REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-30/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šerić i Šerić u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hrabar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hrabar i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, te u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hrabar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hrabar i partneri d.o.o. u Zagrebu protiv tuženika HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šerić i Šerić u Zagrebu, radi sudskog raskida, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"1. Utvrđuje se da između tužitelja dr.sc. HA, dr. med. vet., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatski Veterinarski Institut, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, da Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika br. Z-VI-4-5107/22 od 28.11.2022. nije dopuštena, slijedom čega tužitelju kao radniku nije prestao radni odnos kod tuženika kao poslodavca, pa se tuženiku nalaže u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad na radno mjesto znanstvenog suradnika u Laboratoriju za dijagnostiku bjesnoće i opću virologiju temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. Z-VI-4-3510/19 od 31.07.2019., a na kojem radnom mjestu je tužitelj obavljao rad prije donošenja Odluke o otkazu uvjetovane skrivljenim ponašanjem radnika br. Z-VI-4-5107/22 od 28.11.2022., kao što se nalaže tuženiku i priznati sva zakonska prava iz radnog odnosa koja mu pripadaju u razdoblju od dana otkazivanja ugovora o radu 28.11.2022. do dana vraćanja tužitelja na rad.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana od dana donošenja presude tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.“

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, koji glasi:

„Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. Z-VI-4-3510/19 sklopljen 31. srpnja 2019. godine sklopljen između tužitelja i tuženika, s danom donošenja presude, kao danom prestanka radnog odnosa.“

III Odbija se zahtjev tužitelja-protuženika HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR i zateznu kamatu na predmetni trošak koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV Nalaže se tužitelju-protutuženiku HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju HRVATSKOM VETERINARSKOM INSTITUTU, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, za naknadu troška postupka u iznosu od 997,74 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 5. siječnja 2023. navodi da je dana 28. studenog 2022. tuženik donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika br. Z-VI-4-5107/22, koju Odluku je tužitelj zaprimio istog dana. Navedenom Odlukom tužitelju se, kao radniku kod tuženika, otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. Z-VI-4-3510/19 sklopljen 31. srpnja 2019., temeljem kojeg obavlja poslove na znanstvenom radnom mjestu znanstvenog suradnika u Laboratoriju za dijagnostiku bjesnoće i opću virologiju, Odjela za virologiju Hrvatskog Veterinarskog Instituta. U tužbi se navodi kako je o namjeravanom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika tuženik, kao poslodavac, 1. lipnja 2020. zatražio suglasnost Hrvatskog sveučilišnog sindikata (dalje: Sindikat) čiji je tužitelj sindikalni povjerenik. Kako je prethodno navedeni Sindikat takvu suglasnost uskratio očitovanjem od 8. lipnja 2020., tuženik kao poslodavac je ishodio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj: Pr-16344/2021 od 10. lipnja 2022. kojom se nadomješta suglasnost na Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, koja je potvrđena drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž R-688/2022 od 6. listopada 2022. Na predmetnu Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelj je dana 6. prosinca 2022. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa putem iskazanih punomoćnika, kojeg je tuženik primio 8. prosinca 2022. Dana 23. prosinca 2022. Upravno vijeće tuženika, na održanoj sjednici, donijelo je Odluku br. Z- VI-4-5682/22 kojom se odbija tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te se u cijelosti potvrđuje Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika br. Z-VI-4-5107/22 od 28. studenog 2022. kao konačna. Tuženik kao poslodavac ovdje osporavanu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju temelji na odredbi članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju tuženik navodne razloge za donošenje osporavane odluke iznosi pod točkom 5. obrazloženja te utvrđuje kako je kao „Poslodavac radnika upozoravao više puta na nepravilnost i nedopuštenost takvog ponašanja te mogućnost otkazivanja Ugovora o radu sukladno odredbi članka 119. stavka 1. Zakona o radu“, na što da se tužitelj kao radnik oglušio te „nastavio s istim ponašanjem“. Tužitelj dalje navodi kako je tuženik dužan postupati po točno utvrđenom postupku otkazivanja ugovora o radu svojim radnicima, a koji postupak je propisan Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog Veterinarskog Instituta (vrijeme donošenja: svibanj 2010., a kasnije prosinac 2020.) i drugim unutarnjim aktima tuženika. Tužitelj smatra da ravnatelj, kao odgovorna osoba tuženika, nije ovlašten samostalno donositi odluke o otkazivanju ugovora o radu radnicima na temelju samostalne procjene navodno počinjenih povreda radnih dužnosti radnika, već u utvrđivanju takvih okolnosti sudjeluje stegovno Povjerenstvo tuženika u točno propisanom postupku koji u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja nesporno nije proveden. Pritom tužitelj dodatno ukazuje i na odredbu čl. 13. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog Veterinarskog Instituta koja propisuje apsolutni zastarni rok za pokretanje stegovnog postupka. Stoga je tuženik kao poslodavac i u odnosu na ovu odredbu svog internog akta počinio ozbiljan propust, a slijedom toga i povredu prava iz radnog odnosa na štetu tužitelja jer, ne samo da stegovni postupak nije proveden, već je i za njegovo eventualno pokretanje nastupila apsolutna zastara, što upravo i jest razlog da je sam tuženik nezakonito „zaobišao“ proceduru propisanu svojim internim propisom, jer je svjestan značenja apsolutne zastare te činjenice da je ovakvo (nezakonito) otkazivanje Ugovora o radu tužitelju za tuženika zapravo jedini način da tužitelja „ukloni“ iz njegovog radnog okruženja. Ovo osobito stoga što je tužitelj unazad više godina podnosio protiv tuženika veći broj prijava nadležnim institucijama radi nezakonitog postupanja tuženika i njegovih odgovornih osoba te radi nepravilnosti u radu tuženika kao javne ustanove, a koje prijave predstavljaju zapravo stvarni razlog otkazivanja Ugovora o radu tužitelju. U tužbi se dalje navodi da je tuženik odlukom Upravnog vijeća od 23. prosinca 2022., br. Z-VI-4-5682/22, prihvatio prigovore tužitelja kojima osporava razloge za donošenje predmetne Odluke o otkazu njegovog Ugovora o radu od 28. studenog 2022., koji su navedeni pod točkama 5.1., 5.2. i 5.3. iste Odluke. Tužitelj dodatno osobito ukazuje na odredbe Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koje tuženik kao poslodavac očito grubo zanemaruje na njegovu štetu, a koji zakon propisuje (čl. 6.) kako poslodavac ne smije prijavitelje nepravilnosti staviti u nepovoljan položaj zbog prijavljivanja nepravilnosti, s time da se nepovoljnim položajem, između ostalog što se propisuje istim člankom, decidirano utvrđuje i otkaz ugovora o radu. Imajući u vidu naprijed navedene odredbe predmetnog Zakona, evidentno proizlazi pravi motiv tuženika za otkazivanje Ugovora o radu tužitelja pod svaku cijenu, a samim time proizlazi i nezakonitost osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovane skrivljenim ponašanjem tužitelja, kao prijavitelja nepravilnosti ustanovljenih kod tužitelja kao poslodavca, što je tužiteljevo zakonom zaštićeno pravo. Točkom 5.4. obrazloženja Odluke o otkazu tužitelju se stavlja na teret da je 4. lipnja 2019. oko 10,30 sati u prostorijama poslodavca, nezadovoljan zbog dodijeljene stimulacije za svoj rad, te nakon što mu je LA rekao da o tome odlučuje ravnatelj, u nakani da ga zastraši, LA rekao da će ih sve ubiti, da će ih zgaziti i da otkidaju od usta njegove djece nakon čega se nagnuo nad stol i još jednom ponovio iste riječi, što je kod LA izazvalo uznemirenost i strah za njegovu sigurnost i život, te da je 29. srpnja 2019. oko 11,30 sati u Zagrebu, Savska cesta 137, u caffe baru „Ping-Pong“ tijekom razgovora sa sindikalnim povjerenikom dr. sc. AA, nezadovoljan zbog dobivenog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a u nakani da ustraši tajnika poslodavca LA i ravnatelja poslodavca izv. prof. dr. sc. BA, dr. sc. AA rekao da mu tajnik i ravnatelj smještaju i da će ih mirne duše „odležati“, što im je dr. sc. AA prenio, a koje riječi su kod izv. prof. dr. sc. BA i LA izazvale uznemirenost i strah za njihovu sigurnost i život. Tužitelj ističe kako tuženik zapravo citira optužnicu koja je po njegovoj kaznenoj prijavi protiv tuženika podignuta 23. listopada 2019. i povodom koje je u tijeku kazneni postupak kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu radi kaznenog djela prijetnje, očito zanemarujući presumpciju nevinosti koja predstavlja i Ustavom zajamčeno pravo svakog pojedinca. Slijedom svega navedenog, po ocjeni tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je osporavana Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem tužitelja od strane tuženika kao poslodavca iskonstruirana u namjeri potpuno nezakonitog, a opetovanog pokušaja ishođenja prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, slijedom čega su i razlozi na kojima se temelji u potpunosti zakonski neopravdani. U tužbi se dodatno navodi da je pod točkom 7. osporavane Odluke o otkazu navedeno da je tužitelju 17. veljače 2020. omogućeno pravo na davanje obrane u skladu s člankom 119. stavkom 2. Zakona o radu. Naime, s obzirom na protek vremena od veljače 2020. do dana otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu, tužitelj smatra da se prethodni poziv na iznošenje obrane ne može smatrati omogućavanjem prava na davanje obrane u smislu odredbe Zakona o radu.

2. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, koji je rješenjem od 20. rujna 2023., poslovnog broja Pr-30/2023-11, odbijen kao neosnovan.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi se da je neutemeljena i netočna tvrdnja kako je tuženik počinio niz proceduralnih pogrešaka te da je stoga odluka o otkazu nezakonita. Pobija se tvrdnja kako je tuženik propustio po pitanju tužitelja postupati po točno utvrđenom postupku otkazivanja ugovora o radu. Naime, Zakon o radu uopće ne poznaje stegovni postupak niti stegovno povjerenstvo te stoga tuženik nije dužan provoditi stegovni postupak. S obzirom da stegovni postupak nije nužna pretpostavka pokretanja postupka otkazivanja, tuženik ga nije niti provodio. Tuženik kao javna ustanova i jest postupao sukladno zakonskoj proceduri otkazivanja, a netočna je tvrdnja tužitelja kako je postupak otkazivanja propisan Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog veterinarskog instituta. Tuženik smatra da je postupak otkazivanja propisan Zakonom o radu, a Pravilnikom je propisan stegovni postupak te moguće povrede radne dužnosti i stegovne mjere. Otkaz je samo jedna od predviđenih mjera za teške povrede radne dužnosti. U skladu s time, u odgovoru na tužbu se navodi da je tuženik postupao u cijelosti u skladu sa svojim zakonskim obvezama. Tuženik smatra da su paušalno iznijete tvrdnje o tome kako tuženik dovodi tužitelja u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike. Tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa zakonskom procedurom, kao i u svim drugim slučajevima otkazivanja. Nadalje, a vezano za ovlasti ravnatelja za donošenje odluke o otkazivanju, navodi se da sukladno članku 28. Statuta HIV-a ravnatelj odlučuje o zasnivanju i prestanku radnih odnosa u skladu sa zakonom bez ikakvog ograničenja koja bi se ticala stegovnog postupka. Ravnatelj za donošenje odluke o otkazu nije bio dužan čekati na provedbu stegovnog postupka ni eventualnu odluku stegovnog povjerenstva. Nadalje, navodi se da temeljem činjenice što je tužitelj podnio veći broj prijava i sudjeluje u većem broju postupaka protiv tuženika on ne uživa posebnu zaštitu na način da mu se ne bi mogao otkazati ugovor o radu u skladu sa zakonom, a na temelju prijetnje smrću radnicima Instituta, upućene LA, tajniku tuženika te izv. prof. dr. sc. BA, ravnatelju tuženika. Presumpcija nevinosti kao ustavno pravo nije povrijeđena time što je tužitelju otkazan ugovor o radu temeljem više otkaznih razloga, među kojima i prijetnje upućene ravnatelju i tajniku tuženika. Tuženik smatra da u okvirima radnog prava i u kontekstu otkaznih razloga, prijetnje radnim kolegama i nadređenim zaposlenicima, odnosno ravnatelju i tajniku tuženika, predstavljaju opravdan razloga za otkaz ugovora o radu, a time se ni na koji način ne dira u presumpciju nevinosti u kazneno-pravnom smislu. Tuženik zaključno navodi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz ugovora o radu - prijetnje smrću radnicima tuženika, upućene LA, tajniku tuženika te izv. prof. dr. sc. BA, ravnatelju tuženika. Dakle, Odluka o otkazu nije utemeljena na činjenicama da tužitelj sudjeluje u nekoliko sudskih i drugih postupaka protiv tuženika, niti na činjenici obraćanja tuženika tijelima državne vlasti. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

4. Tuženik je na ročištu održanom 15. siječnja 2025., za slučaj da sud utvrdi da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, podnio protutužbu radi sudskog raskida ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika, s danom donošenja presude, kao danom prestanka radnog odnosa.

5. Tužitelj se na predmetnom ročištu protivio podnesenoj protutužbi.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika od 28. studenog 2022. (list 16-21), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2019. (list 22-24), Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 6. prosinca 2022. (list 25-38), Odluke tuženika kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 23. prosinca 2022. (list 39-45), Zahtjeva Sindikata znanosti za stavljanjem izvan snage nezakonite odluke Hrvatskog veterinarskog instituta o otkazu ugovora o radu tužitelju (list 46-48), Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog veterinarskog instituta iz svibnja 2010. (list 49-59), Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog veterinarskog instituta iz prosinca 2020. (list 60-74), Presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2022. (list 75-89), Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. studenog 2021. (list 115-117), Odluke Hrvatskog veterinarskog instituta od 22. prosinca 2021. (list 118-119), Obavijesti Državnog inspektorata od 11. kolovoza 2020. (list 120-121), Zaključka nacionalnog vijeća za provedbu strategije suzbijanja korupcije (list 122), Optužnice od 21. listopada 2019. (list 123-128), izvoda iz Zapisnika s rasprave kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2022. (list 140), izvoda iz transkripta (list 141-143), Poslovnika o radu Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta iz travnja 2012. (list 159-163), Zapisnika 29. sjednice Upravnog vijeća Hrvatskog veterinarskog instituta od 2. veljače 2023. (list 164-166), Presude Županijskog suda u Osijeku od 6. listopada 2022. (list 175-179), Dopisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. studenog 2023. (list 201), Presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. siječnja 2024. (list 209-227) i druge priležeće dokumentacije, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LA, AA i BA (list 229-233) i tužitelja HA (list 242- 243).

7. Na pripremnom ročištu održanom 7. studenog 2023. punomoćnik tužitelja- protutuženika odustao je od saslušanja svih predloženih svjedoka, dok je na ročištu 15. siječnja 2025. tužitelj odustao od prijedloga da se priklope spisi ovog suda Pr- 4891/2020 (isplata prekovremenog rada i rada subotom), Pr-835/2020 (isplata dodatka na plaću) i Pr-6017/2020 (radi nedopuštenosti ranije odluke o otkazu od 31. srpnja 2019.). Stoga se prethodno navedeni dokazi nisu izvodili.

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika te protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja nisu osnovani.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu Ugovora o radu br. Z-VI-4-5107/22 od 28. studenog 2022. te vraćanje na rad na radno mjesto znanstvenog suradnika u Laboratoriju za dijagnostiku bjesnoće i opću virologiju temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. Z-VI-4-3510/19 od 31. srpnja 2019., kao i zahtjev tuženika-protutužitelja za sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. Z-VI-4-3510/19 od 31. srpnja 2019. godine sklopljen između tužitelja i tuženika, s danom donošenja presude, kao danom prestanka radnog odnosa.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. Z-VI-4-3510/19 od 31. srpnja 2019. na radnom mjestu znanstvenog suradnika u Laboratoriju za dijagnostiku bjesnoće i opću virologiju te da je predmetni ugovor otkazan Odlukom o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika br. Z-VI-4-5107/22 od 28. studenog 2022.

11. Sporno je da li je tuženik-protutužitelj imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju-protutuženiku te da li je tuženik-protutužitelj poštovao propisanu proceduru prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju-protutuženiku.

12. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

13. Odredbom člankom 119. stavkom 1. ZR propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2. istog članka propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Nadalje, odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

14. Uvidom u spis utvrđeno je da tuženik-protutužitelj, suprotno navodima iz Odluke o otkazu ugovora o radu od 28. studenog 2022. (dalje: Odluka o otkazu), nije tužitelja- protuženika pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa. Međutim, ocjena ovog suda je da u konkretnom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Naime, uzimajući u obzir prirodu i značaj povreda obveza iz radnog odnosa (prijetnje izrečene 4. lipnja 2019. i 29. srpnja 2019.) nije bilo opravdano očekivati od tuženika-protutužitelja, kao poslodavca, da tužitelja- protutuženika pisano upozori na kršenje obveza iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povreda. Stoga pobijani otkaz nije nezakonit samo zato jer je izostalo upozorenje poslodavca.

15. Nadalje, tužitelj-protutuženik u tužbi navodi da je pod točkom 7. osporavane Odluke o otkazu navedeno da mu je 17. veljače 2020. omogućeno pravo na davanje obrane u skladu s člankom 119. stavkom 2. ZR, međutim smatra da s obzirom na protek vremena od veljače 2020. do dana otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu, prethodni poziv na iznošenje obrane ne može se smatrati omogućavanjem prava na davanje obrane u smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR. Prema ocjeni ovog suda, omogućavanje tužitelju-protutuženiku da iznese obranu 17. veljače 2020., i to bez obzira na protek vremena od veljače 2020. do dana otkazivanja ugovora o radu, smatra se da je tuženik-protutužitelj ispunio obvezu propisanu člankom 119. stavkom 2. ZR. Dodatno se ističe da odredba članka 119. stavka 2. ZR, nije sama sebi svrha, već bi iznesena obrana radnika trebala poslodavca odvratiti od donošenja namjeravane odluke. Kako je tužitelju-protutuženiku omogućeno iznošenje obrane, te ista nije odvratila tuženika-protutužitelja od donošenja pobijane Odluke o otkazu, to se ne može tvrditi da tuženik-protutužitelj nije postupio u skladu s citiranom odredbom ZR. Kako tužitelj-protutuženik niti ne spori činjenicu da mu je omogućeno iznošenje obrane u veljači 2020., istu činjenicu nije bilo potrebno posebno dokazivati u ovom postupku.

16. Uvidom u spis utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj ishodio pravomoćnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16344/2021 od 10. lipnja 2022. kojom se nadomješta suglasnost na Odluku o otkazu Ugovora o radu skrivljenim ponašanjem HA koja je uskraćena očitovanjem Hrvatskog sveučilišnog sindikata od dana 8. lipnja 2020. Predmetni sudski postupak radi nadomještanja suglasnosti na Odluku o otkazu pokrenut je jer je tužitelj-protutuženik bio sindikalni povjerenik Hrvatskog sveučilišnog sindikata i ostvarivao je zaštitu temeljem odredbe članka 188. ZR. Stoga je ispunjena i navedena pretpostavka za donošenje Odluke o otkazu.

17. Na pobijanu Odluku o otkazu tužitelj-protutuženik je 6. prosinca 2022. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, kojeg je tuženik-protutužitelj primio 8. prosinca 2022. Dana 23. prosinca 2022. Upravno vijeće tuženika-protutužitelja na održanoj sjednici donijelo je Odluku br. Z-VI-4-5682/22 kojom se odbija tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te se u cijelosti potvrđuje Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika br. Z-VI-4-5107/22 od 28. studenog 2022. Iz obrazloženja Odluke br. Z-VI-4-5682/22 utvrđeno je da je tuženik- protutužitelj djelomično prihvatio navode iz Zahtjeva za zaštitu prava tužitelja- protutuženika kojima osporava razloge za donošenje Odluke o otkazu, a koji su obrazloženi pod točkama 5.1. (kako je tužitelj-protutuženik onemogućavao rad Znanstvenog vijeće), 5.2. (kako je tužitelj-protutuženik neutemeljeno stegovno prijavio predsjednicu Znanstvenog vijeća), 5.3. (kako je tužitelj-protutuženik višekratno neutemeljeno prijavljivao tuženika-protutužitelja raznim institucijama) i 5.5. (kako je tužitelj-protutuženik neopravdano odlazio s radnog mjesta) jer smatra kako navedeni razlozi ne predstavljaju povredu radne obveze, odnosno valjane razloge za otkaz ugovora o radu. Nadalje, u Odluci br. Z-VI-4-5682/22 tuženik-protutužitelj navodi da odbija Zahtjev za zaštitu prava jer smatra da su opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu opisani u točki 5.4. obrazloženja Odluke o otkazu Ugovora o radu. Stoga je tužitelju-protutuženiku otkazan ugovor o radu jer je isti:

- 4. lipnja 2019. oko 10,30 sati u prostorijama poslodavca, nezadovoljan zbog dodijeljene stimulacije za svoj rad, te nakon što mu je LA rekao da o tome odlučuje ravnatelj, u nakani da ga zastraši, LA rekao da će ih sve ubiti, da će ih zgaziti i da otkidaju od usta njegove djece nakon čega se nagnuo nad stol i još jednom ponovio iste riječi, što je kod LA izazvalo uznemirenost i strah za njegovu sigurnost i život, te

- 29. srpnja 2019. oko 11,30 sati u Zagrebu, Savska cesta 137, u caffe baru „Ping- Pong“ tijekom razgovora sa sindikalnim povjerenikom dr. sc. AA, nezadovoljan zbog dobivenog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a u nakani da ustraši tajnika poslodavca LA i ravnatelja poslodavca izv. prof. dr. sc. BA, dr. sc. AA rekao da mu tajnik i ravnatelj smještaju i da će ih mirne duše „odležati“, što im je dr. sc. AA prenio. 18. U odnosu na navode tužitelja-protutuženika da je tuženik-protutužitelj bio dužan provesti proceduru propisanu Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog Veterinarskog Instituta (dalje: Pravilnik o stegovnoj odgovornosti) te da ravnatelj nije bio ovlašten donijeti Odluku o otkazu, ovaj sud navodi slijedeće. Prema odredbi članka 35. stavka 1. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ("Narodne novine" br. 119/22.) ravnatelj je čelnik znanstvenog instituta koji predstavlja i zastupa znanstveni institut te odgovara za zakonitost rada znanstvenog instituta. Ravnatelj ima ovlasti i obveze ravnatelja ustanove. Člankom 37. stavkom 1. i 2. Zakona o ustanova ("Narodne novine" br. 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19.; dalje: ZU) propisano je da je ravnatelj voditelj ustanove, ako zakonom nije drugačije određeno. Ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima. Stoga je ovaj sud mišljenja da je ravnatelj tuženika-protutužitelja, sukladno zakonu, bio ovlašten donijeti Odluku o otkazu te da tuženik-protutužitelj nije trebao, prije otkazivanja ugovora o radu, provoditi stegovni postupak sukladno Pravilniku o stegovnoj odgovornosti. Stoga se, u konkretnom slučaju, niti ne primjenjuje odredba o apsolutnoj zastari pokretanja stegovnog postupka, posljedično i otkazivanja ugovora o radu, iz članka 13. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti. Naime, time što je kod tuženika-protutužitelja donesen Pravilnik o stegovnoj odgovorenosti, nisu ograničene zakonom uređene ovlasti ravnatelja tuženika-protutužitelja da donese Odluku o otkazu u skladu s odredbama ZR.

19. Na okolnost razloga otkazivanja ugovora o radu, sud je saslušao tužitelj- protutuženika kao stranku i predložene svjedoke.

20. Svjedok LA je izjavio da je zaposlen kod tuženika od 1997. kao tajnik, a tužitelja poznaje s posla. Tužitelj se zaposlio kod tuženika 2007. i zadnje je radio kao znanstveni suradnik. U lipnju 2019., točnije 4. lipnja 2019., svjedok navodi da mu je tužitelj došao u ured i zatražio uvid u liste za obračun stimulacije za sebe i ostale zaposlenike u laboratoriju, htio je vidjeti koliko je tko dobio stimulaciju i tvrdio je da je on dobio manju stimulaciju od drugih. Navodi da mu je rekao da su liste za obračun stimulacije predane u računovodstvo i da o istome odlučuje ravnatelj, a tužitelj mu je na to rekao "sve ću vas pobiti i zgaziti, trgate od usta moje djece". Rekao je to oštro i rezolutno, bio je sav uznemiren, prišao mu je bliže i ponovio te iste riječi sav zajapuren. Svjedok navodi da ga je to šokiralo, uznemirila ga je navedena prijetnja tužitelja jer je prvi put tako nešto doživio od njega i nije to očekivao. Tužitelj je nakon što je to izgovorio otišao. Navodi da je tužitelj ponovno došao sljedeći dan kod njega u ured te mu se ispričao za svoje ponašanje od prethodnog dana, a svjedok je prihvatio ispriku računajući da je to bio incident koji se neće ponoviti. To se desilo sredinom tjedna da bi ga krajem tog tjedna, u petak, ravnatelj pozvao u svoj ured i prenio informaciju da je tužitelj prijetio dr. H koja je radila u istom laboratoriju s tužiteljem. U to vrijeme je tužitelj bio voditelj laboratorija te mu je 30. lipnja 2019. isticao mandat, a ravnatelj je odlučio imenovati dr. H za novog voditelja laboratorija. Ravnatelj mu je rekao da mu se dr. H obratila i prijavila da joj je tužitelj prijetio, ali da ju je uputio da tu prijavu podnese policiji. Dr. H to nije htjela već je otišla na bolovanje. Svjedok navodi da mu se, nakon što je čuo tu informaciju, vratilo u sjećanje ono što je doživio od tužitelja nekoliko dana prije toga, stoga je obavijestio o toj prijetnji ravnatelja te su on i ravnatelj zajedno otišli na policiju da prijave navedenu prijetnju. Dalje navodi da mu je krajem srpnja 2019. došao u ured dr. AA i pozvao ga da idu zajedno kod ravnatelja (dr. AA je bio sindikalni povjerenik sindikata čiji je član bio i tužitelj). Kada su došli kod ravnatelja u ured, dr. AA ih je izvijestio kako je s tužiteljem bio na sastanku, sastali su se u kafiću pored instituta. Nakon što je dr. AA rekao tužitelju da je tuženik od njega zatražio suglasnost za donošenje Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, tužitelj mu je na to rekao "da mu ravnatelj BA i svjedok (LA) smještaju i pakiraju i da će ih mirne duše odležati." Dalje im je dr. AA rekao da je bio na policiji i prijavio tu prijetnju. Svjedok navodi da je ponovno doživio osjećaj uznemirenosti i nelagode kada im je dr. AA to rekao, a te osjećaje je proživljavao cijelo vrijeme od prvog događaja u lipnju 2019. pa nadalje, a s obzirom da je tužitelj radio kod tuženika sve do početka 2023. Svjedok navodi da ima problema sa visokim tlakom te mu je znalo pozliti, a morao se liječiti i kod psihijatra od ljeta 2020. do proljeća 2022. i ti događaji s tužiteljem su na njega loše utjecali. Navodi da je prijetnja bila sredinom tjedna u srijedu, a kod ravnatelja je bio u petak, a u ponedjeljak nakon vikenda su on i ravnatelj podnijeli kaznenu prijavu protiv tužitelja.

21. Svjedok AA je izjavio da je zaposlen kod tuženika od 1997. i trenutno radi na Odjelu za patologiju kao znanstveni savjetnik, a ujedno obnaša dužnost sindikalnog povjerenika od 2019. Navodi da je s tužiteljem imao dobru komunikaciju i poslovnu suradnju, zajedno su radili na nekim projektima i poznaje ga kao dobrog znanstvenika s kojim je bilo lijepo raditi. Tužitelj je bio zamjenik sindikalnog povjerenika. Krajem srpnja 2019. kada se vratio s godišnjeg odmora održao je sastanak s tužiteljem zbog traženja tuženika za davanjem suglasnost na Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. S tužiteljem se sastao u kafiću i pitao je tužitelja zašto ne želi potpisati izmijenjeni ugovor o radu, a tužitelj mu je vidno uzrujan rekao "ti ne znaš što meni spremaju ravnatelj BA i tajnik LA, ja ću njih mirne duše odležati". Navodi da ga je to jako iznenadilo i šokiralo jer takvo ponašanje nije bilo tipično za tužitelja i nikada ga prije nije vidio da tako govori. Te noći nije mogao spavati i odlučio je otići na policiju i prijaviti tu prijetnju. Na policiji mu je rečeno da o tom događaju izvijesti ravnatelja i tajnika pa je to i učinio.

22. Svjedok BA je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja laboratorija za pripremu hranjivih podloga i sterilizaciju. U razdoblju od ožujka 2015. do ožujka 2023. bio je ravnatelj tuženika. Navodi da su problemi s tužiteljem počeli u ožujku 2019., a kulminirali u lipnju 2019. Tužitelj je bio nezadovoljan zbog kadrovskih promjena, odnosno time što on kao ravnatelj nije htio pristati na kadrovske promjene koje je tužitelj predložio. U lipnju 2019. odlučio je ne imenovati tužitelja kao voditelja laboratorija u novi mandat, te je odlučio imenovati dr. H za voditelja laboratorija koja je na to pristala. Navodi da ga je nazvala dr. H, nakon razgovora kojeg je ona imala s tužiteljem i rekla da joj je tužitelj prijetio i da ju je strah te je nakon toga i otvorila bolovanje na kojem je bila mjesec dana. Navodi da je on taj događaj odnosno prijetnju dr. H prijavio policiji. Nekoliko dana prije toga, 4. lipnja 2019. tužitelj je prijetio i svjedoku LA. Poznato mu je da je svjedok LA tu prijetnju prijavio policiji. Pored toga, krajem srpnja 2019., točnije 30. srpnja 2019., došli su u njegov ured sindikalni povjerenik AA i tajnik LA te je dr. AA nervozno rekao da je bio na policiji i prijavio tužitelja za prijetnju u kojoj je tužitelj rekao da će ubiti 10 ljudi s Instituta, a poimenice je spomenuo njega kao ravnatelja i tajnika LA i da je rekao "da će ih mirne duše odležati". Tajnik LA i on su to prijavili policiji. Navodi da je zbog navedene prijetnje osjetio strah i uznemirenost za sebe i ostale djelatnike pa je smatrao da je dužan to prijaviti policiji. Po savjetu tadašnje odvjetnice Instituta pričekali su s Odlukom o otkazu dok optužnica ne postane pravomoćna. Kako je krajem 2019./početkom 2020. optužnica protiv tužitelja postala pravomoćna, u siječnju 2020. je tužitelju planiran otkaz zbog skrivljenog ponašanja. Tužitelj je, u međuvremenu, u roku dok je pozvan na iznošenje obrane, postao sindikalni povjerenik tada novoosnovane podružnice Hrvatskog sveučilišnog sindikata pa je tuženik zbog toga trebao sudskom odlukom ishoditi suglasnost na otkaz tužitelju, a to je trajalo dvije godine. U to periodu tužitelj je i dalje radio kod tuženika, nisu nikako komunicirali, bilo ga je strah komunicirati s njim zbog prijetnje smrću. Po savjetu tadašnje odvjetnice Instituta RA koja im je rekla da nemaju dovoljno dokaza da mu daju otkaz, tužitelju su dali otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

23. Tužitelj-protutuženik HA je izjavio da je u lipnju 2019. radio kao znanstveni suradnik voditelja laboratorija za bjesnoću kod tuženika, a inače je bio zaposlen kod tuženika od 2006. Dana 4. lipnja 2019. je otišao u sobu do tajnika tuženika LA, s kojim je inače bio u redovitoj komunikaciji. Tom prigodom ga je prvo zatražio liste stimulacija, pretpostavlja za mjesec svibanj, jer je imao saznanja da su njegovi radnici u laboratoriju za taj mjesec dobili značajno veću stimulaciju. Na to mu je tajnik odgovorio da o stimulaciji odlučuje ravnatelj, a da liste može dobiti od računovodstva tuženika. Nakon toga je tajniku LA rekao da kako ga nije sram i kako dobivaju tako velike stimulacije. Također mu je rekao da ima saznanja da je primao mito i da će ga prijaviti nadležnim institucijama. Tužitelj je izjavio da nije rekao ništa od onoga što je navedeno u Odluci o otkazu. Nakon toga je otišao iz sobe i zatražio je spomenute liste od računovodstva, koje su mu dostavljene. Idući dan se ispričao tajniku LA za dio razgovora koji se odnosio na mito kao i za način komunikacije jer je smatrao da to nije bilo primjereno. Tajnik je prihvatio ispriku. Nadalje, krajem srpnja 2019. bio je na sastanku sa sindikalnim povjerenikom, dr. AA, a vezano uz temu Otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Dr. AA je rekao da će u konkretnom slučaju dati suglasnost tuženiku, na što ga je zamolio da mu pruži sindikalnu zaštitu. Tužitelj-protutuženik je izjavio da s njegove strane nisu bile izrečene prijetnje prema tadašnjem ravnatelju BA kao niti prema tajniku LA. Nakon toga razgovora, primijetio je da se dr. AA distancirao od njega te da ga nikad nije pozvao da odu u središnjicu sindikata kako je predlagao. Tužitelj- protutuženik je posebno izjavio da u trenutku otkazivanja ugovora o radu, nije bila donesena pravomoćna presuda kojom ga se oglašava krivim za kaznena djela prijetnje prema tajniku LA i ravnatelju BA te da postupak koji se vodi pred nadležnim kaznenim sudom je istovjetan ovosudnom postupku te smatra da ne može biti dva puta suđen o istoj stvari. Naveo je da nakon otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora iz 2019., on više nije bi bio voditelj laboratorija. Ravnatelj je imenovao dr.H za voditelja laboratorija. Tužitelj je iskazao da je podnio kaznenu prijavu za primanje mita nakon što je dobio dokumentaciju, ali se ne sjeća kada niti ima informacija u kojem stadiju se nalazi postupak. Iskazao je i da je pokrenuo sudski postupak vezano uz Odluku o otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu iz 2019. te da se protiv njega vodi postupak radi kaznenog djela klevete pokrenut 2021. po privatnoj tužbi tuženika i da je kazneni postupak u tijeku. U tom postupku je podnio zahtjev za odbacivanjem tužbe zbog toga što je prijavitelj nepravilnosti i smatra da navedeni kazneni postupak nije bitan za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari. Naveo je da je nakon otkazivanja ugovora o radu gostovao u emisiji Kod Bujice, gdje je kao slobodni građanin Republike Hrvatske, koji više nije bio u radnom odnosu kod tuženika, iznosio svoja mišljenja vezano za određene društvene prilike, kao i protiv Instituta, ovdje tuženika. Zaključuje da smatra da pravi razlog otkazivanja ugovora o radu leži u činjenici višekratnog prijavljivanja nepravilnosti u periodu koje je prethodilo otkazivanju ugovora o radu. Navedena prijavljivanja nepravilnosti navedena su u podnescima tijekom postupka.

24. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka LA, AA i BA jer su isti životni, logični i dosljedni.

Svjedok LA je u svom iskazu detaljno opisao događaj od 4. lipnja 2019. te se njegov iskaz djelomično poklapa s iskazom samog tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem je tužitelj-protutuženik detaljno opisuje dolazak u ured svjedoka, razloge dolaska, te činjenicu da se idućeg dana došao ispričati svjedoku za svoje ponašanje od prethodnog dana.

25. Sud je prihvatio kao istinit i iskaz svjedoka AA jer je svjedok detaljno opisao sadržaj razgovora s tužiteljem-protutuženikom vezano uz namjeravanu odluku tuženika-protutužitelja da tužitelju-protutuženiku otkaže važeći ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Navedeni svjedok je iskazao da ranije nije imao problema s tužitelja, odnosno da je poznavao tužitelja-protutuženika kao dobrog znanstvenika s kojim je imao dobru komunikaciju i poslovnu suradnju te da je bilo lijepo surađivati s njim, a što navedenom iskazu daje dodatnu vjerodostojnost. Svjedok AA je sindikalni povjerenik koji je imao zakonsku obvezu štititi prava i interese članova sindikata (pa tako i tužitelja-protutuženika), pa se navedeni svjedok ne bi mogao okarakterizirati kao svjedok koji bi pristrano svjedočio u korist poslodavca. U prilog ozbiljnosti situacije i izrečenih prijetnji govori i činjenica da su oba svjedoka predmetne prijetnje (neovisno jedan o drugome) prijavili nadležnim tijelima radi kojih prijava je pokrenut i vodi se kazneni postupak protiv tužitelja-protutuženika. Dodatno se ističe, osobito u odnosu na iskaz sindikalnog povjerenika, da nije životno i logično da bi se svjedok svojim iskazom želio osvetiti tužitelju-protutuženiku zbog prijavljivanja nepravilnosti protiv tuženika-protutuženika jer navedene prijave nisu bile povezane s njime, tim više što su oboje bili članovi istog sindikata, te da je sindikalni povjerenik iskazao da tužitelja-protutuženika poznavao kao dobrog znanstvenika i ugodnog suradnika na projektima. Dodatno se ističe da tužitelj-protutuženik nije niti prigovarao istinitosti iskaza svjedoka AA. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da su iskazi LA i AA istiniti.

Sud je poklonio vjeru i iskazu svjedoka BA. Iako isti nije bio neposredni svjedok događaja iz lipnja i srpnja 2019., njegov iskaz je ukazao na složenost odnosa između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja te na nezadovoljstvo tužitelja- protutuženika s kadrovskim promjenama koje se odnose na činjenicu da tužitelj- protutuženik u slijedećem mandatu više ne bi bio voditelj laboratorija. Navedeni svjedok je suglasno iskazivao sa svjedocima LA i AA u dijelu u kojim su ga predmetni svjedoci obavijestili o prijetnjama tužitelja-protutuženika. Osim toga, svjedok je razjasnio okolnosti vezane uz odluku poslodavca da donese Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu u srpnju 2019. godine.

26. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem je isti, u skladu s iskazima svjedoka LA i AA, naveo da je 4. lipnja 2019. otišao u sobu do svjedoka LA vezano uz isplaćenu stimulaciju, kao i da se idućeg dana došao ispričati za svoje ponašanje. Isto tako, sud je prihvatio i dio iskaza tužitelja-protutuženika da se je krajem srpnja 2019. sastao sa sindikalnim povjerenikom, dr. AA vezano uz temu Otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja-protutuženika u preostalom dijelu, a osobito u dijelu u kojem je naveo da nije izrekao prijetnje koje se navode u Odluci o otkazu kao razlozi za otkaz, jer ocjenjuje da je iskaz u tom dijelu pristran i subjektivan te usmjeren na izbjegavanje radno-pravne odgovornosti koja je predmet ovog postupka.

27. U konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je riječ o ponašanju tužitelja- protutuženika koje je društveno neprihvatljivo, koje narušava radnu atmosferu i ne pridonosi međuljudskim odnosima u radnom kolektivu te izlazi izvan okvira primjerene poslovne komunikacije. Stoga predmetno ponašanje i postupanje tužitelja- protutuženika predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika. Pored činjenice da je tužitelj bio dobar znanstvenik, to mu ne daje pravo na takvo ponašanje na radnom mjestu bez obzira koliko bio nezadovoljan s isplaćenom stimulacijom, kadrovskim promjenama i pokretanjem postupka otkazivanja ugovora o radu zbog poslovno-uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. U odnosu na prigovore tužitelja-protutuženika da se povrede obveza iz radnog odnosa ne odnose na ugovor o radu koji je otkazan već na prethodno važeći ugovor o radu, sud navodi slijedeće. Poslodavac ima opravdano očekivanje da svaki radnik komunicira i izražava nezadovoljstvo u odnosu na radnje poslodavca u okviru pristojne poslovne komunikacije i dopuštenih pravnih sredstava, neovisno o tome da li je radnik promijenio radno mjesto u organizacijskog strukturi poslodavca. Dodatno, povrede obveza iz radnog odnosa su puno šire od povrede obveza iz ugovora o radu. Samim time što je tužitelj-protutuženik počinio opisane teške povrede obveza iz radnog odnosa na prethodnom radnom mjestu opravdano mu je tuženik-protutuženik otkazao i kasnije sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova na drugom radnom mjestu kod poslodavca. U okolnostima ovog slučaja počinjena povreda obveze iz radnog odnosa nije vezana isključivo za ponašanje na prethodnom radnom mjestu tužitelja- protutuženika već obuhvaća svako radno mjesto pa naravno i radno mjesto znanstvenog suradnika, na kojem je tužitelj-protutuženik, u trenutku otkaza radio. 28. U odnosu na radnje tužitelja-protutuženika koje se odnose na prijavljivanja tuženika-protutužitelja zbog raznih nepravilnosti, navodi se da tijekom ovog postupka nije bilo utvrđeno da su iste radnje povod ili osnova za otkaz ugovora o radu tužitelju- protutuženiku. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj-protutuženik prijavljivao nepravilnosti zbog kojih su se vodili postupci protiv tuženika-protutužitelja te da su u pojedinim postupcima utvrđene nepravilnosti, međutim, nije utvrđeno da bi tuženik-protutužitelj otkaz temeljio na razlozima navedenim u članku 117. ZR. 29. U odnosu na navode tužitelja-protutuženika da je protiv njega u tijeku kazneni postupak kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu radi kaznenog djela prijetnje, da je donesena prvostupanjska oslobađajuća presuda i da se zanemaruje presumpcija nevinosti koja predstavlja i Ustavom zajamčeno pravo svakog pojedinca, ovaj sud je mišljenja da su kaznena odgovornost i odgovornost za povrede obveza iz radnog odnosa međusobno odvojene, te da se utvrđuju u dva neovisna postupka koji ne utječu jedan na drugi. Odgovornost za povrede obveza iz radnog odnosa može se utvrditi i bez odluke kaznenog suda i bez obzira što povreda radne obveze može istodobno predstavljati i kazneno djelo. U sporovima iz radnih odnosa, odnosno u konkretnom sudskom sporu, potrebno je utvrditi da li postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu, pri čemu nije nužno da su se istovremeno ostvarili i elementi nekog kaznenog djela. U tom smislu je građansko-pravna odgovornost, uključujući i radno-pravnu odgovornost, šira od kaznene odgovornosti. Stoga su prigovori tužitelja-protutuženika u konkretnom slučaju neosnovani.

30. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

31. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je tužitelj-protutuženik počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje su mu stavljene na teret te da je tuženik-protutužitelj dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz iz članka 115. stavka 1. točke 3. ZR, a tužitelj-protutuženik svojim navodima i predloženim dokazima, sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP, isto nije doveo u sumnju.

32. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odbijen, to je, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR, odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke.

33. Kako je tužitelj-protutuženik u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

34. Tuženik-protutužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška u visini jednokratne nagrade i to 400 EUR plus PDV (Tbr. 7/2), za naknadu troška odgovora na prijedlog za osiguranje u visini jednokratne nagrade i to 400,00 EUR plus PDV i za postupak osiguranja privremenom mjerom u iznosu od 398,19 EUR plus PDV. Zahtjev tuženika-protutužitelja je djelomično osnovan.

Tuženiku-protutužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tbr. 7/2 u vezi s Tbr. 48/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) u iznosu od 400,00 EUR plus PDV, što ukupno iznosi 500,00 EUR.

35. Tuženiku-protutužitelju nije priznat trošak odgovora na prijedlog za osiguranje niti trošak koji je zatražio u podnesku od 27. rujna 2023. (prijedlog za dopunskim rješenjem), a odnosi se na postupak osiguranja privremenom mjerom. Naime, u ovoj pravnoj stvari vođen je jedinstveni postupak vezano uz utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu te podnesene privremene mjere, te tuženiku-protutužitelju, pored dosuđenog parničnog troška prema Tbr. 7/2, ne pripada poseban trošak za postupak osiguranja, a osobito odgovora na prijedlog za osiguranje koji je podnesen u okviru odgovora na tužbu. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška u iznosu od 798,19 EUR plus PDV, što ukupno iznosi 997,74 EUR. Stoga je, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u točki IV i V izreke presude.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju-protutuženiku po pun.

2. Tuženiku-protutužitelju po pun.