Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Pn-438/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pavlak & Partneri d.o.o., Rijeka, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 16. listopada 2024., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 28. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503 da tužiteljici NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.391,47 EUR (tri tisuće tristo devedeset jedan euro i četrdeset sedam centa) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 4.774,30 EUR (četiri tisuće sedamsto sedamdeset četiri eura i trideset centa).
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.511,89 EUR (tisuću petsto jedanaest eura i osamdeset devet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 23. prosinca 2022. podnijela tužbu navodeći kako je stradala u prometnoj nesreći 22. siječnja 2021. u 06,55 sati u Rijeci, na križanju [adresa] i RS kada je prelazila pješački prijelaz u Ulici Nikole Tesle, dok je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo, te da je u jednom trenutku na istu naletilo vozilo marke AUDI A3, reg. [registarska oznaka], kojim je upravljala vozačica ŽS. Za prometnu nezgodu odgovorna je vozačica ŽS, koja se prije pješačkog prijelaza nije zaustavila i propustila tužiteljicu kao pješakinju. VS osuđena je presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. K-190/2021 od 12. travnja 2021. Predmetno vozilo u trenutku prometne nezgode bilo je osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Tužiteljica je uslijed udarca predmetnog vozila u desnu stranu tijela pala na pod, na lijevi kuk, te je je ista vozilom hitne pomoći odvezena na hitni bolnički trakt KBC-a Rijeka, gdje je ustanovljeno da je tužiteljica zadobila prijelom gornje grane pubične kosti, obostrano, prijelom sakruma lijevo i udarac u glavu. Tužiteljica je u bolnici bila od 22. siječnja do 05. veljače 2021., nakon čega je otpuštena na kućnu njegu tijekom koje je u razdoblju od 2 mjeseca potpuno nepokretno ležala, da bi se tek nakon tih 2 mjeseca ista počela polako kretati i to s hodalicom s kojom se kretala sljedeća 2 mjeseca, a u svibnju 2021. godine se počela kretati s jednom štakom. Tijekom cijelog boravka u bolnici tužiteljica je trpjela jake bolove u području lijevog kuka, lijeve natkoljenice, donjem dijelu leđa i preponama te su joj u bolnici davali tablete za ublažavanje ali joj iste nisu puno pomagale jer se radilo o strahovito jakim bolovima. Nakon što je otpuštena na kućnu njegu, tijekom cijelog liječenja tužiteljica je trpila jake bolove, a iste, u slabijem intenzitetu svakodnevno trpi i danas. Tužiteljica je provela individualno prilagođenu stacionarnu fizikalnu terapiju u trajanju od 18. svibnja do 7. lipnja 2021. nakon koje joj je zdravstveno stanje bilo nešto bolje. Ista je i nakon provedene rehabilitacije trpjela bolove koje su se iz područja lijevog kuka širili u lijevu nogu stražnjom stranom do koljena kao i bolove u donjem dijelu leđa prema lijevom gluteusu i preponi te je osjećala trnce u lijevom stopalu.
2. Svakodnevno je provodila kućne vježbe, a redovito je bila prisiljena uzimati i tablete za ublažavanje bolova. Također, ista je provela cijeli niz kontrolnih pregleda i postupaka medicinske obrade. Prometna nezgoda za tužiteljicu je bila stresna i izrazito šokantna, budući. Tužiteljica se mjesecima i psihički i fizički oporavljala od posljedica nesreće, nije mogla po noći niti spavati, kako zbog doživljenog straha, stresa, i ponovnog proživljavanja predmetne nesreće, tako i zbog jakih bolova. Istoj je bila potrebna svakodnevna tuđa pomoć, koju su joj pružali suprug ŠS i sin OS. Bila je na bolovanju više od 8 mjeseci nakon čega se u listopadu 2021. vratila na posao no posljedice prometne nezgode jako ometaju tužiteljicu u obavljanju radnih aktivnosti. Tužiteljica je prije predmetne prometne nesreće ostvarivala prosječnu mjesečnu neto plaću u iznosu od 5.635,00 kuna, dok je za vrijeme bolovanja primala manje iznose naknade plaće. Pretrpjela je štetu s osnova gubitka na zaradi koja se potražuje u ukupnom iznosu do 5.972,00 kuna za razdoblje bolovanja tužiteljice od siječnja do rujna 2021. Tužiteljica se 16. ožujka 2022. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, te je tuženik isti djelomično usvojio i tužiteljici ukupno s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete u pogledu tuđe pomoći i njege isplatio iznos od 45.000,00 kuna, dok je zahtjev za isplatu imovinske štete s osnova gubitka na zaradi odbio u cijelosti. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku isplatu iznosa od 4.774,30 EUR sa zateznim kamatama kao i naknadu parničnog troška.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak prometne nezgode odnosno štetni događaj, pasivnu legitimaciju ni odgovornost tuženika ali osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog iznosa kao i zatraženi tijek kamata. Iznos tužbenog zahtjeva smatra previsoko postavljenim. Iz dostavljene medicinske dokumentacije je nejasno na kojem temelju je tužiteljica došla do izračuna od čak 70.000,00 kn štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno do iznosa od 5.000,00 kn na ime tuđe pomoći i njege. Visina novčane naknade neimovinske štete po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nije primjerena. Osporava potraživanje na ime izgubljene zarade u iznosu od 792,62 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obzirom da se ozljeda tužiteljice vodi kao ozljeda na radu, te da nema osnova za potraživanje izgubljene zarade. Osporava tijek zatraženih zateznih kamata smatrajući kako tužiteljica nema pravo na isplatu zakonske kamate od 16. ožujka 2022., te na iznos imovinske štete kamate teku od presuđenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.
4. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u presudu Općinskog suda u Rijeci posl.br. K-190/2021 od 12. travnja 2021. (list 8-11 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 12-41 spisa), obračunske isprave (za isplatu plaće za razdoblje od listopada 2020. do rujna 2021. (list 42-53 spisa), odštetni zahtjev uz odgovor (list 55-59 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 76-78 spisa), medicinski karton tužiteljice (list 101-170 spisa) saslušana je tužiteljica (list 87-88 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Miljenku Depolo (list 177-179 spisa)
5. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. U ovom postupku je nesporno je da se 22. siječnja 2021. dogodila prometna nezgoda na način da je vozačica ŽS upravljala vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] te je na pješačkom prijelazu u Ulici Nikole Tesle udarila u tužiteljicu kada je ista prelazila pješačkim prijelazom kada je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo. Nije sporno da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede niti je sporno da je istoj za vrijeme oporavka bila potrebna tuđa pomoć i njega. Također nije sporna pasivna legitimacija ni odgovornost tuženika za nastale ozljede.
7. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva preko već dosuđenog iznosa od 5.972,53 EUR, kao što je sporan i zatraženi tijek zateznih kamata.
8. Uvidom u medicinsku dokumentaciju kao i presliku zdravstvenog kartona tužiteljice vidljivo je da je pretrpjela određene tjelesne ozljede te je ista bila liječena u KBC Rijeka. Istoj je bila prepisivana medikamentna terapija.
9. Uvidom u odštetni zahtjev utvrđeno je da je tužiteljica isti podnijela tuženiku 16. ožujka 2022. a u odnosu na kojeg je tuženik isplatio iznos od 45.000,00 HRK (5.972,53 EUR) na ime naknade neimovinske i imovinske štete.
10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.
11. Saslušana je tužiteljica koja u svome iskazu u bitnome navodi kako je tog dana oko 06,55 sati ujutro išla na posao, padala je kiša, te je prelazila preko pješačkog prijelaza, a na semaforu je bilo upaljeno zeleno svjetlo za pješake, kada je osjetila udarac sa desne strane. Pala je na pod, udarila glavom u branik te je ostala ležati na podu dok gospođa koja je upravljala automobilom koji ju je srušio nije došla do nje. Sjeća se da je osjećala trnce u nogama, pretrnula je od straha jer je mislila da neće više moći hodati, vrtilo joj se. Hitna je došla relativno brzo. Kralježnica ju je jako boljela kao i cijelo tijelo i bila je u šoku. Nakon što su pretrage napravljene utvrđeno je da su pukle obje pubične kosti i sakrum (zdjelica lijevo) i to po cijeloj dužini. Misli da su joj dali injekciju za smirenje, te kada su je prebacili na traumu od šoka se strašno tresla. Na traumi je ležala 15 dana. Nije mogla ići na toalet već je nuždu morala obavljati u padelu i to joj je izazivalo veliku nelagodu. Morala je strogo mirovati i ležati samo na leđima. Nakon tih 15 dana sa sanitetskim vozilom su je odvezli doma i tada je dva mjeseca morala strogo mirovati i ležati na leđima. Nije se smjela okretati ni na lijevi ni na desni bok. Suprug i sin su joj pomagali svo to vrijeme. Doktori su rekli da uz njihovu pomoć može odlaziti na toalet, ali da nakon toga opet moram leći u krevet i strogo mirovati. Nakon što su protekla ta dva mjeseca mirovanja krenula je na fizikalnu terapiju negdje u svibnju, koja je trajala 3 tjedna i nakon fizikalne je počela polako hodati, prvo sa hodalicom, pa sa dvije štake, pa sa jednom štakom. Na posao se vratila 1. listopada 2021. I danas osjeća bolove čim dulje sjedi ili hoda. Bolovi ju znaju probuditi i po noći naročito kada se lijeva strana "zaleži". Bol joj je stalno prisutna. Suprug i sin su mi pomagali otprilike dva mjeseca. Na bolovanju je bila od siječnja do listopada 2021. Prije nezgode imala je plaću oko 5.600,00 kn te je radila prekovremeno, odrađivala je i popodnevnu smjenu te je radila i subotama i to jednu ili dvije subote u mjesecu. Suprug i sin su joj pomagali oko osobne higijene i kućanskim poslova.
12. Saslušan je svjedok OS koji u bitnom navodi kako je tužiteljica slomila dvije pubične kosti i zdjelicu. Prvotno je bila 15 dana u bolnici na traumatologiji, zatim ju je sanitetsko vozilo dovezlo doma i tamo je bila dva mjeseca nepomična, ležala je u krevetu, ležala je uspravno te su ju on i njegov otac prali, vodili su je do wc-a, pomagali u kući te joj nosili hranu u krevet. Prvih 10 dana joj je stavljao i injekcije protiv zgrušavanja krvi. Nakon tih dva mjeseca išla je na terapiju u Opatiju i to u Thalasoterapiju koje je trajalo 3 tjedna. Nakon toga puštena je doma i prvi period je koristila hodalicu i štake sve dok nije samostalno počela hodati. U tom periodu i dalje su joj pomagali, i dalje su kuhali, prali i čistili i sve je bilo isto osim što je tužiteljica mogla samostalno do wc-a kao i do kuhinjskoga stola radi hrane. Tužiteljica se tada sama prala, no međutim morala je sjediti na stolici. Ona se isto tako sa hodalicom i štakama kretala negdje otprilike godinu dana, možda negdje 10-11 mjeseci. Strah ju je voziti, ići preko pješačkog prijelaza, pogleda tri puta prije nego što krene, ne može vježbati, a kod promjene vremena kao i kod dugotrajnog sjedenja ju počne boljeti. Cijelo vrijeme osjeća neke tegobe i sad se zna žaliti da ju boli lijevi kuk. Ako zalegne tada ju to smeta, pecka ju taj dio, osjeća neke boli a ona mora na leđima spavati.
13. Sud je ocijenio iskaz tužiteljice i svjedoka PS kao istinit i životan smatrajući kako su u skladu sa medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu a posebice izrađenom nalazu i mišljenju vještaka, pa tako sud nije našao da bi isti bili nevjerodostojni.
14. U postupku je provedeno i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Miljenku Depolo koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivan i stručan te da je isti rađen sukladno pravilima struke i vještina. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 sat, srednjeg intenziteta 2 mjeseca a lakšeg intenziteta također oko 2 mjeseca. Strah jačeg intenziteta trajao je oko 1 sat srednjeg intenziteta mjesec dana, dok je strah lakšeg intenziteta trajao oko 2 mjeseca. Tuđa pomoć i njega svodila se da svakodnevne poslove a trajala je 2 sata dnevno kroz mjesec dana i 1 sat dnevno kroz 2 mjeseca. Vještak je smanjenje životnog aktiviteta procijenio u visini od 14% dok nagrđenja nije našao.
15. Sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN broj NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.
16. Tuženik je osporavao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući da tako postavljena visina pravične novčane naknade u vidu povrede prava osobnosti iznad već dosuđenog iznosa nije ničim opravdano, kao i da nije opravdana zatražena imovinska šteta u pogledu tuđe pomoći i njege iznad dosuđenog kao i imovinske štete u vidu izgubljene zarade.
17. Iz medicinskog vještačenja tako je utvrđeno da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od jedan sat, srednjeg intenziteta kroz dva mjeseca i lakšeg intenziteta dva mjeseca. Ovakvo mišljenje vještaka ovaj sud je u cijelosti prihvatio smatrajući kako je pravilno odmjerena razina bolova kao i vrijeme njihova trajanja, posebice uzimajući u obzir da se bol jakog intenziteta karakterizira pri samom štetnom događaju, dok se bolovi srednjeg intenziteta odnose na okretaje u krevetu, postepeno dizanje i opterećenje. U odnosu na bolove lakšeg intenziteta vještak navodi kako se ono odnosi vezano za sjedenje i hodanje, odnosno određenih oblika opterećenja a sa koji mišljenjem se slaže i ovaj sud, smatrajući kako je životno i logično da bi tužiteljica trpjela ovakve oblike fizičkih bolova s obzirom na težinu nastalih tjelesnih ozljeda.
18. Tužiteljica je nadalje navela kako je pretrpjela veliki šok i strah posebice u pogledu straha za vlastito zdravlje odnosno uslijed izostanka oporavka i budućih zaostalih posljedica. Vještak je u svome mišljenju naveo kako je kod tužiteljice nenadana ozljeda izazvala strah jačeg stupnja u trajanju oko sat vremena, srednjeg stupnja dva mjeseca i lakšeg stupnja dva mjeseca. Mišljenje vještaka ovaj sud ocjenjuje objektivnim i u skladu sa provedenim dokazima smatrajući kako je vještak pravilno ocijenio trajanje pretrpljenog straha, a posebice obzirom je vještak prilikom ocjene uzeo u obzir subjektivno viđenje događaja tužiteljice, pa je tako utvrdio da strah srednjeg intenziteta potječe od zabrinutosti za mogućnost opterećenja, kao i strah lakšeg stupnja u vidu postepenog oporavka i rasterećenja koje je tužiteljica provodila uz sva ograničenja koja iz toga proizlaze.
19. Također je potrebno napomenuti da sud izvodi dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. ZOO-a). Obzirom se radi o stručnoj osobi koja objektivno sagledava sve činjenice to je mišljenje ovoga suda kako je isti pravilno ocijenio trajanje straha a uzimajući u obzir i subjektivni osjećaj tužiteljice kao i priloženu medicinsku dokumentaciju.
20. U odnosu na smanjenje općeg životnog aktiviteta vještak ocjenjuje isto u visini od 14% a koju ocjenu ovaj sud smatra u potpunosti pravilnom i odmjerenom. Naime, iz provedenog vještačenja utvrđeno je kako je štetni događaj odnosno štetne posljedice koje su proizašle iz štetnog događaja dovele do umanjenja radne-životne aktivnosti u pogledu radnji koje su vezane za dugotrajnije stajanje i hodanje, nošenje kakvih teški predmeta ali i dugotrajnije sjedenje. Potpuno je logično i životno da kod osobe koja ne može normalno obavljati radnje/kretnje hodanja i sjedenja koje su prisutne na svakodnevnoj bazi i gotovo u svakom trenutku, pa dolazi do smanjenja kvaliteta života odnosno posljedično do smanjenja životnog aktiviteta tužiteljice. Vještačenjem je utvrđeno da kod tužiteljice bude prisutna bol posebice u lijevom kuku gdje je uslijed traume došlo do pukotine u zglobu odnosno zoni neposrednog opterećenja, a koji prijelomi često rezultiraju u smislu preatroze i pojavom artroze- degenerativnih promjena na zglobu, a koje je također uzeto u obzir prilikom utvrđenja visine smanjenja životnog aktiviteta. Ovaj sud u cijelosti prihvaća ovakvo mišljenje vještaka smatrajući da je vještak podrobno i cjelovito uzeo u obzir sve posljedice koje je tužiteljica pretrpjela i na temelju takvih ozljeda dao svoju konačnu ocjenu.
21. Vještak je također naveo kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva sata dnevno kroz mjesec dana te još jedan sat dnevno kroz dva mjeseca, kako je bila potrebna pojačana ishrana u periodu od 2 mjeseca radi bržeg zarastanja i oporavka. Ovakav stav vještaka ovaj sud smatra osnovanim i životnim budući je tužiteljica za vrijeme oporavka nakon otpusta kući morala prvotno mirovati pa je logično da joj je za pomoć u kući kao i pomoć u obavljanju nekih drugih radnji bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to dva sata dnevno kroz mjesec dana te jedan sat dnevno kroz slijedećih dva mjeseca.
22. Vještak nije našao bilo koji oblik nagrđenja kod tužiteljice.
23. Obzirom na sve ranije izneseno to je potrebno utvrditi koliko iznosi neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti koja je nastala na strani tužiteljice. Ovaj sud je za potrebe izračunavanje visine neimovinske štete koristio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, izmijenjene na sjednici Građanskog odjela VSRH održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.
24. Radi potreba ovog postupka odnosno radi potrebe izračunavanja visine neimovinske štete to je potrebno istaknuti kako novčana naknada u vidu pravične novčane naknade kojom se popravlja neimovinska šteta ne može se na jednak način cijeniti kao i u slučaju pretrpljene imovinske štete, budući se kod neimovinske štete radi o povredi prava osobnosti čiju povredu nije moguće egzaktno procijeniti u određenom novčanom iznosu, već je obveza suda ocijeniti sve utvrđene činjenice tijekom postupka, te intenzitet i težinu pretrpljenih ozljeda. U tom smislu kod određivanja naknade neimovinske štete ne postoje kriterij po kojemu bi sud mogao odrediti visinu naknade, nego se odluka mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada prvenstveno treba biti pravična, te tako treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu, a da pritom ne smije dovesti do neosnovanog bogaćenja na strani osobe kojoj se takva naknada priznaje. Dosuđivanjem pravične novčane naknade mora se omogućiti osobi koja je pretrpjela određene štetne posljedice uspostavljanje odgovarajuće kompenzacije u novčanom iznosu. Svaki pojedini aspekt neimovinske štete ovaj sud je novčano izrazio, odnosno odredio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene bolove strah i smanjenje životnog aktiviteta tužiteljice.
25. Kod izračunavanja iznosa neimovinske štete sud se prvenstveno vodio Orijentacijskim kriterijima VSRH, medicinskom dokumentacijom i zdravstvenim kartonom tužiteljice a posebice nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke. Također je uzet u obzir i iskaz tužiteljice. Obzirom na navedeno to bolovi koje je pretrpjela tužiteljica izračunavaju se na način da objedinjuju bol jakog intenziteta u trajanju od jednog sata, bolove srednjeg intenziteta u vremenu od dva mjeseca, te bolove slabijeg intenziteta u trajanju od dva dana, odnosno po ocjeni ovoga suda tužiteljici bi sa aspekta pretrpljenih bolova pripadalo 3.464,07 EUR. Sud je prilikom određivanja pravične novčane naknade za pretrpljene bolove posebice imao u vidu izraženo stajalište u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke.
26. U odnosu na pretrpljeni strah, odnosno njegovo trajanje ovaj sud je ocijenio ispravnim zaključak vještaka da je primarni strah trajao oko sat vremena, sekundarni strah slabijeg intenziteta koji je trajao kroz mjesec dana, te straha lakšeg intenziteta dva mjeseca, što bi po ocjeni ovoga suda tužiteljici sa aspekta duševnih bolova zbog pretrpljenog straha pripadalo iznos od 3.250,00 EUR. Sud smatra kako je navedeni iznos primjeren obzirom na utvrđene činjenice kao i Orijentacijske kriterije.
27. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja ovaj sud izražava visinom od 1.540,13 EUR smatrajući kako je dosuđeni iznos primjeren utvrđenom smanjenju životnog aktiviteta od 14%, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije ali i nalaz i mišljenje vještaka.
28. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ovaj sud prihvaća mišljenje vještaka da je tužiteljici bila potreba tuđa pomoć i njega tijekom mjesec dana po dva sata dnevno te dva mjeseca po jedan sat dnevno, odnosno sveukupno oko 120 sati. Budući se radi o nestručnoj pomoći i njezi to je ovaj sud ocijenio 1 sat u visini od 2,65 EUR, što bi ukupno iznosilo 318,00 EUR na ime tuđe nestručne pomoći i njege.
29. Tužiteljica također potražuje naknadu imovinske štete u pogledu izgubljene zarade. Sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je čl. 1089. st. 3. ZOO-a propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. U postupku je utvrđeno kako je tužiteljica bila na bolovanju od siječnja 2021. do rujna 2021. te kako je za vrijeme trajanja bolovanja ostvarila naknadu za bolovanje zbog priznate ozljede na radu. Isto tako uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće za razdoblje od listopada 2020. do prosinca 2020. utvrđeno je kako je tužiteljica ostvarivala prosječnu mjesečnu plaću u visini od 747,89 EUR. Isto tako je utvrđeno kako je razlika između prosječne plaće tužiteljice i dobivene naknade 792,62 EUR, čime je neosnovan navod tuženika da tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade budući je sukladno čl. 1090. ZOO-a propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. Da nije bilo štetne radnje tužiteljica bi ostvarivala punu plaću bez bilo kakvih umanjenja, stoga je stav ovoga suda kako tužiteljica ima pravo na naknadu izmakle koristi u visini od 792,62 EUR.
30. Neosnovano je potraživanje tužiteljice s osnova pojačane ishrane budući takav zahtjev tužiteljica nije podnijela do zaključenja prethodnog postupka. Sukladno čl. 299. st. 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Također je sukladno st. 2. predmetnog članka propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stav je ovoga suda kako je tužiteljica prekludirana u iznošenju takvog zahtjeva budući isti nije postavila do zaključenja prethodnog postupka, a posebice budući je tužiteljici bilo i moralo biti poznato da li ima pojačanu ishranu ili ne.
31. Pribrajajući sve tako dobivene iznose, to se dobiva iznos od 9.364,82 EUR na ime naknade imovinske i neimovinske štete. Tuženik je nesporno isplatio tužiteljici iznos od 5.972,53 EUR, pa je stoga umanjujući iznos koji pripada tužiteljici s već isplaćenim iznosom, trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 3.391,47 EUR na ime naknade imovinske i neimovinske štete, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
32. Tuženik je osporavao i tijek zakonskih zateznih kamata na zatraženu imovinsku i neimovinsku štetu, a koje ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, sukladno čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Isto tako je sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Odštetni zahtjev podnesen je 16. ožujka 2022. pa je stoga kamate trebalo dosuditi od tog trenutka. Tužiteljica potražuje kamate u odnosu na sporan dio naknade štete pa je stoga kamate trebalo računati od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva a ne od presuđenja kako to pogrešno navodi tuženik.
33. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).
34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a, te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 47,10 EUR te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 94,19 EUR. Glede troškova tužiteljice u odnosu na radnje njezinog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 3 podneska u ukupnom iznosu od 450,00 EUR (15. ožujka 2023., 11. lipnja 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife i 29. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za pristup ročištima u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (29. ožujka 2023., 25. travnja 2023. i 16. listopada 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav odštetnog zahtjeva od 16. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 32. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife),zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 362,50 EUR, za provedeno vještačenje u iznosu od 397,75 EUR te trošak pribave zdravstvenog kartona u iznosu od 8,30 EUR.
35. Tužiteljici je dosuđena naknada parničnog troška skladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, pri čemu je sud cijenio kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu. Tužiteljica je u odnosu na osnov potraživanja uspjela sa 100 % dok je u odnosu na visinu uspjela sa 71 %, što predstavlja uspjeh u sporu od 85,50% (171 % : 2 = 85,50 % ). Tuženik nije uspio u odnosu na osnov zahtjeva dok je u odnosu na visinu uspio sa 29 %, što predstavlja uspjeh od 14,50 % ( 29 % : 2 = 14,50 % ). Umanjujući uspjeh tužiteljice uspjehom tužene, utvrđen je konačan uspjeh tužiteljice koji iznosi 71,00 %
36. Ne prihvaća se preostali dio zahtjeva za naknadom troška iznad dosuđenog u odnosu na sastav podneska od 29. ožujka 2023. budući se istim ponavljaju već izneseni navodi dok se podnescima od 28. travnja 2023. i 15. listopada 2024. u spis dostavljaju samo potvrde o uplati a što predstavlja obvezu tužiteljice. Neosnovan je i preostali dio zatraženog troška kao neosnovan.
37. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojen to je tuženik sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 1.511,89 EUR (2.159,84 x 70%), pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.
38. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.
39. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.
40. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 28. veljače 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:
Goran Maršić
▪ Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 94,19 EUR
