REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1275/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužiteljice CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marko Višić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupano po punomoćniku Ivani Grgić Zovko odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, da u roku od 15 dana tužiteljici CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete isplati iznos od 5.930,00 eura (pettisućadevetstotrideset eura) sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, da u roku od 15 dana tužiteljici CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete isplati iznos od 199,08 eura (stodevedesetdevet eura i osam centi) sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, da u roku od 15 dana tužiteljici CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime tuđe pomoći i njege isplati iznos od 119,45 eura (stodevetnaest eura i četrdesetpet centi) sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

IV. Nalaže se tužiteljici CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.699,08 eura (tisućušestodevedesetdevet i osam centi) sa zateznim kamatama od 25. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj izvršio podneskom od 24. lipnja 2020.

II. Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 3.052,62 eura (tritisućepedesetdva eura i šezdesetdva centa), podneskom od 26. kolovoza 2020.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 27. svibnja 2020. navodi kako je 25. siječnja 2016. stradala kao suvozač u prometnoj nezgodi u Splitu, na križanju ulica Gotovčeva i Zagorski put. Do nezgode je došlo zbog nepropisne vožnje HT koja je upravljala osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka]. Tužiteljica se nalazila u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala Ivana Kuko. U predmetnoj prometnoj nesreći tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede zbog kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobila ozljede zbog kojih je morala primati liječničku pomoć, trpjela je nelagodu u vidu bolničkog smještaja i liječničkih kontrola te fizikalnih terapija. Tužiteljica je imala troškove liječenja i u vezi liječenja. Provela je 3 puta po 12 dana na pregledima i liječenjima u razdoblju u 2019. godini: 07.01.- 18.01., 01.04.-12.04., 01.07-12.07. Osim razdoblja gdje je boravila na bolnici, tužiteljica je dolazila u KBC Split još više od 15 puta na različite datume u 2019. godini: 22.01., 26.01., 24.04., 12.06., 16.07., 09.09., 11.09., 03.10., 20.10., 24.10., 25.10., 08.11., 12.11., itd.

Stoga potražuje na ime neimovinske štete iznos od 5.156,64 eura, na ime imovinske štete odnosno materijalnih troškova (troškova liječenja) iznos od 199,08 eura te na ime imovinske štete odnosno tuđe pomoći i njege iznos od 119,45 eura, sa zateznim kamatama počev od tužbe pa do isplate.

2. Tužitelj je u podnesku od 24. lipnja 2020., uslijed povećanja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, povećao tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime neimovinske štete iznos od 8.982,37 eura, na ime imovinske štete odnosno materijalnih troškova (troškova liječenja) iznos od 199,08 eura, kao i na ime imovinske štete odnosno tuđe pomoći i njege iznos od 119,45 eura, sa zateznim kamatama počev od tužbe pa do isplate, a koji podnesak je dostavljen tuženiku zajedno sa tužbom od 27. svibnja 2020. na odgovor, pa je stoga sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP-a), sud bez pozivanja tuženika na pristanak, dopustio navedenu preinaku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost, ali osporava uzročno-posljedičnu vezu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek kamata te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Ističe da je prije podnošenja tužbe nesporno platio iznos od 5.547,45 eura (dana 7. lipnja 2017. iznos od 1.725,40 eura, 24. studenog 2017. iznos od 743,25 eura, 15. svibnja 2018. iznos od 584,00 eura i 22. travnja 2020. iznos od 2.465,00 eura, l. 48.-51. spisa).

4. Tužitelj je podneskom od 26. kolovoza 2020., priznavši nesporne uplate po tuženiku, smanjio tužbeni zahtjev (uzevši u obzir da nije raspolagao sa uplatama u iznosu od 3.052,62 eura, izvršenim na dane 7. lipnja 2017., 24. studenog 2017. i 15. svibnja 2018.), na način da potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 5.930,00 eura, na ime imovinske štete odnosno materijalnih troškova (troškova liječenja) iznos od 199,08 eura, kao i na ime imovinske štete odnosno tuđe pomoći i njege iznos od 119,45 eura, sa zateznim kamatama počev od tužbe pa do isplate. Tuženik se navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva nije protivio, pa je odlučeno kao u izreci rješenja, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a.

5. Nadalje, tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju (l. 5.-31., l. 34.-35., l. 38.-39., l. 99.-172. i l. 372.-445. spisa), preslik zdravstvenog kartona tužiteljice (l. 186. -363. spisa), provedeno je sudskomedicinsko vještačenje po vještaku dr. D. Mayeru i medicinsko vještačenje po vještaku dr. S. Vuletiću.

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP-a), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Dakle, predmet spora u ovom predmetu je naknada štete (neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege te troškova liječenja i u vezi liječenja) koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 25. siječnja 2016.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimaciju te odgovornost.

9. Sporna je međutim uzročno-posljedična veza i visina štete, kao i tijek zateznih kamata.

10. Radi utvrđivanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužiteljice opisane u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, provedeno je sudskomedicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Davoru Mayeru. U Nalazu i mišljenju od 26. srpnja 2021. vještak prof.dr.sc. Davor Mayer je naveo da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće vratnog i slabinskog dijela kralježnice. U događaju je došlo do trzajnog pokreta tijela tužiteljice koji je mogao uzrokovati pogoršanje tegoba u vremenu nakon nesreće (uz napomenu kako u spisu nema dokumentacije koja bi to sa sigurnošću potkrijepila). Međutim, glavnina tužiteljičinih aktualnih tegoba, a moguće i sve tegobe, pripisive su upalno-degenerativnim procesima (degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice, kao i upalno-degenerativne promjene na strukturama ramenog zgloba, sakorilijakalnih zglobova, desnog kuka i oba koljena, a ne predmetnom štetnom događaju.

11. Na tako izrađeni Nalaz i mišljenje tuženik nije imao prigovora, dok je tužitelj u podnesku od 24. ožujka 2022. istaknuo prigovore te je vještak prof.dr.sc. Davor Mayer dostavio Dopunu mišljenja dana 7. veljače 2022. i saslušan je na ročištu dana 21. travnja 2022.

Vještak prof.dr.sc. Davor Mayer ostao je u cijelosti kod pisanog nalaza kao i kod pisane dopune istog. Naveo je da punomoćnik tužiteljice nije postavio konkretna pitanja na koja bi mogao odgovoriti. Ostao je pri svojim zaključcima uz napomenu da s obzirom na stanje spisa odnosno prisutnu medicinsku dokumentaciju je sudsko medicinski bilo jedino moguće izvesti takve zaključke. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li moguće vidjeti da je kod tužiteljice zaostao kronični bolni vratni sindrom (cervikalni sindrom) odgovorio je da su tegobe koje odgovaraju ovom stanju opisane u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, a njihovo porijeklo je podložno procjeni kakvu je u svom nalazu i mišljenju i dao. Prva medicinska dokumentacija koju je imao prilikom izrade nalaza datira tri godine nakon nesreće.

12. Navedeni Nalaz i mišljenje i iskaz vještaka sud je ocijenio kao stručan i objektivan, obzirom je vještak argumentirano i logično odgovorio na iznesene prigovore.

13. Nadalje, radi utvrđivanja štete, njezinog opsega i okolnosti koje utječu na opravdanost naknade štete, provedeno je i medicinsko vještačenje po vještaku specijalistu kirurgu dr. Srećku Vuletiću koji je izvršio uvid u cjelokupni spis i dostavljenu medicinsku dokumentaciju, izvršio pregled tužiteljice te je detaljno opisao tijek liječenja.

Zadatak vještaka u rješenju suda od 28. lipnja 2022. je bilo donijeti ocjenu prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži na listovima 5.-30., 24., 25., 28. i 39. spisa.

U Nalazu i mišljenju od 9. kolovoza 2022. vještak dr. Srećko Vuletić je naveo da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila istegnuće mišićno ligamentarnih struktura vratne i slabinske kralješnice, a koja su posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (u uzročno su posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem). Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu manjeg intenziteta u vidu istegnuća mišićno ligamentarnih struktura vratne i slabinske kralješnice. U vrijeme predmetnog ozljeđivanja već je bila u postupku liječenja i provodila je fizikalnu terapiju zbog tegoba sa slabinskom kralješnicom tako da se kliničke slike djelomično preklapaju, ali je ipak mišljenja da su tijekom primarnog zbrinjavanja kliničkim pregledom dokazane gore navedene ozljede. Tužiteljica je iz razdoblja prije predmetne nezgode značajno narušenog zdravlja sa brojnim bolestima i ograničenjima: dominantno su prisutne degenerativne promjene lokomotornog sustava, unatrag 10 godina prije predmetne nezgode liječi se zbog bolova u leđima, a u kliničkoj slici može se pratiti progresija degenerativne bolesti IV diska u slabinskom i vratnom dijelu kralješnice, sa oštećenjem korjenova kralješničke moždine na više razina, bolnim sindromom i motoričkim deficitom. Nađe se i podatak o ozljeđivanju u području zdjelice i natkoljenice 2007. godine, u travnju 2015. zadobila ozljedu trbuha, zdjelice i slabinskog dijela kralješnice, najmanje od travnja 2015. liječi se zbog koksartroze. Nakon predmetnog štetnog događaja, tijekom 2019. godine kod tužiteljice je dijagnosticirana i maligna bolest desne dojke, zbog čega je u studenom 2019. operacijski liječenja, učinjena je kvadrantektomija sa limfadenektomijom aksile, a u proljeće 2020. godine provedena i radioterapija. Uvidom u navode iz priložene medicinske dokumentacije, rezultate dijagnostičke obrade, kao i osobnim pregledom tužiteljice, ne nalazi podataka ili stanja koji bi govorili da bi predmetno ozljeđivanje uzrokovalo kod tužiteljice trajnih posljedica u smislu pogoršanja od ranije prisutnih značajnih tegoba i ograničenja u području vratne i slabinske kralješnice ili pojave nekih novih trajnih tegoba i ograničenja koje bi uzročno posljedično bilo moguće povezivati sa predmetnim štetnim događajem. Funkcijski status i neurološki deficit u području vratne i slabinske kralješnice odgovaraju premorbidnom stanju. Tegobe u području desnog ramena i desnog kuka ne mogu uzročno posljedično povezivati sa predmetnim štetnim događajem obzirom u istom tužiteljica nije zadobila ozljede tih struktura, radi se o sindromima prenaprezanja i degenerativnim promjenama velikih zglobova od ranije, sa očekivanom progresijom tijekom godina.

Analizom podataka iz priložene medicinske dokumentacije, kao i uvažavanjem dijela medicinski logičnog (ali i vrlo oskudnog i nepotpunog) iskazivanja tužiteljice tijekom pregleda kod vještaka rekonstruira se tijek liječenja i oporavka nakon predmetnog ozljeđivanja, tako da je mišljenja da je liječenje tužiteljica zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja završila pregledom neurologa 06. svibnja 2016. Predmetno ozljeđivanje nije kod tužiteljice uzrokovalo trajnih posljedica, a sam oporavak bio je prolongiran zbog poremećaja tjelesnog i duševnog zdravlja (degenerativnih promjena lokomotornog sustava sa neurološkim i motoričkim deficitom, posljedica ranijih ozljeda), a koji poremećaji su već bili već prisutni u trenutku predmetne prometne nezgode.

Sukladno navedenom, te uzevši u obzir dob i radnu aktivnost tužiteljice, donosi ocjenu da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, u trenutku štetnog događaja. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je kroz 2 dana, a potom trpi umjereni oscilirajući strah kroz 3 dana i slabiji oscilirajući strah sveukupno mjesec i pol dana. Ne nalazi trajne povrede duševnog zdravlja kao posljedicu predmetnog štetnog događaja. Tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta kroz 24 sata, bol srednjeg intenziteta trpjela je kroz 2 dana, a bol slabog intenziteta kroz ukupno dva mjeseca. Naruženja (kao posljedice predmetnog ozljeđivanja) nema. Kod tužiteljice nije utvrđeno trajno smanjenje opće životne i radne aktivnosti koja bi zaostajala kao posljedica predmetnog ozljeđivanja i koja bi se mogla uzročno posljedično povezivati sa predmetnim štetnim događajem. Tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć 4 sata dnevno kroz tri tjedna (za sve radnje van kuće, sve radnje vođenja kućanstva, dio radnji samozbrinjavanja) i 1 sat dnevno kroz dva mjeseca (za radnje koje uključuju duža ili jača statodinamička opterećenja). Trajna tuđa njega i pomoć s osnova predmetnog ozljeđivanja nisu bili potrebni.

14. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke su stavile prigovore i to tuženik u podnesku od 22. kolovoza 2022. (u odnosu na korištenje medicinske dokumentacije šire od zadatka suda u rješenju od 28. lipnja 2022.) i tužiteljica u podnesku od 25. listopada 2022. (u odnosu na premalo ocjenjenu životnu aktivnost, boli, straha i završetak liječenja).

15. Na ročištu dana 23. siječnja 2025. vještak je naveo da ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja od dana 9. kolovoza 2022. godine, u cijelosti.

U odnosu na prigovore tužitelja iznesene u podnesku od 25. listopada 2022., naveo je da je tužiteljica žena u dobi od sada 50 godina, a koja uvidom u navode osobnog zdravstvenog kartona iz razdoblja prije navedenog štetnog događaja ima uznapredovale degenerativne promjene lokomotornog sustava i cijele kralježnice, uz to se liječi i od drugih tjelesnih bolesti i od maligne bolesti, a potvrđen joj je i psihički poremećaj, tužiteljica je veći dio vremena na bolovanju i vrlo ekstenzivno koristi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja to jest koristi različite zdravstvene usluge, dominantno fizikalne terapije. U trenutku predmetnog ozljeđivanja kod tužiteljice su sukladno degenerativnih promjena slabinske kralježnice od ranije postojale tegobe uz slabinskog dijelu kralježnice također i neurološki deficit u formi peronus pareze, to jest mlohavog stopala: za trzajnu ozljedu vratne kralježnice kao iz predmetnog događaja postoji tkzv. QTF klasifikacija. Ta klasifikacija je snažan prognostički alat u smislu predviđanja eventualnih trajnih posljedica, kod tužiteljice se radilo o QTF 2 stupnju koji stupanj ne ostavlja trajnu posljedicu. Tužiteljica je uz tužbu priložila veliki broj medicinske dokumentacije najmanje nekoliko desetaka dokumenata, a koji i u najvećem broju nisu uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Tužiteljica također uz podnesak od 27. listopada 2022. prilaže daljnjih preko 120 povijesti bolesti i medicinskih dokumenata a koje nije detaljnije analizirao. Tijekom pregleda kod tužiteljice je primijetio značajnu agravaciju, do u mjeru da bi na neka jednostavna pitanja a na koja je moguće odgovoriti sa da ili ne jednostavno šutjela ili davala odgovore koje nemaju nikakve veze sa upitom. Ne može objasniti u kojoj je to mjeri bio psihički poremećaj koji je kod nje utvrđen a u kojoj mjeri se radi u agravaciji (a radi se o stanju u koji pacijent pokušava svoje zdravstveno stanje prikazati težim nego što stvarno jest). Slijedom navedenog, a uvažavajući nalaz od 26. srpnja 2022., ne može prihvatiti primjedbe tužiteljice iz ovog podneska. Orijentacijski kriterij gdje tužiteljica navodi da bi samo njene životne aktivnosti trebalo biti 4 posto nisu točne, naime kada bi rezultati mog pregleda učinjenog 26. srpnja 2022., bili objektivni smanjenje životne aktivnosti bi bilo značajno više od 4%, ali vještak međutim nije uspio tijekom pregleda objektivno utvrditi pokretljivost vratne kralježnice obzirom tužiteljica koči vrat, i ne surađuje u pregledu. Imao je međutim dovoljno drugih parametra da je mogao zaključivati kao u vještvu. Što se tiče ozljede kuka i ozljede ramena ukazuje na okolnost da te ozljede tužiteljica u predmetnom štetnom događaju uopće nije zadobila. Što se tiče ocjene boli i ocjene straha, također ne prihvaća promišljanje i ocjenu tužiteljice iz podneska obzirom je uvažavajući sve relevantno činjenice u svezi predmetnog ozljeđivanja mogao učiniti rekonstrukciju dinamike tegoba nakon ove nezgode i u skladu sa istim je iskazao ocjene straha i boli a kod kojih je u cijelosti ostao. Što se tiče nekih drugih nalaza iz medicinske dokumentacije kao što je nalaz Klikne za ortopediju Lovran od 9. rujna 2019., odgovara da taj nalaz sam po sebi mene ne obvezuje, osobito ne u dijelu u kojem ordinarius više od 3,5 godina predmetom ozljeđivanja zaključuje uzročno posljedičnu vezu sa predmetnim štetnim događajem.

Na upit pun. tužitelja temeljem čega je zaključivao o premorbidnom stanju i uspoređivao isto sa aktualnim statusom, vještak pojašnjuje da je iz osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice razvidno da od mjeseca lipnja 2015. godine ima kljunust odnosno oduzetost stopala tj. peroneus parezu koje stanje nastaje zbog degenerativnih promjena slabinske kralježnice IV diskova a zatim posljedično pritisaka na slabinske korjenove kralježničke moždine uz gubitak inervacije, također se i u provedenoj dijagnostičkoj obradi kod tužiteljice mogu vidjeti promjene koje zasigurno datiraju godinama prije nego što je sama dijagnostika provedena uvažavajući ove promjene i nedvojbenu kliničku sliku koju i sama tužiteljica ne osporava, pa je mogao zaključivati da nije došlo do pogoršanja tegoba koje su bile prisutne ranije. Vještaku su osim rezultata njegovog pregleda, a kojeg je uspio obaviti samo djelomično bili dostupni i nalazi drugih specijalista neurokirurga, neurologa, traumatologa, ortopeda i fizijatara, a čiji je sastavni dio također klinički status pa je to bio izvor podataka za zaključivanje, a na pitanje zbog čega je donio zaključak da se ozljede kuka i ramena ne mogu povezivati sa predmetnim štetnim događajem odgovaram, odgovorio je da je to iz razloga što te ozljede nisu zabilježene tijekom primarnog zbrinjavanja, a kada je samo objektivizirano istegnuće u mišičino ligamentarnih struktura vratne i slabinske kralježnice zbog toga iz formalnih razloga nije bilo moguće zaključiti da je tužiteljica u pred štetnom događaju zadobila ozljede kuka i ramena a osim toga ona bi se tada kod pregleda u KBC Split na dan događaja na te ozljede i žalila, u tom smislu bi bila i pregledana i dijagnostički obrađivana a što sve nije bio slučaj.

Na poseban upit pun. tuženika, obzirom je u svom nalazu i mišljenju koristio svu medicinsku dokumentacije u tom trenutku koja je bila priložena u spis, a što je uključivalo i raniju opširniju dokumentaciju nego što je to izričito navedeno u rješenju suda od 28. lipnja 2022. (l. 175-177. spisa), koja bi bila ocjena boli i straha, vještak je naveo da ukoliko bi koristio samo izričito navedenu dokumentaciju prema uputi suda (priloženu uz tužbu), a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju iz rješenja od 28. lipnja 2022., daje pojašnjenje da samo temeljem te medicinske dokumentacije ne bi mogao sačiniti nalaz u vezi sa štetnim predmetnim događajem odnosno ne bi mogao zaključivati da je tužiteljica ozlijeđena u tom događaju.

16. Punomoćnik tužitelja je ustrajao u svim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka te je predložio da se izvede dokaz novim vještačenjem po vještaku fizijatru radi utvrđivanja smanjenja životne aktivnosti, boli i straha te potrebne za tuđom pomoći i njegom.

Navedeni dokazni prijedlog tužitelja sud je odbio iz razloga jer je navedeno vještačenje po vještaku dr. Srećku Vuletiću provedeno upravo po prijedlogu tužitelja, te jer je su ocijenio da je vještak otklonio prigovore tužitelja jasnim, argumentiranim i detaljnim navodima, ostavši u cijelosti pri Nalazu i mišljenju koji je također u skladu sa ranije provedenim sudskomedicinskim vještačenjem i medicinskom dokumentacijom u spisu, te kao takav stručan i objektivan.

17. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da postoji uzročno-posljedična veza između utvrđenih ozljeda i predmetnog štetnog događaja i to upravo u opsegu opisanom po vještacima.

18. Nadalje, odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO-a) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Temeljem čl. 1085. i 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO-a) u vezi s čl. 1046. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti kao i naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

19. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah, ali i sve osobitosti konkretnog slučaja, životnu dob tužiteljice (rođena 1972. godine), boravak na liječenju u bolnici i duljinu trajanja oporavka, fizikalnih terapija, izostanak smanjene trajne životne aktivnosti, sud je ocijenio da tužiteljica temeljem čl. 1100. ZOO-a ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.023,36 eura.

20. Na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 144 sata, a među strankama nije sporno da su tužiteljici potrebnu pomoć nisu pružale stručne osobe, pa se stoga uzima prosječna cijena po jednom satu tuđe pomoći i njege nestručnog radnika u iznosu od 3,31 eura.

Stoga tužiteljici pripada ukupno iznos od 476,64 eura na ime tuđe pomoći i njege, a sveukupno iznos od 2.500,00 eura.

21. Uzevši u obzir da su stranke suglasno potvrdile na ročištu dana 21. travnja 2022. da je tuženik prije podnošenja tužbe nesporno isplatio tužiteljici na ime cjelokupne štete ukupno iznos od 5.547,45 eura (a koji iznos tužitelj nije čak niti umanjio za dio nesporno uplaćenog iznosa od 2.465,00 eura, uplaćenog prije podnošenja tužbe), a koji iznos u konačnici premašuje pripadajući iznos utvrđen po sudu, to je tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje preostali iznos s osnova neimovinske štete u iznosu od 5.930,00 eura, kao i na ime imovinske štete odnosno tuđe pomoći i njege u iznosu od 119,45 eura, sa zateznim kamatama počev od tužbe pa do isplate, u cijelosti valjalo dobiti.

22. U odnosu na zatražene materijalne troškove u iznosu od 119,45 eura koji se odnose na troškove liječenja i troškove u vezi liječenja, valja napomenuti da je u tužbi za iste navedeno da je tužiteljica provela 3 puta po 12 dana na pregledima i liječenjima u razdoblju u 2019. godini: 07.01.-18.01., 01.04.-12.04., 01.07-12.07. Osim razdoblja gdje je boravila na bolnici, tužiteljica je dolazila u KBC Split još više od 15 puta na različite datume u 2019.: 22.01., 26.01., 24.04., 12.06., 16.07., 09.09., 11.09., 03.10., 20.10., 24.10., 25.10., 08.11., 12.11., itd. Tako opisani troškovi nisu određeni odnosno nisu određeno navedene činjenice odlučne za ocjenu visine po zatraženom kriteriju (dan putovanja), a niti je tužiteljica za iste dostavila dokaze (za dio putnih troškova koji nisu specificirani nije dostavljen dokaz o visini, niti je točno određen svaki datum odnosno broj dana odlaska na liječenje, već upravo suprotno, dostavljen je Nalog za sanitetski prijevoz tužiteljice, kao usluge na teret HZZO-a), a za dio troškova koji možda predstavljaju troškove liječenja, nisu dostavljeni računi.

Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i u tom dijelu kao neosnovan.

23. Nadalje, odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a, obzirom je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa).

Tuženiku je stoga priznat trošak odgovora na tužbu, trošak sastava podnesaka od 2. rujna 2020. i 22. kolovoza 2022. (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima 25. siječnja 2021., 21. travnja 2022. i 23. siječnja 2025. (Tbr. 9/1), svaki u iznosu od 200,00 eura, sa pripadajućim pdv-om od 25%, dakle ukupno iznos od 1.500,00 eura.

Navedenom iznosu pridodan je trošak medicinskog vještačenja u visini od 172,54 eura i 26,54 eura, što ukupno čini iznos od 1.699,08 eura.

Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku