nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni kredit tužitelj podigao u osobne nekomercijalne svrhe – kupnju stambenog prostora, te da se predmetni ugovor ne odnosi na nikakvu aktivnost iz okvira obrta, trgovačkog društva ili obavljanja neke samostalne profesije, što znači da u konkretnom slučaju tužitelj nedvojbeno ima status potrošača, a da predmetni ugovor o kreditu podignut samo za privatne svrhe tužitelja predstavlja potrošački ugovor u smislu pravila iz čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i čl. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13 i 147/13). Također je nedvojbeno utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, unaprijed pripremljenom od strane banke kreditora, koji sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakvog utjecaja.

12.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je pod točkom 3. izreke, pored ostaloga, da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ta banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 06. kolovoza 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13.Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuđeno je, pored ostaloga, da se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i suđeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, između ostaloga, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da se djelomično odbija žalba Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojima se utvrđuje da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, da je presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. glede nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 06. kolovoza 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača.

14.Prema čl. 142. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) i čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO/05) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

15.Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

16.Prema čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17.Prema čl. 50. ZOO/91 i čl. 272. ZOO/05 činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

18.Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog k zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6. st.1. Direktive određuje: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe. Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C- 618/10, Banco Espanol de Credito v. ĐND od 14.06.2012. godine, točka 73., utvrđeno je da se članak 6. (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je tako utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njezin sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu s pravnom stečevinom EU.

19.Prema stavu ovoga suda, ništetne su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak i promjenjivost kamatne stope. Naime, ovaj sud se referira i na obrazloženje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. iz koje proizlazi da su banke (uključujući ovdje i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) vezano za pružanje odgovarajućih informacija potrošačima prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditima, propustile dati svojim klijentima sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu, te sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose. Nadalje, da su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te su odredbe o valutnoj klauzuli ostale nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, te iako su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF i imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni, propustile su potrošače informirati o tome. Konačno, da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu čl. 502.c ZPP-a kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, te da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva. Stoga je i vezanjem uz valutu CHF koja je dio valutne klauzule i ugovaranjem promjenjive kamatne stope došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli i kamatnu stopu koja se mijenjala bez znanja tužitelja jednostranim odlukama banke na koje tužitelj nije mogao utjecati jer su ovisile o volji kreditora, ovaj sud našao ništetnim dio odredaba predmetnog Ugovora o kreditu sadržanih u člancima 2., 3. i 6. kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF i promjenjiva kamatna stopa, što nije dovedeno u sumnju nijednim materijalnim dokazom provedenim na glavnoj raspravi na koje se poziva tuženik.

20.Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi samo o djelomičnoj (čl. 105. ZOO/91 i čl. 324. ZOO/05), a ne o potpunoj ništetnosti predmetnoga Ugovora o kreditu (čl. 103. ZOO/91 i čl. 322. ZOO/05), jer ništetnošću ugovora nije zahvaćena početna kamatna stopa i početni tečaj CHF i jer je samo temeljem ništetnog dijela prethodno već citiranih odredaba toga Ugovora o kreditu i u tom ugovoru sadržane valutne klauzule i odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala bez jasno uočljivih i svima, pa tako i tužitelju, razumljivih objektivnih kriterija - zbog značajnog povećanja vrijednosti valute CHF i kamatne stope na što tužitelj nije mogao utjecati - došlo do neosnovanoga bogaćenja banke kreditora i tuženika na teret tužitelja kao potrošača.

21.Što se tiče, pak, ništetnosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je sastavni dio spornog ugovora stav je ovoga suda da takav sporazum nije ništetan, jer nije suprotan Ustavu, kao niti jednom prisilnom pravnom propisu, ili moralu društva, dok tužitelj ničime ne dokazuje drukčije. Isto vrijedi i za Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 016-779/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 01. veljače 2016. koji je sklopljen temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prema kalkulatoru konverzije izrađenom u skladu s tim zakonom (list 241), dok tužitelj ničime ne dokazuje drukčije.

22.Slijedom svega naprijed navedenog, sud je prvoistaknuti tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan, kao u točki 1. izreke presude, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usvojio u cijelosti kao osnovan, kao u točki 2. izreke presude.

23.Obzirom da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi u smislu čl. 110. ZOO/91 i čl. 328. ZOO/05, nema mjesta prigovoru zastare koji ističe tuženik.

24.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 4 ZPP- a. Naime, u konkretnom slučaju obje parnične stranke uspjele su u jednakim dijelovima i to tužitelj sa svojim zahtjevom da se usvoji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a tuženik sa svojim zahtjevom da se odbije prvoistaknuti tužbeni zahtjev, što omogućava primjenu odredbe iz čl. 154. st. 4. ZPP-a u onomu u dijelu u kojem ona propisuje da u takvom slučaju sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, kao u točki 3. izreke presude.

25.Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 25. veljače 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu od 90,25eur,

2. Tuženiku, po pun.