Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-576/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) HP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2) EP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]) ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska 168, protiv tuženice BC [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Mariji Radelji, odvjetnici u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1), 2) i 3) protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-403/2022-15 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 403/2022-15 od 21. travnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev I-tužiteljice HP, II-tužitelja EP, te III-tužitelja ŽP koji glasi:

"I Utvrđuje se ništavim Ugovor o kreditu broj 116-53008898 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 08.04.2009. godine, solemniziran pod posl.br. OV- 3002/09 po javnom bilježniku Slavku Remenariću sa sjedištem ureda u [adresa], dana 26.06.2009. godine, koji je zaključen između 1. tužitelja HP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i 2. tužitelja EP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika i založnog dužnika, te tuženika BC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], pravnog sljednika iza AB, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao davatelja kredita, temeljem kojeg ugovora o kreditu je zasnovano založno pravo na nekretnini 3. tužitelja upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu- Stalne službe u Samoboru, Zemljišnoknjižnog odjela, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u A I opisana kao kuća 8B u [adresa] i dvorište, zk.č.br. 509/4, ukupne površine 620m2, i to na:

-9/100 suvlasničkog dijela nekretnine, i to suvlasnički udio redni broj 5 (E-5), povezano s vlasništvom posebnog djela nekretnine – jednosobni stan na I katu, ukupne neto korisne površine 39,95 m2 oznake S4

-10/100 suvlasničkog dijela nekretnine, i to suvlasnički udio redni broj 6 (E-6), povezano s vlasništvom posebnog djela nekretnine- ginekološka ordinacija u prizemlju, ukupne neto korisne površine 46,55 m2 oznake S6 (plava boja).

te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu- Stalne službe u Samoboru brisanje upisa založnog prava provedenog temeljem naprijed navedenog ugovora, a koji upis je proveden pod brojem Z-2816/09, na naprijed opisanoj nekretnini te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda.

II Nalaže se tuženiku da 1. -3. tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.", te se odbija i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev I-tužiteljice HP, II-tužitelja EP, te III-tužitelja ŽP koji glasi:

"I Utvrđuje se da nije nastao Ugovor o kreditu broj 116-53008898 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 08.04.2009. godine, solemniziran pod posl.br. OV-3002/09 po javnom bilježniku Slavku Remenariću sa sjedištem ureda u [adresa], dana 26.06.2009. godine, koji je zaključen između 1. tužitelja HP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i 2. tužitelja EP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika i založnog dužnika, te tuženika NM, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, pravnog sljednika iza NM, Zagreb, OIB 14036333877, kao davatelja kredita, temeljem kojeg ugovora o kreditu je zasnovano založno pravo na nekretnini 3. tužitelja upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu- Stalne službe u Samoboru, Zemljišnoknjižnog odjela, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u A I opisana kao kuća 8B u [adresa] i dvorište, zk.č.br. 509/4, ukupne površine 620m2, i to na:

-9/100 suvlasničkog dijela nekretnine, i to suvlasnički udio redni broj 5 (E-5), povezano s vlasništvom posebnog djela nekretnine – jednosobni stan na I katu, ukupne neto korisne površine 39,95 m2 oznake S4

-10/100 suvlasničkog dijela nekretnine, i to suvlasnički udio redni broj 6 (E-6), povezano s vlasništvom posebnog djela nekretnine- ginekološka ordinacija u prizemlju, ukupne neto korisne površine 46,55 m2 oznake S6 (plava boja).

te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu- Stalne službe u Samoboru brisanje upisa založnog prava provedenog temeljem naprijed navedenog ugovora, a koji upis je proveden pod brojem Z-2816/09, na naprijed opisanoj nekretnini te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda.

II Nalaže se tuženiku da 1. -3. tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/ Nalaže se I-tužiteljici HP, II-tužitelju EP, te III- tužitelju ŽP solidarno naknaditi tuženiku Addiko bank d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 3.731,25 € / 28.113,10 kn sa zateznom kamatom počevši od 21. travnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu su izjavili tužitelji pod 1) HP, 2) EP i 3) SP (dalje: tužitelji) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu te naloži tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak, zajedno s troškom sastava žalbe koji popisuju, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. U žalbi ističu da je sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da nije niti potpuno niti pravilno, a niti cjelovito cijenio svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno, te rezultate cjelokupnog postupka, kao i da donesena presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navode kako je u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača kredita, tako što su u potrošačkim kreditima ugovorile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Okolnost što je kamatna stopa tijekom cijelog vremena trajanja ugovora bila istovjetna početno ugovorenoj ne znači da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude ističe da je prihvatio iskaze svjedoka jer su suglasni u dijelu da se o spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, pa kada je odredba o promjenjivim kamatnim stopama utvrđena ništetnom, to obvezu tužitelja iz predmetnog Ugovora čini neodređenom i neodredivom, zbog čega Ugovor o kreditu ne može opstati te je u cijelosti ništetan. Nadalje, ističu kako sud prvog stupnja minorizira njihov prigovor o tome da je predmetni Ugovor sklopljen u formi javne isprave, dok je punomoć koja je izdana za sklapanje predmetnog posla izdana u obliku privatne isprave, iako bi obje morale biti izdane u formi javne isprave, kako to propisuje odredba čl. 314. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na činjenicu da u predmetnom slučaju volja ugovornih strana oko ispunjenja ugovorne obveze nije izražena u istoj formi – obliku, to Ugovor nije niti sklopljen, nije nastao i ne postoji.

3. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode tužitelja ističući da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da se na konkretan predmet ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora, a posebno što su u kolektivnom sporu bili obuhvaćeni krediti sklopljeni do 31. prosinca 2008., dok je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 8. travnja 2009. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da odredba kojom je ugovorena varijabilna kamatna stopa ne čini tu odredbu ništetnom, posebno što ista nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Utvrđenje o navedenoj činjenici sud prvog stupnja pravilno je utemeljio na dokazima provedenim tijekom postupka. Čak i pod pretpostavkom da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što osporava, navedeno ne bi dovelo do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu. Ističu kako tužitelji potpuno pogrešno tumače zakonske odredbe i praksu na koju se pozivaju vezano uz punomoć za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio prema odredbi čl. 1022. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, što je u konkretnome i slučaj, a prema odredbi čl. 314. istoga Zakona punomoć za sklapanje ugovora o kreditu mora biti u pisanom obliku, a ista je također izdana u pisanom obliku. Predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

5.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP , na koju u žalbi sadržajno ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu broj: 116-53008898 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenim 8. travnja 2009. između tužitelja pod 1) kao korisnika kredita, 2) kao sudužnika i založnog dužnika i tuženice, kao kreditora, temeljem kojeg Ugovora je zasnovano založno pravo na nekretnini tužitelja pod 3) upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u A I opisana kao kuća u [adresa] i dvorište na čest. br. 509/4, te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja brisanje upisa založnog prava provedenog temeljem navedenog Ugovora o kreditu, koji upis je proveden pod brojem Z-2816/09, na navedenoj nekretnini te da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, jer će u suprotnom isto zamijeniti donesena presuda, kao i eventualni zahtjev podnesen temeljem odredbe čl. 188. st. 2. ZPP da se utvrdi da nije nastao navedeni Ugovor o kreditu na temelju kojeg je zasnovano založno pravo na navedenoj nekretnini, kao i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu istog prvostupanjskog suda brisanje upisa založnog prava provedenog temeljem navedenog Ugovora o kreditu, koji upis je proveden pod brojem Z-2816/09 te da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, jer će isto u suprotnom zamijeniti donesena presuda.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio, a s obzirom da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen s valutnom klauzulom u EUR, da odluke iz kolektivnog spora vođenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/12 nemaju obvezujući karakter, odnosno sud ne bi u smislu odredbe čl. 502.c ZPP bio vezan utvrđenjima iz te parnice. Nadalje, utvrđuje da sama činjenica da je ugovorena varijabilna kamatna stopa ne čini predmetnu odredbu ništetnom u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO). Ocjenjuje da je u konkretnom slučaju sporno nepostojanje ugovorenih parametara po kojima će se kamatna stopa mijenjati, pa kada se ista mijenja na način da se to odrazi bitnije na visinu rate na štetu potrošača, tada bi došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između ugovornih strana na štetu potrošača.

