Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovi broj: K-8/2024-119

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček kao predsjednice vijeća i Igora Pavlica te sudaca porotnika Jadranke Kokot, Ivice Brglesa i Josipa Kaniškog, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Melanije Brozović, u kaznenom predmetu protiv optuženih LP i IP, zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 5. u vezi s člankom 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97., dalje: KZ/97.) i drugih, u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 29. prosinca 2023. broj KO-DO-39/2023, nakon javne rasprave održane 26. rujna 2024.,, 15. studenog 2024., 20. siječnja 2025., 17. veljače 2025. te 21. veljače 2025., u prisutnosti državne odvjetnice Nataše Kramarić Tot, optuženog LP i njegove braniteljice, odvjetnice LPR te optužene IP i njezine braniteljice, odvjetnice Sonje Dušić Poljak te dana objave 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24. – dalje: ZKP)

optuženi LP, zvani L, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin OP i VP, rođene I, rođen **.**.1970. u [adresa], gdje i prebiva, [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom obućarskom školom, po zanimanju obućar, nezaposlen, prima naknadu za nezaposlene osobe u iznosu od 50,00 eura, neoženjen, bez djece, pismen, nije vlasnik nekretnina ni vrednijih pokretnina, vojsku služio 1989./90. u Puli i Splitu, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan,

optužena IP, rođena ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ĆP i KP, rođene SP, rođena **.**.1966. u [adresa], gdje i prebiva, na adresi [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, radnica u proizvodnji, zaposlena u društvu Podravka d.d., s mjesečnom plaćom od oko 850,00 eura, razvedena, majka dvoje punoljetne djece, pismena, vlasnica kuće na adresi prebivališta i suvlasnica u ½ dijela kuće u [adresa], neosuđivana,

oslobađaju se optužbe

da bi :

dana 15. svibnja 1998. oko 3,20 sati, nedaleko od mjesta [adresa] kod [adresa], I. opt. LP, na traženje i nagovor II. opt. IP koja je postupala s ciljem da se smrću svog supruga HP, nasljeđivanjem njegove imovine, okoristi, u HP, dok se biciklom kretao makadamskim putem u smjeru Crnogorske ulice u Koprivnici, s ciljem da ga usmrti i time II. opt. IP omogući nasljeđivanje njegove imovine, ali i da se sam okoristi neutvrđenim iznosom novca kojeg mu je za ostvarenje navedenoga ponudila II. opt. IP, iz vatrenog oružja s glatkom cijevi ili cijevima koje ispaljuje lovačke patrone kalibra 12 ispalio dva hica, zadavši mu šesnaest strijelnih rana sačmom u području leđa, stražnjice, lijeve podlaktice i obje noge, nakon čega je HP biciklom pobjegao, zbog čega ostvarenju namjeravanog nije uspio, a za što mu je II. opt. IP predala neutvrđeni novčani iznos,

dakle, optuženi LP s namjerom započeo, ali nije dovršio da iz koristoljublja drugoga usmrti, a optužena IP drugoga s namjerom potaknula da iz koristoljublja drugoga usmrti,

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv života i tijela, i to optuženi LP

– pokušaj teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po članku 91. točka 5. u vezi s člankom 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97. – dalje: KZ/97.), a optužena IP – poticanje na kazneno djelo teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po članku 91. točka 5. u vezi s člankom 37. KZ/97.

II. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. toga Zakona te nužni izdaci optuženika, nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu 29. prosinca 2023. optužnicu protiv optuženog LP zbog kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 91. točke 5. u vezi s člankom 33. KZ/97. te protiv optužene IP zbog kaznenog djela poticanja na teško ubojstvo iz članka 91. točke 5. u vezi s člankom 37. KZ/97.

2. U očitovanju na optužnicu optuženi LP i optužena IP osporili su učin terećenih kaznenih djela, navodeći da se za počinjenje istih ne smatraju krivima.

3. Optuženi LP i optužena IP na raspravi nisu iznosili svoju obranu, dakle, branili su se šutnjom, pa je, u skladu s odredbom članka 435. stavkom 2. ZKP- a, na raspravi reproducirana snimka ispitivanja optužene IP od 25. svibnja 2023. Nadalje, tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci FP (listovi 881-883), ŽP (listovi 927 i 928), žrtva HP (listovi 928-932), PP (listovi 969-971), neposredno na raspravi ispitani su vještaci prof. dr. sc. Davor Mayer, dr. med. (list 976 i 977) i Damir Tomašek, dipl. ing. (list 977-979).

3.1. Na raspravi su, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP-a, uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedoka MP (listovi 445-458) i UP (listovi 460-464), BP (list 807-813) i RP (list 814-817), a svjedoci CP, TP i ĐP na raspravi su prihvatili blagodat nesvjedočenja i nisu iskazivali. Nadalje, tijekom rasprave reproducirani su telefonski razgovori snimljeni prilikom provođenja posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1. i 4. ZKP-a, na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Varaždinu od 26. veljače 2023. broj Kir-t-73/2023-2 i od 26. travnja 2023. broj Kir-t-156/2023-2.

3.2. Pročitana je dokumentacija iz spisa i to: izvješće o uhićenju i dovođenju optuženog LP (list 9-14) te optužene IP (list 17-22), zapisnik o pretrazi doma optuženog LP (list 79-84), zapisnik o pretrazi osobe – optuženog LP (list 85-89), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 90), zapisnik o pretrazi doma optužene IP (list 99-104) te zapisnik o pretrazi osobe – optužene IP (list 105-109), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 110), razgledana je fotodokumentacija očevida (list 136-140), pročitano je izvješće PU koprivničko-križevačke od 15. svibnja 1998. (list 149-150), izdatnica od 12. svibnja 1999. (list 151), razgledan je situacijski plan s lista 152 spisa te fotodokumentacija očevida (list 153-164 spisa), pročitano je rješenje o nasljeđivanju iza pok. KP (list 192 i 193 spisa), zapisnik o očevidu od 15. svibnja 1998. (list 218-220), zk izvadak za nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 261), ugovor o uređenju imovinskih odnosa sastavljen kod javnog bilježnika 12. rujna 2006. (list 330- 333), presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj P-1458/05 (list 334-336), nalaz hitne medicine (list 337), medicinska dokumentacija na listovima 340-343 te na listovima 479-485, zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (listovi 520- 533, 545-550 te 563-568), a prije ispitivanja optuženog LP i optužene IP pročitani su izvadci iz njihove kaznene evidencije.

4. Optuženi LP i optužena IP predlagali su provođenje djelomične rekonstrukcije na mjestu spornog događaja, koji dokazni prijedlog vijeće nije prihvatilo, ocjenjujući ga nevažnim. To stoga jer nije jasno koju bi to spornu pravno odlučnu ili važnu činjenicu trebalo utvrditi provođenjem djelomične rekonstrukcije, slijedom čega je ovaj dokazni prijedlog optuženika odbijen, u skladu s odredbom članka 421. stavka 1. točke 3. ZKP-a.

4.1. Nakon analize svih provedenih dokaza, kako iskaza svjedoka i vještaka, analize telefonskih razgovora koji su snimljeni tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji i sadržaja relevantne dokumentacije iz spisa, sud nije našao nedvojbeno utvrđenim da je optuženi LP dana 15. svibnja 1998. ispaljujući dva hica iz vatrenog oružja na žrtvu HP postupao iz koristoljublja, odnosno s nakanom da se okoristi neutvrđenim novčanim iznosom kojeg mu je ponudila optužena IP. Ujedno, sud nalazi da provedenim dokazima nije utvrđeno da je optužena IP, kako bi se okoristila nasljeđivanjem imovine svog supruga HP, potaknula optuženog LP da ga usmrti.

5. Kao što je naprijed navedeno, optuženi LP tijekom postupka se branio šutnjom.

6. Optužena IP na raspravi nije iznosila svoju obranu, već se branila šutnjom. Međutim, optuženica je iznijela svoju obranu na policiji 25. svibnja 2025., pa je snimka njezinog ispitivanja u skladu s odredbom članka 208.a ZKP-a reproducirana na raspravi.

6.1. Iznoseći svoju obranu na policiji, u nazočnosti svoje braniteljice, optužena IP je potvrdila da je u kritično vrijeme bila u braku sa žrtvom HP, ističući da je imenovani bio vrlo agresivan prema njoj i djeci, zbog čega je u njihovu kuću stalno dolazila policija. Branila se od agresivnih napada HP, a ujedno se požalila svojoj majci KP da joj je teško, jer imala je puno briga oko muža i oko posla, a i djeca su u to vrijeme bila mala. Zato se, kada je odlazila k majci, žalila i pričala koliko joj je teško, a majka joj je rekla da će možda naći neko rješenje da ju zaštiti. Rekla joj je da se makne od HP i neka dođe k njoj, no djeca su tada bila mala, morala je odlaziti na posao, pa je majci odgovorila da ne može stalno biti kod nje. Što se tiče odnosa između KP i žrtve HP, optužena IP je iskazala da su se njih dvoje stalno svađali, nisu se slagali i da nju nitko nije smio posjećivati, pa čak ni njezina majka KP.

6.2. U odnosu na inkriminirani događaj, optuženica je iskazala da je taj tjedan radila noćnu smjenu, što je njezinoj majci bilo poznato pa pretpostavlja da je njezina majka s nekim nešto dogovorila, ali da ju je pri tome htjela zaštiti. Napomenula je za sebe da nije agresivna osoba koja bi se osvećivala, da nije nikoga angažirala i da je o tome što se dogodilo HP saznala kasnije. Kritičnog dana, kad se vratila s posla, na dvorištu je bilo puno policije. Tada su joj rekli da je nastradao njezin muž HP. Prvo je pomislila da se dogodila prometna nesreća, ali potom su joj rekli da joj je suprug upucan. Optužena IP je iskazala da je njoj "malo nekaj sjelo na nekaj", ali da zapravo nije ništa povezala, odnosno nije bila sigurna. Prolazili su dani, a da ona nije znala što se dogodilo, no htjela je znati i bojala se budući da je i sama išla kroz šumu na posao. No, onda joj je majka KP rekla da je ona nekoga našla i da je taj netko bio s njom. Optuženica je napomenula da ona nije znala koga je njezina majka našla, niti je ona tu osobu poznavala, ali pretpostavlja da je "on…s njom išel gore i oni su njega čekali valjda". Tako je naime njoj ispričala majka. Do tada nije znala koga je njezina majka angažirala, niti je poznala tog čovjeka, niti je taj čovjek poznao nju, samo ju je vidio dok je ona – optužena IP dolazila k svojoj majci na autobusni kolodvor gdje je KP radila. Dakle, optužena IP tvrdi da nije znala za prethodne dogovore i da nije znala "kaj se bude dešavalo", da je njezina majka sve napravila na svoju ruku jer je bila teška i agresivna osoba i da joj je rekla "bumo ga zastrašili". Na to je majci odgovorila "kak ga buš zastrašila, ma daj, pusti ga, viš da su tu i deca, da mi je teško" te je napomenula da nije mislila "da bu tak zišlo". Tjedan ili dva nakon inkriminiranog događaja majka joj je rekla "to smo mi bili", no optuženica je napomenula da nije mogla vjerovati da je njezina majka spremna na to. Iako joj je majka rekla da će sada biti mir, optužena IP je svejedno morala odseliti, pa je 2006. otišla, jer nije mogla ostati na [adresa], gdje je rođena. Tvrdnja je optužnice da nije sudjelovala u dogovorima oko počinjenja kaznenog djela na štetu HP, da nikome nije rekla da ubije HP niti je u to vrijeme poznavala optuženog LP, već se samo požalila majci da joj je teško. U svom je iskazu optužena IP navela da ona ne bi imala hrabrosti poduzeti nešto i osvetiti se, ali da je njezina majka KP "bila jača po tome", bila je ratoborna, pa je tako jednom prilikom sjekirom naganjala HP. Iskazala je da je nakon rastave i odlaska s adrese na [adresa] neko vrijeme bila kod majke, a potom je na kredit kupila kuću u [adresa] i ponovno se udala. Nikome se nije osvećivala, nikoga nije poticala na počinjenje kaznenog djela, a sa žrtvom HP je i sada u dobrim odnosima, budući da ju često zove i žali joj se. Tvrdi da nikoga nije poticala na ubojstvo, da je bila maltretirana od strane žrtve HP, da zbog njega nisu imali mira i da je dolazila policija, a da je ona bježala od kuće zbog HP, ali to da bi nekoga poticala na ubojstvo, to zasigurno ne bi napravila. Smatra da bi netko možda i počinio takvo kazneno djelo "za par kuna i par piva", ali da to njoj ništa ne vrijedi, da od toga nije imala baš ništa, jer se ionako morala odseliti s [adresa], a HP i dalje je bio loša osoba, tako da su i djeca trpjela zbog njega. Možda je njezina majka mislila da joj je u nečemu pomogla, ali joj ustvari ništa nije pomogla. Ne smatra se krivom za poticanje, a kada se ovaj slučaj počeo ponovno istraživati, tada je bila u šoku, jer joj se sada stavlja na teret poticanje, a od HP, koji ju je zlostavljao, nitko je nije zaštitio. Govorili su joj neka se makne od njega, a nije imala gdje otići, nije mogla otići k majci koja je bila na stanu.

6.3. Na pitanje što je točno njezina majka KP organizirala, optužena IP je iskazala da joj je majka rekla da će je zaštiti, da će joj pomoći, tvrdeći da ona u to vrijeme nije znala na koji način joj majka namjerava pomoći. Tek "nakon što je HP upucan" tada joj je majka o tome govorila. O predmetnom događaju zna ono što su joj ispričali djelatnici policije i njezina majka KP koja joj je rekla da će HP zastrašiti, napominjući da ona nije znala na koji način njezina majka namjerava zastrašiti HP i na nije računala da će to učiniti "na takav način". Vezano za optuženog LP, optuženica je potvrdila da je ovaj optuženik dolazio na autobusni kolodvor na WC kod njezine majke i da ga je tamo upoznala, navodeći da je kasnije čula od svoje majke KP da su njih dvoje – njezina majka i LP čekali HP u šumi, da je optuženi LP pucao iz puške i da su potom pobjegli. S optuženim LP razgovarala je kasnije o predmetnom događaju, a ovaj optuženik joj je tom prilikom ispričao da ga je KP nagovorila da njoj – IP pomogne, da mu je platila kavu i pivo, no optuženica je napomenula da joj druge okolnosti nisu poznate. Prije i u vrijeme inkriminiranog događaja nije vidjela nikakvo oružje, no poznato joj je da je u pitanju "neka valjda domaća proizvodnja, tak je mama rekla da budu negde našli". Napomenula je pritom da ona ništa od toga nije vidjela, tako da se ne može o oružju i streljivu točno očitovati. U vrijeme inkriminiranog događaja bila je na poslu, jer je taj tjedan radila u trećoj smjeni. Što se tiče poznanstva između optuženog LP i žrtve HP, optuženica je iskazala da se njih dvojica u to vrijeme nisu poznavali te da ni ona nije poznala optuženog LP. Nadalje, odgovarajući na pitanje policijskog istražitelja, optužena IP je potvrdila da poznaje BP koji je živio s njezinom majkom KP te da je s njim razgovarala o predmetnom događaju. Ne zna, ne sjeća se da bi s njim razgovarala o oružju. Potvrdila je nadalje da se nedavno srela sa optuženim LP. Nema saznanja o tome zbog čega bi optuženi LP pucao na HP, no dopustila je mogućnost da je razlog za to bila možda novčana nagrada. Pri tome je napomenula da ona ništa nije dala optuženom LP i da ništa nije organizirala.

7. Iako optuženi LP tijekom postupka nije iznosio svoju obranu, s obzirom na iskaz optužene IP i sadržaj dokumentacije iz spisa, tijekom postupka je bilo nesporno da su dana 15. svibnja 1998. oko 03,20 sati, nedaleko od mjesta [adresa] kod [adresa], dok se biciklom kretao makadamskim putem u smjeru [adresa] u [adresa], na žrtvu HP ispaljena dva hica iz vatrenog oružja s glatkom cijevi ili cijevima koje ispaljuje lovačke patrone kalibra 12, pri čemu je žrtva HP zadobio 16 strijelnih rana sačmom u području leđa, stražnjice, lijeve podlaktice i obje noge, nakon čega je biciklom pobjegao.

8. Naprijed iznijete okolnosti o mjestu i vremenu spornog događaja te ranjavanju žrtve HP, a koje okolnosti optuženici tijekom rasprave nisu osporavali, proizlaze iz izvješća Policijske uprave koprivničko-križevačke od 15. svibnja 1998. (list 149 i 150), zapisnika o očevidu (listovi 218-220 te 228-230), fotodokumentacije očevida (listovi 153-164) i situacijskog plana (list 152) te medicinske dokumentacije za žrtvu HP (listovi 479-486 spisa). Okolnost koja se odnosi na vrstu vatrenog oružja iz kojeg su ispaljena dva hica u žrtvu HP proizlaze iz zapisnika o balističkom vještačenju provedenom po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja (listovi 625 do 632), na koji dokaz stranke nisu imale primjedbi ni prigovora.

8.1. Naime, iz zapisnika o očevidu proizlazi da je 15. svibnja 1998., na makadamskom putu nedaleko od [adresa], koji put vodi iz pravca [adresa] prema [adresa] u [adresa], obavljen očevid kojom prilikom su uz desni rub ceste pronađeni komadići kartonskog čepa patrone, a uz metalnu ogradu uočena je ugažena trava u promjeru cca 70 cm, što je sve ucrtano u situacijski plan (list 152) te prikazano na fotografijama očevida (listovi 153 -159). Na fotografijama očevida prikazana su oštećenja na odjeći žrtve ZP u vidu proboja tkanine na majici, stražnjoj strani jakne i na hlačama, a u obrubu nogavice hlača nađene su dvije nedeformirane kuglice srebrnosive boje.

8.2. Iz medicinske dokumentacije (listovi 479 do 485 spisa) proizlazi da je žrtva HP bio hospitaliziran u Općoj bolnici "Dr. Tomislav Bardek" u [adresa] od 15. do 20. svibnja 1998. jer je bio pogođen sačmaricom s leđa s velike udaljenosti te je tom prilikom zadobio rane na gluteusima, na desnoj i lijevoj nozi te na podlaktici. Nadalje, iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, dr. med., koji dokaz sud prihvaća kao uvjerljiv, objektivan i nadasve stručan, proizlazi da je žrtva HP kritične zgode zadobio 16 strijelnih rana u području leđa, stražnjice, lijeve podlaktice i obje noge. Rane su bile ustrijelnog tipa i u cjelini predstavljaju tjelesnu ozljedu. Vještak dr. Mayer nalazi da se način ozljeđivanja uklapa u dinamiku događaja koju je opisao žrtva HP u svom iskazu.

8.3. Nadalje, s obzirom na iskaz optužene IP te s obzirom na sadržaj presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 28. lipnja 2026. broj P-1458/2005-11 (listovi 334 i 335) ukazuje se nespornim da su optužena IP (u to vrijeme NP) i žrtva HP u vrijeme spornog događaja 15. svibnja 1998. bili u braku, koji brak je sklopljen 9. lipnja 1984. te je razveden navedenom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 28. lipnja 2006.

9. Međutim, u postupku se ukazalo spornim da li je kritičnog dana 15. svibnja 1998. oko 03,00 sata, nedaleko od mjesta [adresa], dva hica iz vatrenog oružja na žrtvu ispalio optuženi LP i je li pri tom postupao s ciljem da usmrti žrtvu HP kako bi se okoristili on, primanjem novčanog iznosa te optužena IP nasljeđivanjem imovine žrtve. Sporno je da li je optužena IP tražila i nagovarala optuženog LP da ubije njezinog supruga HP, kako tvrdi državni odvjetnik u optužnici, a optužena IP to osporava te je li optuženica predala optuženom LP novac na ime naknade za to što je pucao na žrtvu.

10. U iskazu kojeg je iznio na raspravi 15. studenog 2024. žrtva HP iskazivao je o okolnostima spornog događaja kojih se sjeća, ali je ujedno napomenuo da ima problema s pamćenjem, odnosno da brzo zaboravlja. Najprije je u svom iskazu naveo da u kritično vrijeme nije bio u braku s optuženom IP, no kasnije je, odgovarajući na postavljena pitanja i po predočenju odluke Općinskog suda u Koprivnici s lista 334 spisa, dopustio mogućnost da je njegov brak s optuženicom razveden 2006. godine, odnosno da su u vrijeme inkriminiranog događaja njih dvoje bili u braku. Nadalje, žrtva HP je iskazao da je u vrijeme spornog događaja živio na adresi [adresa], na kojoj i danas živi, radio je u Podravci, a toga dana vozio se biciklom Crnogorskom ulicom prema [adresa], jer se u 04,30 ili u 05,00 sati morao naći s vozačem na raskrižju Crnogorske i Križevačke ulice. Dakle, vozio se na biciklu, neasfaltiranom cestom, u vrijeme kada je još bio mrak te u jednom trenutku čuo pucanj i osjetio da ga nešto "zapeklo" na leđima. Zadobio je ozljede na ramenu i ozljede na nozi iz kojih je krvario. Žrtva HP pritom je rukom pokazivao preko ramena na lijevu stranu leđa. Ne sjeća se da bi čuo dva pucnja, misli da je bio samo jedan pucanj, napominjući da ga je pogodilo olovo za koje pretpostavlja da je bilo domaće izrade, jer je bilo rezano. Nakon što je osjetio da ga je nešto zapeklo nije pao, već je sišao s bicikla i počeo je vikati "nemoj više, nemoj više, dosta je". Potom je sjeo na bicikl i velikom brzinom spustio se Crnogorskom ulicom do FP. Nije vidio osobu koja je u njega pucala, no pretpostavlja da je ta osoba stajala u šumi, iza bukve ili hrasta. Smatra da je onaj koji ga je upucao pobjegao na drugu stranu. Kada je došao do FP, tada je pozvana policija i hitna pomoć, a on je u bolnici ostao dva ili tri dana. U bolnici su mu dali olovo za koje pretpostavlja da je izvađeno iz njegovog tijela, koje je bilo rasječeno kliještima. U kritično vrijeme nije bio ni sa kim u konfliktu, ne sumnja ni na koga da bi bio počinitelj ovog kaznenog djela.

10.1. Odgovarajući na postavljena pitanja, žrtva HP je iskazao da je s optuženom IP živio u njihovoj zajedničkoj kući, a nakon rastave braka isplatio je optuženici određeni novčani iznos, misli da je u pitanju iznos od 10.000,00 eura, tako da je kuća nakon razvoda ostala njemu. Rastali su se zato jer su se svađali, nisu se slagali, a jednom ili dva puta k njima je došla policija. Kada je ispričao supruzi, optuženoj IP, što mu se dogodilo, ona nije pokazivala osjećaje, u smislu da joj je žao. Nadalje, žrtva HP je potvrdio da je o inkriminiranom događaju razgovarao sa ČP, koji je u međuvremenu umro te da mu je imenovani rekao da je na njega pucao optuženi LP. Međutim, svjedok HP je napomenuo da optuženog LP ne poznaje i ne zna zašto bi optuženi LP na njega pucao. Smatra da je to možda učinio zbog ljubomore, budući da je u to vrijeme živio s optuženom IP. Također je potvrdio da je o inkriminiranom događaju razgovarao sa CP koji mu je rekao da je od optužene IP saznao da je kritične zgode pucao optuženi LP. Nakon događaja koji je predmet ovog postupka bio je u kontaktu s optuženom IP kada je to bilo nužno, kada su razgovarali o djeci. Ne sjeća se da bi ga optuženica kontaktirala u posljednje vrijeme i da bi se raspitivala o dolascima policije. Čak i nakon što je žrtvi HP predočeno da su snimljeni telefonski razgovori između njega i optužene IP, iz kojih razgovora proizlazi da su njih dvoje razgovarali o dolascima policije, imenovani je iskazao da se tih razgovora doista ne sjeća. Pri tome je žrtva HP pojasnio da ima problem s pamćenjem i da će već sutra zaboraviti da je danas bio na sudu. No, događaj koji je predmet ovog postupka još uvijek pamti, jer se takav događaj ne može zaboraviti, još uvijek pamti događaje koji su se davno prije dogodili. Nakon što mu je predočen navod iz njegovog ranijeg iskaza iz istrage, kada je drugačije iskazivao tvrdeći da je čuo dva pucnja, da se nakon prvog pucnja okrenuo te da je potom uslijedio drugi pucanj koji ga je pogodio i da nije silazio s bicikla, žrtva HP je potvrdio da su ti navodi iz ranijeg iskaza točni. U tom smislu na raspravi je izmijenio svoj iskaz potvrđujući da su bila dva pucnja, jedan jaki i jedan slabi, odnosno da se jedan pucanj čuo jače, kao da je bio bliže, a drugi koji je bio slabiji čuo je već kad je krenuo biciklom prema [adresa].

10.2. Upitan o imovini koja je u njegovom vlasništvu, žrtva HP je iskazao da ima kuću na adresi [adresa], a na toj adresi nalazi se još jedan objekt u dvorištu. Imao je dvije klijeti i vinograd, ali se ne sjeća više kad je kupio vinograd i da li je tu nekretninu imao u svom vlasništvu u vrijeme spornog događaj. U obližnjoj šumi kraj mjesta na kojem se dogodio predmetni događaj znali su se svako malo čuti pucnjevi, jer je ondje bilo krivolovaca. Bilo je divljači, pa je bilo i krivolova, a cesta kojom je prolazio ide sredinom šume, tako da je njemu šuma bila s lijeve i s desne strane. Žrtva HP nije se mogao precizno očitovati o tome s koje strane su dolazili pucnjevi, a blijesak kojeg je vidio nalazio se na udaljenosti od oko 10 do 15 metara od njega. Što se tiče njegovog odnosa s GP, odnosno KP, žrtva HP je iskazao da s njom nije bio u sukobu i da je njihov međusobni odnos u to vrijeme bio dobar. Tijekom braka s optuženom IP bilo je svađa, svađali su se na početku i na kraju braka, u to vrijeme konzumirao je alkohol jednako kao što i drugi piju alkohol. Optužena IP bila je u dobrim odnosima sa svojom majkom GP (KP) i često je odlazila k njoj, dok je GP rjeđe dolazila k njima u posjetu. Žrtva HP tijekom iskazivanja na raspravi bio je emotivan, iskazivao je sa suzama u očima te je i plakao, a na pitanje zašto plače, odgovorio je da mu je teško kada se sjeti što je sve prošao te da pri tome misli i na pucnjavu, ali i na život općenito.

11. Suglasno žrtvi HP iskazivao je svjedok FP, potvrđujući da je kritične zgode, tijekom noći, na dvorište njegove kuće biciklom došao HP. Vikao je i zapomagao pa je svjedok FP izašao na dvorište i razgovarao s njim. HP mu je tom prilikom rekao da je netko u šumi pucao na njega, pokazao mu je ozljede na desnoj ruci i na dijelu podlaktice gdje su bili vidljivi tragovi krvi te je tražio da svjedok pozove policiju i hitnu pomoć. Nije mu govorio je li nekoga vidio, samo mu je rekao da je u šumi netko na njega pucao. Odgovarajući na postavljena pitanja, svjedok FP je pojasnio da se kuća u kojoj živi žrtva HP nalazi na udaljenosti od oko 1,5 ili 2 kilometra od njegove kuće. Na putu između njihovih kuća djelomično se nalazi šuma nakon koje je nizbrdica. U kritično vrijeme ondje je bio motel Crna Gora, koji sada više ne radi. Dio ceste bio je asfaltiran i to u dijelu od Crnogorske ulice do motela, a ostali dio puta nije bio asfaltiran. Nema saznanja što se kasnije pričalo o predmetnom događaju, niti je on o tome razgovarao sa žrtvom HP. Što se tiče tvrdnje o ozljedama na desnoj strani tijela žrtve HP, svjedok FP je napomenuo da je prošlo puno vremena od inkriminiranog događaja i da u pojedine okolnosti više nije potpuno siguran. Nema saznanja da bi na tom dijelu bilo lovište, no misli da se ondje nije pucalo zato jer se tamo nalaze igrališta na kojima su se igrali kao djeca. Zato misli da ondje nije bilo lovište, ali je u blizini motela bila streljana. Svjedok je potvrdio da su on i žrtva HP zajedno radili u Podravci i da se stoga poznaju, a te noći kada je došao na njegovo dvorište žrtva HP je dozivao njega – FP i njegovog brata EP. Bio je prestrašen, u strahu, bio je izbezumljen i vikao je.

11.1. Sud nalazi da je svjedok FP iskreno iskazivao o okolnostima o kojima ima saznanja, pri čemu je uvjerljivo opisao stanje u kojem se nalazio žrtva HP kada je kritične zgode, usred noći, na biciklu, ozlijeđen došao na njegovo dvorište te je izbezumljen i prestrašen vikao i zapomagao. Razumljivo je da se uslijed proteka vremena svjedok FP ne sjeća više svih okolnosti, pa tako ni činjenice na kojoj strani tijela su se nalazile ozljede kod žrtve HP, što nikako ne umanjuje vjerodostojnost njegovog iskaza.

11.2. Ocjena je suda da je žrtva HP o okolnostima kojih se sjeća iskazivao iskreno, bez imalo nakane da nekoga neosnovano tereti. Ujedno, sud nalazi da određene nedosljednosti u njegovom iskazu nisu posljedica svjesnog i tendencioznog iskrivljavanja činjenica, nego posljedica zaboravljanja do kojeg je došlo zbog proteka gotovo 26 godina od spornog događaja. Međutim, na temelju iskaza žrtve HP sud je utvrdio da su na njega kritične zgode ispaljena dva hica iz vatrenog oružja, time da je drugim hicem bio pogođen pri čemu su mu nanesene tjelesne ozljede zbog kojih je bio hospitaliziran. Ujedno, iz njegovog iskaza proizlazi da žrtva HP nije vidio tko je na njega pucao, već je od drugi osoba - ČP koji je u međuvremenu umro i CP, čuo da je na njega pucao optuženi LP.

12. Ujedno, o uključenosti optuženog LP u inkriminirani događaj iskazivala je i optužena IP navodeći da je od svoje majke KP, kojoj se znala požaliti da joj je teško zbog obiteljske situacije i zbog problema sa suprugom HP koji je bio nasilan, naknadno saznala da su njih dvoje – njezina majka i optuženi LP čekali HP u šumi i da je optuženi LP pucao na HP. Budući da sud ne nalazi razloga zbog kojega bi optužena IP lažno teretila optuženog LP te nalazeći da je u tom dijelu iskazivala dosljedno, sud je iznijetu tvrdnju optužene IP prihvatio, ocjenjujući je vjerodostojnom. Osim toga, iz iskaza pojedinih svjedoka i to BP (čiji iskaz će biti izložen dalje u presudi) i ŽP proizlazi da je optuženi LP razgovarao s KP na autobusnom kolodvoru, gdje je radio i njegov otac te da ju je posjetio u njezinom stanu u [adresa], koje okolnosti posredno ukazuju na vjerodostojnost iskaza optužene IP u dijelu u kojem tvrdi da joj je majka KP ispričala da je, kako bi joj pomogla, angažirala LP.

12.1. Naime, svjedok ŽP nema saznanja o događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka, ali je, kao susjed KP (koja se u vrijeme dok su bili susjedi prezivala CP), s kojom je bio u dobrim odnosima te su se međusobno posjećivali, u svom iskazu potvrdio da je možda dva puta vidio optuženog LP kada je došao u njezin stan posjetiti GP. Imenovani je svjedok također potvrdio da je k GP dolazila njezina kći IP, no nije vidio da je optuženi LP došao k GP u isto vrijeme kada je kod nje bila optužena IP. Sud je prihvatio kao vjerodostojan dokaz iskaz svjedoka ŽP, budući da ni stranke nisu prigovarale istinitosti iskaza imenovanog svjedoka.

12.2. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na suglasne tvrdnje svjedoka ŽP i BP o poznanstvu optuženog LP i KP (ranije GP), sud nije imao razloga posumnjati u istinitost tvrdnje optužene IP o uključenosti optuženog LP u inkriminirani događaj. Stoga je sud, na temelju iskaza optužene IP te prihvaćajući u tom dijelu i iskaz žrtve HP koji o tome ima posredna saznanja, zaključio da je kritične zgode na žrtvu HP dva hica iz vatrenog oružja ispalio optuženi LP, zadavši mu šesnaest strijelih rana u području leđa, stražnjice, lijeve podlaktice i obje noge, koje ozljede, prema prihvaćenom mišljenju sudskomedicinskog vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, dr. med., u cjelini predstavljaju tjelesnu ozljedu.

13. Međutim, s obzirom na predmetnu inkriminaciju, odnosno činjenicu da je optuženom LP stavljeno na teret kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz članka 91. točke 5. KZ/97., to se postavilo pitanje nakane, cilja zbog kojega je ovaj optuženik ispalio dva hica iz vatrenog oružja u žrtvu HP, odnosno je li optuženi LP postupao s ciljem da usmrti žrtvu. Tvrdnja je optužene IP da je njezina majka KP, kako bi njoj pomogla, angažirala optuženog LP zato da bi zastrašili HP, koji je prema optuženici bio nasilan. Stoga su, radi utvrđenja ove sporne pravno odlučne činjenice, kao i radi utvrđenja je li optužena IP poticala optuženog LP da usmrti njezinog supruga HP, ispitivani svjedoci, reproducirane su snimke telefonskih razgovora snimljenih tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji te je ispitan vještak balističke struke Damir Tomašek, dipl. ing. radi utvrđenja karakteristika oružja iz kojeg je pucano na žrtvu, odnosno činjenice je li to oružje bilo ubojito.

14. Svjedoci MP i UP, sinovi optužene IP i žrtve HP, otklanjajući blagodat nesvjedočenja, suglasno su u svojim iskazima potvrdili da su u vrijeme spornog događaja 1998. živjeli sa svojim roditeljima na adresi [adresa], u skromnoj prizemnoj kući koja se sastojala od samo jedne prostorije, uz koju je postojala ljetna kuhinja u kojoj je boravio žrtva HP.

14.1. Svjedok MP je u kritično vrijeme imao trinaest godina i sjeća se pojedinih okolnosti iz tog razdoblja. Pamti da je njegov otac – žrtva HP bio vrlo nasilan, psihički i fizički je zlostavljao optuženu IP te njega i brata UP, pa stoga pamti zlostavljanja, neprospavane noći i policijske intervencije. Sjeća se da su on i brat bili sami kada su došli djelatnici policije i obavijestili ih da je njihov otac ranjen. Optužena IP je u to vrijeme radila noćnu smjenu i nije bila kod kuće u vrijeme kada je došla policija. U njihovoj kući nije bilo razgovora o događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka, ne sjeća se da bi otac nekoga teretio za to što mu se dogodilo. Sjeća se da je taj događaj bio šok i za optuženu IP koja je bila iznenađena time što se dogodilo. Sporni događaj je tada istraživala policija, ali nitko im nije bio posebno sumnjiv, pogotovo ne optužena IP. Nakon predmetnog događaja ništa se nije promijenilo u njihovoj obitelji, nastavili su živjeti kao i prije. Njegovi roditelji su se rastali 2006., nakon toga je optuženica otišla iz kuće, dok su svjedok MP i njegov brat UP ostali još neko vrijeme s ocem. Njegovi roditelji imali su kuću u suvlasništvu, svaki u 1/2 dijela, a nakon razvoda žrtva HP isplatio je optuženicu iz kuće iznosom od 7.000,00 eura. U kritično vrijeme žrtva HP nije imao vrjedniju imovinu, osim što je bio suvlasnik spomenute kuće oko koje je bilo malo zemljište. Bio je zaposlen kao pratitelj vozačima u Podravci d.d. U kući u kojoj su živjeli imali su struju i gradski vodovod, ali nisu imali kupaonicu. Što se tiče KP, koja je bila njegova baka, svjedok MP je iskazao da imenovana nije često dolazila u njihovu kuću zato jer njegov otac, žrtva HP nije podnosio majčinu obitelj. Napomenuo je da je i njegova baka bila dosta prevrtljiva, pa se tako često selila, tri puta se udavala i svaki puta ostala je udovica. Imala je više različitih partnera s kojima nije bila u braku, a optužena IP je njezina najstarija kći, koja ima polubrata i polusestre. Nikada nije čuo da bi optužena IP i baka KP vodile razgovor o tome da se treba riješiti žrtve HP. Čuo je samo da se njegova majka znala žaliti baki KP da joj je teško. KP radila je na održavanju javnog WC-a na autobusnom kolodvoru, tako da su svjedok MP i njegov brat ondje posjećivali baku. Stoga mu je poznato da je s KP radio optuženi LP, kojeg su viđali na autobusnom kolodvoru. Nikada nije čuo da bi njegova majka i baka u razgovoru spominjale optuženog LP. Nadalje, svjedok MP iskazivao je o odnosu CP, koji je polubrat optužene IP, i KP, navodeći da je baka uvijek zagovarala (branila ga je, opravdavala) svog sina CP, iako su se njih dvoje često svađali. Od majke IP je saznao da je njoj CP znao prijetiti ako mu nešto ne bi bilo po volji. Poznato mu je da je nakon smrti KP polovicu kuće koja je bila u njezinom vlasništvu naslijedio CP, budući da su se svi ostali odrekli nasljedstva. Upitan da li je netko tijekom proteklog razdoblja teretio optuženu IP za događaj na štetu HP, svjedok MP je iskazao da o tome nema nikakvih saznanja, osim što je od optuženice čuo da joj je CP prijetio da će on nju prijaviti i da će ona odgovarati zbog predmetnog događaja. Na to svjedok MP nije obraćao pažnju zato jer zna da njegova majka nema nikakve veze s predmetnim događajem, no potvrdio je da je ona zbog prijetnji bio uznemirena.

14.2. Svjedok UP je u svom iskazu naveo da je rođen 1996., pa je u vrijeme spornog događaja imao tek dvije godine. Nakon razvoda svojih roditelja 2006. ostao je živjeti s ocem. S majkom, optuženom IP slabo je bio u kontaktu, sve dok zbog posla nije otišao u [adresa], gdje je boravio od 2018. do 2022. U tom razdoblju često se čuo s majkom i to dva do tri puta tjedno. Posjećivao ju je, a s ocem HP čuo se možda jednom ili dva puta godišnje. Iz djetinjstva se sjeća da je bilo govora o tome da je njegov otac HP svojevremeno bio ozlijeđen u nekom događaju, no o tome se nisu vodili posebni razgovori. U vrijeme kada je boravio u [adresa], majka IP mu se znala povjeriti o tome da dobiva prijeteće poruke od svog polubrata CP, pa mu je jednu od tih poruka i pokazala. Sjeća se da je u toj poruci stajalo nešto u smislu da će on srediti da ona završi tamo gdje joj je i mjesto. Tada mu je majka, optužena IP rekla nešto više o događaju iz 1998., kada je njegov otac bio ozlijeđen, u smislu da je tada, negdje oko tri sata ujutro netko pucao na HP kada je išao na posao, da je ona – optužena IP tada radila u noćnoj smjeni i da iza svega stoji njezina majka KP. Naime, optužena IP mu je ispričala da se majci znala povjeriti o tome kako joj je teško živjeti s HP jer je ovaj bio agresivan, pio je alkohol i tablete, a ona je znala bježati iz kuće i sklanjati se kod svoje majke. Napomenuo je da se i sam sjeća pojedinih događaja iz tog perioda. Dakle, tvrdnja je svjedoka UP da mu je optužena IP rekla da se ona povjeravala baki KP o teškom životu te da je baka na to reagirala govoreći da će je ona obraniti i zaštiti. Ujedno, optužena IP mu je rekla da joj je tek u nekom kasnijem razdoblju, nakon što je HP bio ozlijeđen, KP rekla da je ona to sredila, jer da je imala cilj malo zastrašiti HP, ali mu nije rekla tko je ustvari pucao na HP. Pri tom se nije spominjalo nikakvo ime. Nije čuo da bi optužena IP spominjala LP, tog čovjeka svjedok UP nikada nije upoznao, nitko mu nikad nije pokazao LP. Do razvoda njegovih roditelja obitelj je živjela u skromnim uvjetima, na nekretnini koja se sastojala od dva manja objekta. Jedan objekt sastojao se od hodnika i prostorije u kojoj se spavalo i jelo, kupali su se u lavoru, jer nije bilo kupaonice. Kuća s okućnicom bila je u suvlasništvu njegovih roditelja, a sudskim putem utvrđeno je da optuženoj IP pripada 7.000,00 eura na ime njezinog suvlasničkog dijela i s tim iznosom ju je HP isplatio. Poznato mu je da je u vrijeme razvoda žrtva HP imao neki stariji auto i vinograd. Odgovarajući na postavljena pitanja, svjedok UP je iskazao da mu je optuženica ispričala da joj je KP nekoliko dana nakon pucnjave na žrtvu HP rekla da ona stoji iza toga i da je HP htjela zastrašiti. Odnos između žrtve HP i KP bio je loš, oni su uvijek bili posvađani jer je sve trebalo biti onako kako je rekao HP. No, i KP bila je snažna osobnost pa je tako jednom prilikom, kada je žrtva HP bio pijan, KP sjekirom nasrnula na njega i istjerala ga je iz kuće. Upitan o razlozima zbog kojih je CP slao prijeteće poruke optuženoj IP, svjedok UP je odgovorio da je CP definitivno morao znati tko stoji iza spornog događaja, jer je živio s KP i ona mu je sigurno rekla što se dogodilo. Nakon što je KP umrla, CP imao je problema na ostavinskoj raspravi, oko nasljeđivanja njezine polovice kuće. On je naime bio suvlasnik druge polovice kuće, a na ostavinskoj raspravi je njihova polusestra JP imala određenih aspiracija u odnosu na ostavinsku imovinu. Optužena IP odmah je svima dala do znanja da ne želi ništa naslijediti, također ni njezina sestra CP nije bila zainteresirana za nasljeđivanje. Međutim, CP je nakon rasprave htio da optužena IP plati troškove javnog bilježnika, što je ona odbila, tako da je CP morao platiti te troškove, kao i troškove pogreba, ali je ujedno on sve naslijedio. Misli da bi to mogao biti motiv radi kojih je CP pisao prijeteće poruke optuženoj IP. Nakon što je svjedoku predočeno proturječje u njegovom iskazu, budući da je iskazao da mu je majka, optužena IP o prijetećim porukama govorila u razdoblju od 2019. do 2021., a ostavinska rasprava iza pokojne KP održana je 2022., svjedok UP je iskazao da zapravo ne može točno objasniti zašto je CP slao prijeteće poruke optuženici. Nikad nije čuo da bi netko u obitelji teretio baku KP da ona stoji iza pucnjave na HP. Čuo je da je ponovno pokrenuta istraga vezana uz inkriminirani događaj. U razgovoru s njim optužena IP tu činjenicu nije posebno komentirala, ali je svjedok UP izrazio čuđenje zato što su svi bili pozvani na razgovor, osim njegove majke IP.

14.3. Dakle, iz naprijed izloženog sadržaja njihovih iskaza proizlazi da se saznanja svjedoka MP i UP o događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka isključivo temelje na pričanju njihove majke IP, koja im je, kao i u svom iskazu kojeg je iznijela na policiji, ispričala da iza svega stoji njezina majka KP koja je žrtvu HP samo namjeravala ustrašiti, kako bi nju na taj način zaštitila. Međutim, od važnosti za ovaj kazneni postupak su tvrdnje svjedoka MP o nasilničkom ponašanju oca HP, zbog čega iz tog perioda, kada je bio dijete u dobi od trinaest godina, pamti zlostavljanja, neprospavane noći i policijske intervencije. U tom dijelu iskaz svjedoka MP sud ocjenjuje iskrenim i uvjerljivim, posebice stoga jer je i sam HP u svom iskazu potvrdio da se svađao sa suprugom IP i da je konzumirao alkohol, a potvrdio je i da je dolazila policija. Na zaključak o nasilničkom ponašanju HP prema optuženoj IP u vrijeme kada su bili u braku upućuje i sadržaj medicinske dokumentacije s lista 337 spisa, iz koje proizlazi da je optuženoj IP (u ono vrijeme prezivala se HP) **.**.2006. pružena hitna medicinska pomoć zbog ozljeda koje je zadobila kada ju je muž udario šakom po licu te s lista 342 spisa iz koje proizlazi da je zbog ozljeda koje joj je prethodnog nada nanio suprug udarajući je šakom po glavi i nosu zbog čega je osjećala glavobolju, dana 27. kolovoza 2005. optuženica zatražila medicinsku pomoć. Ujedno, sadržaj otpusnog pisma Opće bolnice Koprivnica s lista 340 spisa upućuje na zaključak je kod žrtve HP bila prisutna ovisnost o alkoholu.

14.4. Osim toga, sud nalazi da su svjedoci MP i UP iskreno i uvjerljivo iskazivali o imovini svojih roditelja, koja je bila predmet ugovora o uređenju imovinskih odnosa između bivših bračnih drugova, pri čemu su iskreno, uvjerljivo i suglasno opisali stambene prilike u kojima je obitelj živjela - u kući koja se sastojala od hodnika i jedne prostorije u kojoj su jeli, spavali, prali se u lavoru jer nisu imali kupaonicu. Naime, suglasno iskazima svjedoka MP i UP, iz ugovora o uređenju imovinskih odnosa bivših bračnih drugova od 12. rujna 2006. (listovi 330 do 332 spisa) proizlazi da su stranke tog ugovora – bivši bračni drugovi NP i HP u za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli suvlasništvo, svaki u jednoj polovini nekretnine kčbr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1163 čhv te u istom omjeru i suvlasništvo nad pokretninama u kući. Predmetna nekretnina je temeljem navedenog ugovora pripala u samovlasništvo HP, koji je na ime vrijednosti njezinog suvlasničkog udjela optuženoj IP isplatio iznos od 7.000,00 eura.

15. Svjedok BP je u svom iskazu potvrdio da je bio u vezi s majkom optužene IP, KP koja se za vrijeme njihove veze prezivala CP. Njih dvoje bili su u vezi od 1996. do 1998. ili možda do 2000. godine, vezu su prekinuli kada je KP započela vezu s KP, za kojeg se kasnije i udala. Oboje su radili na autobusnom kolodvoru u [adresa], živjeli su zajedno u [adresa], a k njima su povremeno dolazila Daničina djeca CP i ŠP koji su živjeli s ocem te je k njima nakon posla znala navratiti i optužena IP. Upitan o svojim saznanjima o inkriminiranom događaju, svjedok BP je iskazao da je o tome nešto načuo dok je došao jednom prilikom u WC na autobusnom kolodvoru jer je trebao uzeti vodu za čišćenje, a u WC- u su bile GP i njezina majka SP. Njih dvije međusobno su razgovarale, pa su njega poslale van, požurivale su ga, tako da nije čuo o čemu su razgovarale. Shvatio da njih dvije nešto planiraju, ali nije shvatio što. U tim razgovorima optužena IP nije sudjelovala. Žrtvu HP svjedok poznaje samo iz viđenja, dok optuženog LP poznaje zato jer je ovaj optuženik dolazio na kolodvor budući da je ondje radio njegov otac, pa je stoga potvrdio da je optuženi LP razgovarao sa GP. Potvrdio je da poznaje optuženu IP, ali nema saznanja o njezinom privatnom životu i o tome je li u kritično vrijeme bila udana.

15.1. U odnosu na inkriminirani događaj, odnosno o onome što se dogodilo žrtvi HP, svjedok DP je na raspravi iskazao da o tome nema nikakvih saznanja, da je tek tada na raspravi saznano da je netko pucao da HP, a da prije o tome nije imao pojma. Ne sjeća se da bi ranije bio ispitivan vezano uz predmetni događaj, pa ni da je dao svoj iskaz na državnom odvjetništvu 28. lipnja 2023. Sjeća se AP koji je bio muž KP, poznato mu je da je imenovani umro, no ne sjeća se da bi mu se AP koji put obratio, da bi ga zvao ili nešto pitao. U vrijeme kada je živio s GP, tada je jednom prilikom k njima u stan došao optuženi LP, ali se više ne sjeća kada je to bilo. Poznato mu je da je optuženi LP neko vrijeme radio u Podravci te u Komunalcu na javnim radovima i da je inače bio nezaposlen. S optuženom IP ostao je u kontaktu i nakon što je prekinuo vezu s njezinom majkom GP, razmijenili su brojeve telefona, čuli su se u nekoliko navrata i tada su razgovarali kako je raditi u Podravci, no nisu razgovarali o događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka. Nadalje, svjedok BP je u svom iskazu potvrdio da je jednom prilikom, u stanu u kojem je živio s GP policija provela pretragu, kojom prilikom je pronađena puška koju su djelatnici policije oduzeli. Zna da je tu pušku pribavila SP, majka GP, a pušku je GP skrivala ispod kreveta u stanu u [adresa], u kojem su živjeli.

15.2. S obzirom na značajne razlike u odnosu na iskaz kojeg je iznio na državnom odvjetništvu tijekom istrage, svjedoku BP predočavali su dijelovi ranijeg iskaza od 28. lipnja 2023., nakon čega je potvrdio da je točno da je o predmetnom događaju saznao u vrijeme kada su k njemu došli djelatnici policije, a bilo je to 25. svibnja 2023. Prije toga nije imao saznanja o predmetnom događaju jer je GP sve od njega skrivala. Nadalje, po predočenju navoda iz ranijeg iskaza u odnosu na okolnosti o kojima je na raspravi drugačije iskazivao, svjedok BP je potvrdio da je, u vrijeme kada je radio na autobusnom kolodvoru, odlazio po vodu na WC i da je ondje više puta zatekao GP i optuženu IP koje su razgovarale i da su ga požurivale da što prije izađe, tako da nije čuo njihove razgovore. Ujedno, svjedok BP je potvrdio da su točni navodi iz ranijeg iskaza da je jednom prilikom došao po vodu u WC na autobusnom kolodvoru i da je tada načuo razgovor između LI i KP kada su njih dvije razgovarale i nekakvoj pucnjavi te o tome da bi trebale pušku nabaviti, kao i da su zvale i optuženog LP da bi on to mogao napraviti, odnosno pucati na HP. Tako je naime rekla SP, a spominjali su iznos od 500 ili 1.000 maraka.

15.3. Nadalje, svjedok BP je na raspravi potvrdio da je optuženi LP jednom prilikom došao u stan u kojem je on živio s GP i da je to bilo 1998. godine, što pamti po tome jer je te godine umrla njegova majka. Napomenuo je pri tome da ne zna o čemu su optuženik i GP razgovarali te da tom prilikom kod njih u stanu nije bila optužena IP. Ujedno, po predočenju daljnjeg dijela njegovog iskaza iz istrage, svjedoka BP je potvrdio da mu je sad pokojni AP, za kojeg se GP udala, prijetio da će ga ubiti ako bude "kaj lajal", što znači ako bude nešto govorio, odnosno izdao. Pojasnio je da se prijetnja odnosila na događaj kada je bilo pucano na HP, a ujedno da je prijetnje povezao s tepisima koje je GP ukrala. Ujedno, svjedok je potvrdio da je točno da su GP i njezina kći IP često razgovarale i da on nije slušao njihove razgovore. Vezano da kontakte sa optuženom IP, iz iskaza svjedoka BP proizlazi da je "u vrijeme kada je nastala ova komedija", odnosno kada su se policajci počeli raspitivati o predmetnom događaju, k njemu došla optužena IP sa suprugom OP i sinom UP. Nakon što je u njegovoj nazočnosti reproducirana snimka telefonskog razgovora od 31. ožujka 2023. u 12:02:09 sati, svjedok BP je potvrdio da je to snimka razgovora između njega i optužene IP, a što se tiče navoda iz reproduciranog razgovora kada je rekao "vidiš kak sam ja šutel", svjedok je pojasnio da je šutio, nije govorio o toj pucnjavi jer se bojao AP, budući da je nešto čuo o toj pucnjavi, nešto mu je s tim u vezi "došlo na pamet".

15.4. U odnosu na raniji iskaz iz istrage, kada je o brojnim okolnostima drugačije iskazivao nego na raspravi, svjedok BP je na raspravi iskazao da je u njegovom ranijem iskazu puno toga istinito, a nešto je i laž, samo što sad više ne zna točno o čemu je u ranijem iskazu neistinito iskazivao, jer je to zaboravio. Potvrdio je da ima zdravstvenih problema i da povremeno nešto zaboravi, odnosno puno toga zaboravi. No, iskazujući na raspravi, svjedok BP je ostao kod tvrdnje da nije čuo da bi GP i optužena IP u razgovoru spominjale pucnjavu na žrtvu HP. Ne sjeća se da bi mu optužena IP govorila neka u razgovorima s policijom kaže da se ničega ne sjeća i da je imao moždani udar, a u odnosu na rečenicu koju je izrekao u telefonskom razgovoru s optuženicom "si vidla ti to sranje, sve bu se otkrilo" svjedok je pojasnio da je pri tom mislio na ovu pucnjavu na HP. Kada je nazvao optuženu IP i rekao joj da je k njemu došla policija, to je učinio zato da ona zna da je k njemu došla policija, jer misli da je policija trebala doći k njoj, a ne k njemu, jer CP nije prijavio njega. Naime, svjedok BP je iskazao da je jednom prilikom k njemu došao CP po usisavač i pri tom mu je rekao da će prijaviti IP zbog mržnje, jer su se nešto posvađali.

16. Svjedokinja JP je polusestra optužene IP po majci. O događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka saznala je nakon ostavinske rasprave koja je provedena iza smrti njihove majke KP, na kojoj raspravi su bili njezina braća CP i ŠP te polusestra IP. Budući da je optužena IP tada predložila da na ostavinskoj raspravi riješe njihovi imovinskopravni odnosi, zbog toga je među njima nastala svađa jer su se CP i ŠP razljutili. Tom prilikom se CP ujedno razljutio na IP jer mu ona nije dala novac za pristojbu koju je trebao platiti na ostavinskoj raspravi. Prema riječima svjedokinje JP, ŠP je tom prilikom rekla nešto u smislu da ona zna što će oni sada napraviti, bez da je to pobliže objasnila. Smatra da su CP i ŠP htjeli i njoj napakostiti jer su u prijavi koju su podnijeli neistinito naveli njezinog supruga II kao osobu koja je KP dala pušku. Optužena IP joj je nakon rasprave rekla da policija obnavlja istragu u vezi tog slučaja u kojem je bio upucan HP, da je ona u to vrijeme bila na poslu, a da su CP i ŠP s tim u vezi podnijeli prijavu. Optužena IP, prema riječima svjedokinje II, ni na koji način nije reagirala na činjenicu da se ponovno pokreće istraga u vezi predmetnog događaja, no rekla joj je da počinitelj u kritično vrijeme nije bio pronađen i da sada nema smisla tražiti počinitelja. Svjedokinja JP nije mogla pojasniti svoj razgovor s optuženom IP koji je vođen 17. ožujka 2023. u 08:56 sati, kada je optuženica rekla "kužiš, ne bum ništ prek telefona", navodeći da ona i njezina sestra nisu imale nikakve tajne i da ne zna zašto je optužena IP rekla da o tome neće preko telefona. Optuženog LP ne poznaje, njega optužena IP u razgovorima nije spominjala. Vezano uz ostavinsku raspravu iza njihove pokojne majke KP, svjedokinja OI je iskazala da se optuženica odrekla svog nasljednog dijela, a CP je unatoč tome tražio od optuženice da plati troškove ostavinskog postupka zato jer mu je optužena IP uvijek davala novac, koji CP nikada nije vratio. Svjedokinja je nadalje potvrdila da njihova majka KP nije voljela žrtvu HP, nije ga podnosila i za njega je uvijek govorila "prokleti HP". Prema riječima svjedokinje, KP nije bila dobra osoba, bila je zla prema svima i osvetoljubiva, bila je u stanju svašta učiniti da bi drugome napakostila. Jednom prilikom je nju – JP pokušala gurnuti pod auto, a u nastojanju da ga se riješi, svog je supruga VI smjestila u psihijatrijsku bolnicu u Popovači. Svog sina CP KP smjestila je u dom u Zagreb, tako da je on pješke, gladan i promrzao došao k njoj koja ga je primila. No, i njezin brat CP maltretirao je oca u vrijeme kada je otac bio bolestan, pa je tako svjedokinja zaključila da je u njezinoj obitelji bilo svega. Nije imala kontakt s majkom KP, pa joj zato nisu poznate okolnosti u kojima je njezina majka živjela u vrijeme kada je oboljela. Međutim, optužena IP joj je ispričala da je majka često od nje tražila pomoć jer nije imala novce za lijekove budući da su joj brat CP i sestra CP uzimali novce. Iz pričanja optužene IP poznato joj je da CP i ŠP nisu posjećivali u bolnici majku KP, a poznato joj je da oni nisu bili na majčinom sprovodu, kao ni ona.

17. Tijekom postupka je, na prijedlog optuženog LP, ispitan kao svjedok njegov brat PP, koji je, otklanjajući blagodat nesvjedočenja, iznio svoja saznanja o predmetnom događaju, koja saznanja se temelje na pričanju optuženog LP i na uvidu u dokumentaciju koju je ovaj svjedok pročitao. Naime, iz iskaza svjedoka PP proizlazi da o inkriminiranom događaju nije imao nikakvih saznanja do trenutka kada su u njihovu kuću, u kojoj njih dvojica zajedno žive, došli djelatnici policije, radi vršenja pretrage. Prema navodima svjedoka, policija je tražila oružje. Proveli su pretragu, potom su otišli po optuženog LP koji je tada radio na javnim radovima, odveli su ga te je protiv optuženika bio je određen istražni zatvor. Kada se nakon ukidanja istražnog zatvora optuženik vratio kući, tada mu je ispričao da je netko pucao na HP kojeg on ni ne poznaje, a da mu se sada stavlja na teret da je pucao upravo on, na nečiji nagovor. Svjedok PP je iskazao da ne poznaje HP, ali je dopustio mogućnost da ga poznaje iz viđenja. Naime, čuo je da je HP radio u Podravci, a budući da je i on sam – PP radio u Podravci, dozvoljava mogućnost da je ondje vidio žrtvu HP. O predmetnom događaju razgovarao je sa BP i to na sprovodu svog oca 17. siječnja 2024., kada mu je BP izrazio sućut te ga je ujedno, vezano uz događaj koji je predmet ovog postupka, pitao da li zna tko je to učinio, na što je BP odgovorio da sumnja na KP, majku optužene IP. Na to mu je BP samo rekao " CP" u smislu kao da on sumnja da je CP počinitelj tog kaznenog djela. Svjedok PP je u početku sumnjao u istinitost ove tvrdnje BP s obzirom na to da je CP u kritično vrijeme bio klinac od 12 ili 13 godina. Posebno upitan, svjedok PP je iskazao da CP ne poznaje, ali je na internetskoj stranici Glasa Podravine došao do podatka o datumu rođenja CP, pa je zaključio da je imenovani u vrijeme spornog događaja koji se dogodio 1998., imao 12 ili 13 godina, jer je rođen 1995. ili 1996. godine. BP mu na sprovodu nije ništa drugo rekao nego samo " CP", pa je svjedok PP kasnije kontaktirao BP, pitao ga je da li se mogu naći i razgovarati o tom događaju, no BP mu je tada rekao da se on ne sjeća više što mu je rekao na sprovodu te da je sve rekao policiji, odnosno sudu. Tvrdnja je svjedoka PP da je o inkriminiranom događaju saznao od svog brata LP, kao i da saznanja o tom događaju crpi iz dokumentacije koja je bila dostavljana poštom njegovom bratu. Iz razgovora s optuženim LP shvatio je da ovaj optuženik osim optužene IP i KP druge osobe nije poznavao, da nije odlazio k KP i optuženoj IP, niti su one dolazile k njemu, a te godine 1998. u kući u kojoj žive njih dvojica braće nije bilo oružja. Svjedok PP je napomenuo da je on branitelj i da je predao, odnosno razdužio svo oružje koje je imao s ratišta.

18. Svjedoci ĐP, polusestra optužene IP te CP i TP, polubrat i šogorica optuženice, prihvatili su blagodat nesvjedočenja i nisu iskazivali na raspravi.

19. Iz izloženog sadržaja iskaza koje su svjedoci iznijeli na raspravi proizlazi da, osim žrtve HP koji je iskazivao o samom inkriminiranom događaju, jedino svjedoci BP i MP imaju određenih neposrednih saznanja o pojedinim činjenicama važnim za ovaj kazneni postupak, dok ostali ispitani svjedoci i to UP, koji je u vrijeme spornog događaja bio dvogodišnje dijete te JP i PP imaju isključivo posredna saznanja o važnim i odlučnim činjenicama. Osim toga, uslijed proteka 26 godina od spornog događaja, čak se ni žrtva HP više pouzdano ne sjeća svih okolnosti, dok je o tome tko je na njega pucao saznao od drugih osoba – ČP koji je umro i CP, koji je kao privilegirani svjedok prihvatio blagodat nesvjedočenja. Međutim, kao što je već naprijed navedeno, sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz žrtve HP, pa je, uz činjenicu da je i optužena IP u svom iskazu navela da je na žrtvu pucao optuženi LP (tvrdeći da je o tome saznala od svoje majke, sada pokojne KP), u tom dijelu sud prihvatio iskaz žrtve HP.

20. Nadalje, osim utvrđenja da je na žrtvu HP pucao optuženi LP, sud je na temelju iskaza svjedoka MP, kao i na temelju priložene dokumentacije iz spisa (listovi 337 i 342) nedvojbeno utvrdio da je žrtva HP bio nasilan prema optuženoj IP za vrijeme trajanja njihovog braka, pa se stoga ukazuje uvjerljivom i životno logičnom tvrdnja optužene IP da se o problemima koje je imala sa suprugom i o njegovom nasilničkom ponašanju prema njoj povjeravala majci KP koja joj je nastojala pomoći. Iznijetu tvrdnju optuženice da se o problemima u braku znala požaliti majci, potvrdili su u svojim iskazima svjedoci MP i UP jer im je o tome govorila optužena IP, time da je svjedok MP o tim okolnostima iskazivao i na temelju svojih neposrednih saznanja, budući da je u to vrijeme imao trinaest godina, pa se sjeća da je njegov otac HP bio agresivan prema majci i da se ona o tome znala požaliti KP.

20.1. Dakle, na temelju iskaza svjedoka MP i UP te na temelju priležeće medicinske dokumentacije iz spisa sud zaključuje da je žrtva HP bio fizički nasilan prema optuženoj IP s kojom je u kritično vrijeme bio u braku, tako da je zbog ozljeda koje joj je nanio suprug, optuženoj IP bila pružena medicinska pomoć. Stoga se njegovo nasilničko ponašanja ukazuje kao mogući motiv napada na žrtvu HP, odnosno motiv zbog kojeg je pokojna KP angažirala optuženog LP. Nasuprot tome, nitko od ispitanih svjedoka, pa tako ni sadržaj poruka i telefonskih razgovora snimljenih tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji (čiji sadržaj će biti izložen dalje u presudi) ne upućuju na zaključak o uključenosti optužene IP u inkriminirani događaj, pa ni na koristoljublje kao eventualni motiv postupanja ove optuženice.

20.2. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka MP, UP i JP sud zaključuje da je majka optuženice, KP bila poduzetna i odlučna u ostvarenju svojih interesa i ciljeva, odnosno spremna poduzeti čak i drastičnije radnje kako bi ostvarila svoje ciljeve. Naime, svjedok MP je za svoju baku KP iskazao da je bila prevrtljiva, često se selila, tri puta se udavala, a imala je i više partnera s kojima nije bila u braku. Iz iskaza UP proizlazi da je KP imala snažnu osobnost te da je jednom prilikom na HP nasrnula sjekirom i istjerala ga iz kuće, što upućuje na zaključak da se nije bojala i ustručavala poduzeti drastičnije korake, kao što je fizički nasrtaj na drugoga, kada je to smatrala potrebnim. Nadalje, o karakteru svoje majke KP iskazivala je i svjedokinja JP, opisujući je kao osvetoljubivu osobu, koja je bila u stanju svašta učiniti da bi drugome napakostila. Ujedno, svo troje imenovanih svjedoka, kao i optužena IP, suglasno su iskazivali o narušenom odnosu između žrtve HP i njegove punice KP, navodeći da ona nije podnosila HP i zvala ga je „prokleti HP“ (što proizlazi iz iskaza svjedokinje JP). Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na opisani karakter KP, koja je zasigurno nastojala pomoći svojoj kćeri IP prema kojoj je suprug HP bio nasilan, povezujući ove okolnosti s iskazom svjedoka BP koji je u WC-u na autobusnom kolodvoru načuo razgovor KP i LI u kojoj su spominjale pucnjavu i nabavku puške, a spominjale su i optuženog LP, sud zaključuje da je u planiranje napada na žrtvu HP i angažiranje optuženog LP bila uključena KP.

21. Uostalom, iz iskaza svjedoka BP i ŽP proizlazi da je optuženi LP, osim što se sretali na autobusnom kolodvoru, ujedno posjećivao KP u njezinom stanu u [adresa], koja okolnost posredno potvrđuje zaključak suda o tome da je KP angažirala optuženog LP koji je kritične zgode 15. svibnja 1998. iz vatrenog oružja pucao na žrtvu HP. Dakle, svjedoci BP i ŽP iskazivali su o poznanstvu i kontaktima KP i optuženog LP, pri čemu su obojica imenovanih svjedoka iskazali da optužena IP nije bila prisutna u stanu svoje majke KP u vrijeme kada je k njoj dolazio optuženi LP ili je bar oni nisu vidjeli. Sama optužena IP potvrdila je da je dolazila na autobusni kolodvor na kojem je radila njezina majka KP, a iz iskaza svjedoka BP proizlazi da je i optuženi LP dolazio na autobusni kolodvor u [adresa] jer je ondje radio njegov otac. Činjenicu poznanstva optuženog LP i optužene IP potvrdio je i svjedok PP. Međutim, sud smatra da sama činjenica njihovog međusobnog poznanstva, u nedostatku drugih dokaza o tome, ne upućuje na zaključak da je optužena IP, postupajući s ciljem da se okoristi smrću svog supruga, tražila i nagovarala optuženog LP da ubije žrtvu HP.

22. Na prijedlog državnog odvjetništva tijekom rasprave reproducirane su snimke telefonskih razgovora optužene IP snimljene tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji. Iako se pojedini dijelovi razgovora (koji su izloženi dalje u presudi) nesumnjivo odnose na događaj koji je predmet ovog kaznenog postupka, koji događaj je policija ponovno počela istraživati 2023., sud smatra da sadržaj razgovora optužene IP sa žrtvom HP te svjedocima BP, JP, OP i UP, kao ni sadržaj poruka koje je optuženica razmijenila sa sinom MP, ne upućuju na zaključak o inkriminiranom postupanju optužene IP.

23. Naime, u razgovoru koji je vođen 9. travnja 2023. u 17:20:58, kada je nazvala žrtvu HP, osim razgovora koji se odnosi na sasvim druge teme, optužena IP, pita da li se s nekim čuo i je li netko bio kod njega, na što žrtva HP odgovara da nije nitko bio, da nitko za njega ne pita, zovu ga samo kad ga trebaju za kakav posao. I u razgovoru koji je na njezin poziv vođen 27. travnja 2023. u 11:02:58 sati optužena IP pita žrtvu HP da li je dolazila policija i je li još nešto saznao, a nakon njegovog odgovora da nije, optuženica komentira da iz toga na kraju neće biti ništa, da su to gluposti te kaže: ... pa kaj se to sad neko setil, kad se nisu prije setili kak se spada dok je bilo friško... pa treba nekakvi dokazi, od kud dokazi, di? Pa velim ti , glupost nečija.", a potom razgovaraju o psima i mačkama, o rođendanu sina na kojem HP nije bio i drugim obiteljskim stvarima. Nadalje, iz rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji razvidno je da je HP **.**.2023. u 19:25:51 sat nazvao optuženu IP, a nakon što joj je čestitao 8. mart i govorio o financijama i ostvarivanju prava na mirovinu, imenovani pita optuženicu "Jesi se kaj posle čula s ovima ... O i V", a ona mu govori da nije, da za dva tjedna ide k njima kad lovci imaju feštu, nakon čega optuženica govori : "Je, pa nema ti on veze s tim, pa to je CP policiji krivu informaciju dal, on ti .... jednostavno nemre dojiti do nekog posla i novci, onda ti to tak, gdi kaj zna, gdi kaj čuje, a u biti da je kaj istina ... već bi se to znalo." Komentira nadalje da policija nema dobru informaciju te da je on "bil balavec ništkoristi, kaj on zna kaj je onda bilo .. . Koj bi mu veruval .... To kaj se su se oni sad posvadil, sad je on ne znal kak drukčije, a kaj veruješ u to ..." , a potom njih dvoje razgovaraju o rođenju djece i brizi o djeci. Ć **.**.2023. u 9:25:53 sati žrtva HP nazvao je optuženu IP i obavještava je da su kod njega bili djelatnici policije te da oni moraju zaključiti taj predmet, na što optuženica komentira. "Aha, pa dobro, je dobro kaj sad ... Dok je trebalo se rešiti nije se rešilo, a sad pitaj boga kak bu ...". Potom, uz još nekoliko komentara o tome da se ništa nije pomaknulo s mrtve točke, njih dvoje završavaju razgovor. I u razgovoru koji je vođen istog dana 22. ožujka 2023. u 15:58:53 optužena IP koja ga je nazvala, sa žrtvom HP razgovara o dolascima policije, a kad on kaže da su mu rekli da su na tragu, optuženica govori "A daj, pa kaj ti to veruješ, joj, pa oni tebe tak zamaraju ... a daj odi, rekla čula kazala, kojem tragu, pa dajte mi onda trag, kaj nisi rekel, kaj hodate bez veze".

23.1. Dakle, iz reproduciranih snimki telefonskih razgovora proizlazi da su optužena IP i žrtva HP tijekom ožujka i travnja 2023. razgovarali o postupanju policije koja je ponovno počela istraživati događaj koji se zbio 15. svibnja 1998., pri čemu, iz sadržaja njihovih telefonskih razgovora, kao i na temelju iskaza kojeg je iznosio na raspravi, sud zaključuje da žrtva HP optuženu IP ne povezuje s inkriminiranim događajem, odnosno ne smatra je odgovornom za ono što mu se dogodilo. Nadalje, u dijelu razgovora u kojem spominju II i JP, optužena IP komentira da je njezin brat CP policiji dao podatak o tome da je navodno II nabavio pušku iz koje je pucano na žrtvu, da je njezin brat CP u to vrijeme bio balavac dakle dijete te da je njegova prijava uslijedila nakon što su se posvađali.

24. Nadalje, iz snimki tajno snimljenih razgovora proizlazi da je dana 28. veljače 2023. u19:13:20 sati optužena IP nazvala polusestru, svjedokinju ĆI pa govori da je sve po starom, da nema ništ novoga, nitko ništ ne zove, nitko ništ ne pita, a isto to u svom odgovoru potvrđuje svjedokinja II. Također i u razgovoru koji je započeo 17. ožujka 2023. u 8:56:57 sati optužena IP pita JP da li ima kaj novoga, jer da se opet spominje ono za HP, pri čemu navodi "Kužiš, nebum ništ prek telefona ... E sad, ko je kaj opet ne znam ..." a JP odgovara:" Nekoga svrbi nešt ... Ne znam nema još poziva", time da očigledno razgovaraju o inkriminiranom događaju jer optužena IP navodi: "A znaš kada je to bilo ... 98., UP je bil dve godine, a MP je bil 13 godina, a CP je bil onda 12 ... kaj bi sad on se nekaj znal ... i rekli su da to kao nije rešen slučaj i on da ne zastarijeva. Al pazi ne zastarijeva, ali nebreš najti krivca kad ga ne znaš ...gdi ga buš našel", na što JP komentira nek samo oni rade svoje. Optužena IP navodi: „A kad te tak nazovem onda nekaj je.“, a JP odgovara: „Znam, znam, kuži se.“ I potom se pozdravljaju. Nadalje, iz snimki telefonskih razgovora koje su reproducirane na raspravi proizlazi da je istoga dana 17. ožujka 2023. u 18:21:31 sati JP nazvala optuženu IP tijekom kojeg razgovora je optuženica pitala: "Nisi ništ pitala? ...To kaj je vašu prijavu predal?" na što JP odgovara: "Veli O da to nije sam tak, treba dokazat neke stvari ... Nemreš ti neš lažno prijavljivat ...". Na to optuženica odgovara da ona to zna, ali da pita za CP i za prijavu radi prozora, na što JP odgovara da to ide sporo i da nema još ništa. Također i u razgovoru od 21. ožujka 2023. kada ju je u 17:12:37 sati nazvala JP. optužena IP govori da ju je nazvao onaj stari iz [adresa] i rekao da je imao posjetu, na što da mu je odgovorila " ... kaj ja imam s tim, kaj nas stalno nazivaš... " Priča dalje JP da joj je rekao da oni nešto traže, da ne mogu zaključiti slučaj i da su na nekakvom tragu i da mu je ona na to odgovorila „Kaj nisu … onda na tragu, a ne sad nakon 25 let“. Potom KI komentira da ona ništa nije znala i da je tek nedavno saznala, pa nakon konstatacije da su sve to gluposti razgovaraju o porezu, o sadnji vrta i sličnim temama.

24.1. U telefonskom razgovoru od 13. travnja 2023. koji započinje u 19:18:01 sat, kada je JP nazvala optuženicu, nakon osam minuta njihovog razgovora optuženica govorio sestri JP da je kod OP u [adresa] bila policija i da su ga pitali da li poznaje HP i što je OP odgovarao policiji. Dalje prepričava da joj je OP ispričao da mu je policija rekla da imaju dojavu od brata iz Zablatja, a da je on njima odgovorio da je to mafija prijavila i „kaj hodaju okolo gluposti spitavati“. JP ju pita zašto nju policija ne zove na razgovor, na što optuženica odgovara da idu sve okolo, da nisu do nje došli i da nemaju nikakve dokaze. Ponavlja da je prijava došla od brata iz Zablatja i da on svakoga optužuje, kaže da je ona tada bila na poslu dok se sve to dogodilo, da ju je policija čekala na dvorištu, nek sad reče ko kaj oće. Razgovaraju da je glupo to rješavati sada nakon 25 godina, a JP kaže da je glupo tko opće šalje policiju. Na to optužena IP kaže da oni možda misle da bi se nekaj čulo, a da treba to biti istina, trebaju se naći „dokazi i de više ima otiski“, da nije to sam tak rekla, čula, kazala. JP govori da je O rekao da su to ozbiljne optužbe, a optužena IP ju pita da li zna za slučaj kad nekoga optuže pa ga na ispitivanju puste zbog nedostatka dokaza. Optuženica dalje govori da su bezobrazni, da nek samo dođe policija da će ona njima reći od koga oni imaju prijavu i da joj je pun kufer prijavi i kazni, pitat će ih kakve dokaze imaju i reći im da je sramota tko im je dao informacije, netko tko laže, vara i krade. Govori dalje da će policiji svašta reći, da ona „nije ništa u strahu“. Kad joj JP kaže da u telefonu nešto krči, optuženica odgovara da to nije ništa i da ih možda „prisluškivaju“, da možda snimaju razgovor te da je one sve rekla kaj je pravo i istina. Nakon konstatacije da policija gubi vrijeme na gluposti, razgovaraju o Zlatinom stanaru kojeg je tužila.

24.2. Dakle, optužena IP je o postupanjima policije i o tome koga su posjećivali djelatnici policije razgovarala i sa sestrom JP. Iako pri spominjanju događaja u kojem je pucano na žrtvu HP optuženica kaže „Kužiš, ne bum ništ prek telefona“, što upućuje na određenu tajnovitost, odnosno činjenicu da IP nešto nastoji prikriti (time da očigledno sumnja da je se prisluškuje), sud smatra da iznijeta okolnost ne upućuje na nedvojbeni zaključak o njezinoj uključenosti u inkriminirani događaj. Naime, sama optužena IP u svom iskazu tvrdi da je iza inkriminiranog događaja stoji njezina majka KP, pa se stoga njezina tajnovitost u razgovoru sa sestrom JP može pripisati nastojanju da prikrije uključenost svoje pokojne majke u inkriminirani događaj.

25. O događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka optužena IP telefonski je razgovarala i sa sinom UP. Naime, iz snimke telefonskog razgovora od 28. ožujka 2023., kada je u 12:44:48 sati UP nazvao majku IP njih dvoje najprije razgovaraju o drugim temama, a nakon šest minuta razgovora optuženica počinje govoriti da je prije tjedan dana MP (njezin drugi sin MP) bio na razgovoru za staroga na policiji i da mu o tome do sad ništa nije govorila preko telefona. Kaže da joj je MP o tome ispričao kad je došao k njoj, jer nije htio o tome govoriti preko telefona. Optuženica dalje govori da se MP toga više ne sjeća jer je tada imao dvanaest godina, ali policajci su mu rekli da dobivaju nove informacije i pitali su ga da li je on saznao nešto novo, pitali su ga na koga se tada sumnjalo, a on im je govorio da ne zna jesu li to bili krivolovci ili je njega netko čekao i da su to trebali istražiti tada, prije 25 godina. Optužena IP govori sinu UP da je policija MP rekla da imaju nove informacije, ali nisu htjeli reći od koga su dobili te nove informacije, pa da im je na to MP rekao da ih netko želi posvađati jer imaju takvu familiju u kojoj se svi svade, svi ih okrivljuju za nekaj, da više ne znaš ko je kaj rekel, kaj je istina, kaj laž. Spomenuo im je CP u smislu da sve to od njega dolazi te da je CP njegovoj mami je slal svakakve poruke. Uglavnom, optužena IP u razgovoru kaže da niš važnoga nisu rekli, konstatiraju da kaj se netko može sjećati kaj je bilo prije 25 let i gdi budu sad tragove našli. UP govori da mu je to malo čudno da su se sad najedanput stoga sjetili, da ne vjeruje da bi se policija toliko trudila bez veze i da njegov stari nije baš toliko bitna osoba. Na to optuženica kaže „kaj se ima i zlajati il nekaj, more samo zmisliti jer niti kaj zna niti o čemu ima pojma“ te da su za II pitali da li MP zna nešto o njemu. UP navodi da je sva sreća da njega nisu zvali, a dalje u razgovoru optuženica kaže „Reko, nebreš baš sve reći, al tak kak je on meni govoril prek, nek je došel sim“, nakon toga razgovaraju o pitanjima koji nisu u vezi s predmetom postupka.

25.1. U razgovoru od 1. travnja 2023., kada ju je u 13:39:49 sati nazvao UP optužena IP mu između ostalog govori da je policija jučer bila kod K u [adresa], zato jer je baka nekad, dok je to bilo, živjela s njim te da im je on rekao da je toga dana došao pijan s autobusne i da je legao spavati. UP govori da su se sad baš primili posla oko toga, a optuženica komentira da neke stvari ne mogu dokazati.

25.2. Tijekom razgovora od 16. travnja 2023. u 11:57:46 sati, kada je UP nazvao optuženicu njih dvoje, između ostalog, razgovaraju o daljnjim postupcima policije, pa tako optužena IP sinu govori da je policija bila kod OP, kojeg su pitali koliko dugo se njih dvoje poznaju, kako dugo su on i optuženica bili u vezi, pa ponovno komentiraju da je čudno da policija još nije s njom razgovarala, a optuženica govori da nemaju pravi trag i prave dokaze. Pitaju se tko je slijedeći s kim će policija razgovarati. U razgovoru UP kaže da su nju, IP, već unaprijed osudili, razgovaraju dalje da će i k njoj doći policija te optužena sinu kaže da k njemu neće doći jer je u to vrijeme bio dijete od dvije godine, a da je MP imao dvanaest godina. Komentiraju da je sad to izgubljeni slučaj jer da sad policija neće naći dokaze.

25.3. Nakon razmatranja naprijed izloženog sadržaja (točke 25., 25.1. i 25.2. obrazloženja) reproduciranih snimki telefonskih razgovor, sud je ocijenio da, osim što optuženica prepričava sinu s kim je sve policija razgovarala i što je ona o tome saznala, u razgovorima između optužene IP i njezinog sina UP nije spomenuta nije jedna okolnost koja bi bila od značaja za utvrđenje pravno odlučnih činjenica u ovom kaznenom postupku, osim što se u razgovoru od 28. ožujka 2023. spominje CP, kao onaj koji se o tome zlajal, ali koji može „samo zmisliti jer niti kaj zna niti o čemu ima pojma“.

26. Nadalje, iz razgovora od 1. ožujka 2023. kada je u 18:30:54 sata BP nazvao optuženu IP proizlazi da njih dvoje, nakon razgovora o drugim temama, spominju HP te optuženica govori o ostavinskoj raspravi i podjeli imovine iza njezine majke u smislu da su se dijelili na četiri, jer je pola bilo mamino, a pola Stankovo, da se na raspravi dijelila majčina polovica te da su svi potpisali da ta polovica ide CP „da se ne kolju s njim“.

26.1. Iz snimljenog telefonskog razgovora od 31. ožujka 2023. s početkom u 12:02:09 sati proizlazi da je BP nazvao optuženu IP, rekao joj je da je kriminalistička policija bila kod njega, optuženica ga pita zakaj?, a on odgovara za HP. Potom optužena kaže:“… znaš ko ti je to tužil? Nisam ti ja to govorila … CP, CP.“ Dalje BP prepričava da su ga pitali tko je i zašto pucao te da im je odgovorio: „Kaj ja znam, ja sam pijani bil, kaj ja znam kaj se oni dogovaraju.“ Kaže da su ga i za nju pitali, u smislu da li ju poznaje, da li ima kontakte s njom – IP i da li su se pred njim nešto razgovarali, a on da je policiji odgovorio da ništa ne zna, da je dolazio kući pijan dok je živio s KP. Optužena IP u razgovoru kaže: „Kaj bi se to više sjećal…“. Nadalje, BP prepričava ga su ga djelatnici policije pitali da li mu je prijetio pokojni KP, govori optuženici „Viš, ja sem mam zaštitil“, a ona odgovara „Je, je, dobro je, tak je ok … Pa ne bi ništ rekel ono kaj.“ BP joj govori da možda i do nje dođu, na što optuženica odgovara „A dobro, možda dojdu, možda ne dojdu, nema veze, ja sam bila po noći na poslu.“ Potom, u daljnjem tijeku razgovora optuženica pita da li su možda S spominjali, a BP odgovara da nisu te kaže „Daj čkomi za S“ te dalje prepričava razgovor s policijom. Govori optuženoj IP da je rekao policiji da mu je prijetio AP „ako bu kaj zlajal“ i da su mu djelatnici policije rekli da su čuli da su one sve znale, pitali su ga da li zna da su one imale pušku, a on im je odgovorio „Od kud bi ja znal? Ne znam, ja sam došel pijani s kolodvora.“ Optužena mu na to odgovara „Da, tako je.“ Potom BP kaže: “Ne, i ve je KP pokojna i ve kaj mi moremo? Ništ.“ Govori da nije znao da je KP već bila udata jer mu nije rekla da ima muža i djecu i da nije znao za onu krađu, o kojoj joj je ranije ispričao, jer pred njim nisu ništa govorili. Bojali su se da se ne bi „zlajal“ negdje u [adresa]. Potom BP govori o nekim prošlim događajima pa kaže da je „malo to sve zabil“ (zaboravio). Povremeno se u razgovoru vraćaju na inkriminirani događaj, pa optužena IP kaže da je za nju dobro što je u to vrijeme bila na poslu i da ona nema veze s tim, a BP kaže: „A sve f knjigi imaju… Puška lovačka pa ovaj ubijanje“, govori da su mu to djelatnici policije čitali, te kaže: „Viš koliko sam ja sad šutel … I kaj ve bi nju zajebal, kaj je mene zajebala?“, na što mu optužena kaže: „Ma dobro, to je sad gotova stvar. Nje više nema… Pa isto tak kaj bum, znam, ne znam.“ BP kaže da ako koga štite onda je to KP, te govori „Z menom nemaš nikakve probleme. Ni s policijom, ni sudom, ništ. Ja sam čist.“ Na kraju razgovaraju o drugom temama, a optuženica zahvaljuje BP što se javio.

26.2. Iz snimke razgovora kojeg su vodili istog dana 31. ožujka 2023., kada ga je u 19:37:59 sati optužena IP nazvala BP proizlazi da su najprije razgovarali o CP, pa optuženica podsjeća BP da je jednom njezina majka KP sa CP koji je tada još bio dijete bila kod njega. Iz razgovora je razvidno da svjedok BP slabo čuje, jer više puta pita „Molim? Kaj?“ pa mu sugovornica ponavlja i pojašnjava što ga je pitala. Potom BP ponovno prepričava svoj razgovor s policijom, da su ga pitali za HP i da im je odgovorio da HP poznaje kao nogometnog suca još iz doba Jugoslavije. Ponovno govori da im je rekao da ništa ne zna jer da je kad je živio s KP pijan došao kući s kolodvora i da je otišao spavati. Na to optuženica kaže: „Je, tako je, da.“ Vezano za AP, BP govori da se i prije nije s njim slagao i da je AP dolazio k njemu te „mam na mene navali, pazi kaj govoriš. Znači, već ga to KP napuntala je jer bilo KP strah da ne bum ja nekaj zlajal, znaš. … Ja to držim f tajnosti dan danas.“. Razgovaraju da je od tog događaja prošlo 25 godina i da se to dogodilo 1998., pa se BP podsjeća da je te godine u siječnju umrla njegova majka. Dalje BP govori da ga je policija pitala da li poznaje nju IP na što optuženica kaže: „Nebreš se mam setiti ne. … No pa vidite da sam bolesni, pa nebrem se setiti.“. Dalje BP prepričava razgovor s policijom, govori da su ga ispitivali „ono da te zbuniju, razmeš.“, vraća se u više navrata na ista pitanja, ponavlja da je bio pijan i da se ne miješa u tuđe razgovore, a u odnosu na KP kaže: „Viš kak ja nju štitim, ha? Dobro, ona je umrla već. Viš kak ja nju štitim.“ te u daljnjem tijeku razgovora kaže: „No nemoj se bojati, sve je v redu.“, a optuženica odgovara „A pa nemam se ja kaj bojati.“ Potom razgovaraju o temama koje nisu u vezi s predmetom postupka.

26.3. Iz snimke razgovora od 1. travnja 2023., proizlazi da je u 11:05 zna sati BP nazvao optuženicu govorio joj je o košnji, o planu da ode u dom, potom spominje događaj vezano uz HP, a optužena IP kaže da je sad u gradu, da će se kasnije čuti i da će o tome poslije razgovarati. Istog dana 1. travnja 2023. u 15:18:01 sat optužena IP nazvala je BP koji pita hoće li tome doći kraj već jednom?, govori da on o tome ne zna skoro ništa i da je tako rekao policiji. Govori optuženoj da ga je policija jedna sat maltretirala. U razgovoru pita optuženu „Tko je to pucal s tom lovačkom puškom na HP, ona odgovara da ni ona to ne zna točno, kaže mu da kod nje policija još nije bila, ali da su bili kod MP, koji je u to vrijeme bio još mali i spavao je kod kuće, dok je ona u to vrijeme bila na poslu, na što BP kaže „Ti čkomi za sebe …“. Dalje u razgovoru BP kaže da ga muči što je policija bila kod njega, a optuženica odgovara da nju ništa ne muči jer nije ništa kriva. BP ponovno spominje AP te kaže da policiji nije rekao da mu je AP, dok je bio s KP, prijetio da ga bude ubio, da ne bi nešto rekao za HP, u više navrata ponavlja da je policija bila kod njega, ali da on niše ne zna, s optuženicom se dogovara da će o svemu razgovarati drugom prilikom, pa optužena IP kaže „Više ništa. A sad čkomi. I nek bude tak kak bude.“

26.4. U razgovoru koje je vođen **.**.2023. BP kaže optuženoj IP da je kod njega bila lažna policija, a ne prava i da su od njega tražili karticu od banke, Na to mu optužena kaže neka više nikoga ne pušta u kuću te dalje u razgovoru govori: „I ja isto velim, politika, mafija, ništ drugo. Oni su spremni na sve. Da, da, ali dobro, nema veze. Ne budu ništ našli. Niti došli do nečega“.

26.5. Iz razgovora od 4. travnja 2024. kada je u 9:08:18 BP nazvao optuženicu proizlazi da je imenovani jako uznemiren zbog ponovnog dolaska policije, kada su ga opet isto pitali, ali su ga ujedno pitali i za optuženog LP. Tako u razgovoru BP govori da nikad nije imao posla s policijom, nego sada, pod stare dane te kaže: „Si vidla ti to sranje, to se bu otkrilo“. Optuženica ga pita što je policiji rekao za S te pita „I kaj si ti onda rekel kaj za S Pa kaj ti znaš za S... No, kaj ti znaš za njega? Ne znaš ništ.“, a BP odgovara „Kaj ne znam. To buš vidla…“. Optužena IP kaže: „ A ja nemam s tim ništ, ja sam tak i tak bila na poslu. Niti kaj znam, niti sam čula što je kaj koga. A tak ne znaš niti ti … Pak si rekel da ne znaš ništ, kaj sad pripovedaš … No, dobro, kaj, bili su i kaj sad. Mame više nema žive i nikome ništ“.

26.6. Prema sadržaju reproduciranih razgovora proizlazi da je dana 5. travnja 2023. u 17:38:47 sati BP nazvao optuženu IP te ju obavještava da su i danas kod njega bili djelatnici policije. Optuženica se čudi zašto su opet došli, što policija želi, a BP odgovara "Daj, vidiš, vidiš kaj nedaju mi mira… ve su došli treći put denes tu". Dakle, BP obavještava optuženu IP da su već treći put toga dana k njemu došli djelatnici policije, da se on boji da ne bi završio na sudu. Optužen IP BP kaže: "Kaj buš priznal kad ništ točno ne znaš? Kaj buš priznal? Ono kaj si već i zaboravil?". Optuženica mu dalje govori da policija ne dolazi k drugima, nego samo k njemu te mu kaže neka on policiji veli da je već rekao sve što zna o tom događaju, a da ne zna skoro ništa jer je radio na autobusnoj i da je samo radio svoj posao, da nema više ništa za reći. Dalje u razgovoru spominju CP, govore da je sve to krenulo od CP, da se njemu ne može vjerovati jer da CP samo nastoji izvući novce. BP optuženici kaže "Hah, nek si zaradi", a optužena odgovara da CP ne zna raditi, samo zna "zajebati". Optuženica dalje govori BP neka se smiri, neka kaže policiji da se ničega ne sjeća te da policija dolazi k njemu zato jer je on u to vrijeme živio s njezinom majkom KP. Ponavlja BP da je najbolje reći da ne zna ništa, jer da je tada brže gotov. BP kaže optuženici "Vidiš ti moja H draga kaj ti dođe pod stare dane", a ona ga umiruje i na kraju govori BP neka kaže policiji da je bolestan, da je imao moždani udar i ništa ne zna, da je bio pijani.

26.7. Iz razgovora koji je snimljen 7. travnja 2023. proizlazi da je toga dana u 20:19:01 sat optužena IP nazvala BP, a nakon razgovora o proslavi rođendana govori mu da je kod nje sve mirno, a BP kaže da ni kod njega danas nitko nije bio. Optuženica ponovno govori o osobi od koje je sve krenulo, pa kaže: "Pa velim je to čija politika", govori da se to dogodilo prije 25 godina, a BP optuženici kaže da je njemu sve to velika muka, da je on zgorel dok su bili kod njega, a optužena IP mu govori neka policiji kaže isto ono što im je rekao prvi puta, neka to govori stalno. BP se i dalje boji suda, dalje razgovaraju o CP, optuženica kaže da su njihovi odnosi bili dobri dok se nisu posvađali, da je bilo dobro dok je njezina majka CP davala novac, a sad mame nema… Razgovaraju o tome radi li CP u [adresa] ili u Austriji, pa se tijekom razgovora BP ponovno žali da su za njega to sve "stresovi veliki", da je rekao sve što je znao i gotovo. U razgovoru dalje BP kaže "Znaš ko ti je…sve? Tvoja baka i mama" te pita di su kupili pušku, a optužena IP odgovara: "Nemam pojma ja, od kud ja znam. Ja ne znam, niti sam ju ja vidla. Nemam pojma. A niti one, obadve su pokojne". Dalje u razgovoru BP izražava žaljenje što smeta IP, a ona mu na to kaže da treba i dalje govoriti isto što je rekao prvi put, da ne može govoriti "Malo ovak, malo onak".

26.8. U razgovoru od 8. travnja 2023., kada je u 15:22:32 sata BP nazvao optuženicu, ponovno joj govori da se boji da ne bi došlo do suda, a ona ga smiruje, govori mu "Ništ se naj bojati, ak se ja ne bojim, onda se nemoj niti ti". BP se žali što mu sada pod stare dane dolazi policija. Optužena IP mu govori da je sada, nakon tako dugo godina došlo do toga da se slučaj istražuje "zato kaj smo se svi kriš kraš posvadili", govori mu da ju CP ne trpi. I dalje tijekom razgovora BP govori da se boji suda, da je nervozan i bolestan te da su djelatnici policije u jednom danu tri puta bili kod njega, ispričava se optuženici zato što joj sve to govori, a optužena IP mu odgovara neka se ne boji, neka kaže da ništa ne zna. Naposljetku se dogovaraju da će razgovarati u četiri oka.

26.9.I u razgovoru od 18. travnja 2023. optužena LPRZ umiruje da se ne mora ništa bojati jer on ništa ne zna, govori mu da nema nikakvih dokaza, a dalje razgovaraju o temi koja nije od značaja za predmet ovog postupka. Iz razgovora od 17. svibnja 2023. proizlazi da je toga dana u 10:28:59 sati BP nazvao optuženu IP, pa su na početku razgovarali o kuhanju, a potom je optuženica u razgovoru spomenula da je jučer vidjela S, da radi na groblju, u komunalcu, da joj je S rekao da je sve "v redu, niko ništa", na što BP komentira da su njega i MP šarafili, a optuženica mu kaže da su to oni "probali svakaj" i da za to trebaju dokaze. Ponovno razgovaraju o CP koji je sve to prijavil, koji se htio osvetiti. Tijekom razgovora BP ponovno govori da su kod njega bili tri puta, da su pokazivali značke, da se on boji suda i da se on "nigdar ni tužil", samo je jednom bio kod suca za prekršaj. Optužena IP govori da "Nebreš nekoga tužiti ako nemaš dokaze", da to nije "sam tak", da su oni probali te da "ko sam jamu kopa v nju opadne". Dalje u razgovoru BP govori o svom životu s KP te kaže: "Ona je znala sve to u tajnosti kaj su oni delala, onda je bilo mene strah zato je posle na mene letel, da bi me ubil, samo da bum kaj pisnul. I nakon tolko godina.", optuženica na to kaže: "Dobro, nemo o tome". Razgovaraju da je sad svemu, hvala F, došao kraj.

27. Iz izloženog sadržaja razgovora snimljenih tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji proizlazi da su optužena IP i svjedok BP u razdoblju od 1. ožujka do 17. svibnja 2023. u više navrata telefonski razgovarali, bilo da je BP nazvao optuženicu ili je ona nazvala njega, pri čemu je LPRZ BP govorio o dolascima djelatnika policije koji su ga ispitivali „za HP“, prepričava što su ga pitali i u više navrata govori da se više ne sjeća, odnosno da je u to vrijeme dolazio kući pijan s posla i da zato ništa ne zna. Pri tome je u više navrata isticao da je šutio, odnosno da ništa nije rekao. Međutim, dok je govorio optuženoj IP da je on šutio („Viš koliko sam ja sad šutel…“) BP je spominjao KP s kojom je živio u kritično vrijeme, pa kaže da je KP sad pokojna i da ne bi on nju sad iznevjerio, kao što je ona iznevjerila njega („I kaj ve bi nju zajebal, kaj je mene zajebala?“). Kada govori da su ga djelatnici policije pitali za pušku, BP pita optuženu IP da li ona zna tko je to sve (vjerojatno organizirao), pa sam odgovara „tvoja baka i mama“, dakle ukazuje na KP i SP. U odnosu na prijetnju AP da će ga ubiti ako bude „nekaj zlajal“ BP kaže da ga je (AP) na to KP „napuntala“ (nagovorila) jer je KP bilo strah da on ne bi o tome govorio i zato on to još dan danas drži u tajnosti. Slijedom iznijetog, sud zaključuje da je AP prijetio BP kako bi zaštitio KP, da se ne bi saznalo o njezinoj uključenosti u događaj u kojem je pucano na žrtvu HP. Stoga sud u činjenici da je AP prijetio BP da će ga ubiti ako bude „lajal“ ne nalazi temelja za zaključak o kaznenoj odgovornosti optužene IP.

27.1. Nadalje, iz snimljenih telefonskih razgovora proizlazi da su djelatnici policije u više navrata dolazili k BP i da je on bio uznemiren zbog čestih dolazaka policije koji su ga ispitivali. Zato je kontaktirao optuženu IP, govorio joj je da mu ne daju mira, da su mu pokazivali značke, da je to za njega veliki stres i njemu velika muka, da se boji da ne bi došlo do suda, da je nervozan i bolestan, da nikada nije imao posla s policijom, nego sad pod stare dane. S obzirom na to da joj se više puta žalio zbog čestih dolazaka policije, optužena IP je nastojala umiriti BP govoreći mu da se smiri, neka kaže da ništa ne zna, neka im kaže ono što im je prvi puta rekao, nek se ne boji, da ne može reći ono što je već zaboravio, da je najbolje reći da ništa ne zna jer da si tada brže gotov i neka kaže policiji da je bolestan, da je imao moždani udar, da je bio pijan i da se ničeg ne sjeća. Dakle, sud nalazi da je optužena IP nastojala umiriti BP koji je bio uznemiren zbog višekratnih dolazaka policije, pa je imenovanom u tom kontekstu govorila neka kaže da ništa ne zna, da je imao moždani udar i da se ne sjeća okolnosti za koje su ga ispitivali, jer da „si onda brže gotov“, odnosno da ga, ako kaže da se ne sjeća, neće ponovno ispitivati.

28. Iz razgovora od 12. travnja 2023. proizlazi da je toga dana u 18:00:02 sata optužena IP nazvala OP, pa su njih dvoje kratko razgovarali o utakmici, a tijekom razgovora OP kaže da je kod njega bila policija radi HP. Optuženica komentira: "Opa", pa potom OP nju pozdravlja, optuženica kaže: "Bila je", no OP prekida razgovor.

28.1. Iz sadržaja reproduciranih razgovora nadalje proizlazi da je idući dan 13. travnja 2023. u 15:16:44 sata OP nazvao optuženu IP, pa joj u razgovoru kaže da ne zna zašto policija dolazi k njemu, a optuženica odgovara: "Bum te našpotala ak si kaj krivo rekel. Kaj si rekel?", a on odgovara: "De smo bili, kulike smo živeli skupa, 14, kaj ja znam 14, ne znam…Kak smo se razišli radi mame, bila bomba pa obdukcija…Onda smo aute zamenili, onda sam išel dimu i tak to". Optuženica mu kaže da ih je to CP poslao, a OP govori dalje da su bili i sa civilnim autom, opisuje kako su policajci izgledali, da su tražili od njega da makne psa, da su ga pitali da li možda mama kaj zna, a on im je odgovorio da ona nikoga ne pozna te da on zna samo ono što mu je IP rekla, da je to bila njezina pokojna mama. Dalje govori o tome kakve je imao probleme sa Zlatinom pokojnom majkom, koja mu je stavila šećer u benzin u kosilici i otrovala mu pse, a optužena IP ga pita: "A jesu pitali kaj za mene? Jesu?", na što OP odgovara da nisu te kaže: "Pak ti si ni važna…Kaj si ti pucala i ona? Dobro, bolje da ne znam.", IP mu govori da je ona u to vrijeme bila na poslu. Potom OP kaže: "A na poslu, tvoja mama je to strelala.", a optuženica govori: "Ne znam ja, ne znam. Ona je samo rekla da ga treba maknuti. Me razmeš? A ko je kaj je, ja sam bila na poslu, kaj ja znam." Potom razgovaraju o tome da su djelatnici policije tri puta bili kod K (BP), pa OP kaže kako misli da bi mogli ponovno doći k njemu, a optužena IP kaže: "Ja, kaj onda kaj dojdu, pa kaj", govori mu neka kaže isto, da ništa ne zna, da on nema ništa s tim. OP potvrđuje da ne zna gdje je to bilo i pred koliko godina te da je tada bio u [adresa], da njega (vjerojatno HP) nije ni poznavao jer su se njih dvoje oženili 2006. Dalje u razgovoru optužena IP pita OP: "Kaj si rekel, pak moram znati", a on joj odgovara: "Nisam rekel, kaj bi rekel…Znaš da od toga nema koristi". Govori da on ne zna ništa, da ništa nije rekao, govori da je budan od pet sati, ako bi oni došli kod njega, da je u strahu te potom kaže: "No dobro, vidiš da ja ne znam ništ". Optuženica komentira da mogu prisluškivati, da im ona može jedino reći da je bila na poslu, govori "da su se ljudi spominjali za njega, on je bil prije v zatvoru" te da to nije nikakva tajna. OP optuženici kaže da ona sve zna, a ona odgovara da ne zna puno ništ, da ništa ne priznaje jer da ne zna točno, da spominje da su se o tome svi razgovarali te kaže da OP dobro zna kako je prošao onaj koji se je njezinoj majci zamjerio. OP optuženoj govori da nije rekao za benzin "kaj bum to rekel, ona pokojna, kaj bum to govoril", a optuženica kaže da mrtvima treba dati mira, govori o tome da policija treba ispitati sve one koji su bili u dodiru s njom i sa žrtvom HP. Dalje komentiraju da za optužbu trebaju dokazi, OP kaže da jedino ako se netko napije u krčmi, taj bi mogao priznati da je pucao, a optuženica mu kaže da to priznanje mora biti ozbiljno. Spominju dalje u razgovoru da se netko napio, da se u krčmi pohvalio da je on pucao i da je netko tu osobu "otkucao", odnosno prijavio, OP prepričava okolnosti dolaska policije te se njih dvoje brinu da policija u njegovoj kući ne vidi duhan.

28.2. Iz razgovora s OP razvidno je da je optužena IP određene okolnosti nastojala prikriti, pa tako svom sugovorniku OP, za kojeg se udala 2006., nakon što se rastala od žrtve HP, optuženica kaže da će ga našpotati (izgrditi) ako je policiji nešto krivo rekao. Međutim, s obzirom na kontekst njihovog daljnjeg razgovora, kada OP govori koliko dugo su njih dvoje u vezi, odnosno koliko dugo su živjeli zajedno, sud zaključuje da se konstatacija optuženice o tome da će ga izgrditi ako je policiji nešto krivo rekao odnosi na njihovo poznanstvo, odnosno trajanje njihove veze. Jednako tako, kada govori o žrtvi HP, OP kaže da imenovanog u kritično vrijeme nije poznavao jer da su njih dvoje počeli zajedno živjeti 2006. Dakle, nameće se zaključak da je optuženoj IP bilo važno da se njezina veza s OP ne dovede u vezu s inkriminiranim napadom na njezinog tadašnjeg supruga HP, pa je to razlog zbog kojeg navodi da će našpotati, izgrditi OP ako je nešto rekao policiji i kaže mu "kaj si rekel, pak moram znati."

28.3. Nadalje, iz dijela razgovora u kojem OP kaže optuženoj da policija nije pitala za nju jer da ona nije važna, nakon čega ju pita je li ona pucala, pa joj kaže da bolje da on ne zna, može se razaznati da OP naslućuje da bi optužena IP mogla biti povezana s događajem koji je predmet ovog postupka, ali s tim u vezi ne komentiraju ništa konkretno. Međutim, kada razgovaraju o tome tko je pucao, pa OP pita je li pucala njezina majka (KP), optužena IP odgovara da ne zna, jer da joj je majka samo rekla da ga treba maknuti, sud zaključuje da je nakana KP, koja je angažirala optuženog LP, bila maknuti, što znači ubiti žrtvu HP.

29. Provođenjem posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. ZKP-a izuzete su i tijekom rasprave pročitane SMS poruke razmijenjene između optužene IP i njezinog sina MP. Iz SMS poruka koje su razmijenili u razdoblju od 16. ožujka do 27. travnja 2023. proizlazi da optužena IP pita MP da li ima kakvih novosti (poruka od 16. ožujka 2023.), zatim mu u poruci od 21. ožujka 2023. poslanoj u 16:39:15 sati piše: "Danas me stari zval opet je imal posjetu bez ičega zbudil me stvarno bez veze", a u 18:05:33 sati istog dana MP u poruci piše: "Opet su bili, kak presla prva noc", te potom "Kaj vise put zval stari". Dalje u komunikaciji koja slijedi optužena IP odgovara: "Nije odma sam se javila pa zato sam prije gotova nist vazno". Dana 31. ožujka 2023. u 13:23:46 optužena IP poslala je poruku sinu MP koja glasi: "Opet nema mira zval me K kod njega su danas bili dal kaj zna u vezi napana znas o cemu govorim", na koju poruku MP odgovara "Znam na kaj mislis. O svasta sad s toga bude", a IP odgovara: "Svasta probaju a ovaj ne odustaje", te u slijedećoj poruci piše: "Ako ko dojde do mene bum rekla da se i meni grozil i da necu s njim imati posla.". Istog dana 31. ožujka 2023. u 13:34:39 MP odgovara: "Je da, tak je i bilo. Sve to s njim povezano.", a optužena IP u povratnoj poruci odgovara: "Nista samo da znas nesto kuhaju". U poruci koju je 12. travnja 2023. u 18:54:12 sati optužena IP poslala MP piše: "Zvala nenoja dal gleda utakmicu, a on meni kaj zoves danas su billi kod mene znas ko i poklopi." te "Da ne znam sta je dalje na redu", na što MP odgovara: "Odkud sad on u tome, on pojma nije imal. Niti je znal u to vreme za njega", a optuženica piše: " CP sve pokusava povezati i umjesati". U poruci od 27. travnja 2023. piše: Jesam ga sad dobila a po starom se spominja nist novo".

30. Sagledavajući sadržaj snimljenih telefonskih razgovora optužene IP sa žrtvom HP, sinom UP, sestrom JP i suprugom OP te sadržaj poruka koje je razmijenila sa sinom SI, sud zaključuje da je optužena IP iskazala određeno zanimanje za radnje koje je poduzimala policija te je ispitivala svoje sugovornike o tome što su oni rekli djelatnicima policije. Međutim, njezina zainteresiranost za ishod izvida i radnji koje su poduzimane u cilju pronalaska počinitelja kaznenog djela počinjenog na štetu HP Napana nije dokaz o uključenosti optužene IP u počinjenje inkriminiranog kaznenog djela. To stoga jer je predmetno kazneno djelo počinjeno na štetu HP s kojim je optuženica u to vrijeme bila u braku, s kojim ima dvoje djece, dakle s osobom s kojom je u kritično vrijeme bila u odnosu bliske povezanosti, pa je razumljivo da je iskazala određeno zanimanje za postupanje policije vezano uz inkriminirani događaj. Nadalje, optužena IP je u svom iskazu navela da je naknadno saznala da iza predmetnog događaja stoji njezina majka KP, kojoj se ona žalila na nasilničko ponašanje svog muža HP i da joj je majka KP kasnije priznala da je ona angažirala optuženog LP zato da bi njoj (IP) pomogla. Zbog toga, odnosno zbog moguće uključenosti njezine majke KP u inkriminirani događaj, razumljiva je zainteresiranost koju je optužena IP Tot iskazala u snimljenim telefonskim razgovorima.

30.1. Na uključenost njezine majke KP, osim iskaza optužene IP i žrtve HP ukazuju snimke telefonskih razgovora optuženice i BP te OP, budući da optuženica, odnosno njezini sugovornici u snimljenim razgovorima nedvosmisleno povezuju KP s napadom na žrtvu HP.

31. Međutim, što se tiče kaznene odgovornosti optužene IP, osim njezine zainteresiranosti za postupanja policije te određene tajnovitosti kada razgovara sa sudionicima preko telefona (jer očigledno pretpostavlja da se njezini razgovori snimaju), sud ne nalazi druge indicije o uključenosti optuženice, a pogotovo ne dokaze koji bi upućivali na zaključak da je optuženica (zajedno sa svojim majkom) tražila i nagovarala optuženog LP da za novčanu nagradu ubije njezinog supruga HP i da bi mu za to što je pucao predala neutvrđeni novčani iznos.

32. Stoga, sagledavajući ukupnost naprijed navedenih utvrđenja i činjenica koje proizlaze iz provedenih dokaza i to:

- o uključenosti KP koju je posjećivao optuženi LP i koji ju je 1998. posjetio u njezinom stanu u [adresa], a posjetio ju je u stanu ukupno barem dva puta (kako proizlazi iz iskaza svjedoka ŽP), dok nasuprot tome nitko od ispitanih svjedoka nije ukazao na eventualne kontakte optužene IP i optuženog LP (u kojim kontaktima bi ga poticala na počinjenje djela, odnosno predala mu neutvrđeni novčani iznos, kako se tvrdi u optužnici);

- o vjerodostojnosti tvrdnji optuženice o nasilničkom odnosu prema njoj žrtve HP s kojim je u to vrijeme bila u braku, zbog čega se povjeravala majci KP koja joj je obećala da će joj pomoći, dok nasuprot tome ni iskazi ispitanih svjedoka, ni sadržaj reproduciranih snimki telefonskih razgovora ne upućuju na zaključak o nastojanju optužene IP da se okoristi i domogne imovine žrtve HP;

- da čak ni žrtva HP ne povezuje optuženicu s predmetnim događajem te

- da njezina zainteresiranost za postupanja policije ne upućuje nedvojbeno na zaključak o njezinom inkriminiranom postupanju, a njezini razgovori sa svjedokom BP, kada mu je rekla neka policiji kaže da se ničega ne sjeća, ne predstavljaju nužno način utjecaja na svjedoka

to sud ocjenjuje da nije dokazano da bi optužena IP, s ciljem da se okoristi nasljeđivanjem njegove imovine, tražila i nagovarala optuženog LP da ubije njezinog supruga HP i da bi tom optuženiku predala neutvrđeni novčani iznos. Stoga je trebalo, na temelju članka 453. točke 3. ZKP-a, optuženu IP osloboditi optužbe za kazneno djelo poticanja na teško ubojstvo iz članka 91. točke 5. KZ/97.

33. U odnosu na uključenost optuženog LP u inkriminirani događaj, sud je, temeljem iskaza optužene IP i žrtve HP te rezultata provedenog sudskomedicinskog vještačenja, utvrdio da je ovaj optuženik kritičnog dana 15. svibnja 1998. oko 3,20 sati (kako proizlazi iz zapisnika o očevidu) kod mjesta [adresa] u HP, koji se vozilo biciklom po makadamskom putu, ispalio dva hica iz vatrenog oružja, zadavši mu sačmom šesnaest strijelnih rana. Što se tiče nakane s kojom je optuženi LP poduzeo opisane inkriminirane radnje, na temelju snimke razgovora optužene IP i OP od 13. travnja 2023. u 15:16:44 sata, pa i na temelju činjenice da je koristio vatreno oružje, sud je zaključio da je optuženi LP ispalio dva hica iz vatrenog oružja s ciljem da ubije žrtvu HP.

33.1. Naime, iz razgovora kojeg je optuženica vodila s OP **.**.2023. (čiji sadržaj je izložen u točki 28.1. obrazloženja), proizlazi da je optuženoj IP majka KP rekla „da ga treba maknuti“. Doduše, optužena IP je u tom telefonskom razgovoru prenosila riječi svoje majke KP koja je pokojna, tako da nije bilo moguće provjeriti što je imenovana mislila pod izrazom maknuti ga. Međutim, navedeni izraz ukazuje na nakanu usmrćenja, jer u svakodnevnom govoru maknuti ga uobičajeno znači maknuti ga s lica zemlje, odnosno ubiti ga. Osim toga, optuženi LP na žrtvu je pucao iz vatrenog oružja te je pri tom ispalio dva hica, a te okolnosti, s obzirom na to da je vatreno oružje u pravilu sredstvo namijenjeno i prikladno za nanošenje ozbiljnih ozljeda, pa i za lišenje života, u povezanosti s navodom optuženice o tome da ga treba maknuti, upućuju na zaključak da je optuženi LP pucao na žrtvu HP s ciljem da ga usmrti.

34. Tijekom istrage je, na temelju naloga Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 20. rujna 2023., provedeno balističko vještačenje po vještaku Damiru Tomašeku, dipl. ing. iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", a imenovani je vještak ujedno ispitan na raspravi, kojom prilikom je odgovarao na pitanja stranaka. Naime, vještaku je dano u zadatak da na temelju dokumentacije očevida, iskaza žrtve HP i iskaza optužene IP, kao i na temelju medicinske dokumentacije za žrtvu, iznese svoje mišljenje o karakteristikama oružja iz kojega je pucano na žrtvu HP, posebno o tome je li takvo oružje ubojito, o međusobnom položaju osobe koja je pucala u žrtvu, o broju hitaca kojim je žrtva pogođena i s koje je udaljenosti pucano.

34.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka Tomašeka, dipl. ing. proizlazi da zbog nedostatka podataka ovdje nije moguće precizno definirati karakteristike oružja iz kojeg je pucano. Međutim, uzimajući u obzir podatke o dijelovima čepa koji su pronađeni na mjestu događaja i pronađenim kuglicama sačme u odjeći žrtve HP, polazeći od zaključka da su nađeni dijelovi pripadali lovačkoj patroni, vještak zaključuje da se najvjerojatnije radilo o vatrenom oružju sa glatkom cijevi ili cijevima koje ispaljuju lovačke patrone kalibra 12. S obzirom na dosta veliki rasap sačme koji je vidljiv na odjeći žrtve, vještak smatra da se eventualno radilo o pogotku perifernog dijela snopa sačme i/ili pucnju iz vatrenog oružja ručne izrade i/ili lovačkog vatrenog oružja na kojem je skraćena cijevi ili cijevi. Prema pronađenim dijelovima čepa patrone vještak Damir Tomašek, dipl. ing. zaključuje da se radilo o ručno izrađenom ili punjenom lovačkom streljivu kalibra 12, ali napominje da ostale karakteristike tog oružja nije moguće preciznije utvrditi.

34.2. Ni kuglice sačme pronađene u odjeći žrtve ne daju dovoljno informacija o karakteristikama sačme, a nepoznata je i vrsta korištenog tijela patrone, korištene inicijalne kapsule te količina i vrsta barutnog punjenja. Ujedno, zbog nedovoljno informacija, nemoguće je sa sigurnošću utvrditi broj hitaca s kojima je pogođen žrtva HP, pa vještak navodi da se moguće radilo o jednom, ali se ne mogu isključiti niti dva hica. S obzirom na oštećenja na odjeći žrtve HP, vještak zaključuje da su se u trenutku opaljenja usta cijevi oružja nalazila žrtvi HP s leđne strane, odnosno da je on osobi koja je ispalila hitac ili hice bio okrenut leđima. Zbog nedostatka podataka otežana je i procjena udaljenosti s koje je počinitelj pucao, no, s obzirom na uzorak rasapa sačme na odjevnim predmetima žrtve HP, a u pitanju je velika površina, vještak zaključuje da je ili pucano s veće, neutvrđene udaljenosti ili pak je pucano s manje udaljenosti, ukoliko je pucano iz oružja ručne izrade, u kojoj varijanti su i patrona i oružje ručno izrađeni ili je oružje prerađeno, tako da njegove karakteristike i ponašanje kod ispaljenja nije moguće utvrditi. Zbog činjenice da je nepoznato oružje i streljivo koje je korišteno kritične zgode vještak za balistiku Damir Tomašek, dipl. ing. nije se mogao očitovati o ubojitosti korištenog oružja, napominjući pritom da teorija, kod pucanja streljivom sa sačmom iz oružja sa glatkom cijevi (tvornički proizvedenog), opasnu zonu dijeli na tri dijela. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka, zona 1. (do 12 metara) – kuglice su gusto grupirane i djeluju vrlo razorno nanoseći teške ozljede koje su često smrtonosne; zona 2. (do oko 50 metara) – razmjerno promjeru kuglica sačme njihova moć prodiranja je još uvijek dovoljno velika da nanese ozbiljne ozljede, te zona 3. (do 200 metra i više) – moć prodiranja kuglice sačme je smanjena tako da se one mogu zadržati u odjeći i mišićima, a osjetljivi organi kao što su npr. oči mogu još uvijek biti ozbiljno ozlijeđene.

34.3. Prilikom neposrednog ispitivanja na raspravi vještak Damir Tomašek, dipl. ing. je, po predočenju iskaza žrtve HP iz kojeg proizlazi da su mu u bolnici iz tijela izvadili olovo koje je bilo rasječeno kliještima, zbog čega žrtva smatra da je u pitanju streljivo domaće izrade, pojasnio da su na vještačenje bile dostavljene fotografije na kojima su bile vidljive dvije pravilne kuglice. Dakle, na vještačenje nije bilo dostavljeno streljivo koje bi bilo rezano. Pojasnio je nadalje da su na vještačenje bili dostavljeni dijelovi čepa ili poklopca koji po karakteristikama odgovaraju dijelovima lovačke patrone. Drugi dokazi, poput odjeće ili pronađenih kuglica, nisu bili dostavljeni na vještačenje. Što se tiče rezanog streljiva o kojem je iskazivao žrtva HP, vještak je iskazao da je moguće da je kod ručne izrade punjenje patrone umjesto sačmom, zamijenjeno dijelovima rezane žice ili drugog materijala. Iz iskaza vještaka Tomašeka proizlazi da je patrone, osim tvornički, moguće puniti i ručno, time da ručno izrađena patrona mora imate sve dijelove kao i ona tvornički izrađena. Kod ručne izrade streljivo nema ponovljive karakteristike streljiva tvorničke izrade, pa je stoga vrlo teško govoriti na koji način će se ponašati ručno izrađeno streljivo prilikom ispaljenja. Jednako tako, nije moguće govoriti o ubojitosti ručno punjenje patrone, jer postoji mogućnost da ručno izrađena patrona bude punjena s više baruta, koji bi kuglicama dao veću energiju, pa bi takvo streljivo bilo ubojitije od onoga koje je tvornički izrađeno. Vještak je mišljenja da se u konkretnom slučaju definitivno radilo o ručno izrađenom streljivu, budući da čep patrone koji je bio dostavljen na vještačenje nije originalni.

35. Ocjena je suda da je vještak iz Centra "Ivan Vučetić" Damir Tomašek, dipl. ing., savjesno i stručno analizirao sve raspoložive podatke o oružju i streljivu koje je korišteno kritične zgode te da je svoje mišljenje o vrsti i mogućim karakteristikama oružja iznio jasno, argumentirano i stručno. Razumljivo je da, zbog vrlo oskudnih podataka koji su mu bili na raspolaganju tijekom vještačenja, vještak nije mogao precizno i određeno odgovoriti na pitanje o vrsti i karakteristikama oružja i streljiva, kao ni o udaljenosti s koje je pucano na žrtvu HP. Međutim, prihvaćajući kao vjerodostojno mišljenje vještaka Damira Tomašeka, dipl. ing. sud je bez dvojbe utvrdio da je u pitanju bilo vatreno oružje sa glatkom cijeli ili cijevima koje ispaljuju lovačke patrone kalibra 12.

36. Dakle, s obzirom na nedostatak podataka nije moguće zaključivati o ubojitosti oružja iz kojega je optuženi LP pucao na žrtvu HP. Međutim, činjenica da je optuženi LP uporabio vatreno oružje iz kojega je ispalio dva hica na žrtvu HP, kraj sadržaja snimljenog telefonskog razgovora od 13. travnja 2023. u kojem je optužena IP sugovorniku OP ispričala da joj je majka rekla da ga treba maknuti, sud zaključuje da je optuženi LP pucao s ciljem da usmrti žrtvu.

36.1. Ocjena o vjerodostojnosti tvrdnje optužene IP da je optuženog LP angažirala njezina majka KP iznesena je u točkama 20.2. i 21. obrazloženja, time da činjenicu uključenosti KP u inkriminirani događaj dodatno potvrđuje i sadržaj pojedinih snimljenih telefonskih razgovora optuženice i BP te OP. Međutim, sud nalazi da nije uvjerljiva i ni logična tvrdnja optužene IP da je KP angažirala optuženog LP s ciljem da zastraši žrtvu HP, kako bi njoj na taj način pomogla. Eventualno zastrašivanje trebalo je očigledno utjecati na HP da prema optuženici s kojom je bio u braku prestane biti nasilan. Međutim, iz iskaza žrtve HP proizlazi da mu nije poznato zašto bi netko na njega pucao. No, da je doista cilj postupanja bilo samo zastrašivanje, tada bi zasigurno HP bilo dano do znanja da mora promijeniti svoj odnos prema optuženoj IP, jer inače navodno zastrašivanje nema smisla. Kraj takvog stanja stvari te s obzirom na sadržaj telefonskog razgovora od 13. travnja 2023. u kojem optužena IP kaže OP da joj je majka rekla da ga treba maknuti te činjenice da je koristio vatreno oružje, sud je zaključio da je optuženi LP ispalio dva hica iz vatrenog oružja s ciljem da ubije žrtvu HP.

37. Međutim, sud nalazi da iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeni zaključak o postupanju optuženog LP iz koristoljublja.

37.1. Prije svega, kao što je to već naprijed obrazloženo, činjenica da je žrtva HP prema optuženici s kojom je bio u braku bio nasilan (kako proizlazi iz iskaza svjedoka MP i sadržaja medicinske dokumentacije za optuženu IP), zbog čega se ona povjeravala i žalila majci KP, koja joj je nastojala pomoći, ukazuje na realnu mogućnost da je razlog zbog kojeg ga treba maknuti upravo nasilničko ponašanje žrtve HP. Osim toga, nitko od ispitanih svjedoka u svojim iskazima, niti u snimljenim telefonskim razgovorima ne spominje da bi optuženog LP angažirala optužena IP i da bi to učinila iz koristoljublja, odnosno zato da se okoristi nasljeđivanjem njegove imovine. Doduše, na temelju iskaza kojeg je iznosila na policiji, kada je iskazivala o tome da nije imala gdje otići i skloniti se od nasilnog muža te da je naposljetku ipak morala odseliti iz [adresa], može se zaključiti da optužena IP u kritično vrijeme nije imala druge imovine, osim kuće koju je imala u suvlasništvu zajedno sa suprugom HP. Međutim, ta činjenica, sama po sebi, kraj nepostojanja drugih dokaza o tome (pa čak ni kraj činjenice što je na autobusnom kolodvoru u [adresa] sretala optuženog LP i s majkom KP razgovarala u WC-u), ne predstavlja temelj za nedvojbeni zaključak o tome da bi optužena IP, kako bi se okoristila nasljeđivanjem imovine svog supruga, tražila i nagovarala optuženog HI da ubije žrtvu HP s kojim je bila u braku.

38. Nadalje, sud nalazi da provedenim dokazima nije na siguran i nedvojbeni način utvrđeno da je optuženi LP postupao s nakanom da se i sam okoristi i da mu je optužena IP za to što je pucao na žrtvu predala neutvrđeni novčani iznos.

38.1. Naime, iz iskaza optužene IP proizlazi da je razgovarajući s njim, od optuženog LP saznala da ga je KP nagovorila da njoj – IP pomogne i da mu je za to platila kavu i pivo, time da je ujedno u svom iskazu dopustila mogućnost da je razlog postupanja optuženog LP bila novčana naknada. Ujedno, svjedok BP je u svom iskazu potvrdio da je čuo razgovor u kojem su KP i SP spominjale pucnjavu, pušku koju treba nabaviti, spominjale su optuženog LP, da bi on mogao pucati na HP te su spominjale iznos od 500 ili 1.000 maraka. Međutim, iznijete tvrdnje optužene IP, u kojima ona dopušta mogućnost da je optuženi LP postupao radi ostvarenja novčane naknade, pri čemu ova optuženica (kao ni nitko od ispitanih svjedoka) ne potvrđuje da bi tom optuženiku novčana nagrada bila ponuđena ili plaćena, kao ni tvrdnja svjedoka BP da je načuo razgovor u kojem je uz pucnjavu, pušku i optuženog LP spomenut novčani iznos od 500 ili 1.000 DEM, po stavu suda ne predstavlja pouzdanu osnovu za zaključak o koristoljublju kao motivu zbog kojega je optuženi LP pucao na žrtvu HP.

38.2. Prije svega, kod ocjene vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka, sud je imao na umu da se sporni događaj dogodio prije više od 26 godina i da sjećanje kroz tako drugo razdoblje zasigurno slabi. Zbog navedenog, sud nalazi da se pojedine izdvojene tvrdnje nekih svjedoka, ako te tvrdnje nisu potvrđene drugim dokazima, ukazuju kao nepouzdani izvor saznanja o odlučnim činjenicama. Tako navod svjedoka BP o spomenutom iznosu od 500 ili 1.000 maraka (ili nekom drugom novčanom iznosu) nije potvrdio nitko drugi od ispitanih svjedoka, niti je tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP-a zabilježen razgovor iz kojeg bi proizlazilo da je optuženom LP bila ponuđena ili isplaćena novčana naknada. Nadalje, analizirajući njegov iskaz, sud je ocijenio da je svjedok BP iskazivao nedosljedno, pri čemu je čak tvrdio da je tek na raspravi saznao da je netko pucao na HP. Stoga, s obzirom na to iskaz svjedoka BP ne predstavlja pouzdanu osnovu za nedvojbeno utvrđenje o koristoljublju kao motivu postupanju optuženog LP, kraj činjenice da ta okolnost ne proizlazi iz drugih provedenih dokaza, to sud na strani optuženog LP nije našao dokazanom kvalifikatornu okolnost o njegovom postupanju iz koristoljublja.

39. Dakle, sud je utvrdio da je optuženi LP **.**.1998., postupajući u cilju da ga usmrti, iz vatrenog oružja ispalio dva hica na žrtvu HP i pri tom mu nanio šesnaest strijelnih rana sačmom u području leđa, stražnjice, lijeve podlaktice i obje noge, nakon čega je HP biciklom pobjegao, tako da optuženik nije uspio u ostvarenju svog nauma. Na opisani način ovaj je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 90. u vezi s člankom 33. KZ/97., za koje kazneno djelo je nastupila zastara.

39.1. Naime, s obzirom na vrijeme počinjenja djela – 15. svibnja 1998., inkriminirano postupanje optuženog LP pravno je označeno prema Kaznenom zakonu ("Narodne novine" broj 110/97.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, a prema kojem je za predmetno kazneno djelo iz članka 90. KZ/97. počinitelju bilo moguće izreći kaznu zatvora do općeg zakonskog maksimuma za tu vrstu kazne, dakle, u trajanju do 15 godina (članak 53. stavak 1. KZ/97.). Prema odredbi članka 86. tzv. novog Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.) ako se prije zastare kaznenog progona promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona. Nadalje, prema odredbi članka 81. stavka 1. alineja 2. KZ/11., kazneni progon zastarijeva nakon 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 10 godina, pa proizlazi da je u odnosu na kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 90. u vezi s člankom 33. KZ/97., s danom 15. svibnja 2023. (prije nego li je podignuta optužnica) nastupila zastara kaznenog progona.

40. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na to da nije dokazano da bi optuženi LP na štetu žrtve HP počinio kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz članka 91. u vezi s člankom 33. KZ/97., jer nije nedvojbeno utvrđena kvalifikatorna okolnost postupanja iz koristoljublja, dok je za osnovni oblik kaznenog djela iz članka 90. KZ/97. nastupila zastara, to je trebalo, na temelju odredbe članka 453. točke 3. ZKP-a, optuženog LP osloboditi optužbe za terećeno kazneno djelo.

41. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 149. stavku 1. ZKP-a, prema kojoj kad sud donese presudu kojom je optuženik oslobađa optužbe, tada troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Varaždin, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna Mavriček

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pisanom obliku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-39/2023

2. Optuženi LP, [adresa]

3. Optužena IP, [adresa]

4. Braniteljica opt. LP, odvjetnica LPR

5. Braniteljica opt. IP, odvjetnica Sonja Dušić-Poljak