P-720/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu Ivanu Vladiću, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. [adresa], OIB 53883696257, koga zastupa Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunovć iz Zagreba, Horvatova 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB 26187994862, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 14. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ZJ, odvjetničkog vježbenika Odvjetničkom društvu Župan, Z & Ć, danom objave 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. iz [adresa], OIB: 53883696257, zastupano po direktoru ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 148,35 EUR (slovima: sto četrdeset osam eura i trideset pet centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 26. ožujka 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. iz [adresa], OIB: 53883696257, zastupano po direktoru ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 62,50 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženog kojom traži da mu tuženik plati iznos sve navedeno kao u izreci presude. U tužbi tužitelj tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 03. studenoga 2023. godine nastala je šteta na vozilu, marke VW TIGUAN, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. te da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Pored toga, tužitelj tvrdi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 19. veljače 2024. godine procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 62-AK-6794/2024. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju (nalog za isplatu), međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Također, tužitelj tvrdi da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj navodi da je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 128/01/01, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.263,68 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Također, tužitelj tvrdi da je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.115,33 EUR.

Pored toga, tužitelj tvrdi kako razliku od 148,35 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju te ističe da upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Tužitelj tvrdi da je tuženik platio iznos od 1.115,33 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 148,35 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Nadalje, tužitelj navodi kako osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije napisana cijena sata rada, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 42,11 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 42,11 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Tužitelj tvrdi da u ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i sljedeći stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 11. ožujka 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 148,35 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004626363199, kao i nastanak samog štetnog događaja. Tuženik ističe kako je dana 19. veljače 2024. godine zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine te je po obradi zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete dana 08. ožujka 2024. godine na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 1.115,33 EUR na račun tužitelja.

Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim.

Tuženik predlaže provođenje prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni na području grada Zagreba gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području grada Zagreba od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području grada Zagreba. Tuženik osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenikom TJ. S tim u vezi, tuženik smatra kako tužitelj u potpunosti neosnovano potražuje isplatu utuženog iznosa, budući je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete u predmetnoj pravnoj stvari. Isto tako tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu, iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje.

3. Nesporno je među strankama da je oštećeno vozilo, na kojem je nastao štetni događaj, bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004626363199 kao i nastanak samog štetnog događaja. Također, nesporno je da je d po računu 128/01/01 koji glasi na iznos od 1.263,68 eur tuženik naknadio naknadio oštećeniku štetu u iznosu od 1.115,33 eur dok mu nije naknadio iznos od 148,35 eur.

4. Sporno je da li je tuženik dužan tužitelju i navedeni iznos od 148,35 eur za razliku cijene rada.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun, ugovor o ustupu tražbine te je proveo vještačenje po vještaku prometne struke.

Uvidom u račun broj 128/01/01 (list 59 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj ispostavio račun za popravak vozila osiguranika tuženika te da račun glasi na iznos 1.263,68 eur.

Uvidom u dopis (list 62 spisa) sud je utvrdio da tuženik obavještava tužitelja da će mu isplatiti po navedenom računu broj 128/01/01 iznos od 1.115,33 eur, a da mu neće platiti iznos od 148,35 eur kojeg je umanjio za razmjernu naknadu za trošak rada. Uvidom u ugovor o ustupu tražbina radi ispunjenja (list 66 -67 spisa) sud je utvrdio da je UJ kao vlasnik automobila osiguranog kod tuženika ustupila tužitelju po računu broj 128/01/01 ukupan iznos od 1.263,68 eur.

Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e te prihvaćenim cijenama sata rada limarskih, lakirerskih i drugih radova po osiguravateljima u istovrsnim slučajevima, cijena sata rada određena cjenikom tužitelja uklapa se u tržišne cijene sata rada za ovakve djelatnosti.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz, mišljenje i iskaz sudskog vještaka jer je dat stručno i u skladu s pravilima struke. Pored toga, stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

Sud nije prihvatio prigovor tuženika da cijena rada nije pravilno obračunata i da je oštećeni trebao ići vršiti popravak oštećenog automobila u drugi servis gdje je cijena popravka niža u odnosu na traženu cijenu popravka iz razloga što oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima. To također proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020- 043 od 20. veljače 2020.

6. Kako je sud na temelju nalaza, miljenja i iskaza sudskog vještaka utvrdio da sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e te prihvaćenim cijenama sata rada limarskih, lakirerskih i drugih radova po osiguravateljima u istovrsnim slučajevima, cijena sata rada određena cjenikom tužitelja uklapa se u tržišne cijene sata rada za ovakve djelatnosti pa je tuženik dužan tužitelju i utuženi iznos od 148,35 EUR.

7. Prema tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 148,35 EUR, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, a što u konkretnom slučaju nije sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO- a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a,

8. Zbog kašnjenja u plaćanju tužitelj ima pravo na zateznu kamatu prema čl. 12.a ZFPIPN i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

9. Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja prema tuženika za iznos od 148,35 EUR.

10. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i donio je odluku kao u toč. I. izreke presude.

11. Odluka o sudskom trošku temelji se na članku 154. st. 1 ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 50,00 eur, podneska od 15.07.2024. u iznosu od 50,00 eur, zastupanja na ročištu 10.09.2024. u iznosu od 50,00 eur, podneska od 08.11.2024. u iznosu od 50,00 eur, zastupanja na ročištu 14.01.2025. u iznosu od 50,00 eur, PDV 25% u iznosu od 50,00 eur, sudska pristojba na tužbu i presudu u iznosu od 26,55 eur, predujam za vještačenje u iznosu od 300,00 eur ili sveukupno 626,55 eur.

12. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška objave presude u iznosu od 50,00 eur i PDV 25% u iznosu od 12,50 eur ili ukupno 62,50 eur jer navedeni trošak nije potreban za vođenje ovog postupka.

13. Stoga je sud zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 62,50 eur odbio tužitelja kao neosnovanim i donio je odluku kao u toč.III. izreke presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

S U D A C

Ivan Vladić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude, a ulaže se putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po odvj. pristojba na presudu u iznosu 13,27 eur

2. tuženiku