Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-855/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 311, protiv tuženika Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1159/2022-14 od 30. srpnja 2024., u sjednici vijeća dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1159/2022-14 od 30. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenje troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke utvrđuje se da je tužitelj AU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvario neprekinuti radni staž kod tuženika Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, od dana 5. srpnja 2012. pa se nalaže pod II tuženiku Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, da tužitelju AU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. srpnja 2024 do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi tuženik ističe kako su uvjeti za podnošenje tužbe protiv poslodavca u svezi s radnim odnosom (izuzev u slučaju novčanog potraživanja ili potraživanja naknade štete) sljedeći: 1.) da je poslodavac odlukom ili na neki drugi način povrijedio pravo radnika iz radnog odnosa; 2.) da je radnik u roku od 15 dana od saznanja za povredu poslodavcu podnio zahtjev za zaštitu prava; 3.) da poslodavac u daljnjem roku od 15 dana nije udovoljio zahtjevu radnika. U konkretnom slučaju tvrdi tuženik da kao poslodavac nije donio odluku koja bi se odnosila na radni staž niti bilo koju drugu odluku u svezi s kojom bi bilo mjerodavno trajanje radnog staža tužitelja kod tuženika. Predmetni e-mail upućen je radnicima tuženika za vrijeme provođenja postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika kod tuženika. Radnicima kojima je upućen e-mail, pa tako i tužitelju, ostavljeno je na dispoziciju da se očituju jesu li suglasni da im se ugovor o radu otkaže zbog poslovno uvjetovanih razloga u okviru kolektivnog viška radnika. Tužitelj se nije očitovao i ugovor o radu mu nije otkazan. Tužitelj je sklopio novi ugovor o radu. Iz navedenog proizlazi da za podnošenje tužbe u ovoj stvari nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke jer tužitelju nije povrijeđeno nikakvo pravo iz radnog odnosa niti je tužitelj prije podnošenja tužbe podnio zahtjev za zaštitu prava. Obzirom na to, sud je bio dužan odbaciti tužbu tužitelja.

6. Tuženik tvrdi kako iz dopisa radničkom vijeću koje djeluje kod tuženika proizlazi da je o končan postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika a tužitelju ugovor o radu u okviru postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika nije otkazan. Tužitelj je tužbu u ovoj stvari podnio nakon okončanja postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika, kada tužitelju ugovor o radu više nije niti mogao biti otkazan zbog poslovno uvjetovanih razloga. Utvrđenje trajanja radnog staža ne predstavlja utvrđenje prava ni pravnog odnosa niti utvrđenje istinitosti ili neistinitosti isprave, već utvrđenje činjenice, što ne može biti predmetom parničnog postupka niti tužitelj može imati pravni interes za takvo što a i da se radilo o utvrđenju postojanja kakvog prava ili pravnog odnosa postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika u okviru kojeg tužitelju nije otkazan ugovor je okončan 8. travnja 2022. godine. Sud je meritornim odlučivanjem o tužbenom zahtjevu, propuštanjem odbacivanja tužbe kao nedopuštene, počinio – tvrdi tuženik u žalbi - bitnu povredu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke.

7. Konačno, tužba je podnesena prije nego što je tuženik tužitelju povrijedio kakvo pravo iz radnog odnosa i prije podnošenja zahtjeva za zaštitu prava. Ako bi se e-mail od 3. veljače 2022. godine imao smatrati povredom tužiteljeva prava iz radnog odnosa, tužba je i u tom slučaju nepravodobna jer je podnesena više od 3 mjeseca nakon primitka tog e-maila. Konačno, tumačenje suda da tužba ne može biti nepravodobna jer tuženik kao poslodavac nije donio odluku o radnom stažu predstavlja eklatantno ignoriranje odredbi čl. 133. ZR-a o procesnim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene radi traženja sudske zaštite prava iz radnog odnosa. Kada bi se tumačenje suda uzelo kao pravilno, onda bi svaki radnik mogao tužiti kad god poželi, što je protivno pravnoj logici i smislu odredbe čl. 133. ZR-a. Dalje, tuženik spori da su on i ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. povezana društva. Podredno, čak i da se radi o povezanim društvima jer bi tuženik bio društvo ovisno o ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. to ne znači da se odluke koje ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. donese kao društvo a ne kao član društva tuženika odnose na tuženika i da za tuženika iz takvih odluka mogu proizaći obveze. Ovisno društvo je pravno samostalno društvo na koje neko drugo društvo (vladajuće društvo) ima neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj. Društvo s ograničenom odgovornošću zastupa uprava pa i kada je ono ovisno jer je i ovisno društvo samostalno. Vladajuće društvo ne može dakle stvarati obveze za ovisno društvo osim ako bi nastupao u njegovo ime temeljem ugovora o trgovačkom zastupanju. Navedena odluka je donesena u vrijeme kada tuženik nije postojao. Tuženik je osnovan tek 2008. godine od strane trgovačkog društva GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. kao osnivača. Dakle, u vrijeme donošenja sporne odluke ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. nije bio osnivač ni član tuženika niti su ta dva društva bila na bilo koji način povezana – nisu ni mogla biti jer tuženik nije postojao. Tuženik nikada nije bio dio ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. niti je predstavljao podružnicu ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. Tuženik nikada nije donio odluku kojom bi prihvatio da se navedena odluka ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. primjenjuje kod njega niti odluku sukladno kojoj bi se tužitelju imao priznati neprekinuti radni staž kod ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o., njegovih podružnica ili drugih ovisnih društava.

8. Između tuženika i ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. prema navodima žalitelja nikada nije došlo do prenošenja ugovora u smislu čl. 137. ZR-a. Do prenošenja ugovora u smislu čl. 137. ZR-a je došlo isključivo između GRADSKE PLINARE ZAGREB d.o.o. i tuženika jer su nakon osnivanja tuženika pojedine organizacijske jedinice i poslovi prebačeni iz GRADSKE PLINARE ZAGREB d.o.o. na tuženika. Shodno tome, tuženik i GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. su sa sindikatima koji su djelovali kod GRADSKE PLINARE ZAGREB d.o.o. sklopili Sporazum o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama a u čl. 4. Sporazuma je utvrđeno da GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. prenosi, a tuženik prihvaća preuzimanje radnika koji su radili na poslovima iz čl. 3. Sporazuma. U čl. 6. st. 3. Sporazuma je utvrđeno da svi radnici koji prelaze kod novog poslodavca zadržavaju kontinuitet radnog staža, jubilarne nagrade te navedeno u prethodnim stavcima. Člankom 2. Aneksa Sporazuma od 19.7.2012. godine određeno je: “Ako je za stjecanje određenih prava kod novog poslodavca – Gradske plinare Zagreb d.o.o. ili Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o. važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, vrijeme trajanja radnog odnosa u Gradskoj plinari Zagreb d.o.o. ili Gradskoj plinari Zagreb – Opskrba za radnike koji su na dan sklapanja ovog Sporazuma bili zaposleni u Gradskoj plinari Zagreb d.o.o. ili Gradskoj plinari Zagreb – Opskrba d.o.o. smatrat će se vremenom trajanja radnog odnosa kod novog poslodavca”. Dakle, neprekinuti staž se ne odnosi na radnike koji su prije radili kod ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. nego samo na radni staž radnika koji je ostvaren kod GRADSKE PLINARE ZAGREB d.o.o., a prešao je na rad kod tuženika. Tuženik tvrdi kako je presuda ostala bez razloga o odlučnoj činjenici da se prijenos ugovora u smislu čl. 137. ZR-a dogodio isključivo između GRADSKE PLINARE ZAGREB d.o.o. i tuženika. Odluka od 16. travnja 2007. je stavljena izvan snage odlukom ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. od 18.2.2009.. Tumačenje da se odluke osnivača i člana društva odnose na sva društva koja trgovačko društvo osnuje, neovisno o činjenici je li tuženik osnovan u trenutku donošenja odluke ili ne nema uporište nekom zakonskom propisu, takvo tumačenje negira samostalnost trgovačkih društava i odredbe ZTD-a o načinu donošenja odluka u trgovačkim društvima. ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. odluku od 16. travnja 2007. godine nije donio ni kao osnivač niti kao član društva tuženika jer to u to vrijeme nije bio obzirom da tuženik nije bio niti osnovan, već je tu odluku donio kao samostalno trgovačko društvo u vrijeme kada nije imao nikakve veze s tuženikom. Obzirom na to, ta odluka je neprimjenjiva u odnosu na tuženika jer ne može uprava neke treće pravne osobe koja je različita od tuženika i koja nije poslodavac tužitelja zasnivati ili uspostavljati obveze za tuženika. Tuženik je samostalna pravna osoba koja sukladno ZTD-u zastupa uprava koja i vodi sve njezine poslove. K tome, izjava ČU nije sastavljena za potrebe ovog postupka i radi se o tumačenju osobe koja nije ovlaštena tumačiti pravo, koje je u ovom slučaju sadržano u čl. 137. st. 1. ZR-a. Za rješavanje predmetnog spora isključivo je mjerodavna odredba čl. 137. st. 1. ZR-a kojom je određeno da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. U neprekinuti radni staž kod tuženika ne uračunava se i radni staž ostvaren ranije bez obzira što je tuženik osnivač tog trgovačkog društva, budući da ugovor o radu kojeg je tužitelj sklopio s tim trgovačkim društvom nije prenesen u smislu odredbe čl. 129. st .1. ZR na tuženika kao novog poslodavca. Između ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. i tuženika nije došlo do prijenosa poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti niti dijela gospodarske djelatnosti pa nije došlo niti do prijenosa ugovora. Stoga, tužitelju se kod tuženika ne uračunava radni staž koji je odradio u ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o.

9. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu od 16. srpnja 2018. Stoga je valjalo utvrditi može li se tužitelju kao radni staž priznati i staž koji je ostvario u pravnim subjektima različitim od tuženika, odnosno kada je tužitelj radio u Zagrebačkom holdingu d.o.o., podružnica Vladimir Nazor, od 05. srpnja 2012.

10. Pravilno je pri tom utvrđeno kako čl. 133. ZR pretpostavlja postojanje odluke poslodavca kojom se povrjeđuje neko pravo radnika iz radnog odnosa, a ne postoji takva odluka koja bi predstavljala odluku u smislu odredbe čl. 133 st. 1 ZR, te nije potrebno u ovom slučaju podnijeti zahtjev za zaštitu prava prije podnošenja tužbe. Naime, tužitelj ima pravo u tijeku čitavog radnog odnosa podnijeti tužbu na utvrđenje u pogledu trajanja radnog staža, a budući da odluka tuženika o radnom stažu tužitelja nije niti donesena, za tužitelja nije ni počeo teći rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Stoga je tužba tužitelja prema svom sadržaju dopuštena i bez prethodnog podnošenja zahtjeva za zaštitu prava, a ujedno je pravodobna jer ne podliježe primjeni rokova iz čl. 133 st. 1 i 2 ZR-a.

11. Temelj osnivanja tuženika jest izjava o osnivanju od 24. travnja 2008., te je osnivač tuženika Gradska plinara Zagreb d.o.o., dok je trenutno jedini član i osnivač društva trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. Dana 8. ožujka 2010. to je društvo uputilo poziv za interni natječaj, sklapanje i izmjenu ugovora o radu, na način da se slobodna radna mjesta u podružnicama / direkciji popunjavaju prvenstveno internim zapošljavanjem radnika Zagrebačkog holdinga i ovisnih društava, putem objave internih natječaja. Istim dopisom je navedeno da zainteresirani radnici podnose ponude na natječaj u kadrovsku službu podružnice ili društva u kojem su zaposleni, a voditelj podružnice / direktor društva obvezan je naznačiti je li suglasan s premještajem uz potpis i ovjeru.

12. Odlukom predsjednika Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. od 16. travnja 2007. utvrđeno je kako je Uprava trgovačkog društva donijela odluku da se radnicima Zagrebačkog holdinga d.o.o. koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o., kao i radnicima trgovačkih društva ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u ZGH d.o.o. ili prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu ZGH d.o.o., radni staž ostvaren prije i nakon prelaska priznaje i smatra u kontinuitetu radom kod poslodavca. No, iz Odluke Grada Zagreba od 27. studenog 2008. proizlazi da se na temelju iste radnicima priznaje radni staž od prvog dana zaposlenja u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba, a sve temeljem članka 184. i 186. TKU-a, te stoga Grad Zagreb smatra da u odnosu na navedene članke TKU-a nije potrebno tražiti tumačenje povjerenstva za tumačenje odredaba TKU-a. Stoga, iz navedenog dopisa Grada Zagreba također proizlazi da se radnicima koji su zaposleni u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno trgovačkog društva ZGH d.o.o. priznaje staž u kontinuitetu kao rad kod istog poslodavca.

13. Sporazumom o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama od dana 7. listopada 2008. kojeg su zaključili Gradska plinara Zagreb d.o.o., Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., Sindikat distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradska plinara Zagreb i Sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb, a dogovoreno je pak da svi radnici koji prelaze na rad od poslodavca GPZ d.o.o. kod poslodavca GPZO d.o.o. zadržavaju kontinuitet radnog staža, time da članak 6. Sporazuma glasi: "Radnici koji su preuzeti od novog poslodavca na način iz članka 4. ovoga sporazuma zadržavaju u svezi s visinom koeficijenta, osnovicom plaće, otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa, sva prava stečena do dana zaključenja novog ugovora o radu s novim poslodavcem." Odlukom trgovačkog društva ZGH d.o.o. od 18. veljače 2009. o postupanju pri zapošljavanju novih radnika, te postupanju pri izmjeni ugovora o radu radnika ZGH d.o.o. i društava u vlasništvu ZGH d.o.o. propisan je postupak u pogledu premještanja radnika i zapošljavanja u okviru društava u vlasništvu ZGH d.o.o., a koji postupak je u cijelosti primijenjen i na zapošljavanje tužitelja kod tuženika jer iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da je raspisan interni natječaj, da je tužitelj podnio prijavu društvu u kojem je zaposlen te da je za zapošljavanje tužitelja ishođena suglasnost društva u kojem je bio zaposlen kao i tuženika. Na navode tuženika kako u to doba još nije bio osnovan, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik osnovan 24. travnja 2008., te također da je osnivač i jedini član tuženika trgovačko društvo ZGH d.o.o. a prema odredbi čl. 475 Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99 - Vjerodostojno tumačenje, 52/00 - Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22) tuženik i trgovačko društvo ZGH d.o.o. jesu ovisna društva, što znači da odluka osnivača odnosno jedinog člana društva utječe na društvo, odnosno tuženika u ovom slučaju te se odnosi i na njega.

14. Dakle, tužitelj je zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu od 16. srpnja 2018., dok je ranije obavljao posao u trgovačkom društvu ZGH d.o.o. od 05. srpnja 2012. Iz elektroničkog zapisa HZMO-a proizlazi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod društava koja su bila u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno kasnije trgovačkog društva ZGH d.o.o. počevši od tada, pri čemu je Uprava Zagrebačkog Holdinga d.o.o. 16. travnja 2007. donijela Odluku na temelju koje se radnicima ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u ZGH d.o.o. odnosno drugo trgovačko društvu ili ustanovu u vlasništvo ZGH d.o.o., priznaje radni staž ostvaren prije i nakon prelaska u kontinuitetu, te se smatra radom kod poslodavca, pa je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. osnovano 2006. te se nalazilo u 100% vlasništvu Grada Zagreba. Društvo se sastojalo od 15 podružnica u kojima su se nastavile obavljati djelatnosti ranijih trgovačkih društava, a u svom vlasništvu je ZGH d.o.o. imalo i 9 ovisnih trgovačkih društava i ustanovu, koji su zajedno činili grupu Zagrebački holding. S obzirom na takvu organizaciju, radi nesmetanog funkcioniranja poslovnih procesa u ZGH d.o.o. i ovisnim društvima ukazalo se potrebnim donijeti odluku na temelju kojih bi se postojeći radnici iz grupe ZGH d.o.o. prema potrebama posla prebacivali iz trgovačkih društava u vlasništvu ZGH d.o.o. u ZGH d.o.o. i obrnuto. Iz navedenog razloga donesena je odluka kojom je određeno da se u takvom slučaju radnicima prizna i kontinuitet radnog odnosa.

15. Stoga pravilno sud utvrđuje kako se Odluka uprave ZGH d.o.o. od 16. travnja 2007. ima primijeniti i na tuženika, odnosno na radni odnos tužitelja kod tuženika, budući da je iz izvatka iz sudskog registra vidljivo da je ZGH d.o.o. osnivač i jedini vlasnik tuženika, što znači da se radi o ovisnim društvima te da se odluke osnivača i člana društva odnose na sva društva koja trgovačko društvo osnuje, i to neovisno o činjenici je li tuženik osnovan u trenutku donošenja odluke ili ne, iako su nakon osnivanja tuženika donesene Odluke ZGH d.o.o. od 18. veljače 2009. (Odluka o postupanju pri zapošljavanju novih radnika, te postupanju pri izmjeni ugovora o radu radnika ZGH d.o.o. i društava u vlasništvu ZGH d.o.o.) te Odluka, odnosno naputak ZGH d.o.o. od 8. ožujka 2010., a sukladno kojim odlukama, odnosno naputku je postupljeno prilikom zapošljavanja tužitelja kod tuženika, te je tuženik u cijelosti postupao prema odlukama osnivača i jedinog člana Društva, iako te odluke nije donio tuženik kao zasebno trgovačko društvo, pa se odluke trgovačkog društva ZGH d.o.o. kao osnivača i jedinog člana tuženika, primjenjuju kod tuženika i odnose na tuženika. Konačno pravilno sud zaključuje kako u trenutku tužiteljevog prelaska na rad kod tuženika nije vidljivo da je tužitelj trebao biti otpušten sa ranije radne pozicije u trgovačkom društvu ZGH d.o.o., te da nije logično da bi se tužitelj svojevoljno odrekao radnog mjesta i staža koji mu je u društvu ZGH d.o.o. utvrđen samo radi prelaska u trgovačko društvo koje je osnovao ZGH d.o.o. jer je i dopisom Grada Zagreba od 27. studenoga 2008. upućenim upravi Zagrebačkog holdinga d.o.o. (kao osnivaču tuženika) jasno utvrđeno kako se radnicima, pa u ovom slučaju i tužitelju, priznaje radni staž od prvog dana zaposlenja u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba, a sve temeljem članka 184. i 186. TKU-a, te se stečena prava radnika ne mogu osporavati jer se rad u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba ima smatrati radom kod istog poslodavca. Stoga je pravilno utvrđenje kako se sve odluke osnivača i jedinog člana tuženika imaju primijeniti bez iznimke na sve radnike tuženika, pa tako i na tužitelja u ovom slučaju, odnosno da se tužitelju ima priznati radni staž kojeg je ostvario u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno ZGH d.o.o. kao radni staž kod tuženika. Pri tome, tužiteljev prestanak radnog odnosa u trgovačkom društvu ZGH d.o.o. je iniciran prelaskom na rad kod tuženika, a što proizlazi iz dokumentacije vezane za raspisivanje internog natječaja i davanja suglasnosti za tužiteljev prelazak kod tuženika kao ovisnog društva u odnosu na društvo ZGH d.o.o.

16. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, te je i odluka o troškovima postupka pravilna prema čl. 154. i 155. ZPP obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat