REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-755/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića, i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1671/2024-2 od 9. srpnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-806/2015-74 od 24. travnja 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1671/2024-2 od 9. srpnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-806/2015-74 od 24. travnja 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je naznačio razloge važnosti.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4.1. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev radi isplate 8.775,63€, koji iznos je tužitelj isplatio oštećenima na ime naknade štete pretrpljene u prometnoj nezgodi 22. veljače 2014. za koju je isključio kriv tuženik koji je upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola, a bio je osiguran kod tužitelja policom obveznog osiguranja. Prvostupanjski je sud, s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju prisutnost alkohola u organizmu tuženika utvrđivana 80 minuta nakon štetnog događaja i to uređajem Drager, koji predstavlja orijentacijsku metodu ispitivanja prisutnosti alkohola u izdahu, a ne kvantitativnu metodu utvrđivanja koncentracije apsolutnog alkohola u krvi, a da je za gubitak prava iz osiguranja prema Uvjetima tužitelja relevantan udio alkohola u krvi koji treba iznositi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više), što u konkretnom slučaju nije dokazano. Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku odluku koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP i zaključio da iz utvrđenja proizlazi da je tuženik potpisao zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, za koji da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a, a iz kojeg proizlazi da je 80 minuta nakon štetnog događaja alkometrom marke Drager kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola od 1,47 g/kg, a što umanjeno za 0,1 g/kg, (granicu dopuštene pogreške mjerenja) iznosi 1,37 g/kg, na što tuženik nije imao primjedbi. Dakle, zaključio je drugostupanjski sud, tuženik je pristao na testiranje alkometrom i nije prigovorio rezultatu kojeg je uređaj pokazao pa upravo zbog toga i nije vođen u ustanovu na vađenje krvi. Osim toga iz utvrđenja proizlazi i da se tuženik nije žalio na obvezni prekršajni nalog broj: 511-19- 44/5-OPN-2195/2014 od 12. ožujka 2014. kojim je utvrđeno da je pod utjecajem alkohola skrivio predmetnu prometnu nezgodu, a koji je postao pravomoćan 10. travnja 2014., a činjenica da je tuženik skrivio prometnu nezgodu u alkoholiziranom stanju proizlazi i iz iskaza svjedokinje ZE, kao i iz iskaza samog tuženika koji je iskazao da je 21. veljače 2014. konzumirao alkoholna pića i to 4, 5 piva, u razdoblju od 20,00 do 22,00 sata, na tulumu unutar firme. Na temelju navedenog drugostupanjski je sud zaključio da je tuženik 22. veljače 2014. u 2.10 sati skrivio prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola iznad 0,5 g/kg (konkretno 1,47 g/kg, odnosno umanjeno za 0,1 g/kg, 1,37 g/kg), i da je upravo konzumacija velike količine alkohola razlog obijesne, nerazumne i vrlo opasne vožnje tuženika koja je rezultirala ulaskom u raskrižje nakon što mu je bilo upaljeno crveno svjetlo za njegov smjer kretanja, i koja je dovela do nastanka čak tri totalne štete na vozilima oštećenih. Slijedom iznesenog drugostupanjski je sud zaključio da je tužitelj u predmetnom postupku dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 3. st. 1. toč. 2.a Uvjeta i čl. 24. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09. i 76/13., dalje: ZOOP), dok tuženik u smislu čl. 4. st. 2. Uvjeta nije dokazao da njegova alkoholiziranost nije u uzročnoj vezi s nastankom konkretne prometne nezgode, pa da zbog toga ne bi izgubio prava iz osiguranja.
5.1. U prvom naznačenom pitanju predlagatelj preispituje je li sukladno čl. 230. ZPP presumpcija istinitosti utvrđenih činjenica (alkoholiziranost tuženika) u javnoj ispravi - zapisniku o ispitivanju alkoholiziranosti, oborena provedenim dokaznim sredstvom vještačenjem po vještaku toksikologu, međutim, sud je činjenicu alkoholiziranosti tuženika utvrdio, ne samo iz zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti već i iz drugih provedenih dokaza (iskaz svjedoka, iskaz samog tuženika, prekršajni nalog) tako da o odgovoru na navedeno pitanje ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U drugom naznačenom pitanju predlagatelj preispituje je li postupanje suda u pobijanoj drugostupanjskoj odluci suprotno shvaćanju revizijskog suda u odluci broj Rev- 659/2021 od 6. srpnja 2022. u kojoj je, ovaj sud ocijenio da je u tom sporu dokazano s potrebnom sigurnošću da je istinitost navoda u javnoj ispravi o koncentraciji alkohola u krvi dobivena orijentacijskom metodom (Dregerom) dovedena u takav stupanj sumnje da se može zaključiti da su ti navodi pogrešni i netočni. Međutim u tom sporu, osim što je provedeno testiranje Dregerom, osiguraniku je vađena i krv kako bi se utvrdila koncentracija alkohola u krvi, odnosno odluka na koju se pozvao predlagatelj donesena je u drugačijoj činjeničnoj situaciji od odluke u ovom sporu pa shvaćanje izraženo u odluci broj Rev-659/2021 od 6. srpnja 2022. nije suprotno shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci jer se radi o drugačijim činjeničnim situacijama. Stoga drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.2. Trećim i četvrtim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje primjenu odredbe čl. 373.a ZPP na temelju koje odredbe je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu. Naime predlagatelj smatra da na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud ne može preinačiti prvostupanjsku presudu bez da održi raspravu i izvede dokaze. Međutim, ovakvo pitanje u kojem predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke nije pitanje o kojem ovisi odluka u sporu stoga nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP jer je ovaj sud ocijenio da nije riječ o važnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) kako je odlučeno u toč. II. izreke.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
