Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžzd-67/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OL, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona i dr. ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Kzd-11/2024-19 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog OL kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi OL proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za svako počinjeno kazneno djelo na temelju čl. 177. st. 2. i čl. 179.a KZ/11 kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci. Na temelju čl. 51. KZ/11 optuženi OL je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od devet mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine.

1.1. Na temelju čl. 70. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a ista će trajati dok za to postoji potreba, a najdulje dvije godine.

1.2. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 optuženiku se izrečena uvjetna osuda može opozvati ako u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., u daljnjem tekstu ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženi OL dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 493,73 eura, i to troškove vještačenja u iznosu od 361,01 eura i paušalnu svotu od 132,72 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno, "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da nadležni županijski sud "donese pravednu odluku s kojom odbacuje svaku optužbu protiv mene OL".

3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

4. Žalitelj nije zatražio da ga se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebnom osigurati prisutnost stranaka sjednici radi davanja razjašnjenja.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Iako žalitelj tvrdi kako se žali po svim žalbenim osnovama, žalba se sadržajem odnosi samo na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Iz tih je razloga pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

8. Žalitelj u žalbi prigovara potrebi provođenja psihijatrijskog vještačenja pozivajući se na uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika ordinacije medicine rada i liječničku potvrdu liječnika opće medicine. Ovakvom argumentacijom, a iz razloga jer se radi o medicinskoj dokumentaciji koja je izdana u vezi utvrđivanja radne sposobnosti optuženika, odnosno na temelju sadržaja njegova zdravstvenog kartona, žalitelj nije s uspjehom doveo u sumnju nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka. O navedenome se jasno očitovao i psihijatrijski vještak kojem je predočena ta medicinska dokumentacija. Psihijatrijski je vještak na temelju podataka iz spisa i na temelju razgovora s optuženikom dao nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio postojanje psihičkih smetnji kod optuženika koje su utjecale na njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela, bitno je smanjujući, što za optuženika predstavlja zakonsku osnovu za ublažavanje kazne. Puka tvrdnja da psihijatrijsko vještačenje nije bilo potrebno, a suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, ne dovodi do drugačijeg zaključka ovog suda drugog stupnja od onoga koji je iznio prvostupanjski sud.

9. Žalitelj dalje u žalbi prigovara pravilnosti ocjene o vjerodostojnosti iskaza žrtve, a u odnosu na obranu koju je dao u smislu čl. 208.a ZKP/08 navodi kako ju je dao u neljudskim uvjetima i uz sugestije službene osobe što izjaviti. Žalitelj dalje navodi opise događaja kojima nastoji uvjeriti ovaj sud drugog stupnja kako je njegova obrana istinita i kako je njegova supruga moguće žrtva zločinačkog udruženje koje se bavi trgovanjem ljudima radi seksualne eksploatacije i da je to osnova zbog koje je između njega i supruge dolazilo do razmirica. Zaključno žalitelj tvrdi kako se iskazi djece ne mogu uzeti kao mjerodavni, da valja odbaciti iskaz žrtve kao lažan i inzistira na izvođenju dokaza DNK vještačenjem O, GL i ĆL.

9.1. Iskaze svjedoka G, ĆL i GL, žrtava kaznenih djela, prvostupanjski je sud ocijenio vjerodostojnima jer su isti međusobno podudarni, životni i logično uvjerljivi. Na temelju tih dokaza prvostupanjski je sud utvrdio da je optuženik počinio tri kaznena djela iz izreke prvostupanjske presude, a samo tvrdnje žalitelja da se radi o nevjerodostojnim dokazima, ne mogu dovesti do drugačijeg zaključka. Žaliteljeva tvrdnja da je njegova obrana u kojoj poriče počinjenje kaznenih djela dana pod utjecajem uvjeta u kojima se nalazio za vrijeme uhićenja i pod sugestijom policijskih službenika, čime stvarno odriče vjerodostojnost takvoj svojoj obrani, je bez utjecaja na ocjenu njegove obrane koju sud ocjenjuje nevjerodostojnom. Žalitelj i u žalbi ponavlja tvrdnje o nevjeri supruge, okolnostima na temelju kojih je zaključio da je supruga moguća žrtva trgovaca ljudima o kojim sumnjama, kao dijelu poremećaja ličnosti paranoidnih obilježja, govori psihijatrijski vještak. Iz tih je razloga obrana optuženika osnovano ocijenjena nevjerodostojnom, kako iz razloga jer je protivna sadržaju iskaza žrtava, tako i iz razloga životne i logične nevjerojatnosti sadržaja iste. DNK vještačenje djece optuženika, bez oznake na koje okolnosti, je dokazni prijedlog koji je nepotpun i time neosnovan. Zbog toga je pravilno utvrđenje činjeničnog stanja prvostupanjskog suda, koje je i valjano obrazloženo, a koja ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim razlozima.

10. S obzirom na to da žalba u korist optuženika zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji i sigurnosnoj mjeri (čl. 478. ZKP/08), pobijana je presuda ispitana i u tom pogledu.

10.1. Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio kao olakotne okolnosti optuženikovu neosuđivanost i život usklađen s propisima te bitno smanjenu ubrojivost, dok nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti. Stoga je uzimajući u obzir stupanj krivnje, svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu te utvrđene olakotne i izostanak otegotnih okolnosti ispravno optuženiku utvrdio minimalne pojedinačne kazne zatvora i osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od devet mjeseci, pri čemu je na kaznena djela optuženika primijenjen Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenje kaznenih djela, kao blaži zakon. Zbog postojanja olakotnih i izostanka otegotnih okolnosti ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju pretpostavki za izricanje uvjetne osude optuženiku s odgovarajućim rokom provjeravanja.

10.2. Ispravna je odluka o izricanju sigurnosne mjere iz čl. 70. KZ/11. Optuženik je počinio kaznena djela s obilježjima nasilja, a prema mišljenju vještaka kod optuženika zbog utvrđenog duševnog poremećaja postoji opasnost od ponavljanja istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, pa su stoga ispunjene pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

11. Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog OL kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke