Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

OVR-3784/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Saše Žebića, a po sucu Renati Kuni, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo financija, Carinska uprava, Središnji ured, Zagreb, Alexandera von Humboldta 4/a, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv ovršenika MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku iz Osijeka, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, dana 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini ovršenika

i donio slijedeći

z a k l j u č a k

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku, izvršiti zabilježbu odbijanja prijedloga za ovrhu na nekretnini u vlasništvu ovršenika, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Broj D.L. 38, u naravi [adresa], oranica, kuća i dvorište, ukupne površine od 897 m2.

Obrazloženje

1.Na prijedlog ovrhovoditelja ovaj sud je dana 14. svibnja 2024. pod brojem OVR-2297/2024-3 donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika pobliže opisanoj u izreci zaključka, a temeljem ovršne isprave, rješenja Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek Klasa:UP/I-471-01/18-18/182, Urbroj:513-02-7056/29-18-1 od 3. travnja 2018. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 19.352,14 eura na ime trošarine za duhanske prerađevine te iznosa od 6.290,27 eura na ime obračunate kamate i zatezne kamate na iznos glavnice koja teče od 1. svibnja 2024. do isplate te troškova ovršnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je uložio žalbu pa je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem broj Gž OVR-152/2022 od 22. srpnja 2024. tu žalbu prihvatio, ukinuo rješenje o ovrsi ovoga suda broj OVR-2297/2024 od 14. svibnja 2024. i predmet vratio na ponovni postupak uz uputu da je sud dužan u ponovnom postupku razmotriti ovršenikov prigovor prava na dom.

3. Stoga je sud u ovom postupku, a po uputi Županijskog suda u Velikoj Gorici, prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu na nekretnini ovršenika proveo svojevrsni test razmjernosti i razumnosti zadiranja ovrhovoditelja kao tijela javne vlasti u pravo ovršenika na dom.

4. Postupajući po uputi Županijskog suda u Velikoj Gorici sud je za 12. studenoga 2024. zakazao ročište, ali je ovrhovoditelj 11.studenoga 2024. ovome sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo pa da žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj neravnoteži pozivom na odredbu čl. 80b Ovršnog zakona ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80b st.3. Ovršnog zakona. Nadalje, ovrhovoditelj smatra da ima opravdani interes provoditi predmetni ovršni postupak prodajom nekretnine ovršenika jer se dug odnosi na naplatu trošarine na duhanske prerađevine koje dugovanje nije nastalo iz nužde nego je posljedica kriminalne radnje. Također je razvidno iz prijave adrese ovršenika da ovršenik ima uredno prijavljeno prebivalište u [adresa], na adrese [adresa], dakle na adresi koja je različita od nekretnine za koju se traži ovrha pa su netočni navodi ovršenika da je to njegov jedini dom.

5. Na ročište 12. studenoga 2024. zakonski zastupnik ovrhovoditelja nije pristupio te je punomoćnik ovršenika zatražio odgodu kako bi se očitovao na podnesak ovrhovoditelja koji je stigao dan prije ročišta, a koji mu je na ročištu uručen.

6. U podnesku od 22. studenoga 2024. ovršenik je naveo da je nekretnina koja je predmet ovrhe jedini dom u kojem stanuje ovršenik zajedno sa svojom suprugom i dvoje djece te da se cijela obitelj uzdržava od rada u OPG-u. Također je naveo da je ovršenik ponovno prijavljen na adresi u [adresa] i da ta nekretnina predstavlja njegov dom, a adresa na kojoj je bio prijavljen ([adresa]) je nekretnina njegove majke u kojoj nekretnini je cijela obitelj jedno vrijeme živjela dok nije izvršena obnova kuće u [adresa]. Nadalje, ovršenik je naveo da nema u vlasništvu drugih nekretnina, a da njegova supruga je vlasnica nekretnina koja predstavljaju poljoprivredno zemljište te da bi prodajom njegove nekretnine cijela obitelj ostala bez krova nad glavom.

7. Na ročištu održanom 28. siječnja 2025. na koje ponovno nije pristupio zakonski zastupnik ovrhovoditelja, punomoćnik ovršenika je ponovno istakao da nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja jedini dom u kojem stanuje ovršenik zajedno sa svojom suprugom i dvoje djece. Također ovršenik je ponovno prijavljen na adresi u [adresa] i to nakon obnove kuće jer je izvjesno vrijeme dok je trajala obnova stanovao sa obitelji u kući svoje majke, ali je i prije obnove živio na adresi u [adresa] i to od 2015. što je razvidno iz podataka MUP-a RH o adresi ovršenika. Zbog navedenog punomoćnik ovršenika smatra da predmetna nekretnina predstavlja jedini dom ovršenika i njegove obitelji te je kao dokaz dostavio i račune za struju iz 2024. iz kojih je vidljivo da je ovršenik ĆI platitelj električne energije za nekretninu u [adresa]. Također, punomoćnik ovršenika je istakao da ovrhovoditelj nije pokušao naplatu trošarinskog duga na drugim predmetima ovrhe osim na nekretnini te da stvarno nije nužno da se radi naplate duga od 20.000,00 eura prodaje nekretnina ovršenika koja je njegov jedini do i u kojoj stanuje sa obitelji.

8. Prema odredbi članka 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) dom je nepovrediv, a pravo na dom zaštićeno je i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06- dalje Konvencija) u kojem je navedeno da svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili mora ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Dakle, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenja prava ili sloboda mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničavanje u svakom pojedinom slučaju.

9. Za ocjenu predstavlja li predmetna nekretnina dom ovršenika, valja ukazati na presude Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava po kojima ta ocjena ovisi o dovoljnim i kontinuiranim vezama s određenim mjestom, misleći pri tom na subjektivne veze koje su se razvile, a s obzirom na namjeru ovršenika da u toj nekretnini živi (tako i u Bjedov protiv Hrvatske). Naime, pojam doma u konvencijskom smislu je autonoman činjenični, a ne pravi pojam koji ne mora sadržajno koincidirati pojmu doma u domaćem pravu (tako i u Paulić protiv Hrvatske). Hoće li se određena nekretnina smatrati domom činjenično je pitanje koje ne ovisi čak ni u zakonitosti posjeda prema odredbama nacionalnih zakona.

10. U konkretnom slučaju sud zaključuje da predmetna nekretnina predstavlja dom ovršenika, iako je tu činjenicu sporio ovrhovoditelj navodeći da ovršenik nije prijavljen na predmetnoj nekretnini. Naime, prema navodima punomoćnika ovršenika u podnesku od 22. studenoga 2024. i na ročištu 28. siječnja 2025., na koje nije pristupio zakonski zastupnik ovrhovoditelja, ovršenik s obitelji stanuje u predmetnoj nekretnini te je sada ponovno na njoj i prijavljen nakon obnove jer je jedno vrijeme s obitelji stanovao u kući svoje majke, a što je razvidno iz Jedinstvenog registra osoba MUP-a RH. Također iz dostavljenih računa za struju za 2024. je vidljivo da je ovršenik ĆI platitelj električne energije za nekretninu u [adresa], koja je predmet ovoga postupka pa po ocjeni ovoga suda navedena nekretnina predstavlja dom ovršenika, uzevši u obzir i pasivnost ovrhovoditelja koji se nije očitovao na podnesak ovršenika od 22. studenoga 2024. niti je pristupio na ročišta 12. studenoga 2024. i 28. siječnja 2025.

11. Međutim, sama činjenica da predmetna nekretnina predstavlja dom ovršenika nije dovoljna da spriječi provedbu ovrhe već je ovaj sud dužan provesti test razmjernosti. Naime, svaka osoba izložena riziku gubitka doma, a što predstavlja najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštovanje doma, treba u načelu imati priliku da razmjernost i razumnost mjere bude utvrđena od strane neovisnog suda, u svjetlu mjerodavnih načela iz čl. 8. Konvencije. U okviru testa razmjernosti sud bi trebao odgovoriti na tri pitanja: je li miješanje utemeljeno za zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li miješanje nužno u demokratskom društvu. Pri tom bi postojanje i jednog negativnog odgovora na ova tri pitanja značilo da bi miješanje u pravo na dom ovršenika bilo neopravdano i time protivno odredbama Konvencije.

12. U odnosu na prvo pitanje tj. je li miješanje utemeljeno za zakonu, ovaj sud zaključuje da jest jer je ovrhovoditelj predložio ovrhu na nekretnini na temelju valjane ovršne isprave, a postupak ovrhe na nekretnini je propisan Ovršnim zakonom.

13. U odnosu na drugo pitanje tj. je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, odnosno da li bi miješanje države u smislu prihvaćanja ovršnog zahtjeva, koji bi u konačnici mogao rezultirati iseljenjem ovršenika, sud zaključuje da je u konkretnom slučaju miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja u općem interesu – naplata trošarinskog duga koji je utvrđen ovršnom ispravom. Naime, negativni odgovor na ovo pitanje nakon što ovršenik nije dobrovoljno ispunio obvezu utvrđenu ovršnom ispravom značilo bi poslati društvenu poruku da se obveze ne moraju ispunjavati, pa slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da je miješanje u interesu državne sigurnosti, javnog reda i mira i općenito postupanja prema zakonu.

14. Radi odgovora na treće pitanje tj. je li je miješanje nužno u demokratskom društvu, potrebno je odgovoriti na slijedeća tri pitanja: može li se isti legitiman cilj postići blažom mjerom, postoji li neodgodiva društvena potreba za mjerom kojom se miješa u pravo na dom te je li miješanje razmjerno toj potrebi, a pri tome je za napomenuti da je teret dokazivanja na ovrhovoditelju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku br. Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015.), a ovrhovoditelj tijekom postupka nije dokazao navedene činjenice. U odnosu na prvo pitanje, ovaj sud je stava da se legitimni cilj može postići i blažom mjerom, jer ovrhovoditelj nije dokazao da je pokušao ovrhu na novčanoj tražbini ili pokretninama ovršenika. U odnosu na pitanja postoji li neodgodiva društvena potreba za mjerom i je li miješanje razmjerno toj potrebi, ovaj sud je stava da u konkretnom slučaju ne postoji neodgodiva društvena potreba za provedbom ove ovrhe jer je ovrhovoditelj tijelo javne vlasti te nije nužno da se radi naplate tražbine od 20.000,00 eura proda nekretnina u kojoj živi ovršenik sa obitelji, pogotovo ako ovrhovoditelj nije niti pokušao ovrhu na drugim predmetima ovrhe.

15. Dakle, sud je pri ocjeni razmjernosti i razumnosti predložene mjere utvrdio da je miješanje javne vlasti utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, ali smatra da to miješanje nije nužno u demokratskom društvu, odnosno da u ovom trenutku nije nužno da ovrhovoditelj predlaže prodaju jedine nekretnine ovršenika u kojoj živi sa obitelji, radi naplate iznosa od 20.000,00 eura glavnice, a da ovrhovoditelj nije niti pokušao naplatu na drugim predmetima ovrhe.

16. Za napomenuti je da u konkretnom slučaju nije od značaja što je ovrhovoditelj na predmetnoj nekretnini, a radi osiguranja iste tražbine, prethodno uknjižio založno pravo, jer se ne radi o dobrovoljnome založnom pravu, za čije bi zasnivanje bio nužan pristanak dužnika, već je riječ o prisilnome zasnivanju založnog prava, a kako je naveo i u obrazloženju drugostupanjske odluke Županijski sud u Velikoj Gorici.

17. Slijedom navedenog, sud je poštujući odredbu čl.8 Konvencije i odluke Europskog suda za ljudska prava (Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Paulić protiv Hrvatske) donio odluku kao u izreci rješenja jer je zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji nužnost miješanja u demokratskom društvu.

Osijek, 25. veljače 2025.

Sudac

Renata Kuna

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku osam dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Županijskom sudu.

Protiv ovog zaključka nema mjesta pravnom lijeku.

Dostaviti:

1. ovrhovoditelju po z.z.

2. pun. ovršenika

3. ZK odjelu ovog suda