REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5306/2020-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika JN iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa]. 29, Munchen, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JN isplatiti tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb iznos od 1.433,07 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 358,29 EUR- a i zatezne kamate koje teku na iznos od 1.433,07 EUR-a od 21. srpnja 2017. do 22. srpnja 2017.

III. Nalaže se tuženiku JN naknaditi tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.751,42 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odmjerava se privremenom zastupniku, odvjetniku Dejanu Pavloviću iz Zagreba, Bosutska 31, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknada za rad zastupanja tuženika JN u iznosu od 1.500,00 eura.

II. Nalaže se tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb trošak određen točkom I. ovog rješenja isplatit privremenom zastupniku, odvjetniku Dejanu Pavloviću, po pravomoćnosti presude, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. svibnja 2020. podnio tužbu protiv I. tuženika AN i II. tuženika JN.

2. II. tuženik, AN nije podnio odgovor na tužbu, slijedom čega je u odnosu na njega donesena presuda zbog ogluhe, poslovnog broja: P-2533/20-9 od 17. rujna 2020., dok je postupak u odnosu na II. tuženika JN (u daljnjem tekstu: tuženik) razdvojen rješenjem ovog suda, poslovni broj: P-2533/2020-10 od 18. rujna 2020.

3. Tužitelj u tužbi navodi da se 1. lipnja 2016. dogodila prometna nezgoda na križanju Ilice i Britanskog trga u Zagrebu prilikom čega je nastala imovinska šteta. Tom prilikom je AN upravljao taxi vozilom registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika za vrijeme dok je u organizmu imao 0,48 g/kg alkohola i za vrijeme dok mu je na snazi bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije (od 31.03.2016. – 30.06.2016.). AN predmetne zgode kretao se kolnikom Ilice desnom prometnom trakom u smjeru zapada. Neposredno nakon raskrižja sa zapadnim kolnikom Britanskog trga zaustavio je vozilo, a potom krenuo vožnjom unatrag bez upaljena sva četiri pokazivača smjera, te je dolaskom do raskrižja sa zapadnim kolnikom Britanskog trga stražnjim desnim dijelom vozila naletio na prednji desni dio osobnog vozila registarske znake [registarska oznaka] kojim je upravljao UN, a kretao se zapadnim kolnikom Britanskog trga desnom prometnom trakom od sjevera u smjeru juga, a u trenutku nezgode se uključio na kolnik Ilice skrećući udesno prema zapadu. Protiv AN se pred Prekršajnim sudom u Zagrebu vodio postupak pod poslovnim brojem Pp P-8711/16, a u kojem je AN, pozvan da se očituje o optužnom prijedlogu, izjavio da se smatra krivim, te je oglašen krivim za izazivanje prometne nezgode koju je skrivio vožnjom unatrag u vrijeme dok nije imao upaljena sva četiri pokazivača smjera, što je upravljao taksi vozilom u vrijeme dok je bio pod utjecajem alkohola od 0,48 g/kg, te što je upravljao vozilom u vrijeme dok mu je bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. S obzirom da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo kod tužitelja osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08102272129 to se tužitelju s odštetnim zahtjevom obratio vlasniku vozila registarske oznake [registarska oznaka], te je istome tužitelj 21. srpnja 2017. isplatio iznos od 13.496,84 kn. Isplaćen iznos predstavlja 50% troškova nastale imovinske štete, a koliko tužitelj drži da je vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] doprinio prometnoj nezgodi. Tužitelj se tuženiku obratio radi dogovora oko plaćanja u mirnom postupku, ali se tuženik oglušio, slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.791,34 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. srpnja 2017. do isplate, uvećano za troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su navodi iz tužbe netočni i neistiniti stoga u cijelosti osporava tužbu kako u pogledu osnovanosti tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Osporava svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu uz naknadu troška zastupanja privremenog zastupnika.

5. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je pojasnio da je tuženik imao zaključen ugovor o djelu s AN u svojstvu izvršitelja u ulozi vozača za tuženikovo društvo Transfer Darko j.d.o.o. Predmetni ugovor o djelu zaključen je 27. svibnja 2016., a nezgoda se dogodila 1. lipnja 2016., dakle, u vrijeme kad je za AN bila na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije (od 31. ožujka 2016. do 30. lipnja 2016.). Tužitelj nadalje ističe da bi prosječna osoba, koja vozilo u svojem vlasništvu prepušta drugoj osobi radi ostvarivanja imovinske koristi kroz zaključenje ugovora o djelu, upotrijebila dužnu pažnju i provjerila ima li ta osoba sve preduvjete i zakonske mogućnosti upravljati tim vozilom.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik o očevidu (list 6-7 i 101-103 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (poleđina lista 7 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 8 spisa), zapisnik od 8.06.2017. (poleđina lista 8 spisa), skica mjesta događaja (list 9 spisa), fotografije (list 9–14 spisa), ugovor o djelu (poleđina lista 14 spisa), zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 7.09.2016. pred Prekršajnim sudom u Zagrebu, posl. br. Pp P- 8711/16 (list 15 spisa), presuda Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. br. Pp P-8711/16 o15.09.2016. (list 16-17 spisa), polica osiguranja br. [broj police osiguranja] (poleđina lista 17 spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete, vrsta štete: 51 šteta na vozilu i/ili stvarima – IMŠ predmet 1605 1051 2219 (list 18 spisa), izvansudska nagodba s potvrdom o izvršenom plaćanju (list 19 i poleđina lista 19 spisa), fotografije, osobno iskaznica, vozačka dozvola i knjižica vozila (list 20-22 spisa), izvid štete, broj:160510512219/1 i dopunski izvid štete, broj:160510512219/2 (list 23 i poleđina lista 23 spisa), obračun visine štete – autoodgovornost, popravak vozila – kalkulacija/račun (list 24 spisa), račun Autokuće Habek, vl. IN (poleđina list 24-25 spisa), regresni zahtjevi od 30.08.2017. i 01.06.2018. (list 25 poleđina i list 26 spisa), uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 27-40 spisa), presuda zbog ogluhe ovog suda, poslovni broj P-2533/20 od 17.09.2020. (list 61-62 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 86-89 spisa), DVD mediji s videozapisom prometne nesreće i dokumentacijom I. PPP Zagreb (list 126 spisa), sud je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka (list 116-121 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje Berislava Šimunovića (list 129-134 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 170 spisa), tijekom postupka sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka MN (list 120-121 spisa), dopunski je saslušao vještaka Berislava Šimunovića (list 148 spisa) te je saslušao svjedoka AN (list 188 spisa) i tuženika (list 189 spisa). Sud je također pročitao zahtjev za izdavanje uvjerenja da se ne vodi kazneni postupak (list 191 spisa) i prekršajni spis u Zagrebu, poslovni broj Pp P-8711/16 u prilogu spisa.

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja u vezi s prometnom nesrećom koja se dogodila 1. lipnja 2016. u Zagrebu, na križanju Ilice i Britanskog trg, u iznosu od 1.791,34 eura (13.496,84 kn).

9. Među strankama nije sporno da se 1. lipnja 2016. dogodila prometna nezgoda u kojoj je kao vozač taxi vozila, registarske oznake [registarska oznaka] sudjelovao AN te da je upravljao vozilom u vlasništvu tuženika. Nije sporno niti da je u prometnoj nezgodi sudjelovao i CN koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Također, nije sporno da je u štetnom događaju nastala imovinska šteta te da je tužitelj isplatio GN iznos od 13.496,84 kn, a što predstavlja 50% od ukupnog iznosa procijenjene štete.

10. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno, u kojem je omjeru vozač vozila u vlasništvu tuženika doprinio nastanku štetnog događaja, slijedom čega je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz zapisnika o očevidu, podataka o prometnoj nezgodi, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika i presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-8711/16 proizlazi da je AN **.**.2016. u 00,34 sati u Zagrebu upravljao osobnim vozilom s natpisom "taxi", registarskih oznaka [registarska oznaka], sjevernom kolničkom trakom ulice Ilica, desnom prometnom trakom u smjeru zapada, da je prošao zapadni kolnik Britaksnog trga, zaustavio automobil, te na kraćem dijelu ceste krenuo vožnjom unatrag u smjeru istoga, a da za vrijeme kretanja unatrag na vozilu nije imao upaljena sva četiri pokazivača smjera.

12. Iz police za automobilska osiguranja broj 08102272129 i iz zapisnika o očevidu, utvrđeno je da je u trenutku štetnog događaja vlasnik vozila kojim je upravljao AN i osiguranik prema ugovoru o osiguranju bio tuženik, JN, [adresa].

13. Pregledom fotodokumentacije i CD-a (list 126 spisa) kao i očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja (svjedok UN) ispred raskrižja, za svoj smjer kretanja, imao prometne znakove "STOP" (obvezno zaustavljanje) i "Obvezan smjer desno", dok je iz pregleda snimke nadzornih kamera utvrđeno da se svjedok AN na kraćem dijelu ceste kretao vožnjom unatrag bez uključenih pokazivača smjera.

14. Iz iskaza svjedoka MN sud je utvrdio da je predmetnog dana bilo kasno navečer, oko 23:00-00:00 sati, da je svjedok upravljao osobnim vozilom zapadnom stranom Britanskog trga i dolaskom do raskrižja s Ilicom, vozeći brzinom hoda pješaka, pogledao je u lijevo, te kako nije bilo drugih vozila, počeo je obavljati radnju skretanja desno odakle se vozilo vožnjom unazad većom brzinom zabilo u prednji dio njegovog vozila. Iz iskaza svjedoka proizlazi da nije očekivao vozilo iz suprotnog smjera, promet je bio uobičajen za to vrijeme, uglavnom tramvaj i nekoliko pješaka.

15. Sud je u bitnome prihvatio iskaz svjedoka te ga je ocijenio životno logičnim i uvjerljivim. Iz iskaza svjedoka nedvojbeno proizlazi da svjedok nije stao na znaku "STOP" prilikom uključivanja u promet sa sporedne kolničke trake, niti je provjerio nailazi li mu biciklist, pješak ili drugo vozilo s desne strane već je lakomisleno zaključio da s desne strane neće naići vozilo jer se radi o jednosmjernoj cesti na kojoj je obvezan smjer kretanja prema istoku. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da se kretao brzinom hoda pješaka jer iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi da je brzina kretanja vozila svjedoka oko 10 km/h, što je dakako više nego prosječna brzina kretanja pješaka. Međutim, navedeno ni na koji način ne mijenja utvrđenje suda da svjedok nije zaustavio svoje vozilo na znaku "STOP" i propustio sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska pa sve da je svjedok i vozio manjom brzinom, njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja je neupitna.

16. Naime, odredbom čl. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015 i 108/2017 ZSPC) propisano je da vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, dok je čl. 58. stavkom 1. i 2. ZSPC-a propisano da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju te da je vozač dužan na dovoljnoj udaljenosti pred raskrižjem vozilom zauzeti položaj na onoj prometnoj traci kojom mora proći kroz raskrižje.

17. Sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem sa zadatkom vještaku utvrditi dinamiku nastanka štetnog događa, mogućnost izbjegavanja štetnog događaja od strane oba sudionika i visinu štete na vozilu [registarska oznaka].

18. Vještak Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju naveo je da je u ovom štetnom događaju vozilo tuženika sa stražnjim dijelom došlo u kontakt sa prednjim desnim dijelom vozila osiguranika tužitelja. Mjesto sudara se nalazilo u raskrižju Ilice sa zapadnim kolnikom Britanskog trga, i to u desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika Ilice. Brzina vozila osiguranika tužitelja u trenutku sudara iznosila je oko 10 km/h, dok je sudarna brzina vozila tuženika iznosila oko 10 do 15 km/h. Vozilo osiguranika tužitelja je prilikom uključivanja iz zapadnog kolnika Britanskog trga u Ilicu s prednjim desnim dijelom došlo u kontakt sa stražnjim desnim dijelom vozila tuženika, koji se vožnjom unatrag kretao sjevernim kolnikom Ilice. U trenutku štetnog događaja promet u raskrižju je bio reguliran prometnim znakovima. Osiguranik tužitelja je ispred raskrižja, za svoj smjer kretanja imao prometne znakove "STOP-obavezno zaustavljanje" i "Obvezan smjer desno". Stoga se prije uključivanja na kolnik Ilice radnjom skretanja desno, morao zaustaviti i propustiti sva vozila koja su se kretala Ilicom, pa tako i vozilo tuženika iako se isto kretalo vožnjom unatrag. Tek nakon prolaska vozila tuženika raskrižjem, osiguranik tužitelja je mogao pokrenuti svoje vozio i skrenuti u raskrižju desno, čime bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut. Da se kolnikom Ilice vozilo tuženika nije kretalo vožnjom unatrag, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. U predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja nastala je djelomična šteta u iznosu od 26.993,69 kn odnosno 3.582,68 eura.

19. Vještak Berislav Šimunović je na ročištu održanom 31. svibnja 2023. ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Dodatno je pojasnio da osiguranik tužitelja ispred raskrižja nije stao na znak "STOP" što je vidljivo iz snimki nadzornih kamera dok se vozač vozila u vlasništvu tuženika, AN, u trenutku kontakta kretao vozilom unazad i nije imao uključene pokazivače smjera.

20. Nakon ovako obrazloženog nalaza i mišljenja stranke nisu imale prigovore na nalaz i mišljenje te ga i sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, objektivan, sveobuhvatan i sačinjen prema pravilima struke.

21. Odredbom članka 50. stavkom 1. i 2. ZSPC propisano je da vozač koji se namjerava kretati vozilom unatrag može to učiniti samo na kratkom dijelu ceste i ako time ne ugrožava ili ne ometa druge sudionike u prometu te da za vrijeme kretanja unatrag na vozilu moraju biti uključeni svi pokazivači smjera.

22. Sukladno čl. 23. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opomeni na cesti (Narodne Novine, broj 92/2019, dalje Pravilnik) propisano je da je znak "STOP" znak izričite naredbe koji označava mjesto ispred koje se vozilo mora zaustaviti kako bi propustilo vozila ili ostale sudionike u prometu koji se kreću cestom s prednošću prolaska.

23. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da postoji podijeljena odgovornost za nastanak štetnog događaja, a prema mišljenju ovog suda, veća je odgovornost na strani svjedoka MN koji nije zaustavio vozilo na znaku "STOP" te time nije dao prednost vozilima i pješacima koji dolaze s lijeve i desne strane na cesti na kojoj postoji prednost prolaska, a na koju se uključuje. Dakle, sud je utvrđenja da prednost imaju vozila koja dolaze s ceste koja je označena kao glavna cesta, a vozač sa znakom "STOP" mora im omogućiti nesmetan prolaz neovisno o tome kreću li se vozila glavnom cestom na propisan način. Stoga sud cijeni odgovornost svjedoka MN za nastanak štetnog događaja u omjeru od 60%. S druge strane, svjedok AN ugrozio je sebe i ostale sudionike u prometu time što se tijekom noći (u 00:35 sati) kretao jednosmjernom cestom vožnjom unatrag bez uključenih pokazivača smjera te time sud cijeni njegovu odgovornost sa 40%.

24. Sud je nadalje proveo dokaz saslušanjem svjedoka AN koji je naveo da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen u firmi tuženika kao vozač. Tuženik je provjeravao njegove osobne podatke prije nego što ga je zaposlio pa tako i je li kažnjavan i ima li važeću vozačku dozvolu. Te podatke osim tuženika provjeravao je i Uber. U to vrijeme koliko se sjeća nije imao zabranu upravljanja motornim vozilom. Naveo je da nije provjeravao vlasništvo vozila koje mu je dodijeljeno u svrhu rada, ali pretpostavlja da je bilo u vlasništvu tuženika. Svjedoku je predočen ugovor o djelu od 27.05.2016. nakon čega je naveo da je na ugovoru njegov potpis. Na upit je li dao tuženiku na uvid svoju važeću osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu ili potvrdu o nekažnjavanju, svjedok je odgovorio potvrdno. Također je naveo da tuženik nije imao razloga sumnjati da bi svjedok imao zabranu upravljanja motornim vozilom s obzirom da je na sastanke dolazio motornim vozilom.

25. Sud nije povjerovao navodima svjedoka u dijelu u kojem navodi da u vrijeme štetnog događaja nije imao zabranu upravljanja motornim vozilom jer je isto proturječno njegovom iskazu koji je dao u prekršajnoj postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pp P-8711/16, kada je iskazao "točno je da sam upravljao navedenim vozilom za vrijeme dok mi je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije koja je trajala od 31.3. do 30.6.2016.", kao i preostalim materijalnim dokazima koji se nalaze u ovom spisu.

26. U preostalom dijelu sud je povjerovao iskazu svjedoka, pa tako i u dijelu u kojem navodi da je dao tuženiku na uvid svoju osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu i potvrdu o nekažnjavanju te da je na sastanke dolazio vozilom zbog čega tuženik nije imao razloga sumnjati da bi svjedok imao izrečenu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom.

27. Sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika koji je naveo da je bio upravitelj prijevoza u trgovačkom društvu pod nazivom Transfer Darko j.d.o.o. čiji je bio osnivač i direktor. Tuženik je naveo da prije nego li bi zaposlio vozača, provjeravao je vjerodostojnost dokumenata te nikada ne bi dao na korištenje vozilo da je sumnjao da svjedok AN ima zabranu upravljanja motornim vozilom. Prije nego li je zaključen ugovor, zatražio je od svjedoka AN na uvid njegovu važeću osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu i potvrdu o nekažnjavanju u prilog čemu je u spis predao kopiju zahtjeva za izdavanje uvjerenja da se ne vodi kazneni postupak potpisan od strane AN. Ističe da nije mogao pronaći druge dokumente, ali da bez dostavljenog uvjerenja o nekažnjavanju svjedok nije mogao izaći na cestu niti bi Uber dopustio aktivaciju računa bez dostavljenog uvjerenja o nekažnjavanju. Ističe da se uvjerenje o nekažnjavanju odnosi samo na kaznene postupke, a da je izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom prekršajna sankcija koju u ono vrijeme nije nikako mogao provjeriti je li izrečena.

28. Sud je ocijenio iskaz tuženika istinitim, životnim i uvjerljivim, međutim, tuženik svoj iskaz tijekom postupka nije potkrijepio materijalnom dokumentacijom, odnosno, nije dostavio uvjerenje o nekažnjavanju koje glasi na svjedoka AN, a koje spominje u svom iskazu već je u spis predao samo zahtjev za izdavanje uvjerenja o nekažnjavanju koje je AN predao prije zaključenja ugovora o djelu. Također, sud smatra da je tuženik kao osoba koja daje na korištenje vozilo u svojem vlasništvu, a koja je ujedno i direktor društva koje sklapa ugovore o djelu čija je svrha stjecanje dobiti, morao postupati s dužnom pažnjom, većom nego li prosječna osoba te znajući da se sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ne evidentiraju u potvrdi o nekažnjavanju niti u novoj vozačkoj dozvoli, tuženik je bio dužan dokazati da se obraćao nadležnom tijelu i tražio podatke o vođenju prekršajnog postupka ili izrečenim mjerama, posebno u situaciji kada je predmet poslovanja tuženika prijevoz osoba i zapošljavanje vozača.

29. Člankom 24. stavkom 1. točkom 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP) propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane upotrebe inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske.

30. Člankom 1069. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015 dalje ZOO) propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. 31. Člankom 1072. stavkom 2. i 4. ZOO-a propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

32. Sukladno članku 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok je člankom 1066. stavkom 1. i 4. ZOO-a propisano da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi. Vlasnik opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

33. Člankom 1067. stavkom 2. ZOO-a vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

34. S obzirom da je sud iz provedenih dokaza utvrdio da je tuženik povjerio vozilo čiji je on vlasnik svjedoku AN, te da je svjedok AN upravljao vozilom u trenutku kada mu je bila izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a da tuženik u smislu čl. 219. ZPP-a nije uspio dokazati da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe (čl. 1067. st. 2. ZOO-a), sud je utvrdio odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u utvrđenom omjeru u visini 40%. S obzirom da je vještak prometne struke naveo da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od 3.582,68 eura, a na koji izračun stranke nisu imale primjedbi te ga i sud prihvaća, 40% od navedenog iznosa iznosi 1.433,07 eura.

35. Iz dokaza dostavljenih u spis, prije svega potvrde o izvršenom plaćanju (list 19 spisa) proizlazi da je tužitelj s navedenog osnova isplatio svjedoku GN iznos od 1.791,36 eura (s obračunatim postotkom za nastanak štetnog događaja od 50%) i to 21. srpnja 2017., dok je sud utvrdio osnovanim iznos od 1.433,07 eura, s obračunatom suodgovornošću za nastanak štetnog događaja od 40% na strani svjedoka AN, odnosno, 60% na strani svjedoka MN.

36. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na navedeni iznos od idućeg dana od dana uplate, odnosno, od 22. srpnja 2017. do isplate, a ne od 21. srpnja 2017. kako to tužitelj tužbom potražuje.

37. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Stoga je sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos 1.433,07 eura tekućih od idućeg dana od dana dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO.

38. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

39. Slijedom svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja osnovano za isplatu iznosa od 1.433,07 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2017., dok je za razliku između utuženog i dosuđenog iznosa u visini od 358,29 eura i za zatezne kamate koje teku na iznos od 1.433,07 eura od 21. srpnja 2017. do 22. srpnja 2017. odbijen tužbeni zahtjev, a kako je navedeno u točki I. i II. izreke presude.

40. Rješenjem ovog suda, poslovni broj: P-5306/20-6 od 1. prosinca 2020. tuženiku je postavljen privremeni zastupnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu iz razloga navedenih u čl. 84. st. 2. toč. 4. ZPP-a. Privremeni zastupnik razriješen je dužnosti raspravnim rješenjem od 30. siječnja 2025. jer se tuženik pojavio pred sudom.

41. Prije zaključenja glavne rasprave privremeni zastupnik postavio je zahtjev za naknadu troškova (čl. 164. ZPP-a) koji sud nalazi djelomično osnovanim.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. ZPP-a slijedom čega privremenom zastupniku pripada pravo na trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT)), sastav podneska od 10. siječnja 2022. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 18. siječnja 2022., 17. svibnja 2022., 31. svibnja 2023., 19. listopada 2023. i 30. siječnja 2025. 5 x 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), odnosno sveukupno 600 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i pripadajući iznos PDV-a (Tbr. 46 OT) od 25% iznosi 1.500,00 eura.

43. Nije priznat trošak sastava podneska od 26. listopada 2022. kojim se privremeni zastupnik očituje na nalaz i mišljenje vještaka i podnesak od 21. prosinca 2023. jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

45. Prema najnovijim odlukama Vrhovnog suda RH privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Rev 169/2021 od 11. siječnja 2023.), čime je Vrhovni sud RH ustanovio praksu suprotnu ranijem Zaključku Vrhovnog suda RH usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 11.03.2022. Su IV-87/2022.

46. Kako tužitelj tijekom postupka nije predujmio sredstva na ime naknade za rad privremenog zastupnika, u skladu s odredbom čl. 85. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

47. Odluka o troškovima postupka utemeljena je čl. 151., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT). Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 80,00%, dok je u dokazivanju pravne osnove, prema slobodnoj ocjeni suda, uspio sa 90,00%, što ukupno iznosi 170,00%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 85,00%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 20,00%, dok je u pogledu osporavanja pravne osnove uspio sa 10,00%, što ukupno iznosi 30,00%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 15,00% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 85,00% oduzeti postotak tuženika tj. 15,00%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 70,00%.

48. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 100 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), za sastav podneska od 11. svibnja 2021. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na pet ročišta održana 18. siječnja 2022., 17. svibnja 2022., 31. svibnja 2023., 19. listopada 2023. i 30. siječnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) i iznos PDV-a od 25,00% (Tbr.46 OT) iznosi 1.562,50 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i na presudu u iznosu od 66,36 eura te trošak oglasa u Narodnim Novinama u iznosu od 59,73 eura. Također, priznat je tužitelju trošak zastupanja privremenog zastupnika u iznosu od 1.500,00 eura i trošak privođenja svjedoka AN u iznosu od 129,38 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 3.351,15 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 70,00% u iznosu od 2.346,23 eura. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma vještačenja po vještaku prometne struke u iznosu od 405,19 eura bez obzira na uspjeh u parnici, a s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

49. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak tužitelja koji mu je tuženik dužan podmiriti iznosi 2.751,42 eura, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

50. Sud je našao neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava podnesaka od 20. studenoga 2020. i 10. listopada 2022. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. svibnja 2021. preko dosuđenog iznosa jer se isti ne smatra obrazloženim u smislu Tbr. 8/1 OT. Tužitelj nema pravo potraživati dva troška pristojbe na tužbu bez obzira što je postupak razdvojen, naime, isti je započeo jednom tužbom. Tužitelj je mogao navedeni trošak potraživati u postupku u kojem je donesena presuda zbog ogluhe. Trošak nazvan "ostalo" od 8. srpnja 2020. i 13. studenoga 2023. u iznosu od po 2,65 eura nije određen niti je jasno na što se odnosi. Isto tako, iz spisa ne proizlazi na što se odnosi trošak nazvan "predujam - FINA" od 16. studenoga 2020. stoga navedeni troškovi nisu priznati sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku

3. odvjetniku Dejanu Pavloviću putem e-komunikacije