Poslovni broj: UsI-1858/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Ani Barnjak Bagarić, odvjetnici u Makarskoj, Alkarska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ-VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o., Split Sukojišanska br. 4, radi odbačaja žalbe, nakon javne i usmene rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice i njene opunomoćenice te opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/23-02/590, Urbroj: 531-03-4-24-3 od 7. lipnja 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 25. srpnja 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/23-02/590, Urbroj: 531-03-4-24-3 od 7. lipnja 2024., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je osporeno rješenje tuženika nezakonito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka, odnosno zbog svih razloga zbog kojih se upravni akt može pobijati sukladno Zakonu o upravnim sporovima. Pregledom obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom se navodi da je tužiteljica istaknula da je po njezinoj žalbi poništena ranije izdana građevinska dozvola, da bi dostavom („na znanje”) nove dozvole ista saznala da je prestala biti stranka u postupku, čime su povrijeđene odredbe članka 4. (stranka u upravnom postupku) i članka 8. (načelo utvrđivanja materijalne istine) Zakona o općem upravnom postupku, jer prvostupanjsko tijelo nije realno razmotrilo pravni interes tužiteljice da bude stranka u postupku. Nadalje, navodi se da je tužiteljica pojasnila da su ona i njen pok. suprug Martin Kolarić 1980. izgradili svoj ogradni betonski zid kao među sa nekretninom u vlasništvu LM i NM (pok. oca i maćehe investitorice VM) i u svezi čega je sačinjena skica lica mjesta sporazumno utvrđene međe koji su imenovani vlasnici susjednih nekretnina ovjerili 2006. u svojim potpisima kod javnog bilježnika i da je iz te skice razvidno da je upravo tužiteljica susjed međašnik s nekretninom za koju je izdana građevinska dozvola. Isto tako, tužiteljica je navela da navedena skica omaškom nije provedena u katastru zemljišta, te da je nadležni katastarski ured prijavnim listom od 25. siječnja 2023. po službenoj dužnosti formirao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar koja odgovara zk.č. 120/9 iste k.o. u površini od 23 m2 upravo svjestan stanja na terenu i navedene skice, a što je i uvjetovalo da je ovdašnja tužiteljica dana 21. travnja 2023. ustala tužbom protiv investitorice i NM, radi utvrđenja isključivog prava vlasništva i uknjižbe na navedenoj k. č. [katastarska čestica] (zk.č.120/9), a koja zabilježba je evidentirana u zemljišnoj knjizi, kao i da prvostupanjsko tijelo nije htjelo provesti ispitni postupak radi utvrđivanja pravnog položaja i pravnog interesa tužiteljice i prekinuti predmetni postupak (članak 55. ZUP-a) do pravomoćnog okončanja navedenog parničnog postupka uz pozivanje na odluke Upravnog suda Republike Hrvatske br. Us-4319/94 od 18.veljače 1996. i Us-1134/98 od 26. listopada 2000. o tome tko može biti stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja se navodi da žalba tužiteljice nije osnovana i da je predmetna žalba odbačena pozivom na članak 113. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku u svezi sa člankom 115. stavak 1. Zakona o gradnji, uz obrazloženje da ovdašnja tužiteljica nema položaj stanke u postupku jer u zemljišnim knjigama nije upisana kao vlasnik ili nositelj drugih stvarnih prava na susjednim nekretninama niti na nekretnini za koju je izdana građevinska dozvola, slijedom čega nije izjavljena od ovlaštene osobe, uz navođenje da je građevinskom dozvolom dozvoljeno investitorici VM iz [adresa], rekonstrukcija građevine stambene namjene na novoformiranoj građevnoj čestici katastarske oznake k.č.z. 3356 k. o. [katastarska općina]-Makar (zk.č.120/2 k. o. [katastarska općina]-Makar) koja se formira od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Makar (zk.č. 120/2 i 120/6 k. o. [katastarska općina]-Makar). Također, tužena navodi da je člankom 115. stavak 1. Zakona o gradnji stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola i koji propis se u svezi stranačke legitimacije primjenjuje kao poseban propis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, te činjenica da je neka osoba stranka u postupku prema citiranoj odredbi mora egzistirati tijekom cijelog postupka i na što su upravna tijela dužna paziti u tijeku cijelog postupka, kao i da u konkretnom slučaju nije sporno da se građevna čestica investitorice formira spajanjem cijelih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar i sa kojom graniče k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Makar, što je razvidno iz spisu priloženog izvoda iz katastarskog plana, klasa: 938- 06/23-01/435, urbroj: 541-28-02-04/7-23-2 od 21. srpnja 2023., a koje stanje je i u trenutku donošenja pobijanog rješenja. Osim toga, navodi se da to što je tužiteljica pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na netom navedenoj k. č. [katastarska čestica] (zk.č. 120/9) k. o. [katastarska općina]-Makar nije od utjecaja na drukčije rješenje, jer i prema ustaljenoj upravno sudskoj praksi za pitanje statusa stranke relevantno je stvarno pravno stanje na nekretnini koje je aktualno u dotičnom upravnom postupku, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja. Međutim, suprotno navodima iz pobijanog rješenja, tužena nije u konkretnom predmetu pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, čime dakle nije postupila sukladno članku 8. ZUP-a i utvrdila pravo stanje stvari, a što je bila dužna, odnosno bolje rečeno bila je dužna utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari (načelo utvrđivanja materijalne istine). Naime, pažljivim pregledom predmetnog spisa to je razvidno, da je investitorica VM dana **.**.2018. pred prvostupanjskim tijelom zatražila izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju (dogradnju i nadogradnju) slobodnostojeće građevine stambene namjene-2.b. skupine na novoformiranoj građevnoj čestici katastarske oznake k.č.z. 3356 k. o. [katastarska općina]- Makar (zemljišnoknjižne oznake č.z. 120/2 k. o. [katastarska općina]-Makar), te da joj je u svezi sa tim zahtjevom dana 13. studenog 2019. izdana tražena građevinska dozvola na navedenoj novoformiranoj građevnoj čestici ukupne površine 441 m2 prikazanoj u geodetskom projektu oznake 001/2018 od studenog 2018. izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije ČMH /br. ovlaštenja Geo 428, kao i da je ta građevinska dozvola upravo po žalbi stranke-ovdašnje tužiteljice poništena rješenjem tužene Klasa: UP/II-361-03/20-02/36, Urbroj: 531-09-2-2-20-3 od 10. ožujka 2020. i predmet vraćen na ponovni postupak. Zapravo, pregledom spisa je razvidno aktivno sudjelovanje ovdašnje tužiteljice kao stranke očitovanjem kako na geodetsku podlogu, tako i na glavni projekt zajedničke oznake ZOP: M-13 sačinjen od strane glavnog projektanta DM, dipl.ing.arh., br. ovlaštenja A1932. Dakle, nesporno je da je prvostupanjsko tijelo prihvatilo tužiteljicu da sudjeluje u svojstvu stranke u predmetnom upravnom postupku, te je štoviše kako je naprijed navedeno tužena meritorno odlučivala o opisanoj žalbi ovdašnje tužiteljice protiv građevinske dozvole izdane dana 13. studenog 2019. Tužiteljica opetovano u bitnom navodi da su ona i njezin sad pok. suprug Martin Kolarić 1980. čitavom južnom dužinom svoje građevinske nekretnine u [adresa] izgradili svoj ogradni betonski zid kao dogovorno određenu među između nekretnina u vlasništvu ovdašnje tužiteljice i njenog supruga ŠM s jedne strane, te nekretnine u vlasništvu susjeda sada pokojnog LM - oca ovdašnje investitorice VM i njegove supruge NM - maćehe ovdašnje investitorice VM, s druge strane, time da je u svezi izgrađenog zida tj. dogovorene međe sačinjena skica lica mjesta sporazumno utvrđene međe (u mjerilu 1:250), koju su imenovani ovjerili u svojim potpisima dana 23. svibnja 2006. od strane javnog bilježnika Ante Barbića u [adresa] pod brojem OV-6925-6928/06, a na kojoj Skici su jasno označene obiteljska kuća i konoba LM i NM (tj. oca i maćehe ovdašnje investitorice VM rođ. NM) sve označeno kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar (nekretnina u odnosu na koju se izdaje predmetna građevinska dozvola), dok je susjedna nekretnina ovdašnje žaliteljice i njenog supruga označena kao na č. zem. [katastarska čestica]. Prema tome, sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a i samom logikom jasno je da se međa definira između susjeda tj. susjednih nekretnina, pa je Skica lica mjesta sporazumno utvrđene međe (u mjerilu 1:250), potpisane po ovdašnjoj tužiteljici, razvidno da je ista sa svojom nekretninom susjed-međašnik sa nekretninom u odnosu na koju se izdaje građevinska dozvola (č.z. 120/2 k. o. [katastarska općina]-Makar), a koja nekretnina ima ukupnu površinu 441 m2 (koja površina se saznaje iz obrazloženja pobijane građevinske dozvole od 9. listopada 2023., tj. ta površina nije navedena u izreci građevinske dozvole) i što konkretno znači da je ta površina nastala zbrojem površine č. zem. [katastarska čestica] u površini od 410 m2 i č. zem. [katastarska čestica] u površini od 31 m2, s tim da konkretno treba razumjeti da investitorica nije mogla formirati česticu zemlje od 464 m2 tj. onu koja bi obuhvaćala i sada novoformiranu česticu zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar u površini od 23 m2 (k. č. [katastarska čestica] iste k.o.) budući da je ta potonja nekretnina jasno pregledom lica mjesta fizički odijeljena na terenu naprijed opisanim betonskim zidom kao jasno definiranim međašnim znakom (predmetnom ranije navedene ovjerene Skice lica mjesta) i to više od 40 godina, te je prostor sjeverozapadno od tog zida upravo dvorišni prostor tužiteljice, dok se sama gradnja (traženi zahvat u prostoru vrši upravo do tog ogradnog betonskog zida), a koje utvrđenje je stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića dipl. ing. geod. u predmetu Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. P-469/2023. U predmetni spis tužiteljica je dostavila povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Makarska, Klasa: 930-04/23-05/33, Urbroj: 541-28-02-04/1-23-2 od 1. ožujka 2023. u svezi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar iz koje je vidljivo da to upravno tijelo po službenoj dužnosti formira k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, uz obrazloženje da je u međuvremenu 2018. pod Klasa: 932-06/18-02/883 zaprimljen i proveden geodetski projekt na č. zem. [katastarska čestica] izrađen za FM, pa se prilikom povrata u prvobitno stanje, a da se ne naruši grafika potvrđenog geodetskog projekta upravo formirala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, kao i da je rješenjem tog tijela Klasa: UP-I-932-07/20-02/9 poništeno rješenje Klasa: UP-I-932-07/18-02/614 o provedbi geodetskog elaborata Klasa: 932-06/18-02/803 izrađenog za ovdašnju tužiteljicu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, te bi poništavanjem rješenja bilo potrebno grafiku čestica vratiti u prvobitno stanje odnosno u stanje prije provedbe geodetskog elaborata. Međutim, opisano tehničko rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Makarska, kojim se 2023. formira kat.č.z. 3354/5 k. o. [katastarska općina]-Makar ne može ad hoc oduzeti prethodno prihvaćeno svojstvo stranke tužiteljici kao vlasnice kat.č.z. 3367/1 iste k.o., a posebice ignorirati stvarno terensko stanje i to da je tužiteljica činjenično neposredni sjeverozapadni susjed nekretnini investitorice, kao i da navedena nekretnina u naravi čini dvorišni prostor tužiteljice koji graniči sa predmetnim zahvatom. Očito, tužena pobijanim rješenjem sada neosnovano pogoduje investitorici pogrešnim zauzimanjem stava da je planiranim zahvatom investitorica susjeda sama sebi kada to činjenično i stvarno terenski naprosto nije točno. Dodatna zanimljivost je to da je tužiteljica temeljem pravomoćnog rješenja o utvrđivanju građevne čestice Grada Makarske, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: UP/I-350-05/15-05/000001, Urbroj: 2147/05-05/1-16-0008 od 19. veljače 2016. sačinila i provela prijavne listove u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj pod posl.br. Z-42163/18 i pod posl.br. Z-520/19, a koja provedba prijavnih listova unatoč ranije navedenoj povijesti promjena na katastarskim česticama od 1. ožujka 2023., nije stornirana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj unatoč provedbi prijavnog lista u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj pod poslovnim brojem Z-2260/2023, kojim se od čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar (dvorište) ulazne površine 31 m2 formira čestica zemlje [katastarska čestica] (dvorište) u površini od 31 m2 i čestica zemlje [katastarska čestica] (dvorište) u površini od 23 m2, sve iste k.o., pa kada se pažljivo razmotri grafika čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar (južna granica. v. Kopiju katastarskog plana od 11. kolovoza 2016. koja prileže prijavnom listu pod posl.br. Z- 42163/18), to je razvidno da sada formirana č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar u površini od 23 m2, iako zasebno formirana nekretnina u sudu /zemljišnoj knjizi/, gledano strogo formalno ujedno i dalje čini sastavni dio tužiteljičine nekretnine oznake zk. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, te time graniči sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar (tj. k.č.z. 3354/2 iste k.o.) , dok je pak zk. čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar provedbom prijavnog lista pod posl.br. Z-520/2019 poništena i pripojena zk. č. zem. [katastarska čestica] iste k.o., u isključivom vlasništvu tužiteljice, ukupne površine 557 m2 (zgrada mješovite uporabe [adresa], stambena zgrada [adresa]-96 m2, dvorište-5 m2, dvorište-258 m2), a koje stanje upisa je i danas u zemljišnoj knjizi. Nadalje, iako za ovaj postupak manje relevantno navodi se je ovdašnja tužiteljica prijavila investitoricu FM Državnom inspektoratu RH, Građevinskoj inspekciji, Područnom uredu u Splitu, a koje tijelo je rješenjem Klasa: UP/I-362-02/20-02/577, Urbroj: 443-02- 03-13-02/1-20-03 od 10. lipnja 2020. naredilo istoj uklanjanje dijelova građevine na kojoj je izvedena rekonstrukcija bez ishođene pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole i to: dogradnje uz 1. i 2. kat sa istočne strane građevine max. tlocrtnih dimenzija cca. 2,2 x 18,0 m, dogradnje uz sjeverni dio prizemlja 1. i 2. kata max. tlocrtnih dimenzija cca. 4,3 x 10,1 m, dogradnje terase 2. kata na južnom pročelju max. tlocrtnih dimenzija cca 1,7 x 10,0 m te vanjskog stubišta na sjevernom dijelu max. tlocrtnih dimenzija cca. 3,0 x 7,0 na lokaciji [adresa], na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar (što odgovara zemljišnoknjižnoj oznaci č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar). Točnije, navedena investitorica unatoč navedenoj zabrani izvodi radove, te ih je praktički osim fasade i protupravno izvršila (kako na č. zem. [katastarska čestica], tako i na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar). Prema, tome odredba članka 115. stavak 1. Zakona o gradnji jasno navodi tko su stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, ali navedenom odredbom zakonodavac nije taksativno odnosno izričito propisao kojim dokazima se utvrđuje svojstvo „susjeda”, a što jasno daje dispoziciju upravnom tijelu da o tome odlučuje, time da u ovom konkretnom slučaju nema potrebe za formalizmom odnosno „mehaničkom” primjenom prava bez sagledavanja u obzir konteksta i pravnog problema kao cjeline, a koja primjena prava na konkretne slučajeve je neprihvatljiva i upravo dovodi do stanja u kojem su prava građana zajamčena Ustavom i međunarodnim pravnim aktima koji obvezuju Republiku Hrvatsku, postaju iluzorna i teorijska, a ne stvarna i učinkovita. Dakle, nadležna tijela, uključujući i sudove dužni su tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetaka, u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja /odluka Ustavnog suda broj U-III-5989/13 od 9. veljače 2016.g. (Narodne novine RH br. 25/16). Stoga, cijeneći prednje navode razvidno je da je osporeno rješenje tužene u cijelosti nezakonito i nepravilno, odnosno posve u suprotnosti sa člankom 8. ZUP-a (načelo utvrđivanja materijalne istine), a što je posljedično na štetu tužiteljice odnosno njenih prava i interesa kao stvarnog susjeda-međašnika, te predstavlja neutemeljeno pogodovanje investitorici VM, pa tužiteljica u dopuštenom roku propisanim čl. 40. st.1. ZUS-a ustaje predmetnom tužbom, te sudu predlaže donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
3.Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu u potpunosti osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev, te se pridružuju navodima iz pobijanog rješenja tuženika, kao i odgovora na tužbu tuženika. Pobijanim rješenjem odbačena je žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja, a sve pozivom na članak 113. stavak 1. Zakona o općem upravom postupku u vezi s člankom 115. stavka 1. Zakona o gradnji, uz obrazloženje da tužiteljica nema položaj stranke u postupku jer u zemljišnim knjigama nije upisana kao vlasnik ili nositelj drugih stvarnih prava na susjednim nekretninama niti na nekretnini za koju je izdana građevinska dozvola, slijedom čega žalba nije izjavljena od ovlaštene osobe. Štoviše, tužiteljica u predmetnoj tužbi navedene činjenice niti ne spori, ali tvrdi da je pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini koja je upisana kao vlasništvo investitorice. Međutim, isto nije od bilo kakvog utjecanja na odluku u ovom predmetu jer navedena činjenica na bilo koji način ne utječe na položaj tužiteljice kao stranke u predmetnom upravnom postupku, a sve iz razloga što je za pitanje statusa stranke relevantno samo aktualno stvarno pravno stanje na nekretnini, a koji stav je zauzela i brojna sudska praksa i praksa upravnih tijela, pa tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci Usž- 3994/2022 od 27. rujna 2023. zauzima stav kako slijedi: Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo, izdalo prethodno citiranu građevinsku dozvolu od 19. veljače 2021., kojom je po zahtjevu zainteresirane osobe odobrena rekonstrukcija zgrade javne i društvene namjene - učeničkog doma na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. C. u Z. Žalba tužitelja izjavljena protiv predmetne građevinske dozvole odbačena je pozivom na odredbu članka 113. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., dalje: ZUP), u vezi s odredbom članka 115. stavka 1. Zakona o gradnji, uz obrazloženje da žalitelj nije dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine ili nositelj drugih stvarnih prava, već samo da je u tijeku postupak za naknadu oduzete imovine sukladno odredbama Zakona o naknadi, a koji postupak ga ne ovlašćuje da sudjeluje kao stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole. S obzirom da bi sukladno odredbi članka 115. stavak 1. za priznavanje svojstva stranke tužitelj trebao raspolagati ispravom iz koje bi bilo vidljivo da je vlasnik nekretnine ili nositelj nekog drugog stvarnog prava, a što nije dostavio, žalba tužitelja protiv navedenog rješenja odbijena je rješenjem tuženika od 23. lipnja 2017., uz prihvaćanje obrazloženja prvostupanjskog upravnog tijela. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbu tužitelja uz obrazloženje da tužitelj ne spada u krug osoba iz citirane odredbe članka 115. stavak 1. Zakona o gradnji te stoga istom nije moguće priznati status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole pokrenutom po zahtjevu ovdje zainteresirane osobe. Ovakvo stajalište zauzeto je i u presudi ovog Suda poslovni broj: Usž-3988/2018 od 10. srpnja 2019. - Visoki upravni sud Republike Hrvatske Usž-3994/2022 od 27. rujna 2023. Dakle, iz svega navedenog nesporno proizlazi kako je sudska praksa već zauzela stav da je tužiteljica za priznavanje svojstva stranke trebala raspolagati ispravnom iz koje bi bilo vidljivo da je vlasnik nekretnine ili nositelj nekog drugog stvarnog prava, a što nije dostavila, sve iz razloga što takvo ispravu tužiteljica ni nema, stoga nije ni mogla imati položaj stranke u predmetnom upravnom postupku. Radi svega navedenog predlaže se tužbeni zahtjev odbiti, te tužiteljici naložiti da naknadi trošak spora zainteresiranoj osobi.
4.U sporu je održana rasprava 6. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili tužiteljica i njena opunomoćenica te opunomoćenik zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
6.Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice i to da se obavi očevid na licu mjesta, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10.Naime, prvostupanjskom rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada, klasa: UP/I-361-03/18-01/000100, urbroj: 2181-6-05-10-23-0040 od 8. studenoga 2023. odbačena je žalba tužiteljice iz ovog spora izjavljena protiv građevinske dozvole Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada, klasa: UP/I-361-03/18-01/000100, urbroj: 2181-6-05-10-23-0038 od 9. listopada 2023., koja je izdana VM, zainteresiranoj osobi iz ovog spora, to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako tužiteljica iz ovog spora nije stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole, uslijed čega da nije ovlaštena na podnošenje žalbe, te je rješenje doneseno pozivom na odredbu čl. 113. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), u svezi s odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj 153/13 i 20/17).
11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: Klasa: UP/II-361-03/23- 02/590, Urbroj: 531-03-4-24-3 od 7. lipnja 2024. postupajući po žalbi tužiteljice iz ovog spora, njena žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da tužiteljica nije ovlaštena na podnošenje žalbe protiv građevinske dozvole, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.
12.Među strankama ovog spora isključivo prijepornim se ukazuje je li tužiteljica iz ovog spora stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada, klasa: UP/I-361-03/18-01/000100, urbroj: 2181-6- 05-10-23-0038 od 9. listopada 2023., koja je izdana VM, zainteresiranoj osobi iz ovog spora, u svezi s čim je li bila ovlaštena na podnošenje žalbe protiv tog akta, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
13.Odredbom članka 115. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj 153/13 i 20/17) propisano je da je stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola. Odredbom članka 113. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) propisano je da prvostupanjsko tijelo ispitat će je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.
14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice iz ovog spora izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari tužiteljica nije bila, niti je trebala biti stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada, klasa: UP/I-361-03/18-01/000100, urbroj: 2181-6-05-10-23-0038 od 9. listopada 2023., koja je izdana VM, zainteresiranoj osobi iz ovog spora, uslijed čega nije bila ni ovlaštena na podnošenje žalbe protiv tog akta, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je svojim rješenjem odbacilo žalbu tužiteljice izjavljenu protiv građevinske dozvole, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio njenu žalbu izjavljenu protiv istog, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
15.Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužiteljica ističe kako je ona u konkretnom slučaju bila, odnosno trebala biti stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada, klasa: UP/I- 361-03/18-01/000100, urbroj: 2181-6-05-10-23-0038 od 9. listopada 2023., koja je izdana VM, zainteresiranoj osobi iz ovog spora, uz razloge koje detaljno elaborira u tužbi, uslijed čega da je bila ovlaštena i na podnošenje žalbe protiv iste, no kako je njena žalba odbačena, time da je osporeno rješenje tuženika nezakonito, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.
16.Naime, sa prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je iz podataka upravnog spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu od strane tuženika, razvidno kako je prvostupanjskim rješenjem odbačena žalba tužiteljice, izjavljena protiv građevinske dozvole prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-361-03/18-01/000100, urbroj: 2181-6-05- 10-23-0038 od 9. listopada 2023., kojom građevinskom dozvolom se dozvoljava investitorici VM, zainteresiranoj osobi iz ovog spora, rekonstrukcija građevine stambene namjene na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar (zk.č. 120/2 k. o. [katastarska općina]-Makar) koja se formira od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar (zk.č. 120/2 i 120/6 k. o. [katastarska općina]-Makar). Predmetna žalba odbačena je pozivom na članak 113. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 115. stavkom 1. Zakona o gradnji, uz obrazloženje da tužiteljica nema položaj stranke u postupku jer u zemljišnim knjigama nije upisana kao vlasnik ili nositelj drugih stvarnih prava na susjednim nekretninama niti na nekretnini za koju je izdana građevinska dozvola, slijedom čega da žalba nije izjavljena od ovlaštene osobe, protiv kojeg rješenja je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.
17.Nadalje, za navesti je kako okolnost da bilo koja fizička ili pravna osoba bude stranka u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvola u smislu naprijed citirane odredbe članka 115. st. 1. Zakona o gradnji mora egzistirati tijekom cijelog upravnog postupka, štoviše, na okolnost je li neka fizička ili pravna osoba stranka tog postupka upravna tijela imaju obvezu paziti po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka. Potom, u konkretnom slučaju nije sporno da se predmetna građevna čestica investitorice formira spajanjem cijelih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, a s kojim česticama neposredno ne graniči čestica na kojoj bi tužiteljica imala bilo koja stvarna prava. Naime, kao što se to pravilno navodi i u prvostupanjskom rješenju, neposredno granične nekretnine su k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, što je pak razvidno iz spisu priloženog izvoda iz katastarskog plana, klasa: 938-06/23- 01/435, urbroj: 541-28-02-04/7-23-2 od 21. srpnja 2023., a takvo stanje je bilo i u trenutku donošenja osporenog rješenja, te sud primjećuje kako ovakve pravno odlučne činjenice niti tužiteljica ne dovodi u pitanje, međutim tvrdi da je pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na netom navedenoj k. č. [katastarska čestica] (zk.č. 120/9) k. o. [katastarska općina]-Makar, koja je upisana kao vlasništvo investitorice, na takva okolnost nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to iz razloga što sukladno dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud, za pitanje statusa stranke relevantno je ono stvarno pravno stanje na nekretnini koje je aktualno u konkretnom upravnom postupku. Stoga, u upravnoj stvari izdavanja građevinske dozvole u pogledu stranačke legitimacije primjenjuju se odredbe članka 115. Zakona o gradnji, kao odredbe posebnog zakona u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku.
18.Ujedno, dodatno je za pojasniti kako tužiteljica nema svojstvo stranke u ovom postupku, niti u smislu odredbu članka 4. Zakona o općem upravnom postupku koji definira stranke kao osobe na čiji zahtjev je postupak pokrenut, osobe protiv kojih se vodi postupak i osobe koje radi zaštite svojih prava i pravnih interesa imaju pravo sudjelovati u postupku. Međutim, taj pravni interes ne može biti bilo kakav, već mora biti utemeljen na zakonu i zakonom zaštićen. Iz naprijed navedene zakonske odredbe proizlazi da je stranka u upravnom postupku svaka stranka o čijem se pravu, obvezi ili pravnom interesu rješava u upravnom postupku, što znači da interes treba proizlaziti iz upravno-pravnih propisa. U konkretnom slučaju to je pitanje posebnim propisom, Zakonom o gradnji (članak 115.), posebno regulirano, odnosno regulirano je tko se smatra strankom u postupku izdavanja građevinske dozvole. Stoga, kako se opći postupovni propis (ZUP) primjenjuje supsidijarno, ako posebnim propisom nije drugačije regulirano, to se ni odluke upravnih tijela, uz obrazloženje kakvo je njima dano, ne mogu ocijeniti nezakonitima. Ovo iz razloga što tužiteljica, kao što je prethodno pojašnjeno, nije dokazala da je vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, odnosno vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.
19.Konačno, vezano za tužbene navode u kojima tužiteljica ističe kako je prethodno izdana građevinska dozvola poništena upravo po njenoj žalbi, što dodatno ukazuje da je ona bila stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole, prije svega je za kazati kako ocjena zakonitosti ranijih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela nije, niti može biti predmet ovog spora s obzirom da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 7. lipnja 2024., dakle onog kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 8. studenog 2023., kojim je pak odbačena žalba tužiteljice izjavljena protiv građevinske dozvole. Nadalje, kao što je to ovaj sud već naveo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvola u smislu naprijed citirane odredbe članka 115. st. 1. Zakona o gradnji okolnost da bilo koja fizička ili pravna osoba bude stranka u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvola mora egzistirati tijekom cijelog upravnog postupka, štoviše, na okolnost je li neka fizička ili pravna osoba stranka tog postupka upravna tijela imaju obvezu paziti po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka. Pored toga, dodatno je za navesti kako je prethodno izdana građevinska dozvola poništena između ostalog i iz razloga što u istoj nije bilo navedeno od kojih čestica se formira nova građevinska čestica, pa kod takvog stanja stvari nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi tko bi sve imao položaj stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, no kako je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku postupilo sukladno uputi tuženika iz rješenja od 10. ožujka 2020. i otklonilo nedostatke na koje mu je tuženik ukazao citiranim rješenjem, to pak znači da je sada nedvojbeno tko ima status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, pa kako tužiteljica uslijed prethodno izloženih razloga takav status nije imala, niti ga je mogla imati, to neprijeporno znači da je prvostupanjskim rješenjem pravilno odbačena njena žalba izjavljena protiv građevinske dozvole od 9. listopada 2023., te je također i tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio tužiteljičinu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja.
20.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njene tužbe.
21.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
22.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
23.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.
24.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 8. studenog 2024. i pristup na raspravu 6. veljače 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.
U Splitu, 25. veljače 2025 .
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenici tužiteljice Ani Barnjak Bagarić, odvjetnici u Makarskoj, Alkarska 4, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- opunomoćenicima zainteresirane osobe odvjetnicima u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ-VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o., Split Sukojišanska br. 4, uz zapisnik o objavi,
- u spis.
