REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-307/2020-23

P R E S U D A

I

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĆJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Delipetar, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. Grada Imotskog (OIB: 18919978758), zastupanog po pun. Mirku Perkušiću, odvjetniku iz Imotskog, 3. ĐJ ud. pok. AJ, 4. DJ ž. AJ, 5. SJ pok. ĆJE, 6. ĐJE, 7. GJ ž. ZJ, 8. TJ ž. AJE, 9. EJ ž. ĆJE, 10. ŠJ ž. AJE, 11. ŽJ ž. DJE, 12. UJ ž. Ć, 13. JJ pok. Đ, 14. CJ ud. Đ, 15. Marije Jović ud. Antona, 16. OJ ud. ĆJE, 17. IJ ž. LJ, 18. VJ pok. KJ, 19. AJE, 20. NJ ž. A, 21. TJ kćeri Đ, 22. HJ ž. DJE, 23. DJE, 24. RJ, 25. ĆJE, 26. BJ pok. DJE, 27. SJE, 28. FJ ž. D, 29. MJ ž. AJE, 30. PJ pok. AJE, 31. ČJ pok. AJE, 32. KJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 33. ĆŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 34. AJE, 35. DJE, 36. OJ ud. ĆJE i 37. AJ pok. ĆJE (svi osim onih ad/1, ad/2, ad/32 i ad/33, zastupani po privremenom zastupniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku iz Imotskog), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 17. veljače 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 25. veljače 2025. god.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj ĆJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina], nekretnine koju tvore č. zem. [katastarska čestica] pov. 135 m² i č. zem. [katastarska čestica] pov. 115 m² z. u. [broj ZK uloška], d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. 2.269 m² z. u. [broj ZK uloška], č. zem. [katastarska čestica] pov. 99 m² z. u. [broj ZK uloška], d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 226 m² z. u. [broj ZK uloška], d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 1.457 m² z. u. [broj ZK uloška], i d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 246 m² z. u. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], dakle nekretnine ukupne površine 4.547 m², od čega je pod građevinama P=149 m² + 167 m² + 51 m², baš nekretnine koju je vještak Davor Bubalo, na skici od 23.1.2025. god., koja čini sastavni dio ove odluke, narisao između točaka A-B-C-D-E- F-G-H-I-J-A, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, na osnovi određenja ove odluke i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris iz te evidencija prava tuženika i statusa nekretnine u dijelu u kojem je upisana kao Općenarodna imovina, a što su tuženici dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je vlast na predmetnoj nekretnini, nekretnini u naravi kuća/e i toj/im kući/ama pripadajuća/e okućnica, u jednom dijelu stekao nasljeđivanjem roditelja, a u drugom dijelu kupnjom od ĐŽ, a pak, kako da te vlasti njegovih prednika i naposljetku njegova vlast na nekretnini postoje kroz toliko dugo razdoblje da je ostvareno njegovo dosjedanje na ukupnosti nekretnine, on da je danas vlasnik, baš izvanknjižni vlasnik, posrednog predmeta spora ove parnice.

1.1.Zahtijevao je da sud pomiri stvarno i knjižno vlasništvo nad predmetnom nekretninom prihvaćanjem zahtjeva izloženog u izreci ove odluke.

2. Nakon što je kroz tijek postupka osporavala istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva, po okončanju dokaznog postupka u parnici, tužena Republika Hrvatska (tužena ad/1) je tužiteljev zahtjev priznala kao pravno osnovano zahtijevanje.

3. Tuženi Grad Imotski (tuženik ad/2), iako je uredno pozivan pristupati ročištima u stranačkoj parnici, ročištima nije pristupao niti je podnio pisani odgovor na tužbu.

4. Privremeni zastupnik tuženika ad/3 – ad/31 i ad/34 – ad/37, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.

4.1.Ostali tuženici (oni ad/32 i ad/33) su iskazali odnos prema ovoj parnici baš kakav je iskazao i tuženik ad/2, Grad Imotski.

5. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitan je ugovor o kupoprodaji nekretnine – U [adresa] dana 7.10.2010. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Davora Bubala od 23.1.2025. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima na uparničenim kat. č. zem. te su u statusima svjedoka saslušani ZJ pok. RJ, LJ pok. LJ i GJE te je zaprimljeno očitovanje AŽ pok. RJ.

6. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeto je stajalište da zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

7. Već smo uvodno kazali da je Republika Hrvatska priznala tužiteljev zahtjev u onom dijelu u kojem se taj zahtjev odnosi na promatrane dijelove kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sada kažemo da je ta tužena to učinila prikliještena argumentacijom proizlazećom iz dokaza izvedenih u postupku.

7.1.Pak, kada je to tome tako, sva ta argumentacija naprosto se mora, odnosno naprosto se, zbog konkurentnosti tuženih ad/1 i ad/2 vezano za titularitet na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], konkurentnosti koja postoji zbog neeksplicitno označenog titulara (nekretnina je upisana u statusu Općenarodne imovine) na toj kat. č. zem. upisanoj u funkciji puta, morala sagledavati, ne samo u parničnom odnosu tužitelja i prvotužene, nego i u parničnom odnosu tužitelja i drugotuženika.

8.Implementirano na promatrane parnične odnose, dakle, promatrana argumentacija proizvela je u parničnom odnosu tužitelj – Republika Hrvatska, rekli smo, priznanje Republike Hrvatske da je spram nje postavljeni tužiteljev zahtjev pravno osnovan, a pak to priznanje proizvelo je imperativ primjene na taj odnos određenja čl. 331 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23; dalje ZPP), a sama primjena tih određenja donošenjem odluke kojom je tužiteljev zahtjev prema Republici Hrvatskoj prihvaćen kao pravno osnovano zahtijevanje.

9. Argumentacija koja je bila osnovom donošenja odluke u netom promatranom odnosu tužitelja i tužene ad/1 je takva da prema njoj jasno proizlazi osnovanost tužiteljevog zahtjeva i prema tuženiku ad/2 Gradu Imotskom, tuženiku koji je uredno pozivan na ročišta i koji nije osporio spram njega postavljeni zahtjev tužitelja, pa su utoliko, u savezu promatrane argumentacije i ponašanja tuženika Grada Imotskog prema činjenici tužbenog nastupa tužitelja, ostvarene sve, čl. 332 ZPP propisane pretpostavke da bi se o tom odnosu odlučilo kontumacijskom odlukom.

9.1.Stoga je, ne upuštajući se u umoljavanje promatranog tuženika da iskaže nastup u ovom postupku (iako bi se višeputno pozivanje njega i nakon što su ostvarene pretpostavke za donošenje kontumacijske odluke moglo i tumačiti umoljavanjem), tužiteljev zahtjev i prema tom tuženiku u cijelosti valjalo prihvatiti kao pravno osnovano zahtijevanje.

9.2.Dakle, procesnim je odlukama odlučeno, kako o pravnom odnosu između tužitelja i prvotužene vezano za prava na promatranim dijelovima kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako i u pravnom odnosu između mogućih, u zemljišnu knjigu ne/upisanih, titulara na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na takvoj osnovi, zbog suštinskog oponiranja privremenog zastupnika tuženika zahtijevanjima tužitelja i tom oponiranju procesno implicite priključenog oponiranja tuženika ad/32 i ad/33, nije bilo moguće presuditi u pravnom odnosu tužitelja i fizičkih osoba nominiranih uz brojčane oznake ad/3 – ad/37.

9.3.Stoga je u odnosu na taj pravni odnos/e valjalo presuditi na osnovi analize i ocjene dokaza koji su izvedeni u postupku.

10. Nitko, izuzev tužiteljevih prednika po krvi i pravnom poslu, prevedeno: sada pok. DŽ i pok. SŽ "Brke", tužiteljevog djeda i njegovog brata te njihovih slijednika i naposljetku samog tužitelja, nije vršio ma kakve akte vlasti na ukupnosti uparničene nekretnine kroz svo razdoblje u koje upire sjećanje svjedoka SŽ.

10.1.Posvjedočio je k tome taj svjedok – u bitnome – da je sad pok. ZJ "Brko" vlast na dijelu ukupnosti uparničene nekretnine vršio do početka osamdesetih godina prošlog stoljeća i tada ostvarene njegove smrti, a njegovu vlast na nekretninama da je nastavio vršiti njegov sin GŽ pok. ZJ. Tog vršitelja vlasti da su naslijedile sestre ZŽ i TŽ, a njih dvije, pak, da su tim dijelom naslijeđenog imetka naplatno raspolagale u tužiteljevu korist.

10.2.Vezano za vršenje vlasti na drugom dijelu ukupnosti promatrane nekretnine – u bitnom – je naveo da je sada pok. DŽ umro sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća i da su ga naslijedili tužiteljev otac i sam tužitelj, a pak, da je on/tužitelj naslijedio onaj dio koji je otac stekao kao njegov/tužiteljev sunasljednik iza smrti njihovog oca, odnosno djeda S DŽ.

10.3.Napokon, posvjedočio je promatrani svjedok i o tome da su ukupnost uparničene nekretnine promatrani vršitelji vlasti vršili baš u onim granicama koje je tužitelj označio kao granicama do kojih dopire njegovo vlasništvo na uparničenom lokalitetu.

11. Svjedok koji je iskazao prethodno zabilježeno je osoba rođena 1948. god. i osoba čije sjećanje, on sam kaže, dopire u kraj pedesetih godina prošlog stoljeća, a inače se radi o osobi koja je cjeloživotno upućena, kao mještanin i susjed, promatrati stanje vlasti na uparničenoj nekretnini.

11.1.Dakle, radi se o svjedoku kojemu se ne može spočitati neupućenost u okolnosti o kojima je posvjedočio u ovoj parnici.

12. Posvjedočenje promatranog svjedoka, pak, potvrđeno je kako iskazima ostalih svjedoka saslušanih u parnici, tako i sadržajem literarnih dokaznih sredstava korištenih u parnici, a napokon i rezultatima radnje uviđaja, pa se radi o iskazu u odnosu na istinitost kojeg naprosto nije moguće iskazivati sumnju, a naročito ne sumnju da bi taj svjedok iskazivanjem favorizirao tužiteljeve interese u ovoj parnici.

13. Sve prethodno zabilježeno, pak, naprosto mora biti razlogom da se iskazivanju promatranog svjedoka, sada kažemo svjedoka SŽ pok. RJ, u potpunosti podari vjera.

13.1.Podarivanjem vjere, pak, iskazu svjedoka SŽ pok. RJ, a time, zbog netom izloženih razloga i podarivanju vjere svim ostalim rezultatima dokazivanja provedenog u ovoj parnici, naprosto je preostalo zaključiti da isključivo vlast osoba koje je tužitelj označio njegovim prednicima na uparničenoj nekretnini postoji kroz prethodno dulje nego je šezdesetogodišnje razdoblje, a naposljetku zaključiti i ono prvenstveno relevantno, dakle zaključiti da su svi pravni učinci postignuti vršenjem mirne, kontinuirane vlasti tužiteljevih prednika na sagledavanoj nekretnini pripali baš ovopostupnom tužitelju.

14. St.3.čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN-91/96- 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

15. Kazali smo da je u ovoj parnici utvrđeno da posjed tužiteljevih prednika i njegov posjed na predmetnoj nekretnini postoje kroz barem šezdesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja. Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičkih vlasti prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju. Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojala isključivo tužiteljevo pravo opisano u izreci, naprosto preostalo zaključiti da na toj nekretnini, stečeno baš u smislu prethodno izloženih zakonskih određenja, postoji tužiteljevo izvanknjižno stečeno vlasničko pravo.

15.1.Stoga je i valjalo zaključiti da dekaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

16. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

16.1.Tužitelj je, makar su posjed/e na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnim osnovama, tu je nekretninu prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, dakle u vlasničkom smislu, stekao dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

16.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

17. Dakle, zahtjevi tužitelja (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

17.1. Stoga je ta zahtijevanja – kako je već tijekom izlaganja ovog obrazloženja i navedeno – valjalo prihvatiti te odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 25. veljače 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.