Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5611/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt unic.spec.iur. kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice KP, OIB [osobni identifikacijski broj] i II- tužitelja LP, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika- protutužitelja ŠP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Klara Tabak Barac, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, predaje u posjed i isplate, te po protutužbi tužitelja - protutuženika ŠP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Klara Tabak Barac, odvjetnica u Zagrebu, protiv I-tuženice KP, OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika LP, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-340/2013-165 od 30. srpnja 2024., koja je ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Ps-340/2013-167 od 26. kolovoza 2024. u sjednici vijeća dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja protutuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-340/2013-165 od 30. srpnja 2024., koja je ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Ps-340/2013- 167 od 26. kolovoza 2024. pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu koji se odnosi na parnične troškove tužitelja protutuženika.

II. Odbija se žalba tuženika protutužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-340/2013-167 od 26. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu koji se odnosi na parnične troškove tuženika protutužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog je pod točkom I./1. izreke odbijen zahtjev tužitelja protutuženika za utvrđenje da je ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, pobliže opisan tu toj točki izreke, prestao.

Pod točkom I./2. izreke odbijen je i zahtjev tužitelja protutuženika predaje ½ dijela stana u posjed.

Pod točkom I./3.. izreke je odbijen zahtjev tuženika protutužitelja za isplatu s osnova korištenja stana bez pravne osnove za razdoblje od 2002. do siječnja 2023. sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,a kako je pobliže navedeno u toj točki izreke.

Pod točkom I./4. izreke je odbijen zahtjev tužitelja protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Pod točkom II. izreke je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 31.793,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te je odbijen zahtjev tuženika protutužitelja za naknadu parničnog troška.

Pod točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Protiv navedene presude sadržajno u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu, dakle pod točkama I. i III. izreke žale se tužitelji protutuženici (dalje: tužitelji) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda te traže trošak žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude pod točkom II. i III. izreke žalbu podnosi tuženik protutužitelj (dalje: protutužitelj) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1. ZPP te zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 356 ZPP te predlaže prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti uz naknadu troškova žalbe, podredno predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvoga stupnja ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

4. Protutužitelj u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode te predlaže žalbu tužitelja odbiti.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP na koju upiru žalitelji.

7. Predmet spora je po tužbenom zahtjevu utvrđenje da je ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom prestao te predaja stana u posjed tužiteljima kao i zahtjev za naknadu za korištenje ½ dijela stana u visini tržišne najamnine za razdoblje od 2002. do siječnja 2023., po osnovu korištenja stana bez pravne osnove.

8. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je isplata na osnovu izvršenih ulaganja protutužitelja u stan u dijelu koji je suvlasništvu tužitelja svakog u ¼ dijela.

9. U ovoj fazi žalbenog postupka je po žalbi tužitelja sporna odluka suda prvoga stupnja kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje da je prestao ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom (dalje ugovor o najmu) i za predaju u posjed stana te za isplatu, a po žalbi protutužitelja je sporna odluka suda prvoga stupnja kojom je odlučeno o tražbini za uložena sredstva u održavanje stana.

10. U odnosu na pobijani dio prvostupanjske odluke o zahtjevu tužitelja utvrđeno je:

- da je protutužitelj u posjedu ½ dijela stana su suvlasništvu tužitelja temeljem ugovora o zaštićenom najmu, a da je preostali dio stana u ½ dijela u vlasništvu protutužitelja

- da je protutuženik dužan plaćati zaštićeni najam stana u od presude donesene 7.ožujka 2001. u visini 130,35 kn/mj,

- da je ranija tužiteljica i pravna prednica tužitelja, sada pokojna KPN, protutuženiku dana 22. listopada 2022. uputila opomenu zbog neplaćanja iznosa zaštićene najamnine predujma najamnine iz čl. 34. Zakona o najmu stanova pod prijetnjom raskida ugovora o najmu ako protutužitelj ne plati traženo u roku 30 dana

- da je protutužitelj opomenu primio 27. listopada 2001. i da je 27. studenog 2001. uplatio iznos od 1.303,60 kn kao najamninu za 10 mjeseci

- da je protutužitelj izvršio ulaganja u suvlasnički dio stana tužitelja, koji drži po osnovi ugovora o najmu, u visini 153.838,20 kn

- da protutužitelj nije dokazao koji su od učinjenih troškova bili nužni za održavanje stana.

11. Slijedom navedenih utvrđenja je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 19. st. 1. alineja 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, br. 91/96, 48/98 i 66/98 - dalje: ZONS) za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja u vezi prestanka ugovora o najmu.

12. Navedenom odredbom je propisano da najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana, a osobito ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem. Nadalje je odredbom čl. 19. st. 2. ZONS propisano da najmodavac ne može najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana iako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ako ga prethodno pisano ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz.

13. Budući je utvrđeno da je protutužitelj po opomeni i u ostavljenom roku od 30 dana ispunio svoju obvezu koju je imao prema ugovoru o najmu od 7. ožujka 2021. plativši najamninu određenu tim ugovorom za razdoblje od narednih 10 mjeseci to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ugovor o najmu nije prestao, a svi suprotni žalbeni navodi tužitelja ne mogu se prihvatiti. Naime, protutužiteljevo dugovanje iz razdoblja prije toga datuma neodlučno je za opstanak ugovora o najmu jer neispunjenje novčanih obveza nastalih prije 7. ožujka 2001. od kada datira ugovor o najmu bez utjecaja su na opstanak tog ugovora.

14. Žalbeni navodi da tužitelji imaju pravo na isplatu najamnine dospijele i prije ugovora o najmu odnosno prije 7. ožujka 21. na ime predujma najamnine i to u visini razlike između predujma najamnine i najamnine ne mogu se prihvatiti. Navedeno iz razloga jer tužitelji takav zahtjev nisu postavili budući iz činjeničnih navoda tužitelja proizlazi da tužitelji traže isplatu zaostalih najamnina, a ne razlike najamnina. Takav zahtjev nije moguće prihvatiti niti na osnovu pravila o tome da je manje sadržano u većem u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu. Naime, vlasnicima stanova pripada pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine no tužitelji traže naknadu za korištenje stana bez pravne osnove a niti tvrde niti dokazuju koliko iznosi tržišna najamnina niti o kojoj se razlici između zaštićene i tržišne najamnine radi.

15. Nadalje, budući je protutužitelj zaštićeni najmoprimac i kao takav zakonit posjednik ½ dijela stana koji ima u najmu to nije dužan tužiteljima predati taj dio stana u posjed , a niti je dužan platiti tužiteljima naknadu za korištenje njihovog djela stana u visini tržišne najamnine, već samo one najamnine koja je ugovorena (a to i čini), to je prvostupanjski sud pravilno odbio i zahtjev tužitelja za isplatu zbog korištenja stana bez pravne osnove s pozivom na odredbe čl. 161. čl. 162 i čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) jer za prihvaćanje takvog zahtjeva nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

16. Tužitelji u žalbi tvrde da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešaka suda u zaključivanju.

17. Nepristranost suda podrazumijeva da sud jamči dovoljno sigurnosti kojom isključuje svaku opravdanu sumnju u nepristranost suda. Subjektivno mjerilo provjerava postojanje osobnih predrasuda ili razloga pristranosti kod suca, dok objektivno mjerilo ispituje postojanje provjerljivih činjenica koje mogu potaknuti sumnju u nepristranost suda. Pravo na suđenje pred nepristranim sudom je sastavni dio prava na pravično suđenje.

18. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je tužiteljima povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer navodi na koje žalitelji ukazuju (pogreške u zaključivanju prvostupanjskog suda) ne podupiru tvrdnju žalitelja da je riječ o pristranom sudu i da je stoga povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje. Ono što jest bitno je to da je presuda donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

19. U odnosu na žalbu protutužitelja u dijelu u kojem je odbijen njegov protutužbeni zahtjev za isplatu za izvršena ulaganja u dio stana koji je vlasništvo tužitelja valja reći da je tijekom postupka utvrđeno da je protutužitelj izvršio ulaganja te je vještačenjem utvrđena visina iznosa ulaganja u suvlasnički dio tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 164. st. 2. ZV zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Stavkom 3. propisano je da nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno. Dakle, slijedom naveden odredbe protutužitelj ima pravo na naknadu izvršenih ulaganja i to za troškove koji su bili nužni i korisni. No protutužitelj nije dokazao koji su troškovi učinjeni kao nužni i korisni jer nije provedeno vještačenje na tu okolnost, a zbog činjenice što protutužitelj za izvođenje tog odlučnog dokaza nije uplatio predujam.

20. Protutužitelj u žalbi tvrdi da on nije bio dužan platiti provođenje vještačenja jer ga nije predložio već da je taj dokaz odlučio provesti prvostupanjski sud po službenoj dužnosti. Nastavno, da tužitelji nisu imali primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđena visina ulaganja, te da su time priznali nužne i korisne troškove.

21. Za prihvaćanje protutužbenog zahtjeva za povrat troškova učinjenih u suvlasnički dio stana tužitelja potrebno je dokazati da se radi o nužnim i korisnim troškovima, a to je u konkretnom slučaju i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda trebalo dokazati vještačenjem. Neovisno od činjenice je li izvođenje dokaza vještačenjem određeno po prijedlogu protutužitelja ili ga je odredio sud, u situaciji kada taj dokaz nije proveden, a odlučan je za predmet spora po protutužbenom zahtjevu, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da protutužitelj nije dokazao svoju tražbinu. Pri tome valja reći da bez obzira na važnost izvođenja dokaza vještačenjem, prvostupanjski sud nije imao dužnost da izvede taj dokaz kada za podmirenje troškova vještačenja protutužitelj nije uplatio predujam.

22. Nastavno, a pored činjenice da tužitelji osporavaju protutužbeni zahtjev ne može se prihvatiti tvrdnja protutuženika da su tužitelji ne iznošenjem primjedbi na vještačenjem utvrđena ulaganja priznali protutužitelju izdatke na ime nužnih i korisnih troškova.

23. Također, pored činjenice da je protutužitelj i dalje u posjedu suvlasničkog dijela stana tužitelja na temelju pravne osnove zaštićenog najma to za obvezu vraćanja uloženog u stan nema mjesta primjeni odrede čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), odnosno nadoknade vrijednosti u visini nužnih i korisnih troškova ulaganja protutužitelju kao poštenom posjedniku, jer on nastavlja stan koristiti za stanovanje jer nije utvrđena tuženikova obveza predaje suvlasničkog dijela stana tužiteljima kao suvlasnicima, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

24. Odluka o parničnom trošku je, suprotno žalbenim navodima stranaka, također pravilna i zakonita obzirom na podjednak uspjeh stranaka u postupku (čl. 154. st. 4. ZPP).

25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.