Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-49/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog JR, zbog kaznenih djela iz članka 142. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-204/2023-10 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ U povodu žalbe optuženog JR, po službenoj dužnosti, djelomično se preinačuje pobijana presuda prvostupanjskog suda i sudi:

optuženi JR (s podacima kao u pobijanoj presudi)

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi dana 25. siječnja 2018.g. u Osijeku, Drinska 16a, u kabinetu informatike Graditeljsko-geodetske škole Osijek, nakon što je neovlašteno pristupio „Google“ korisničkom računu elektroničke pošte UR adrese [adresa elektroničke pošte], pa je pojedine poruke i dokumente priložene porukama elektroničke pošte, suprotno odredbama članka 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka, neovlašteno pohranio na svoju USB memoriju i to otplatni plan za kredit UR u „PBZ“ d.d. Zagreb broj 9019474437, promet po računu broj 1160138657 u „PBZ“ d.d. Zagreb, podatke o elektroničkom identitetu njenog djeteta OR u sustavu „CARNet – HUSO“ te životopis OR priložen prijavi na natječaj od 02. veljače 2016.g. sa svim njenim osobnim podacima,

dakle, protivno uvjetima određenima u zakonu prikupljao osobne podatke fizičkih osoba,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka, opisano i kažnjivo po članku 146. stavku 1. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22.i 36/24. – dalje: ZKP/08) troškovi postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

II/ Uslijed odluke pod I/, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se prihvaća kazna zatvora na koju je optuženik osuđen za kazneno djelo iz čl. 142. st. 1. KZ/11 u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te se optuženom JR po čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III/ Odbija se, u preostalom dijelu, žalba optuženog JR kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda prvostupanjskog suda u nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22) stavljena izvan snage presuda – kazneni nalog Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-755/18-2 od 28. studenog 2018.

2. Istom presudom optuženi JR proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv privatnosti – kazneno djelo povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142. st. 1. KZ/11 te kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 142. st. 1. i čl. 146. st. 1. KZ/11 optuženiku su utvrđene kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 optuženom JR izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

2.1. Na temelju čl. 158. st. 1. ZKP/08-22 oštećenica UR je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

2.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-22 optuženik je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08-22 za informatičko vještačenje od 466,12 eura i iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 u paušalnoj svoti od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude u korist državnog proračuna, kao i naknaditi nužne izdatke oštećenice i nužne izdatke i nagradu njezinog opunomoćenika, visina kojih će biti određena posebnim rješenjem.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi JR po branitelju Alanu Čuriku, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijskom sudu pobijanu presudu preinači na način da se optuženi oslobodi optužbe ili da se prvostupanjska presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Protiv presude žalbu je osobno podnio optuženi JR također zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predlažući isto kao i u žalbi po branitelju. Obje se žalbe sadržajem preklapaju pa će se iste tretirati kao jedinstvena žalba optuženika.

5. Žalba optuženika nije osnovana, osim u smislu da je dala povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

6. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da je izreka pobijane presude nerazumljiva. Ovo obrazlaže tvrdnjom da u pobijanoj presudi nije navedena zakonska odredba na temelju koje je optuženik proglašen krivim i da u činjeničnom opisu nije navedeno točno vrijeme kada je pristupano privatnoj mail adresi oštećenice. Potonja povreda obrazlaže se tvrdnjama da je računalo putem kojega je pristupljeno mail adresi oštećenice bilo dostupno i drugim profesorima, a i učenicima, pa je u izreci trebalo navesti točno vrijeme pristupanja mail adresi.

6.1. U izreci osuđujuće presude ne treba se navesti na temelju koje odredbe ZKP/08 je izrečena osuđujuća presuda, već sadrži osobne podatke i odluku o kaznenoj odgovornosti, čl. 459. st. 2. ZKP/08. Stoga u pobijanoj presudi, čija izreka je sastavljena sukladno označenoj odredbi, nije ostvarena istaknuta povreda. Izreka presude u kojoj je označen datum i mjesto te način pristupa mail adresi oštećenice je dovoljno određena, a razlozi presude dovoljno određuju tko je, kada i kako pristupio toj mail adresi, pa je izreka presude u potpunosti razumljiva. Stoga nije ostvarena istaknuta bitna povreda u žalbi optuženika.

6.1. U smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Žalitelj u žalbi tvrdi kako, ako su u postupanju optuženika ostvarena obilježja kaznenih djela, da je ista trebalo označiti kao očito beznačajna. Tvrdi se da je stupanj krivnje optuženika minimalan, zbog postupaka oštećenice, koja je ostavila otvorenom mogućnost pristupa vlastitom mailu, na službenom računalu, za koje je znala da ga koristi više osoba. Tvrdi se, nadalje, da djela nisu ostvarila nikakve štetne posljedice, da na strani optuženika nema otegotnih okolnosti i da treba uzeti u obzir i protek vremena, pa je po stavu žalitelja, optuženika valjalo osloboditi od optužbe primjenom odredbe čl. 33. KZ/11 o beznačajnom djelu.

7.1. Nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 33. KZ/11 o beznačajnom djelu. Optuženiku se stavlja na teret počinjenje kaznenih djela s izravnom namjerom 1. stupnja, dakle najvišim stupnjem krivnje. Ne radi se o djelu bez posljedice, jer se radi o kaznenom djelu protiv privatnosti, kojim se zadire u tuđi privatni život, koji je zaštićen na razini ustavnog prava. Čl. 35. i 36. Ustava Republike Hrvatske jamči se zaštita privatnog života i sloboda i tajnost dopisivanja, pod zaštitu kojih odredbi potpada i dopisivanje putem elektroničke pošte. Svjedokinja UR iskazuje o bojazni od prosljeđivanja podataka trećim osobama od strane optuženika i iskazuje kako joj ne bi bilo drago da se to dogodi. Iz tih razloga ne može se govoriti o izostanku posljedice kaznenih djela za koja je optuženik optužen, koja se sastoji od narušavanja privatnosti oštećenice i njoj bliskih osoba. Konačno, s obzirom na okolnosti i kontekst počinjenja kaznenog djela iz čl. 142. st. 1. KZ/11 u radnom okruženju optuženika i oštećenice, za radnog vremena, uz otvaranje i dokumenata koji se odnose na dijete oštećenice, ne stoje žalbene tvrdnje o izostanku otegotnih okolnosti, pa da zbog toga ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. S obzirom da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 33. KZ/11, nisu osnovani ovi žalbeni navodi optuženika.

8. No, ispitivanjem pobijane presude po čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 utvrđeno je kako je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon u odnosu na osudu za kazneno djelo iz čl. 146. st. 1. KZ/11.

8.1. Ovo kazneno djelo čini počinitelj koji prikuplja, obrađuje ili koristi osobne podatke protivno uvjetima određenim u zakonu. Uporabom trajnih glagola zakonodavac je odredio kako se mora raditi o ponavljajućoj, trajnijoj aktivnosti, dok se prema činjeničnom opisu radilo o jednokratnoj aktivnosti pohrane osobnih podataka žrtve na vanjsku memoriju, nakon što je tim podacima optuženik pristupio unutar mail adrese žrtve. Dakle, ovdje se radilo o jednokratnoj aktivnosti optuženika 25. siječnja 2018., pa time nisu ostvarena obilježja ovog kaznenog djela. Kazneni zakon, kao ultima ratio societatis valja restriktivno tumačiti, tako da se ne može svaka radnja podvesti pod obilježja kaznenog djela, širenjem značenja zakonskih obilježja kaznenih djela. U konkretnom slučaju zakonska obilježja postoje kada se radi o kontinuiranoj, ponavljajućoj i učestaloj radnji počinitelja. U tom pogledu i tada važeći Zakon o zaštiti osobnih podataka ("Narodne novine" br. 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. - službeni pročišćeni tekst, 42/18.) u čl. 1. st. 2. govoreći o svrsi zakona navodi: "Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka." I ovdje se spominje potrebno određeno trajanje obrade osobnih podataka. Zbog navedenoga se u radnji optuženika ne ostvaruju obilježja optuženog kaznenog djela, pa je stoga primjenom čl. 486. st. 1. u vezi čl. 469 toč. 1. i čl. 453 toč. 1. ZKP/08 preinačena pobijana presuda i optuženik je oslobođen od optužbe za kazneno djelo iz čl. 146. st. 1. KZ/11 na temelju utvrđenja da njegovo ponašanje ne predstavlja kazneno djelo.

9. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 142. st. 1. KZ/11 žalitelj prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja sa tri aspekta. Najprije prigovara ocjeni vjerodostojnosti iskaza svjedoka ER, ĐR i KR, tvrdeći da se radi o svjedokinjama u dobrim odnosima s žrtvom i koji su, kao posredni svjedoci, potvrdili što im je žrtva ispričala. Potom prigovara kako uopće tijekom postupka nije utvrđeno koje je računalo svjedok KR odnio u tajništvo škole. Zadnje, žalitelj, pozivom na utvrđena vremena pristupanja mailu žrtve, tvrdi kako u vremenu od 9,45 do 10,30, kada je učionicu gdje se nalazilo sporno računalo, koristila profesorica J, da je u istoj učionici u jutarnjim satima bio profesor U, a i da je netko od učenika mogao biti za istim računalom.

9.1. Tvrdnja da je netko drugi imao pristup računalu i mailu žrtve, kraj utvrđenja da je upravo optuženik pristupao mailu žrtve i spremao dokumente na USB stick, jednostavno nije relevantna. Naime, prema iskazu žrtve, što je optuženik potvrdio pred svjedokom ER i članovima Etičkog povjerenstva Graditeljsko-geodetske škole Osijek od 1. veljače 2018., a što proizlazi i iz zapisnika s tog sastanka, optuženik je pristupao žrtvinoj mail adresi [adresa elektroničke pošte] i pohranio određene podatke. Zbog navedenoga, iskazi svjedoka, koji su potkrijepljeni podacima koji proizlaze iz snimki zaslona koje je predočila žrtva, ali i nalazom vještaka koji potvrđuje pristup mailu i snimanje određenih datoteka na vanjski medij, dostatni su za utvrđenje da je optuženik počinio ovo kazneno djelo. Ostale tvrdnje o međusobnom odnosu svjedoka prema žrtvi, do sada neosporena činjenica o identitetu računala koje je bilo predmetom vještačenja, ali i o vremenu pristupa, kraj ove izvjesno utvrđene činjenice da je optuženik pristupao mail adresi žrtve, čitao mail poruke i dijelove istih pohranio, jednostavno nemaju učinak kakav se žalbom nastoji postići. Da li je još netko, pored optuženika, pristupao mail adresi žrtve, ne dovodi do ekskulpiranja optuženika od kaznene odgovornosti.

9.2. Dio žalbenih navoda iz osobno podnijete žalbe optuženika o odnosima u školi, o predmetima koje predaje optuženik, o odnosima s svjedocima ispitanim u ovom postupku, uz priložene dokumente, jednostavno predstavlja nevažne činjenice za konkretan kazneni postupak. Ove su činjenice bez ikakva učinka na utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik počinitelj kaznenog djela iz čl. 142. st. 1. KZ/11, zbog čega je u tom pravcu odbijana žalba optuženika kao neosnovana.

10. Žalba u korist optuženika zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 478. ZKP/08), pa je pobijana presuda ispitana i u tom pogledu. Optuženik se doduše, nominalno, žali i zbog odluke o kazni, ali ovu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Osim navedenoga, zbog oslobađajuće odluke u ovoj odluci suda drugog stupnja, valjalo je po službenoj dužnosti intervenirati u odluku o kaznenoj sankciji.

10.1. Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio kao olakotnu okolnost optuženikovu neosuđivanost i život usklađen s propisima, dok je kao otegotne okolnosti utvrdio opseg pregledavanja poruka žrtve, iskazivanje visokog stupnja kriminalne volje, otvaranje i pregledavanje dokumenata koji se odnose na dijete žrtve te da je kazneno djelo optuženik počinio na radnom mjestu kao srednjoškolski profesor. Stoga je uzimajući u obzir stupanj krivnje koji je maksimalan, svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, te utvrđene olakotne i otegotne okolnosti ispravno, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, optuženiku utvrdio pojedinačnu kaznu po čl. 142. st. 1. KZ/11 od sedam mjeseci kazne zatvora. Ovaj sud drugog stupnja, slijedom odluke o oslobođenju optuženika od optužbe za drugo kazneno djelo, prihvaća ovo utvrđenje i optuženika osuđuje po čl. 142. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Slijedom utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, posebno ranije neosuđivanosti optuženika donošenja oslobađajuće presude za drugo djelo čime je umanjena kriminalna količina za koju je odgovoran optuženik, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je ispravna odluka prvostupanjskog suda o izricanju uvjetne osude po čl. 56. KZ/11, time da je valjalo prilagoditi vrijeme kušnje izrečenoj kazni zatvora, pa je ona određena u trajanju od dvije godine. Ovom će se kaznenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu.

11. Slijedom izloženog, po službenoj dužnosti u povodu žalbe optuženika, preinačena je pobijana presuda po službenoj dužnosti i optuženi JR je oslobođen od optužbe za kazneno djelo iz čl. 146. st. 1. KZ/11, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 486. st. 1. ZKP/08. Uslijed te odluke preinačena je pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji, po službenoj dužnosti, također primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08, kao pod toč. II/ izreke. U preostalom dijelu odbijena je žalba optuženika kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena u nepreinačenom dijelu, primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke