Poslovni broj Pr-172/2022-49

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Žuvela d.o.o. Hvar, Ulica uvala Vira 5, OIB: 67047530380, zastupanog po ĐĆ, direktoru Društva, a ovaj po punomoćniku Juri Strgačiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. veljače 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. srpnja 2022. kojom tuženik otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11. siječnja 2019. nedopuštena i da radni odnos stranaka nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto komercijalista – prodajnog predstavnika, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 500,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.214,53 Eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆĆ iz [adresa] (dalje: tužitelj) 29. kolovoza 2022. ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika Žuvela d.o.o. [adresa] (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužitelj s tuženikom kao poslodavcem imao zasnovan radni odnos za radno mjesto komercijalista – prodajnog predstavnika, a sve temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. siječnja 2019. Tim Ugovorom kao mjesto rada da je određeno sjedište tuženika ili njegovi izdvojeni pogoni, a tužitelj da je poslove svog radnog mjesta obavljao za područje izdvojenog pogona u Benkovcu odnosno na području zadarske županije, posljedično čemu da je za odlučivanje u ovom sporu nadležan Općinski sud u Zadru. Tužitelj da je najprije 30. lipnja 2022. donio odluku o otkazu navedenog ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu, koju je tužitelju uručio sa zahtjevom da ju potpiše, a koju da je tužitelj odbio potpisati iz razloga što ne odgovara istini, budući da kod tuženika nisu nastupili poslovni razlozi koji bi imali za posljedicu otkazivanje ugovora o radu tužitelja. Drugim riječima, kod tuženika da nisu postojali takvi razlozi koji bi „prijetili padu prihoda“ poslodavca, kako je to navedeno u označenoj odluci. Takav otkaz koji se zasniva na neistinitim tvrdnjama da tužitelj nije htio potpisati te je od tuženika zatražio da mu isplati ugovorene iznose i to bonus za 2018/2019 godinu u iznosu od 13.500,00 kn, povećanje osnovice plaće za 2.500,00 kn počevši od 2020. godine te godišnji bonus u iznosu od 48.000,00 kn za 2020. te za 2021. godinu. Označene iznose da se direktor tuženika obvezao isplatiti radnicima među kojima je bio i tužitelj, o čemu da svjedoči dokument potpisan od radnika i direktora g. ĐĆ. Zahtjev za isplatu ovih iznosa da će biti predmet zasebnog postupka. Nadalje, a s obzirom da tuženik nije želio ispuniti svoje obveze te obzirom da tužitelj nije htio potpisati odluku o fiktivnom poslovno uvjetovanom otkazu, to da je kod tuženika izazvalo revolt i donošenje nove odluke, ovaj put Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 06. srpnja 2022. koju je tuženik zaprimio 18. srpnja 2022. Ovdje tužitelj ukazuje na pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/06) održanoj 24. travnja 2006. broj Su-IV-1/06 prema kojem poslodavac nije ovlašten bez pristanka radnika promijeniti svoju odluku o otkazu ugovora o radu. Nakon zaprimanja Odluke o izvanrednom otkazu, tužitelj da je sukladno čl. 133. Zakona o radu 01. kolovoza 2022. tuženiku uputio zahtjev za zaštitu prava, protiveći se odluci o izvanrednom otkazu s prijedlogom da tuženik kao poslodavac preispita svoju odluku i zahtjevom da tužitelja vrati na poslove njegova radnog mjesta, što da je tuženik odbio dopisom koji je tužitelj zaprimio 17. kolovoza 2022. U tom dopisu da je tuženik konstatirao kako je Zahtjev za zaštitu prava tužitelja zaprimio 06. kolovoza 2022. Tužitelj da se Odluci o izvanrednom otkazu usprotivio budući da je ista nezakonita iz razloga jer se zasniva na tvrdnjama koje da ne odgovaraju istini. Naime, kao razlog otkazivanja da se navodi da je tužitelj zadržao za sebe gotovinski iznos novca od 67.837,75 kn dobiven od PĆ, CĆ, ŠĆ, DĆ i ZĆ, što da naprosto nije točno i što da demantiraju vlastoručno potpisane izjave navedenih osoba, koje da su tuženiku i dostavljene uz zahtjev za zaštitu prava tužitelja. Ono što jest točno da je to da je tuženik primao ogromne gotovinske iznose, koje ne prikazuje u poslovnim knjigama, za što da postoje svjedoci i dokumenti. Dakle, tuženik da je taj koji prima ogromne gotovinske iznose, koje ne prikazuje u poslovnim knjigama, zbog razloga dobro poznatih samom tuženiku. Nadalje, pobijanom Odlukom o izvanrednom otkazu da se tužitelju stavlja na teret da je oštetio poslodavca za iznos od 19.400,00 Eura na način da je klijentu DĆ kao vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] predao izjavu sadržaja „Dana 20.01.2022. kupac je predao avans u iznosu od 19.400,00 eura u svrhu kupnje lignje. Roba će biti isplaćena po dolasku.“, a koju da nije potpisao direktor tuženika niti da je znao za istu. Takvo što da je neistinito, budući da tužitelj nikada nije zadržao za sebe gotovinske iznose od kupaca tuženika. Stvarni razlog otkazivanja da je zahtjev tužitelja da tuženik ispuni preuzete obveze te protivljenju načinu poslovanja i ogromnim gotovinskim transakcijama tuženika. Da je navedeni razlog neistinit da ukazuje i to da je spomenuta izjava pečatirana službenim pečatom tuženika kojem da tužitelj kao radnik nije imao pristup, već da pristup istom ima samo za to ovlaštena službena osoba i ovu da je izjavu pečatirao upravo direktor g. ĐĆ. Konačno, dio kupljene lignje da je i isporučen kupcu za vrijeme trajanja radnog odnosa, što da kupac može posvjedočiti i koja činjenica da tuženiku nije mogla ostati nepoznata, a što da se može utvrditi i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Naime, tvrdi da je vrlo lako utvrditi je li tuženik fakturirao navedenu transakciju, kolika količina lignji je isporučena sukladno poslovnim knjigama tuženika i za koji je iznos tuženik zadužio kupca te je li po toj osnovi obračunao PDV. Ono što tužitelj posebno ukazuje je da navodi tuženika da bi za spomenutu izjavu saznao tek kasnije, a da ne specificira točno vrijeme saznanja, ukazuje dovoljno samo po sebi. U svakom slučaju da iz navedenog proizlazi kako odluka poslodavca o izvanrednom otkazu nije pravovremena, a budući da za donošenje odluke u izvanrednom otkazu postoje prekluzivni rokovi. Slijedom navedenog tužitelj ovom tužbom traži da sud utvrdi da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. srpnja 2022. kojom tuženik otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11. siječnja 2019. nedopuštena i da radni odnos stranaka nije prestao te da naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto komercijalista – prodajnog predstavnika. Tužitelj traži i naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 15. rujna 2022. tuženik osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Navodi da su točni navodi tužbe kako su parnične stranke bile u radnom odnosu temeljem ugovora o radu te da je tužitelj kao radnik poslove obavijao na podruju zadarske županije. Osim ovih, preostali navodi tužitelja da su mahom netočni i neosnovani. Tako da je netočno da je tuženik kao poslodavac 30. lipnja 2022. donio odluku o otkazu ugovora o radu - poslovno uvjetovani otkaz. Odluka koju je tužitelj dostavio kao dokaz toj tvrdnji da nikada nije donesena od strane tuženika, a također da je netočno kako tužitelj nije želio potpisati predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu - poslovno uvjetovani otkaz te da je zatražio od direktora tuženika, ĐĆ, isplatu ugovorenih iznosa. Tuženik da nikada nije tužitelju dao na potpis odluku o otkazu ugovora o radu - poslovno uvjetovani otkaz, budući da se takva odluka niti ne dostavlja radniku na potpis, a pogotovo kraj činjenice da predmetna odluka nikada nije donesena od strane tuženika pa da stoga nije jasno što bi to tužitelj trebao potpisati. Što se tiče bonusa te povećanja osnovice plaće, tuženik ističe kako tužitelj na iste nije imao pravo. Naime, odnos tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca da je isključivo i jedino reguliran Ugovorom radu, a u kojem da je definiran iznos plaće, ali ne i povećanje place ili isplata bonusa. Tuženik je mišljenja kako tužitelj u predmetnoj tužbi navodi nekakvu odluku o otkazu ugovora o radu - poslovno uvjetovani otkaz te isplatu bonusa te povećanje osnovice plaće isključivo kako bi se fokus odmakao od donesene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ali i kako bi opravdao činjenice da je navedena odluka o izvanrednom otkazu uopće donesena. Tvrdi da je apsolutno netočan navod tužitelja da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovor o radu donio iz revolta jer da nije želio ispuniti svoje financijske obveze prema tužitelju kao i zbog toga što tužitelj nije želio potpisati odluku o fiktivnom poslovno uvjetovanom otkazu. Opet ponavlja nelogičnost ovakve tvrdnje tužitelja budući da je tuženik imao namjeru donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tada bi je i donio, a ne bi trebao tražiti da takvu odluku potpiše i tužitelj, što da jednostavno nije logično. Što se tiče financijskih obveza tuženika iz radnog odnosa prema tužitelju, ističe kako je tuženik uredno isplaćivao tužitelju plaću te da nikada između njih nije bilo nikakvih sukoba ili nejasnoća glede toga, u svezi s čime tuženik ukazuje na nelogičnost takve tužiteljeve tvrdnje jer da isti tvrdi da je tražio povećanje osnovice plaće te isplatu bonusa i to sve za period od 2019. godine pa nadalje, a da je tužitelj na isto imao pravo valjda da bi to tražio i prije, dakle, u periodu od 2019. godine do predmetnog perioda (srpanj 2022. godine). Što se tiče pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tuženik da je 01. srpnja 2022. došao do saznanja kako je tužitelj u više navrata tijekom 2022. godine isporučio robu (ribu i riblje proizvode) poslovnim partnerima tuženika, primio od istih gotovinu te istu tada, odnosno na dan kada je izvršio isporuku robe niti kasnije, nije predao tuženiku odnosno kod tuženika na blagajnu već je istu zadržao za sebe, na koji da je način oštetio tuženika. Na opisani način da je tužitelj za sebe zadržao novčani iznos od ukupno 67.837,75 kn, a za koji iznos da je oštetio tuženika i to tako što je klijentu tuženika PĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt] (konoba Udica u Kukljici) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 31.962,00 kn koji da potom nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika CĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt] (restoran i hotel [obrt] u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 14.433,00 kn koji da potom nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika ŠĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt] (konoba [obrt] u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 10.072,50 kn koji da potom nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] (restoran [obrt] u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 10.000,00 kn koji da potom nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika ZĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo More (konoba More u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 1.370,25 kn koji da potom nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe. Osim na opisani način, tužitelj da je oštetio tuženika i za novčani iznos od 19.400,00 eura tako što je klijentu tuženika DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] (restoran [obrt] u [adresa]) predao u posjed izjavu sadržaja „Dana 20.01.2022. kupac je predao avans u iznosu od 19.400,00 eura u svrhu kupnje lignje. Roba će biti isporučena po dolasku.", a koju nije potpisao zakonski zastupnik tuženika niti je znao za istu sve do 04. srpnja 2022. kada je stupio u kontakt s navedenim poslovnim partnerom. Iz razgovora sa poslovnim partnerom tuženik odnosno zakonski zastupnik istoga da je saznao da je tužitelj 20. siječnja 2022. u gotovini od DĆ kao vlasnika obrta [obrt] preuzeo novčani iznos od 19.400,00 eura te istome predao u posjed prije navedenu izjavu. Tužitelj da nikada nije navedeni novčani iznos predao na blagajnu tuženika već da je isti zadržao za sebe, a niti da je ikada tuženiku rekao za predmetnu izjavu. U međuvremenu da je tužitelj određenu robu tuženika isporučio ovom poslovnom partneru, međutim, od istoga da nije uzimao gotovinu pravdajući isto već prije uzetim avansom. Dakle, tuženik da je kao poslodavac predmetnu odluku donio iz razloga što je tužitelj kao radnik opisanim postupanjem počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Osim što je tužitelj opisanim postupanjem počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, po stavu tuženika isti da je opisanim postupanjem ostvario i bitna obilježja kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. s. 2. Kaznenog zakona kao i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. Kaznenog zakona te prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona. Što se tiče pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje tužitelj navodi u tužbi, tuženik ističe kako isto nije primjenjivo u konkretnom slučaju jer da tuženik nije mijenjao odluku o otkazu ugovora o radu već da je donesena isključivo Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, dok da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nikada nije donesena. Što se tiče pisanih izjava koje tužitelj dostavlja uz tužbu, tuženik da ne može biti siguran tko je sastavio odnosno tko je potpisao ove izjave. Također, u tim izjavama da se sasvim općenito navodi da određena osoba nije predala tužitelju gotovinske iznose, međutim, da se ne navodi nikakav kontekst glede isplata. Tako da nije navedeno da li su ove osobe (poslovni partneri tuženika) ikada u poslovanju sa tuženikom račune za isporučenu robu plaćali u gotovini ili ne i slično. Ono što je nesporno da je to da je tužitelj, dok je bio u radnom odnosu sa tuženikom, vršio dostavu robe poslovnim partnerima tuženika (između ostalih i onim koji se navode u predmetnim izjavama), istima izdavao gotovinske račune te od istih preuzimao gotovinu. U konkretnom slučaju da je tužitelj prilikom dostave robe poslovnim partnerima tuženika, i to onim prethodno navedenim, izdao odnosno predao gotovinske račune, a da gotov novac potom nikad nije predao na blagajnu tuženika. Naravno da takvo postupanje kod tuženika kao poslodavca predstavlja teško kršenje radnih obveza i radne discipline te izravno nanosi materijalnu štetu tuženiku. Što se tiče poslovnog partnera DĆ vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] (restoran [obrt] u [adresa]) tuženik ponavlja da je tek 04. srpnja 2022. saznao da je tužitelj ovom poslovnom partner predao prije navedenu izjavu 20. siječnja 2022. te od istoga u gotovini preuzeo novčani iznos od 19.400,00 eura kao i da nikada nije navedeni novčani iznos predao na blagajnu tuženika već je isti zadržao za sebe. Zakonski zastupnik tuženika da sve do 04. srpnja 2022. nije imao saznanja da takva izjava postoji. Tuženik osporava da bi potpis na istoj bio potpis zakonskog zastupnika tuženika, ĐĆ te smatra da je izjavu potpisao tužitelj, ovo uspoređujući potpis na izjavi sa tužiteljevim potpisom na zahtjevu za zaštitu prava. Što se tiče pečata tuženika, tvrdi da je netočan navod kako tužitelj kao radnik nije imao pristup pečatu tuženika budući je isti jako dobro znao tko od zaposlenika ima takav pečat te je isti mogao uzeti kako bi pečatirao predmetnu izjavu. Ukoliko tužitelj bude osporavao da je on potpisao predmetnu izjavu, tuženik predlaže provesti grafološko vještačenje. Slijedom svega prethodno navedenog tuženik predlaže sudu da nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U podnesku predanom sudu na pripremnom ročištu 27. listopada 2022. tuženik navodi da je nakon razgovora sa klijentom tuženika OĆ vl. [obrt] te nakon pregledavanja snimki svojih nadzornih kamera, došao da saznanja da ovaj klijent nije kupio robu koja se navodi u narudžbenicama, otpremnicama odnosno račinama maloprodaje koje tuženik dostavlja uz taj podnesak, a koji se odnose na tog klijenta, već da je tužitelj izvršio internu narudžbu na ime ovog poslovnog partnera, temeljem iste da je sačinjena otpremnica temeljem koje da je tužitelj osobno preuzeo predmetnu robu na prijevoz, izdao račun maloprodaje (gotovinski račun) te istu robu odvezao negdje te ju vjerojatno prodao nekoj trećoj osobi te primijeni novčani iznos zadržao za sebe. Dakle, predmetna roba koja je navedena u internoj narudžbenici, otpremnici i računu izdanom na ime ovog klijenta (U.O. Kamena Dalmacija) da nije nikada dostavljena istome, već nekoj trećoj osobi. Pri tome tuženik napominje da je tužitelj izvršio prethodno navedene radnje (interna narudžbenica, otpremnica, račun maloprodaje, preuzimanje robe), međutim, predmetnu robu (12,421 kg smrznutog bifteka) da je vratio kod tuženika uz objašnjenje da kupcu ta roba nije odgovarala (kupac da tu robu nije niti naručio, niti ju je pregledao niti vratio), zbog čega da je predmetni račun storniran, međutim, tužitelj da je odmah potom izvršio novu internu narudžbu na istog klijenta, da je sastavljena otpremnica, izdan račun maloprodaje te je tužitelj osobno preuzeo robu (sada veću količinu od 121,76 kg smrznutog bifteka) te je odvezao negdje, a istu je ili zadržao za sebe ili je prodao nekoj trećoj osobi. U svakom slučaju, tužitelj da je ovim oštetio tuženika za iznos izdanog računa za otuđenu robu (121,76 kg smrznutog bifteka) u iznosu od 31,962,00 kn. Dalje tuženik ističe to da činjenica da je upravo tužitelj isporučio predmetnu robu u odgovor na tužbu navedenim kupcima proizlazi iz činjenice što je upravo tužitelj vršio kod tuženika narudžbe predmetne robe. Naime, iza svake pojedine narudžbe da stoji određeni radnik kod tuženika, odnosno narudžbe da se vrše u posebnom programu u kojem da svaki pojedini radnik može izvršiti narudžbu isključivo za sebe, a ne i za nekog drugog radnika. Temeljem tako izvršene narudžbe da se sastavlja otpremnica za predmetnu robu, roba se predaje na prijevoz te se u konačnici izdaje i račun maloprodaje (gotovinski račun). Upravo na taj način da tuženik može pratiti tko je od njegovih radnika vršio narudžbe za kojeg kupca odnosno poslovnog partnera te tko je isporučio određenu robu, koliko je gotovine uprihodio od kupaca, a u konačnici da se takav iznos gotovine trebao položiti na blagajni tuženika.

4. U podnesku dostavljenom sudu 25. studenog 2022. kojim se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu i podneska predanog sudu 27. listopada 2022., tužitelj u bitnom navodi da tuženik tvrdi da je tužitelj otuđio 121,76 kg smrznutog bifteka te na taj način oštetio tuženika za iznos od 31.962,00 kn. Tužitelj u potpunosti osporava istinitost tih navoda, ali i vjerodostojnost dokumentacije priložene podnesku tuženika. Naime, iz priložene dokumentacije da jasno proizlazi da su priložene narudžbe, u kojima je kao vozač naveden tužitelj, datirane na 20. srpnja 2022. odnosno razdoblje kada tužitelj više nije bio zaposlen kod tuženika te nedvojbeno proizlazi i to da su iste izrađene nakon prestanka predmetnog radnog odnosa, zbog čega tužitelj osporava njihovu vjerodostojnost i negira sudjelovanje u izradi istih. Također, tužitelj osporava vjerodostojnost otpremnice br. 2546 i računa maloprodaje br. 408/900/2, koji se odnose na 121,76 kg smrznutog bifteka i iznos od 31.962,00 kn, a za koji iznos tuženik tvrdi da je oštećen od strane tužitelja, s obzirom da iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je u sastavljanju iste sudjelovao tužitelj, već je u dokumentaciji kao operater naznačen operater oznake „Z93“, što je u potpunosti neodređeno te se temeljem navedenog ne može sa sigurnošću utvrditi odnosi li se navedena dokumentacija odnosi na obavljanje poslovne djelatnosti od strane tužitelja. U prilog tome da svjedoči prepiska sa direktorom prodaje zaposlenim kod tuženika, SĆ, iz koje da jasno proizlazi da tužitelj nije sudjelovao u unošenju narudžbi te izdavanju računa, niti je bio upućen u isto, već bi se sa zahtjevom za unošenje narudžbi i izdavanje računa obraćao gore navedenom JĆ, koji bi u konačnici navedeno i izvršavao. Iz navedenog da proizlazi da nisu točni navodi tuženika iz podneska u kojemu navodi da se narudžbe vrše u posebnom programu u kojem da svaki pojedini radnik može vršiti narudžbu isključivo za sebe, a ne i za nekog drugog radnika, te da se temeljem takve izvršene narudžbe sastavlja otpremnica i u konačnici izdaje račun, s obzirom da iz gore navedenog proizlazi da je za tužitelja to vršio navedeni direktor prodaje, a tim više što su priložene narudžbe izrađene 20. srpnja 2022., zbog čega da se postavlja pitanje kako je te narudžbe, a potom i otpremnice i račune vezane za te narudžbe, mogao izraditi isključivo tužitelj, kad u tom razdoblju isti odavno više nije bio zaposlen kod tuženika. Tužitelj naglašava da je priložena dokumentacija očito izrađena i izmijenjena naknadno od strane tuženika, sve kako bi isti stvorio privid opravdanosti predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Iz istog razloga tužitelj osporava i vjerodostojnost preostale ovom podnesku tuženika priložene dokumentacije, koja uključuje narudžbe (sve izrađene i datirane 20. srpnja 2022.) te otpremnice i račune maloprodaje, ističući kako iz navedene dokumentacije nije razvidno u kojem dijelu i kako se ista odnosi na predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, s obzirom da je u izradi iste očito mogao sudjelovati bilo tko od zaposlenika tuženika te s obzirom na već istaknuti nesklad u vremenskom razdoblju izrade, zbog čega da se priložena dokumentacija ne može dovesti u izravnu korelaciju s obavljanjem poslovne djelatnosti tužitelja, a time ne može predstavljati ni osnovu za donošenje predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu U svezi snimka nadzornih kamera tužitelj ističe da ista nije povezana s predmetnom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a obzirom da iz iste ne proizlazi ništa što bi inkriminiralo tužitelja, niti predstavljalo osnovu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, ovo iz razloga što snimke nadzornih kamera prikazuju tužitelja isključivo u okviru radnog mjesta i u okviru standardnog i svakodnevnog obavljanja poslova njegovog radnog mjesta i kao takve ne ukazuju na bilo kakvo protupravno postupanje tužitelja, uz napomenu da se na jednoj od priloženih snimki niti ne može sa sigurnošću utvrditi da prikazuje tužitelja. Navodi je da netočan navod tuženika u kojem negira da je kao poslodavac 30. lipnja 2022. donio Odluku o otkazu ugovora o radu - poslovno uvjetovani otkaz, s obzirom da je tužitelj u pisanom razgovoru s jednim od poslovnih partnera na dan 01. srpnja 2022. naveo kako je u šoku jer mu je poslodavac dao otkaz uz obrazloženje da nema potrebe za njegovim radnim mjestom, a koji navod je povezan uz Odluku o otkazu ugovora o radu - poslovno uvjetovani otkaz od 30. lipnja 2022. U konačnici, tužitelj navodi da je iz njegove pisane korespondencije s kolegama i samim tuženikom razvidan način poslovanja tuženika i tužiteljevo kritiziranje istoga na način da se tuženik izričito protivio i odbijao mijenjati već obećane cijena robe kupcima, naglašavao da se uvoze inozemni riblji proizvodi i prodaju kao hrvatski, tražio da se kupcima izdaju uredni računi, što inače nije bila praksa rada tuženika, a u izravnoj korespondenciji sa tuženikom tužitelj da je izravno ukazao na nedostatke u dotadašnjem načinu poslovanja tuženika.

5. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list spisa 8-15), Odluku o otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu od 30. lipnja 2022. (list spisa 16-17), plan prodaje Šopot 01.10.2019.-30.09.2020. (list spisa 18), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. srpnja 2022. (list spisa 19-21), zahtjev radnika ĆĆ za zaštitu prava od 01. kolovoza 2022. s potvrdama o slanju i dostavi (list spisa 22-25), dopis Žuvela d.o.o. Hvar (list spisa 26), izjavu PĆ od 28. srpnja 2022. (list spisa 27), izjavu CĆ od 28. srpnja 2022. (list spisa 28), izjavu ŠĆ od 28. srpnja 2022. (list spisa 29), izjavu ZĆ od 28. srpnja 2022. (list spisa 30), potvrdu o predaji avansa (list spisa 31), zahtjev za izravnu naplatu (list spisa 44-45), narudžbenica ZU10ZT10004447 od 20. srpnja 2022. (list spisa 48), otpremnica br. 2530 od 24. lipnja 2022. (list spisa 49), račun maloprodaje br. 401/900/2 od 24. lipnja 2022. (list spisa 50), storno računa br. 407/900/2 od 24. lipnja 2022. (list spisa 51), narudžbenica ZU10ZT10004448 od 20. srpnja 2022. (list spisa 52), otpremnica br. 2546 od 24. lipnja 2022. (list spisa 53), račun maloprodaje br. 408/900/2 od 24. lipnja 2022. (list spisa 54), narudžbenica ZU10ZT10004425 od 20. srpnja 2022. (list spisa 55), otpremnica br. 2427 od 21. lipnja 2022. (list spisa 56), račun maloprodaje br. 392/900/2 od 21. lipnja 2022. (list spisa 57), narudžbenica got. ZU15ZT10000005 od 20. srpnja 2022. (list spisa 58), otpremnica br. 2696 od 29. lipnja 2022. (list spisa 59), otpremnica – račun br. 2450/900/1 od 29. lipnja 2022. (list spisa 60), narudžbenica got. ZU15ZT10000006 od 20. srpnja 2022. (list spisa 61), otpremnica br. 2695 od 29. lipnja 2022. (list spisa 62), otpremnica – račun br. 2449/900/1 od 29. lipnja 2022. (list spisa 63), narudžbenica riba ZU11ZT10004421 od 21. srpnja 2022. (list spisa 64), otpremnica br. 2419 od 21. lipnja 2022. (list spisa 63), račun maloprodaje br. 391/900/2 od 21. lipnja 2022. (list spisa 66), snimku videonadzora (usb stick list spisa 67), Whatsapp komunikaciju (list spisa 72-91), obavijest Privredne banke Zagreb d.d. (list spisa 94), Whatsapp komunikaciju (list spisa 95-98), Ugovor o pozajmici sklopljen 09. studenog 2021. (list spisa 94), potvrda o transakciji (list spisa 100), iskaz svjedoka ZĆ (list spisa 104), iskaz svjedoka AĆ (list spisa 104-105), iskaz svjedoka PĆ (list spisa 109), iskaz svjedoka CĆ (list spisa 110), iskaz svjedoka ŽĆ (list spisa 110-112), iskaz svjedoka SĆ (list spisa 113-114), iskaz svjedoka NĆ (list spisa 115-116), iskaz svjedoka DĆ (list spisa 122- 124), iskaz tužitelja ĆĆ (list spisa 124-129), iskaz zakonskog zastupnika tuženika ĐĆ (list spisa 130-132), Whatsapp poruka (list spisa 134-135), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od (list spisa 14. siječnja 2024. kojem prileži poslovna dokumentacija tuženika pribavljena za potrebe vještačenja (list spisa 147- 187), poslovnu dokumentaciju tuženika (list spisa 200-237), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od 28. travnja 2024. (list spisa 243-245) i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-222/2024 od 10. lipnja 2024. (list spisa 267-269) te je saslušao svjedoka SĆ (list spisa 280-281). Sud ovdje ističe da je kao dokaz u postupku pročitao Whatsapp poruku (list spisa 134-135), usprkos tome što tužitelj istu prilaže tek na glavnoj raspravi održanoj 16. svibnja 2023., ovo stoga što je ista predana na okolnost osporavanja istinitosti iskaza svjedokinje ŽĆ (saslušane na prethodnom ročištu glavne rasprave), a sud ne može odbiti prijedlog stranke za izvođenje dokaza pozivom na to da je dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka ako je stranka predložila izvođenje dokaza radi utvrđenja pomoćnih činjenica odnosno kojim se može utvrditi posredno relevantna činjenica ili tim dokazom provjeriti vjerodostojnost iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu druge stranke koji su saslušani tijekom glavne rasprave, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 235/2022-4 od 28. studenog 2023.). Također, sud ističe da je kao dokaz u postupku pročitao rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-222/2024 od 10. lipnja 2024. (list spisa 267-269), a obzirom je iz datuma donošenja ovog rješenja razvidno da tuženik bez svoje krivnje čitanje ove isprave nije mogao predložiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka u ovom sporu. Nadalje, sud ističe da je dio poslovne dokumentacija tuženika (list spisa 200-237) koju tuženik dostavlja sudu 14. ožujka 2024. upravo ona dokumentacija koju je tuženik po prethodnom traženju stalnog sudskog vještaka dostavio sudskom vještaku za potrebe izrade nalaza i mišljenja, a kako to u svom očitovanju od 28. travnja 2024. (list spisa 243-245) potvrđuje stalni sudski vještak Dijana Lovrić dok dio te dokumentacije nije (i to onaj koji sudski vještak specificira u svom pisanom očitovanju od 28. travnja 2024.) nije bio dostavljen od strane tuženika prilikom izrade nalaza i mišljenja od 14. siječnja 2024. Međutim, imajući u vidu da je čl. 259. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) propisano da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka, to je neosnovan navod tužitelja da dostavom ove dokumentacije tuženik na perfidan i prijevaran način protivno odredbama ZPP pokušava u spis dostaviti dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka te da nije bilo zapreke da sudski vještak svoje mišljenje o okolnostima na koje je određeno provođenje vještačenja da i ocjenom tako mu dostavljenih isprava. Sud ističe da nije pozivao stalnog sudskog vještaka Dijanu Lovrić da usmeno pred sudom na ročištu iznese prethodno pisano dani nalaz i mišljenje, a obzirom je sud ocijenio da se sudski vještak očitovao na sve okolnosti o kojima su stranke zatražile njeno očitovanje kao i jer je nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio jasnim, preglednim i razumljivim, poradi čega nije bilo potrebe za kakvim usmenim pojašnjenjima nalaza i mišljenja od strane sudskog vještaka. Osim toga, stranke su na ročištu glavne rasprave održanom 10. prosinca 2024. izrijekom navele da nije potrebno pozivati sudskog vještaka Dijanu Lovrić da usmeno pred sudom iznese nalaz i mišljenje prethodno dano u pisanom obliku. Također, u svezi provedenog dokaznog postupka sud napominje i to da je u dokaznom postupku, a obzirom na činjenicu da su svjedoci i parnične stranke u tijeku postupka saslušani pred drugim raspravnim sucem, ove dokaze obnovio čitanjem njihovih iskaza, čemu se stranke nisu protivile, dakle, s čime su stranke bile suglasne budući na glavnoj raspravi koja je 10. prosinca 2024. počela iznova zbog izmjene uređujućeg suca stranke nisu predlagale da sud ponovno sasluša svjedoke koji su ranije saslušani u tijeku postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 1095/2013-2 od 18. ožujka 2015.). Osim toga, čak i da su se stranke protivile da sud dokaz ranije u tijeku postupka saslušanih svjedoka obnovi čitanjem njihovih iskaza, takvo protivljenje ne bi bilo osnovano budući sud ne nalazi razloga poradi kojih se obzirom na stanje spisa ovi dokazi ne bi mogli obnoviti čitanjem, a uz što sud ima na umu i to da bi ponovno saslušanje obzirom na broj svjedoka bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka u ovom postupku hitne naravi.

5.1. Sud nije po prijedlogu tužitelja pribavio i pročitao kao dokaz službene podatke Financijske agencije o zahtjevu za izravnu naplatu koju je tuženik tom tijelu podnio protiv tužitelja 04. srpnja 2022. budući sud činjenice na koje tužitelj predlaže izvođenje ovog dokaza sud nije cijenio pravno relevantnim činjenicama za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, a poradi čega bi izvođenje ovog dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti postupka. Nadalje, sud nije po prijedlogu tužitelja pribavio i pročitao kao dokaz podatka porezne uprave o fakturiranju računa i obračunu PDV-a, a budući je sud pravno relevantno činjenično stanje za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu cijenio dovoljno raspravljenim temeljem u postupku izvedenih dokaza. Nadalje, sud je odbio kao dokaz u postupku pročitati Whatsapp poruke tužitelja sa djelatnicima iz Odjela za računovodstvo i financije tuženika ČĆ i BĆ te ove osobe saslušati kao svjedoke u svezi sporazumnog raskida ugovora o radu odnosno poslovno uvjetovanog otkaza, a budući je tužitelj ove dokaze, koje predlaže izvesti tek na ročištu glavne rasprave 16. svibnja 2023., bio dužan predložiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, a sud ne nalazi da se ovdje radi o slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP budući je tuženik već u odgovoru na tužbu osporio tužiteljevu tvrdnju da je on ikada donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu, poradi čega je tužitelj sve dokaze kojima je raspolagao na ovu okolnost, bio dužan i mogao dostaviti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, među kojima i pribavu podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o odjavi tužitelja sa socijalnih osiguranja, koju je ispravu pri tome sukladno čl. 232. st. 1. ZPP sam tužitelj bio dužan pribaviti te ju pravovremeno dostaviti u spis, a što nije učinio. Sud nije po prijedlogu tuženika pribavio i pročitao kao dokaz u postupku podatke nadležnog državnog odvjetništva o kaznenoj prijavi koju je tuženik podnio protiv tužitelja u svezi ponašanja tužitelja koje je razlog predmetnog otkaza odnosno spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-567/2024, ovo jer upitan na koje u ovom sporu odlučne okolnosti predlaže čitanje označenog spisa tuženik (na ročištu glavne rasprave 10. prosinca 2024.) navodi da to predlaže na okolnost istinitosti navoda tuženika da je protiv tužitelja zbog postupanja koje je razlog otkaza pokrenut kazneni postupak i da u spis dostavljeno rješenje kojim je potvrđena optužnica protiv tužitelja odgovara onoj iz kaznenog spisa, a koje okolnosti ovaj sud može utvrditi i već temeljem u spis dostavljenog rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-222/2024 od 10. lipnja 2024. (list spisa 267-269). Sud u svezi navedenog ističe i to da činjenica podnošenja kaznene prijave nadležnom državnom odvjetništvu kao ni samo vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja nije adekvatan dokaz na okolnost da je tuženik poduzeo ponašanje zbog kojeg mu tuženik otkazuje ugovor o radu. Jedini adekvatan dokaz vezan za kazneni postupak koji je tuženik pokrenuo te ujedno onaj kojim bi sukladno čl. 12. ZPP ovaj sud bio vezan, je postojanje pravomoćne presude kaznenog suda kojom se tužitelj oglašava krivim za učin kaznenog djela čije je biće ostvareno ponašanjem koje je razlog predmetnog otkaza, međutim, u postupku nije sporno te štoviše tuženik to izrijekom i navodi na ročištu održanom 10. prosinca 2024. da takva presuda do zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari nije donesena, a poradi čega bi izvođenje ovog dokaza bilo i protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti ovog hitnog radnog spora. Što se pak tiče prijedloga tuženika za provođenje grafološkog vještačenja, sud nije izveo ovaj dokaz budući je tuženik na ročištu glavne rasprave održanom 16. svibnja 2023. odustao od tog dokaznog prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Tužitelj tužbom traži utvrđenje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. srpnja 2022. kojom tuženik otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11. siječnja 2019. nije dopuštena i da radni odnos stranaka nije prestao te vraćanje tužitelja na rad pa je tako predmet spora dopuštenost (zakonitost) izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i vraćanje radnika na rad. 6.2. Odredbom čl. 112. toč. 7. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZoR) propisano je da ugovor o radu prestaje otkazom pri čemu odredba čl. 114. ZoR propisuje da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.

6.3. Sukladno čl. 116. st. 1. ZoR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

6.4. Sukladno čl. 116. st. 2. ZoR ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji pri čemu čl. 119. st. 2. ZoR propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

6.5. Sukladno čl. 120. ZoR otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora obrazložiti otkaz te se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

6.6. Sukladno čl. 133. ZoR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom pri čemu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

7. Među strankama u postupku nije sporno da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac 11. siječnja 2019. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list spisa 8-15, dalje: Ugovor o radu) kojim su zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme (članak 2.) za obavljanje poslova komercijalist – prodajni predstavnik (članak 3.) s početkom rada 14. siječnja 2019. (članak 2.) s mjestom rada u sjedištu poslodavca ili njegovim izdvojenim pogonima (članak 6.) uz ugovorenu fiksnu plaću u bruto iznosu od 10.271,06 kn (članak 7.).

7.1. U svezi navedenog među strankama nije sporno niti to da je tužitelj poslove svog radnog mjesta komercijalist – prodajni predstavnik obavljao za područje izdvojenog pogona tuženika u Benkovcu odnosno na području Zadarske županije.

7.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je tuženik kao poslodavac 06. srpnja 2022. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. srpnja 2022. (list spisa 19-21) kojom je radniku ĆĆ ovdje tužitelju zaposlenom na radnom mjestu komercijalist – prodajni predstavnik izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11. siječnja 2019. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, koja je Odluka o izvanrednom otkazu tužitelju nesporno uručena 18. srpnja 2022. te po zaprimanju koje je Odluke tužitelj tuženiku pravodobno 01. kolovoza 2022. preporučenom poštom podnio zahtjev radnika ĆĆ za zaštitu prava od 01. kolovoza 2022. (list spisa 22-25), kojeg je tuženik nedvojbeno zaprimio 06. kolovoza 2022. i na koji se očitovao dopisom Žuvela d.o.o. Hvar (list spisa 26) na način da nije udovoljio zahtjevu tužitelja za zaštitu prava, a koji je dopis tuženika tužitelj nesporno zaprimio 17. kolovoza 2022.

7.3. Obzirom da je predmetnu tužbu tužitelj sudu podnio 29. kolovoza 2022. i time unutar roka od 15 dana propisanog čl. 133. st. 2. ZoR računanom od 17. kolovoza 2022. kao dana kada je zaprimio (negativan) odgovor tuženika na svoj zahtjev za zaštitu prava u svezi predmetnog izvanrednog otkaza, to je predmetna tužba kojom se osporava dopuštenost Odluke o redovitom otkazu pravodobna u smislu čl. 133. ZoR.

7.4. Što se tiče obveze poslodavca propisane čl. 119. st. 2. ZoR, obveze da prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac radniku omogući da iznese svoju obranu, ocjena je ovog suda da ponašanje koje tuženik navodi kao razlog otkaza u Odluci o izvanrednom otkazu - zadržavanje za sebe iznimno visokog novčanog iznosa stečenog obavljanjem poslova radnog mjesta u ime i za korist poslodavca odnosno nanošenje imovinske štete poslodavcu kao i sastavljanje i predaja isprave u ime i za račun poslodavca kojom se poslodavcu nanosi imovinska šteta, a koja ponašanja, kako to ispravno tvrdi tuženik, imaju obilježja kaznenog djela, predstavlja okolnost zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da prije izvanrednog otkazivanja omogući tužitelju da iznese svoju obranu, a budući ova ponašanja predstavljaju ozbiljne povrede radne obveze kojima se pri tome poslodavcu izravno nanosi imovinska šteta, a poradi čega nije opravdano očekivati da poslodavac i dalje bude u radnom odnosu, makar i za vrijeme potrebno da radniku omogući iznošenje obrane, i tako se izložiti nastanku dodatne štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Revr 1887/2015-2 od 12. travnja 2017.).

8. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. srpnja 2022. (list spisa 19- 21, dalje: Odluka o izvanrednom otkazu) proizlazi da je tuženik ovu odluku kojom izvanredno otkazuje Ugovor o radu tužitelja, donio kao prvo, jer da je tužitelj u više navrata tijekom 2022. godine isporučio robu (ribu i riblje proizvode) poslovnim partnerima tuženika, primio od istih gotovinu te tu gotovinu, umjesto da ju na dan kada je izvršio isporuku robe ili kasnije preda tuženiku na blagajnu, zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika za iznos od 67.837,75 kn. Pri tome se u Odluci u svezi navedenog specificira da je tužitelj klijentu tuženika PĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt] (konoba Udica u Kukljici) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 31.962,00 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika CĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt] (restoran i hotel [obrt] u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 14.433,00 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika ŠĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt] (konoba [obrt] u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 10.072,50 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] (restoran [obrt] u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 10.000,00 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; te klijentu tuženika ZĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo More (konoba More u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 1.370,25 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe.

8.1. Tužitelj osporava da bi se on ponašao na način kako ga se to tereti Odlukom o izvanrednom otkazu pa se u postupku kao prvo sporno postavilo pitanje da li je tužitelj uistinu tijekom 2022. godine u Odluci o izvanrednom otkazu imenom i prezimenom specificiranim kupcima tuženika isporučio robu (ribu i riblje proizvode), primio od istih u Odluci specificirane novčane iznose u gotovini te tu gotovinu, umjesto da ju preda tuženiku na blagajnu, zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika za iznos od ukupno 67.837,75 kn.

8.2. Radi utvrđenja sporne činjenice, u ovom su postupku kao svjedoci saslušane upravo osobe za koje se u Odluci o izvanrednom otkazu navodi da su tužitelju isporučenu im robu (ribu i riblje proizvode) platile u gotovini. Svjedok ZĆ (list spisa 104) u svom iskazu navodi da tužitelja poznaje jako dugo, da je on za tuženika kao i u prethodnim firmama u kojima je radio, dolazio dogovarati posao dodajući da mu je poznato da je tužitelj dobio otkaz kod tuženika, međutim, da on ne zna iz kojih razloga, na poseban upit iskazujući da se njegov obrt zove U.O. More te da on nikada nije tužitelju na ruke isplatio iznos od 1.370,25 kn, navodeći da on dobavljačima plaća gotovinski, dakle, iznos u kešu, ali ovaj iznos za koji je upitan (1.370,25 kn) on da nije dao tužitelju jer tužitelj nije nikada njemu dovezao robu dodajući da tužitelja on ne poznaje kao dobavljača već da njemu dolaze dečki koji dovoze robi u kojima on isplaćuje novce. Na upit o načinu na koji vrši narudžbu svjedok iskazuje da ju vrši telefonski, pozivom ili porukama, s tim da za narudžbu kontaktira tužitelja, a na upit da li je moguće da je 21. lipnja 2022. on naručio 9kg škampa od tuženika iskazuje da on cijelu proteklu godinu (nedvojbeno se obzirom da svjedok iskaz daje u 2023. godini radi o 2022. godini) nije surađivao s tuženikom. Ovakav iskaz u cijelosti potvrđuje sadržaj izjave ZĆ od 28. srpnja 2022. (list spisa 30) iz koje proizlazi da je ZĆ kao vlasnik ugostiteljskog obrta More dao pisanu izjavu da on nije FĆ, zaposleniku društva Žuvela d.o.o., predao na ruke gotovinski iznos od 1.370,25 kn, a poradi čega ovaj sud nema razloga sumnjati da je ovu pisanu izjavu uistinu dao upravo ZĆ. Osim toga, iskaz ovog svjedoka je logičan i okolnosan te stranke nisu niti prigovorile istom. Svjedok AĆ (list spisa 104-105) u svom iskazu navodi da tužitelja poznaje neke 4 godine, još dok je radio u drugoj firmi da je preko njega uzimao robu za restoran, a sa tuženikom da surađuje možda neke 3-4 godine, da je čuo da je tužitelj dobio otkaz kod tuženika, misli da je bio nekakav problem s novcima. Upitan da li je on na ruke predao tužitelju gotovinski iznos od 10.072,50 kn, svjedok je odgovorio da nije, da nije predao toliki iznos. Upita o načinu na koji se naručivala roba kod tuženika, svjedok je iskazao da bi on telefonom, pozivom ili porukom navečer, poslije posla, kontaktirao tužitelja, rekao mu što mu treba, uglavnom da se radilo o ribi i da bi sutra na katamaranu to i dobio, a slijedeći dan kad bi došao u [adresa] da bi isplatio novac u gotovini tužitelju ili nekom od vozača kamiona. Upitan da li je 21. lipnja 2022. naručio od tuženika 80,85kg smrznute ribe, odgovorio je da nije toliko naručio te da je 99,9% sigurno da nikada nije naručio toliku količinu smrznute ribe. Ovakav iskaz potvrđuje sadržaj izjave ŠĆ od 28. srpnja 2022. (list spisa 29) iz koje proizlazi ŠĆ kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt] nije FĆ, zaposleniku društva Žuvela d.o.o., predao na ruke gotovinski iznos od 10.072,50 kn. I ovaj je svjedok, kao i svjedok ZĆ, prema ocjeni suda iskazivao logično i okolnosno, pri čemu sud ističe kako iz iskaza oba svjedoka proizlazi da naručenu robu (ribu i riblje proizvode) naručiteljima nije nužno isporučivao ovdje tužitelj već vozači kamiona kojima se također vršilo gotovinsko plaćanje naručene robe. Nadalje, svjedok PĆ (list spisa 109) iskazuje da je on tužitelja vidio jednom, ali inače da su kontaktirali telefonom i to vezano za narudžbe jer bi on kod tužitelja koji je radio kod ĐĆ naručio ribu, dodajući da je inače on vlasnik restorana u Kukljici, da mu je poznato da je tužitelj dobio otkaz kod tuženika budući ga je negdje u 8-9 mjesecu prošle godine zvala jedna gospođa iz računovodstva tuženika i pitala za određeno dugovanje prema ĐĆ, na što joj je on odgovorio da on nema nikakvo dugovanje jer da je njegov način narudžbe bio takav da je on u crnoj kesi dobivao robu, a sve to da je plaćao isključivo preko računa, ništa na ruke. On da je vezano za to što su ga zvali kontaktirao tužitelja i pitao, na što mu je tužitelj rekao da više ne radi kod ĐĆ jer je dobio otkaz. Upitan da li je ponovno od strane tuženika bio kontaktiran u svezi spomenutog dugovanja, svjedok je iskazao da je on nakon nekih 20etak dana nazvao tuženika da vidi postoji li još što vezano za ta dugovanja, a tamo da su mu rekli da više nikakvog dugovanja nema, da je to bila neka greška. Upitan da li je ikada tužitelju predao gotovinski iznos od 31.962,00 kn svjedok PĆ je iskazao da nije nikada. Upitan da li je moguće da je 24. lipnja 2022. od tužitelja ili tuženika naručivao smrznute bifteke odgovara da misli da nije, a ako jest da se to može vidjeti preko računa, dalje navodeći da je on inače smrznute bifteke naručivao prije tužitelja (nesporno svjedok misli prije nego se tužitelj zaposlio kod tuženika), a da navedenog datuma on nije naručio 120kg smrznutog bifteka. Stranke na iskaz svjedoka PĆ nisu imale prigovora, a njegov je iskaz prema ocjeni ovog suda životan i logičan te isti potvrđuje sadržaj pisane izjave PĆ od 28. srpnja 2022. (list spisa 27) iz koje proizlazi da je PĆ kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt] dao izjavu da on nije FĆ, zaposleniku društva Žuvela d.o.o., predao na ruke gotovinski iznos od 31.962,00 kn. Svjedok CĆ (list spisa 110) u svom iskazu navodi da tužitelja poznaje tako što je radio kod ĐĆ i da je preko njega naručivao ribu, s tim da ne zna da li je prošle godine preko njega naručivao ribu (obzirom svjedok iskaz daje 2023. godine nedvojbeno je da govori o 2022. godini), dodajući da on ne zna zašto tužitelj više ne radi kod ĐĆ. Upita o načinu na koji se kod tuženika vršila narudžba svjedok je iskazao da bi on kod ĐĆ od tužitelja ili nekog drugog u firmi naručio robu, da bi mu oni donijeli robu te da bi on to platio preko računa. Upitan da li je ikada tužitelju dao na ruke bilo koji iznos za tu narudžbu, svjedok CĆ je odgovorio da nije nikome u ĐĆ davao novac na ruke. Upitan da li ga je u recentno vrijeme, prošle godine, itko od tuženika kontaktirao zbog nekih nepodmirenih računa svjedok je iskazao da nije, dodajući da on nije ništa bio dužan. Takvom iskazu svjedoka CĆ stranke nisu prigovorile, a sud ga je cijenio životnim i logičnim pri čemu sud ističe da dio u kojem ovaj svjedok iskazuje da je on davao novac svom konobaru Ć i to više od 14.000,00 kn jer je njegov konobar bio u gabuli te da je njega Ć jedne prilike pitao novac baš kad je tužitelj bio tu te da je on Ć dao novac i da on jest tada nešto davao FĆ, ali ne zna zašto, nije relevantan u pogledu činjenica odlučnih za odluku o tužbenom zahtjevu, a budući iz takvog iskaza svjedoka proizlazi da se ne radi o plaćanju narudžbi niti o davanju novca tužitelju već davanju novca radniku ovog svjedoka, čije je daljnje postupanje s tim novcem u potpunosti irelevantno za predmet ovog spora. Identično kao iz iskaza svjedoka CĆ proizlazi i iz pisane izjave CĆ od 28. srpnja 2022. (list spisa 28) kojom CĆ kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt] daje izjavu da on nije FĆ, zaposleniku društva Žuvela d.o.o., predao na ruke gotovinski iznos od 14.433,00 kn. Dakle, iz iskaza svjedoka ZĆ, ŠĆ, PĆ i CĆ, a čije je iskaze sud cijenio životnim, logičnim i okolnosnim te ih je prihvatio kao istinite, kao nedvojbeno proizlazi da je kupac ZĆ vlasnik obrta za ugostiteljstvo More preko tužitelja vršio narudžbu robe kod tuženika, da je isporučenu mu robu plaćao u gotovini, ali nikad tužitelju već vozačima tuženika koji su mu dostavljali robu te da on nikada nije tužitelju na ruke isplatio iznos od 1.370,25 kn; da su kupci CĆ vlasnik obrta za ugostiteljstvo Đ i PĆ vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt] preko tužitelja vršili narudžbu robe kod tuženika, ali da nikada naručenu robu nisu plaćali u gotovini već preko računa pa da tako CĆ nije tužitelju u gotovini platio novčani iznos od 14.433,00kn dok PĆ nije tužitelju u gotovini platio novčani iznos od 31.962,00 kn; te da je KĆ vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt] preko tužitelja naručivao robu kod tuženika koju bi dobio putem katamarana, a nakon čega bi došao u [adresa] i novac za naručenu robu u gotovini platio ili tužitelju ili nekom od vozača, međutim, nikada tužitelj nije u gotovini platio iznos od 10.072,50 kn. Kada sud u svezi s navedenim cijeni sadržaj nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od 14. siječnja 2024. (list spisa 147-187) i pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od 28. travnja 2024. (list spisa 243-245), koji je dokaz tuženik predložio izvesti u prilog navodima o postojanju razloga na kojima tuženik temelji Odluku o izvanrednom otkazu, iz kojeg nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da se poslovne dokumentacije koju tuženik dostavlja sudskom vještaku nije moguće utvrditi da postoji nesrazmjer između izdanih gotovinskih računa te naplate po istima za kupce (klijente/poslovne partnere) navedene u Odluci o izvanrednom otkazu; pa dalje u svezi navedenog cijeneći i to da se isključivo temeljem narudžbenica, otpremnica i računa koje tuženik dostavlja u spis (list spisa 48-66) niti iz snimke videonadzora (usb stick list spisa 67) ne može kao nedvojbeno utvrditi da je tužitelj označenim kupcima tuženika isporučio robu te primio kupoprodajnu cijenu u gotovini na ruke koju potom nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe, a budući iz dijela ovih isprava proizlazi da su iste sastavile osobe različite od tuženika (list spisa 50, 51, 54, 57, 66) radi čega se za njihov sadržaj ne može teretiti ovdje tužitelj dok iz onih isprava u kojima je kao vozač ili referent prodaje naveden ovdje tužitelj (list spisa 48, 49, 52, 53, 55, 56, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65) na nikoji način ne proizlazi da bi tužitelj bio taj koji je kupcu isporučio robu navedenu u ispravi niti da je od kupca primio kupoprodajnu cijenu za isporučenu robu pri čemu sud kao osobito značajno navodi da je sama vjerodostojnost ovih isprava, u smislu da je isprave u kojima je tužitelj označen kao vozač ili referent prodaje, sastavio sam tužitelj dovedena u pitanje činjenicom da su neke od narudžbenica datirane sa 20. srpnja 2022. te 21. srpnja 2022. i stoga nedvojbeno datumom prethodno kojem je tužitelj temeljem Odluke o izvanrednom otkazu prestao raditi kod tuženika; sud u ovom postupku ne nalazi nedvojbeno dokazanim da je tužitelj tijekom 2022. godine isporučio robu (ribu i riblje proizvode) kupcima tuženika PĆ, CĆ, ŠĆ i ZĆ, za što bi od istih primio u gotovini novčane iznose od 31.962,00 kn, 14.433,00 kn, 10.072,50 kn i 1.370,25 kn, koje bi iznose umjesto da ih preda tuženiku na blagajnu zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika, a poradi čega je sud o ovim činjenicama zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP. Pri tome sud napominje da je sukladno čl. 135. st. 3. ZoR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a što znači u ovom sporu na tuženiku.

8.3. Što se pak tiče isporuke robe kupcu tuženika DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] u vrijednosti od 10.000,00 kn, sud ističe da iz iskaza svjedoka DĆ (list spisa 122-124) ne proizlazi da bi on tijekom 2022. godine tužitelju u gotovini za robu koju bi mu tužitelj isporučio platio iznos od 10.000,00 kn, a budući ovaj svjedok u svom iskazu iskazuje isključivo o plaćanju novčanog iznosa u gotovini (kako svjedok navodi kešu) u siječnju 2022. godine za kupnju lignje po povoljnoj cijeni, a u svezi kojeg da je plaćanja sastavljena izjava, upravo ova na listu spisa 31 u kojoj se, kako to sud utvrđuje, govori o plaćanju avansa u iznosu od 19.400,00 Eura, dakle, ne o kakvom gotovinskom plaćanju po primitku naručene robe u iznosu od 10.000,00 Eura. Štoviše, i svjedokinja LĆ (list spisa 110-112) sudu iskazuje samo o davanju iznosa od nešto više od 19.000,00 Eura tužitelju dok ne iskazuje o tome da bi ona ili suprug DĆ za isporučenu im robu tužitelju u gotovini platili iznos od 10.000,00 kn. Kako u svezi plaćanja iznosa od 10.000,00 kn preostali svjedoci nisu imali saznanja, a ova činjenica kao nedvojbena ne proizlazi niti iz materijalnih dokaza u spisu pa tako niti iz sadržaja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od 14. siječnja 2024. (list spisa 147-187) ni pisanog očitovanje stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od 28. travnja 2024. (list spisa 243-245), koji je dokaz tuženik predložio izvesti u prilog navodima o postojanju razloga na kojima tuženik temelji Odluku o izvanrednom otkazu te na koji nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovora dok je prigovor tuženika na dio nalaza i mišljenja u kojem da vještak navodi da joj određena dokumentacija nije dostavljena otklonjen kao neosnovan pisanim očitovanjem sudskog vještaka u kojem ista pojašnjava da je ona u svom nalazu i mišljenju navela da dostavljena joj dokumentacija nije potpisana te da nije moguće utvrditi vjerodostojnost iste, a ne da joj nije dostavljena, međutim, da je vještačenje provedeno kao da je ta dokumentacija vjerodostojna, pri čemu sud ističe da je nalaz i mišljenje (obzirom na dokumentaciju koju je vještakinja cijenila za potrebe izrade nalaza i mišljenja te svog pisanog očitovanja) potpuno, jasno, objektivno i sastavljeno sukladno pravilima struke; niti iz narudžbenica, otpremnica i računa (list spisa 58-63) budući je narudžbenice sa lista spisa 58 i 61 u kojima se kao vozač označava tužitelj datiraju na datum 20. srpnja 2022. i time vrijeme kada isti nedvojbeno uslijed predmetnog otkaza više nije radio kod tuženika, a što znači da ugostiteljskom obrtu [obrt] nije niti mogao kao vozač vršiti isporuku u toj narudžbenici navedene robe niti primiti isplatu kupoprodajne cijene u gotovini za tu robu; sud u ovom postupku nije našao nedvojbeno dokazanim da je tužitelj tijekom 2022. godine isporučio robu (ribu i riblje proizvode) kupcu tuženika DĆ za što bi od istog primio u gotovini novčani iznos od 10.000,00 kn, koji bi iznos umjesto da ga preda tuženiku na blagajnu zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika, a poradi čega je sud i o ovoj činjenici zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP. Ponovno sud ovdje napominje da je sukladno čl. 135. st. 3. ZoR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a što znači u ovom sporu na tuženiku.

8.4. Za istaknuti je pri tome da su iskazi svjedoka ZĆ (list spisa 104), AĆ (list spisa 104-105), PĆ (list spisa 109) i CĆ (list spisa 110), a koje je iskaze sud prihvatio kao istinite, suprotni iskazu zakonskog zastupnika tuženika ĐĆ (list spisa 130-132) u dijelu u kojem on iskazuje da je i kod drugih kupaca (osim DĆ) bilo sličnih situacija u kojima kupci nisu dobili svoju robu dok sam zakonski zastupnik tuženika ne iznosi nikakva saznanja konkretno o isporukama za koje se u Odluci o izvanrednom otkazu navodi da je tužitelj vršio kupcima tuženika PĆ, CĆ, ŠĆ, DĆ i ZĆ niti zakonski zastupnik tuženika iskazuje sudu da bi tužitelj od ovih kupaca za isporučenu robu primio u gotovini novčane iznose od 31.962,00 kn, 14.433,00 kn, 10.072,50 kn, 10.000,00 kn i 1.370,25 kn, a koje bi iznose umjesto da ih preda tuženiku na blagajnu zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika, a u prilog tome ne svjedoče niti iskazi preostalih svjedoka budući svjedoci LĆ (list spisa 110-112), SĆ (list spisa 280-281), NĆ (list spisa 115-116) ni DĆ (list spisa 122-124) sudu nisu iskazali da oni imaju neposrednih osobnih saznanja da bi tužitelj tijekom 2022. godine isporučio robu (ribu i riblje proizvode) kupcima tuženika PĆ, CĆ, ŠĆ, DĆ i ZĆ za što bi od istih primio u gotovini novčane iznose od 31.962,00 kn, 14.433,00 kn, 10.072,50 kn, 10.000,00 kn i 1.370,25 kn, a koje bi iznose umjesto da ih preda tuženiku na blagajnu zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika. Posebno pri tome sud ističe da je dio iskaza svjedoka SĆ (list spisa 113-115) u svezi ovdje pravno relevantnih činjenica ocijenio neistinitim, utvrdivši da svjedok iskaz koji iznosi pred sudom 20. ožujka 2023. konstruira s ciljem uspjeha tuženika u sporu, ovo za razliku od iskaza (list spisa 280- 281) koji ovaj svjedok sudu iznosi 10. prosinca 2024., a kojom prilikom svjedok u svezi pravno relevantnih činjenica sudu iskazuje u bitnom suprotno onome što je iskazao pred sudom 20. ožujka 2023. Ovo kao prvo jer je svjedok SĆ na dan 20. ožujka 2023. bio zaposlenik tuženika i stoga u vidu mjesečnih prihoda (plaće) financijski zavisan o tuženiku dok na dan 10. prosinca 2024. isti više nije zaposlenik tuženika, poradi čega je životno i logično da kada u dvije prigode od kojih je u jednoj prigodi svjedok zaposlenik tuženika, a u drugoj prigodi to više nije, svjedok sudu iskazuje u bitnom različito, je uvjerljiviji i vjerodostojniji onaj iskaz koji sudu iznosi one prigode kada više nije zaposlenik tuženika odnosno kada više financijski ne ovisi o tuženiku. Ovo kao drugo, jer je iskaz svjedoka SĆ iznesen 20. ožujka 2023. kontradiktoran iskazu primjerice svjedokinje ŽĆ, čiji je iskaz sud prihvatio kao istinit (o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja) budući je ovaj svjedok SĆ (list spisa 113-115) iskazao da u knjigama tuženika nije zavedena lignja Južna Afrika za restoran Europa te da ta roba nije niti izlazila iz skladišta tuženika, dok je svjedokinja LĆ iskazala da je kroz 2022. godinu tuženik njima (nesporno za restoran [obrt]) isporučivao lignju. Ovo kao treće, jer je iskaz svjedoka SĆ iznesen 20. ožujka 2023. suprotan sadržaju materijalnog dokaza u spisu pa tako SĆ iskazuje (list spisa 113-115) da je na dokumentu koji je njima predočila LĆ kao potvrdu o plaćanju avansa od oko 19.000,00 Eura pečat tuženika bio stavljen tako da se broj koji taj pečat ima ne vidi, a sud pregledom potvrde o predaji avansa (list spisa 31), upravo za koju je ispravu LĆ potvrdila da se radi o potvrdi za avans kojom oni (ona i suprug DĆ) raspolažu, utvrđuje da na toj potvrdi jasno razvidno da je potvrda pečatirana pečatom tuženika označenim brojem 5. Navedene su kontradiktornosti i nelogičnosti te okolnosti dovele u pitanje vjerodostojnost i istinitost cjelokupnog iskaza svjedoka SĆ iznesenog pred sudom 20. ožujka 2023. (list spisa 113-115), a poradi čega sud nije ocijenio istinitim, cijeneći dalje takav njegov iskaz i u međusobnoj svezi sa logičnim i životnim iskazima svjedoka PĆ, CĆ, ŠĆ i ZĆ čije je iskaze sud prihvatio kao istinite, a koji se iskazi bitno razlikuju od iskaza svjedoka SĆ iznesenog 20. ožujka 2023., iskaz svjedoka SĆ iznesen 20. ožujka 2023. u dijelu u kojem on iskazuje o usklađivanju kartica, istraživanju što se točno dogodilo i utvrđenju da roba nije ni došla do kupaca nego otišla negdje drugdje te o postojanju spornih situacija sa konobom Udica vezano za biftek, gospodinom CĆ i konobom [obrt] te Madračem te u kojem iskazuje da pristup pečatu kod tuženika imaju vozači, skladištari te da dosta ljudi u firmi ima pristup pečatu. Sud je cijenio uvjerljivim te prihvatio kao istinit ovaj iskaz koji svjedok SĆ iznosi 10. prosinca 2024. u kojem sudu iskazuje (list spisa 280-281) da on prije nego ga je vlasnik tuženika (nesporno govori o ĐĆ) obavijestio o otkazu ugovora o radu tužitelja nije imao saznanja da nešto ne štima, da on nije kod tuženika utvrđivao razloge tj. osnovanost razloga otkaza te da se pečat kod tuženika drži kod određene osobe unutar firme, onih koje su ovjeravale određene dokumente, a da njemu nije poznato da bi tužitelj držao pečat firme.

9. Iz Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi nadalje i to da je tuženik ovu odluku kojom izvanredno otkazuje Ugovor o radu tužitelja, donio kao drugo i jer je tužitelj oštetio tuženika za novčani iznos od 19.400,00 Eura i to na način da je klijentu tuženika DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] (restoran [obrt] u [adresa]) predao u posjed izjavu sadržaja „Dana 20.01.2022. kupac je predao avans u iznosu od 19.400,00 eura u svrhu kupnje lignje. Roba će biti isporučena po dolasku.“, a koju nije potpisao zakonski zastupnik poslodavca niti je znao za istu sve do 04. srpnja 2022. kada je stupio u kontakt s navedenim partnerom iz razgovora s kojim je saznao da je tužitelj 20. siječnja 2022. u gotovini od DĆ vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] preuzeo novčani iznos od 19.400,00 Eura te istome predao u posjed označenu izjavu, a koji iznos tužitelj nikada nije predao na blagajnu tuženika već je zadržao za sebe.

9.1. Tužitelj osporava i ovaj razlog izvanrednog otkaza navodeći da on nikada nije zadržao za sebe gotovinske iznose od kupaca tuženika, ukazujući na to da je spomenuta izjava pečatirana službenim pečatom tuženika kojem tužitelj nije imao pristup i koju da je pečatirao upravo direktor tuženika ĐĆ. Stoga se u ovom postupku kao drugo sporno postavilo pitanje da li je tužitelj sastavio, pečatirao i potpisao potvrdu o predaji avansa (list spisa 31) te predao istu DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt], sve ovo bez znanja tuženika, te potom od DĆ primio u gotovini iznos od 19.400,00 Eura koji je zadržao za sebe i time nanio štetu tuženiku.

9.2. Uvidom u potvrdu o predaji avansa (list spisa 31) proizlazi da se radi o izjavi na 1 A4 listu papira, na kojem je korišten službeni memorandum s poslovnim oznakama tuženika, kojom tuženik kupcu OU Europa, [adresa], OIB: 19951592612, daje pisanu potvrdu da je 20. siječnja 2022. kupac predao avans u iznosu od 19.400,00 Eura u svrhu kupnje lignje uz navod da će roba biti isporučena po dolasku, pri čemu je označena izjava pečatirana službenim pečatom društva Žuvela d.o.o. Hvar (i to pečatom broj 5) uz vlastoručni potpis te službenim pečatom društva [obrt] ugostiteljski obrt vl. DĆ uz vlastoručni potpis.

9.3. U svezi spornih činjenica, u svom iskazu tužitelj ĆĆ (list spisa 124-129) navodi da je on posao s isporukom lignje dogovorio s U.O. Europa, kao što inače dogovara posao i s drugima, dalje pojašnjavajući da je zaista lignja u prvom mjesecu povoljnija, da je on to ponudio Europi, dodajući da je što se toga tiče pregovarao s gospođom ŽĆ, a Anin suprug da je bio nazočan u možda dva tri razgovora, da je gospođa ŽĆ prihvatila tu ponudu na što je on rekao da je za to potrebno platiti iznos unaprijed, kako su njemu rekli SĆ i ĐĆ (nesporno govori o JĆ i ĐĆ), kako da se to inače radi i kod drugih kupaca primjerice za restoran na Boriku koji je na isti način za robu predao 170.000,00 kn i koji je iznos završio kod ĐĆ, dakle, da je njemu gospođa ŽĆ za tu ribu dala novac unaprijed na ruke, na što da je on njoj predložio da zbog količine iznosa dođe taj novac donijeti u firmu, da se svi nađu u firmu i da oni taj novac predaju, na što da je ŽĆ rekla da za tim nema potrebe s obzirom da je on redovno u obilasku ovog terena, a nakon čega da je on zaista taj primljeni novac odnio ĐĆ i rekao da ŽĆ i njezin suprug traže neku potvrdu, izjavu da su oni taj novac dali pa da je nakon dan dva njemu ĐĆ dao tu izjavu (tužitelj potvrđuje da se radi o ispravi sa lista spisa 31) koja je bila pečatirana pečatom firme, ali nije bila potpisana radi čega da je on potpisao tu izjavu kada ju je nosio u slastičarnicu koju da također drže ŽĆ i njen suprug, koja se nalazi udaljena možda kilometar od njihova restorana i zove Šambala, ostavivši ju tamo kod jedne cure zaposlenice u žutoj kuverti, rekavši da je to za gospođu LĆ, nakon čega da je njemu ŽĆ nakon nekih 10-15 dana javila da je izjava potpisana i da je može pokupiti u istoj slastičarnici, a jedan primjerak koje je izjave on predao ĐĆ. Tužitelj je iskazao i to da je lignja koja je predmet ovog dogovora redovito i isporučivana Europi jer da nije da oni ne bi mogli otvoriti restoran, dodajući da je isporuku lignje vršio vozač tuženika. Upitan u s vezi pečata tuženika tužitelj je iskazao da on nije imao pristup pečatu već da pristup pečatu imaju oni koji su u firmi, a on da je na terenu i njemu da pečat čak ni ne treba, dalje navodeći da ovlaštenja za pečat imaju cure u financijama, ĐĆ, JĆ, glavni skladištar, možda i još netko što da on ne zna. Njemu kada bi trebao pečat on da bi nazvao ĐĆ ili JĆ koji bi mu primjerice rekli da se obrati nemoj curi iz financija za to.

9.4. Svjedokinja LĆ (list spisa 110-112) sudu iskazuje da tužitelja poznaje poslovno, da su komunicirali prošlu sezonu (nesporno se obzirom da svjedokinja iznosi iskaz 2023 godine radi od 2022 godini), da je tužitelj radio kod ĐĆ te da je ona preko njega radila narudžbu ribe, smrznutih proizvoda, što je naručivala za restoran [obrt] u [adresa] koji je na njenom mužu pa da su oni tako u prvom mjesecu naručili jednu veću količinu smrznutih liganja jer je u to doba bila povoljna cijena to da joj je ponudio tužitelj od kojeg su oni tražili potvrdu o firme, pečat da je sve uredno što je on i donio, a oni da su njemu dali nešto više od 19.000,00 eura, pri čemu da je dogovor bio kad krene sezona da on njima isporučuje te lignje s čime nije bilo problema, sve je funkcioniralo, a kada je zatražila račune da joj je tužitelj počeo govoriti da će to biti kasnije da ništa ne brine, što je trajalo negdje do kraja lipnja ili početka srpnja kada su ju iz knjigovodstva tuženika nazvali i rekli da trebaju platiti lignje, na što je ona objasnila da su to već platili, tražila račune, a vlasnik tuženika da joj je rekao da on ne zna ništa o ovom dogovoru koji su oni imali s tužiteljem. Upitana da li je potvrda o kojoj iskazuje već bila pečatirana i potpisana ili je tužitelj tu potvrdu potpisivao i pečetirao pred njom, svjedokinja iskazuje da je potvrda već bila potpisana i pečatirana kada ju je potpisao njen muž, međutim, da sada nije baš 100% sigurna u to, pri čemu svjedokinja potvrđuje da se radi o ispravi sa lista spisa 31 koju joj sud predočava. Upitana da li joj je ĐĆ išta rekao u svezi ove isprave, svjedokinja iskazuje da joj je rekao da on ništa o tome ne zna te da to nije njegov potpis na izjavi. Svjedokinja je iskazala i to da je njoj ĐĆ, vlasnik tuženika, rekao da on nema pojma za te novce (nesporno govori o iznosu od 19.400,00 eura o kojem prethodno iskazuje da su oni platili u gotovini za kupnju liganja u siječnju 2022.). Nadalje, u svezi potvrde o predaji avansa (list spisa 31), svjedok DĆ (list spisa 122-124) iskazuje da on i supruga (nesporno LĆ) vode ugostiteljski obrt 19 godina, da je on tu više kao tehnički i kadrovski direktor, a ona ekonomski pa da je ona zadužena za račune i slično, tužitelja da poznaje oko godinu dana, on da se pojavio kao menadžer ĐĆ, dakle da ga poznaje samo poslovno, a sa ĐĆ da radi već godinama, dodajući da je ĐĆ predstavio tužitelja kao osobu od svog povjerenja pa da je tako negdje u prvom mjesecu tužitelj supruzi i njemu rekao da ima lignje za dosta povoljnu cijenu što su on i supruga odlučili uzeti, a uvjet je bio da oni tužitelju novac daju u gotovini, što da su oni i napravili, ali uz jednu pisanu izjavu kao dokaz da su to učinili, nakon čega da je lignja stizala, a supruga da mu je nakon nekog vremena rekla da računi ne stižu uredno, dodajući da mu je to supruga rekla negdje u šestom mjesecu, a onda da su oni primili poziv tuženika da im određena roba nije plaćena, za što su oni bili u šoku jer znaju da su robu platili. Iako svjedok DĆ u svezi potpisivanja potvrde o predaji avansa (list spisa 31) sudu iskazuje da su ovu izjavu oni zajedno sačinili pred njegovom suprugom jer da je on rekao tužitelju da je to velika lova i da mu ne može dati toliki iznos tek tako te da je tužitelj potpisao i pečatirao tu ispravu, kada je konkretno upitan o načinu na koji je sastavljena izjava svjedok iskazuje i to da je izjavu sastavio neki daktilograf, da to ne zna točno, a kada je konkretno upitan da li je tužitelj ispred njega pečatirao i potpisao izjavu svjedok odgovara da se sada točno ne sječa je li i pečatirao i potpisao izjavu pred njega, ali da zna da su na izjavi i potpis i pečati. Cijeneći dio iskaza svjedoka DĆ o samom prihvatu ponude za kupnju lignje po povoljnijoj cijeni u siječnju 2022. godine i dogovoru postignutom s tužiteljem, a koji dio iskaza u bitnom odgovara iskazu svjedokinje ŽĆ koji je sud cijenio logičnim i životnim te ga je prihvatio kao istinit, sud ovaj dio iskaza svjedoka DĆ prihvaća kao istinit pri čemu sud ističe da iskazi svjedoka ŽĆ i DĆ o samom prihvatu ponude za kupnju lignje po povoljnijoj cijeni u siječnju 2022. godine i dogovoru postignutom s tužiteljem, potvrđuju dio iskaza tužitelja u kojem on iskazuje o ovim činjenicama. Međutim, ocjenom onog dijela iskaza svjedoka DĆ u svezi potpisivanja i pečatiranja potvrde o predaji avansa (list spisa 31) u svezi s iskazom svjedokinje ŽĆ koja je sudu iskazala da je potvrda sa lista spisa 31 već bila potpisana i pečatirana kada ju je potpisao njen muž, a koji iskaz svjedokinje ŽĆ svjedoči u prilog iskazu tužitelja da on nije taj koji je sastavio i pečatirao ovu potvrdu (šri čemu sud ističe da tužitelj iskazuje da je on potpisao od strane ĐĆ predanu mu potvrdu koja je bila pečatirana pečatom tuženika što odgovara iskazu svjedokinje ŽĆ iz kojeg proizlazi da ona nije vidjela tužitelja da potpisuje ovu potvrdu), sud ne cijeni uvjerljivim te ne prihvaća kao istinit iskaz svjedoka DĆ u onom dijelu u kojem ovaj svjedok iskazuje da su oni zajedno pred njegovom suprugom sačinili ovu izjavu kao ni dio iskaza u kojem ovaj svjedok navodi da je tužitelj pečatirao i potpisao ovu izjavu. Prema ocjeni suda svjedok DĆ, a koji sudu iskazuje da on već dugi niz godina posluje s tuženikom kao i da je u poslovnom odnosu s tuženikom i u vrijeme davanja iskaza pred sudom, svoj iskaz o činjenicama sastavljanja, pečatiranja i potpisivanja potvrde o predaji avansa (list spisa 31) konstruira s ciljem uspjeha tuženika, svog poslovnog partnera, u ovom sporu, međutim, to čini neuvjerljivo i neuspješno obzirom konkretno upitan o ovim činjenicama sudu iskazuje kontradiktorno navodima iznesenim u ranijem dijelu svog iskaza te suprotno iskazu svjedokinje ŽĆ koja je sudu logično i životno iskazivala da je ova potvrda bila pečatirana i potpisana onda kada je njezin suprug potpisao istu, a kakav iskaz u bitnom potvrđuje iskaz samog tužitelja u dijelu u kojem on iskazuje o sastavljanju, pečatiranju i potpisu ove izjave. U prilog nevjerodostojnosti iskaza svjedoka DĆ o činjenici sastavljanja, pečatiranja i potpisivanja potvrde o predaji avansa (list spisa 31), svjedoči i činjenica da ovaj svjedok sudu iskazuje da je u svezi kupovine liganja njega ĐĆ obeštetio tako što mu je (svjedoku) ispred njegove supruge iz svoje ušteđevine u kešu isplatio iznos od 19.400,00 Eura, a takav je iskaz sudu neuvjerljiv budući je suprotan iskazu svjedokinje ŽĆ koja iskazuje da je njima ĐĆ rekao da obzirom su oni njemu dobar kupac da želi nastaviti suradnju s njima te ih je obeštetio na način da im je i dalje isporučivao te lignje, a što sudu ukazuje da ovaj svjedok svoj iskaz konstruira s ciljem uspjeha tuženika, svog poslovnog partnera, u sporu. Osim toga, ovakav je navod svjedoka DĆ da bi njemu ĐĆ isplatio u novcu 19.400,00 Eura neživotan i nelogičan obzirom na raniji navod svjedoka da je njima tuženik isporučio određenu količinu lignje, a u kojem je slučaju sudu potpuno nelogično i neživotno da bi povrh te isporuke lignje ĐĆ DĆ i vratio cjelokupni iznos od 19.400,00 Eura plaćen u siječnju 2022. godine za kupovinu lignje.

9.5. Ocjenom iskaza svjedokinje ŽĆ u međusobnoj svezi s iskazom tužitelja, pa navedeno cijeneći u svezi sa materijalnim dokazima u spisu posebice sadržajem potvrde o predaji avansa (list spisa 31), sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj EĆ i DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] u siječnju 2022. godine ponudio kupnju lignje po povoljnijoj cijeni, da su oni prihvatili takvu ponudu te da su za kupnju lignje tužitelju u siječnju 2022. godine platili iznos od 19.400,00 Eura, o kojem je plaćanju sastavljena pisana potvrda koju je tužitelj vlastoručno potpisao i predao EĆ i DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt]. Međutim, iz niti jednog od navedenih dokaza kao ni drugih dokaza izvedenih u tijeku ovog postupka kao nedvojbeno ne proizlazi da je potvrdu o plaćanju avansa u iznosu od 19.400,00 Eura (list spisa 31) tužitelj sastavio i pečatirao pečatom tuženika kao ni da bi to učinio bez znanja ovlaštene osobe tuženika kao što ne proizlazi niti to da je iznos od 19.400,00 Eura koji je nedvojbeno primio u siječnju 2022. godine zadržao za sebe odnosno da ga nije predao tuženiku. Naime, sama činjenica da je tužitelj taj koji je EĆ i DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] u siječnju 2022. godine predao potvrdu o predaji avansa (list spisa 31), nedvojbeno ne svjedoči u prilog činjenici da je tužitelj taj koji je sastavio i službenim pečatom tuženika pečatirao tu potvrdu, ovo neovisno o činjenici da je istu vlastoručno potpisao za tuženika, a u svezi čega tužitelj, prema ocjeni ovog suda sasvim životno iskazuje, da je on ovu potvrdu potpisao jer je vidio da je istu njemu ĐĆ predao pečatiranu, ali nepotpisanu. Nadalje, činjenica da je tužitelj taj koji je u siječnju 2022. godine od DĆ vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] primio novčani iznos od 19.400,00 Eura u gotovini, nedvojbeno ne svjedoči u prilog činjenici da tužitelj taj iznos nije predao tuženiku već da ga je zadržao za sebe. Ponovimo, svjedokinja LĆ sudu ne iskazuje da je ona vidjela tužitelja da on sastavlja ili pečatira potvrdu o plaćanju avansa (list spisa 31), dok sud iskaz svjedoka DĆ u dijelu u kojem navodi da je tužitelj potpisao i pečatirao potvrdu sa lista spisa 31 sud iz ranije obrazloženih razloga nije cijenio istinitim, posebno obzirom sam svjedok dalje iskazuje i to da se on točno ne sjeća je li tužitelj potpisao i pečatirao potvrdu ispred njega, a preostali saslušani svjedoci o ovoj činjenici nisu imali osobnih i neposrednih saznanja. Kako pri tome iz niti jednog dokaza izvedenog u tijeku postupka ne proizlazi da je tužitelj u sklopu svog radnog mjesta zaduživao službeni pečat tuženika ili raspolagao istim za potrebe obavljanja svojih radnih zadataka, a u svezi čega svjedok SĆ (list spisa 280-281) sudu iskazuje da on ne zna čiji je pečat tuženika s brojem 5, dodajući da se pečat firme drži kod određene osobe unutar firme, onih koje su ovjeravale određene dokumente u odjelu nabave, u odjelu financije, određeni vozači kada bi katkad preuzimali robu te da njemu nije poznato da bi tužitelj držao pečat firme, sud u ovom postupku nije našao nedvojbeno dokazanim da je tužitelj taj koji je osobno sastavio i pečatirao potvrdu o predaji avansa (list spisa 31) odnosno da je tužitelj tu potvrdu predao DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] bez znanja tuženika u siječnju 2022. godine kao što nije našao nedvojbeno dokazanim niti to da je tužitelj primljeni iznos od 19.400,00 Eura zadržao za sebe odnosno da ga nije predao tuženiku. Pri tome sud posebno ističe da je na tuženiku, a koji Odluku o izvanrednom otkazu temelji na tvrdnji da je tužitelj bez tuženikova znanja sastavio i pečatirao potvrdu o predaji avansa (list spisa 31) te istu predao kupcu tuženika, teret dokaza činjenice da je tužitelj uistinu taj koji je potvrdu o predaji avansa (list spisa 31) sastavio, pečatirao i predao kupcu tuženika bez tuženikova znanja, a što tuženik prema ocjeni ovog suda nije nedvojbeno dokazao. Jedini dokaz iz kojeg proizlaze ovi navodi je iskaz zakonskog zastupnika tuženika ĐĆ (list 130-132), međutim, koji iskaz sud nije prihvatio kao vjerodostojan niti istinit, a budući isti u pogledu spornih činjenica ne potvrđuje iskaz niti jednog svjedoka saslušanog u tijeku postupka kao ni uostalom sadržaj materijalnih dokaza u spisu. Pri tome sud ističe da iako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od 14. siječnja 2024. (list spisa 147-187) proizlazi da je u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 31. srpnja 2022. tuženik fakturirao 153,48 kg lignje Južna Afrika ugostiteljskom obrtu [obrt] (kojeg je nesporno vlasnik DĆ) ukupne vrijednosti 23.587,50 kn s PDV-om koja roba nije plaćena već je tuženik fakturiranu robu stornirao, da takav nalaz i mišljenje vještaka nije nedvojbeni dokaz u prilog tvrdnji tuženika da je tužitelj bez znanja tuženika sastavio i pečatirao potvrdu o predaji avansa (list spisa 31) kao ni da je ovu potvrdu bez znanja tuženika predao DĆ niti dokaz u prilog tvrdnji tuženika da je tužitelj za sebe zadržao u siječnju 2022. godine od DĆ vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] primljeni novčani iznos od 19.400,00 Eura, a niti ove činjenice kao nedvojbene dokazuje poslovna dokumentacija tuženika (list spisa 200-237) budući iz Kartice konta za zaposlenika ĆĆ za razdoblje od 01.01.2022. do 04.09.2023. kao ni iz Saldakontri kartice na dan 05.09.2023. na ime ĆĆ – kupci u zemlji nije moguće utvrditi na temelju čega bi u toj kartici evidentirana potraživanja nastala, a kako to proizlazi i iz pisanog očitovanja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od 28. travnja 2024. (list spisa 243-245).

9.6. Kako dakle tuženik prema ocjeni suda nije u postupku nedvojbeno dokazao da je tužitelj bez znanja tuženika sastavio i pečatirao potvrdu o predaji avansa (list spisa 31) kao ni da je ovu potvrdu bez znanja tuženika predao DĆ vlasniku obrta [obrt] kao ni da je tužitelj za sebe zadržao u siječnju 2022. godine od DĆ vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] primljeni novčani iznos od 19.400,00 Eura, a sama činjenica da je prema utvrđenju ovog suda tužitelj taj koji je u siječnju 2022. godine potpisao potvrdu o predaji avansa (list spisa 31) i predao ju DĆ kao ni činjenica da je primio novčani iznos od 19.400,00 Eura u gotovini pa niti kad sud iste cijeni u svezi činjenice koja proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-222/2024 od 10. lipnja 2024. (list spisa 267-269) da je nadležni sud potvrdio optužnicu koja je protiv ovdje tužitelja podnesena radi učina produljenog kaznenog djela pronevjere i kaznenog djela krivotvorenja isprave na štetu tuženika, a budući se ovo rješenje donosi isključivo temeljem postojanja osnovane (ne i nedvojbeno dokazane) sumnje u počinjenje kaznenog djela ovo temeljem upravo onih dokaza koje je cijenio ovaj sud u ovom postupku, nedvojbeno ne svjedoči u prilog činjenici da je tužitelj neovlašteno bez znanja tuženika sastavio i pečatirao potvrdu o predaji avansa (list spisa 31) niti u prilog činjenici da iznos od 19.400,00 Eura primljen od DĆ nije predao tuženiku već da ga je zadržao za sebe; sud ne nalazi nedvojbeno dokazanim da je tužitelj tuženika oštetio za iznos od 19.400,00 Eura na način da taj iznos, koji je primio od DĆ vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt], nije predao tuženiku već ga zadržao za sebe kao ni da je tužitelj bez znanja sastavio i pečatirao izjavu sadržaja „Dana 20.01.2022. kupac je predao avans u iznosu od 19.400,00 eura u svrhu kupnje lignje. Roba će biti isplaćena po dolasku.“ koju je predao DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] pa da bi isporuka liganja koja je tijekom 2022. godine vršena DĆ bez naplate pri isporuci bila vršena bez znanja tuženika.

10. Slijedom svega obrazloženog utvrdivši da tuženik u ovom postupku nije nedvojbeno dokazao da je tužitelj

- u više navrata tijekom 2022. godine isporučio robu (ribu i riblje proizvode) poslovnim partnerima tuženika, primio od istih gotovinu te tu gotovinu, umjesto da ju na dan kada je izvršio isporuku robe ili kasnije preda tuženiku na blagajnu, zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika za iznos od 67.837,75 kn odnosno da je tužitelj konkretno klijentu tuženika PĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt] (konoba Udica u Kukljici) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 31.962,00 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika CĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt] (restoran i hotel [obrt] u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 14.433,00 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika ŠĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo [obrt] (konoba [obrt] u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 10.072,50 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; klijentu tuženika DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] (restoran [obrt] u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 10.000,00 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe; te klijentu tuženika ZĆ vlasniku obrta za ugostiteljstvo More (konoba More u [adresa]) isporučio odnosno predao u posjed robu, od istog u gotovini naplatio novčani iznos od 1.370,25 kn koji iznos nije predao na blagajnu tuženika već zadržao za sebe;

- oštetio tuženika za novčani iznos od 19.400,00 Eura na način da je klijentu tuženika DĆ vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt] (restoran [obrt] u [adresa]) predao u posjed izjavu sadržaja „Dana 20.01.2022. kupac je predao avans u iznosu od 19.400,00 eura u svrhu kupnje lignje. Roba će biti isporučena po dolasku.“, koju tuženik nije pečatirao i za koju tuženik nije znao sve do 04. srpnja 2022. kada je stupio u kontakt s navedenim partnerom iz razgovora s kojim je saznao da je tužitelj 20. siječnja 2022. u gotovini od DĆ vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] preuzeo novčani iznos od 19.400,00 Eura te istome predao u posjed označenu izjavu, a koji iznos tužitelj nikada nije predao na blagajnu tuženika već je zadržao za sebe;

a zbog kojih mu razloga tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu otkazuje ugovor o radu odnosno primjenom čl. 221.a ZPP utvrdivši da tužitelj nije počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa radi kojih mu tuženik izvanredno otkazuje Ugovor o radu, utvrđenje je ovog suda da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena te da radni odnos stranaka nije prestao ovom Odlukom, a poradi čega je sud odlučio kao u točci I. izreke ove presude, dalje temeljem čl. 124. ZoR točkom II. izreke presude naloživši tuženiku da tužitelja vrati na posao i to na radno mjesto komercijalista – prodajnog predstavnika.

10.1. Obzirom je sud već iz navedenog razloga Odluku o izvanrednom otkazu ocijenio nedopuštenom, to sud dalje u ovoj presudi nije obrazlagao činjenicu da li je Odluka o izvanrednom otkazu donesena u roku propisanom čl. 116. st. 2. ZoR, a budući bi odluka suda o nedopuštenosti ove Odluke bila jednaka, neovisno o utvrđenju da je ova Odluka donesena u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se Odluka temelji odnosno utvrđenju da nije donesena u tom zakonskom roku.

10.2. Posebno sud pri tome ističe da je predmet ispitivanja dopuštenosti (zakonitosti) tijekom sudskog postupka radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu isključivo sadržaj osporavane odluke o otkazu pa stoga samo ono što je u obrazloženju osporavane odluke o otkazu navedeno kao razlog otkazivanja, može biti razlog za koji će sud utvrditi da li je opravdani razlog za otkaz ili ne, a što znači da poslodavac ne može naknadno (nakon donošenja pisane odluke o otkazu) proširivati obrazloženje danog otkaza navodeći tijekom sudskog postupka i neke druge razloge koji opravdavaju otkazivanje ugovora o radu (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-726/2020-2 od 27. kolovoza 2020.) niti sud može, ukoliko iz izvedenih dokaza u postupku proizlazi da je radnik počinio povrede obveza iz radnog odnosa različite od onih na kojima poslodavac temelji osporavanu odluku o otkazu, utvrditi da je otkaz ugovora o radu opravdan i time dopušten i zakonit. 10.3. Što se tiče navoda tužitelja o tuženikovim neispunjenim obvezama novčanog karaktera s osnova radnog odnosa stranaka, a u svezi čega tužitelj u spis dostavlja plan prodaje Šopot 01.10.2019. -30.09.2020. (list spisa 18), za istaknuti je da predmet ovog spora, kako to uostalom ističe i sam tužitelj u tužbi, nije ispunjenje materijalnih prava tužitelja, a poradi čega sud u ovoj presudi nije obrazlagao navode stranaka vezane uz eventualnu obvezu tuženika na isplatu bonusa i razlike u plaći tužitelju. Jasno je pri tome da ove navode tužitelj ističe kao stvarni razlog donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, međutim, za ocjenu da li je odluka poslodavca o izvanrednom otkazu dopuštena, nije relevantan možebitan skriveni razlog zbog kojeg tu odluku poslodavac donosi već je bitno isključivo to da li su razlozi na kojima poslodavac temelji odluku o izvanrednom otkazu opravdani razlozi za izvanredni otkaz.

10.4. Što se pak tiče Odluke o otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu od 30. lipnja 2022. (list spisa 16-17) za istaknuti je da tuženik u postupku ne tvrdi da je to odluka kojom je on otkazao Ugovor o radu stranaka, a kako u svezi navedenog tužitelj navodi da njemu tuženik nikada nije izvršio (urednu) dostavu ove Odluke te sud uvidom u ovu Odluku utvrđuje i to da ista nije potpisana niti pečatirana od strane tuženika kao donositelja te Odluke, cijeneći u svezi s navedenim činjenicu da iz niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne proizlazi da bi odjavu tužitelja sa socijalnih osiguranja tuženik izvršio temeljem te Odluke, a ne temeljem Odluke o izvanrednom otkazu, to sud nije našao da je radni odnos stranaka zasnovan Ugovorom o radu prestao Odlukom o otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu od 30. lipnja 2022. (list spisa 16-17). Osim toga, da je tužitelju Odluka o otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu od 30. lipnja 2022. (list spisa 16- 17) uručena kao Odluka tuženika kojom se otkazuje radni odnos stranaka, a ne samo kao prezentirana namjera tuženika o načinu na koji bi, ukoliko je tužitelj suglasan s istim, mogao prestati radni odnos stranaka što prema ocjeni ovog suda ova Odluka predstavlja, nedvojbeno bi tužitelj, a budući je to učinio uslijed osporavane Odluke o izvanrednom otkazu, tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u svezi Odluke o otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu od 30. lipnja 2022. (list spisa 16-17) te bi pred nadležnim sudom osporavao dopuštenost upravo te Odluke tuženika, što tužitelj nedvojbeno nije učini odnosno ne čini.

11. Odluka o parničnom trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. ZPP kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a temeljem koje je odredbe sud utvrdio da tuženik kao stranka koja je u cijelosti izgubila ovu parnicu nema pravo na naknadu parničnih troškova poradi čega je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.214,53 Eura dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova sud ocijenio osnovanim, visinu troškova utvrdivši sukladno odredbi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) koja propisuje da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanja prava na rad i sl.) osim u procjenjivim predmetima, a budući se sukladno čl. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) kao Tarife važeće u trenutku zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je postupak okončan. Temeljem navedenog je sud tuženiku naložio po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 500,00 Eura (1 x 200 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife uvećano za zatraženi i sukladno Tbr. 42. Tarife pripadajući PDV od 25%). Istaknimo ovdje da sud sukladno čl. 164. st. 1. i st. 2. ZPP o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke koja je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a iz čega proizlazi da sud stranci ne može dosuditi veći iznos parničnih troškova od onog iznosa naknadu kojeg stranka izričito potražuje, čak ni onda kada iz stanja spisa proizlazi da stranka eventualno ima pravo na naknadu većeg troška od zatraženog.

U Zadru, 25. veljače 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.