9.1. Međutim, budući da se rata kredita u razdoblju otplate nije bitnije mijenjala, to sud prvog stupnja ocjenjuje da takva odredba nije niti proizvela negativne učinke za potrošača u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/1 - dalje ZZP), s tim da jednako vrijedi i u pogledu valutne klauzule, jer je EUR valuta koja je u odnosu na kunu imala stabilan tečaj, a nije razvidno da je tijekom razdoblja otplate eventualno došlo do iznimke, odnosno do štete na strani potrošača. Stoga sud prvog stupnja ne nalazi razloge ništetnosti predmetnih odredaba, a posebno ne i cijelog Ugovora u tom kontekstu, slijedom čega je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

9.2. Također, smatra kako je punomoć izdana za sklapanje Ugovora o kreditu valjana, jer je izdana u pismenoj formi.

10. Tužitelji smatraju da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan, jer je sklopljen suprotno prisilnim propisima, kao i moralu društva, odnosno jer je istim ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama tuženice, kao i valutna klauzula, a takvim ugovaranjem tuženica je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u Ugovoru o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, o kojima tužitelji pod 1) i 2) nisu s tuženicom pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa, kao i da je ništetan iz razloga što punomoć koja je izdana za sklapanje Ugovora nije izdana u formi javne isprave.

12. Prvenstveno je za istaći kako odredbe ZOO kada govore o obliku, odnosno formi potrebnoj za sklapanje određene vrste ugovora, govore isključivo o obliku u smislu pisanog ili usmenog oblika.

12.1. Obvezatnost pisanog oblika prilikom sklapanja konkretnog ugovora o kreditu u cijelosti je primijenjena i poštovana je odredba članka 314. ZOO, koja propisuje kako punomoć za sklapanje određenog pravog posla mora biti u obliku koji je propisan za sklapanje pravnog posla, odnosno punomoć za sklapanje ugovora o kreditu mora biti, a što i jest, u pisanom obliku.

12.2. Zakon ponekad zahtjeva da ugovor bude sklopljen u obliku koji uređuju posebni propisi. Zakon o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94 i 16/07 – dalje ZJB) je lex specialis za sve radnje koji poduzima javni bilježnik, pa tako i za sastavljanje javnobilježničkih akata i solemniziranih privatnih isprava te u čl. 53. taksativno uređuje koji pravni poslovi moraju biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta, od kojih predmetni Ugovor, pa samim time ni punomoć za sklapanje istoga, ne spada niti u jednu od tih kategorija.

13. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako je punomoć izdana za sklapanje predmetnog Ugovora valjana i ne utječe na valjanost tog pravnog posla.

14. Nadalje, pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ocjenjuje kako se u konkretnom slučaju za ocjenu ništetnosti odredaba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula, ne mogu primjenjivati utvrđenja iz kolektivnog spora vođenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12, budući da je predmetnim Ugovorom o kreditu prednica tuženice, kao kreditor, stavila na raspolaganje tužitelju pod 1), kao korisniku kredita, iznos od 65.000,00 EUR isplaćen u kunskoj protuvrijednosti.

15. Također, valja reći kako eventualna ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranje odredbi o valutnoj klauzuli, ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te ugovor može opstati bez ništetne odredbe ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a što je u konkretnome slučaj.

16. Naime, prema odredbi čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Eventualna ništetnost odredaba ugovora u dijelu kojim je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom na to da to nisu bili elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači za sobom ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora, imajući u vidu odredbu čl. 324 ZOO.

17. Isto tako, odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 102. ZZP izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.

18. Sud prvog stupnja smatra da ne postoje razlozi ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, međutim, takav zaključak suda prvog stupnja je, u kontekstu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1376/2024 od 19. veljače 2025., za sada preuranjen.

19. Naime, zaštita potrošača uspostavljena glavom 10. II. dijela ZZP/03 "Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima", odnosno sada u glavi 11. ZZP, polazi od toga da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti. Taj položaj potrošača vodi ga do pristanka na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. S tim u vezi, sud je dužan, uzimajući u obzir kriterije navedene u čl. 96. st. 1. ZZP u vezi s čl. 98. i 100. ZZP, utvrditi ispunjava li takva ugovorna odredba, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, zahtjeve savjesnosti i poštenja, ravnoteže i transparentnosti, kako ih propisuje taj Zakon.

20. U skladu s čl. 98. ZZP prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

21. Odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope je jasno i razumljivo sastavljena ako je potrošaču bio dostupan sadržaj akta tuženice prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, ako su mu istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope jer je način izračuna te stope objavljen.

22. S obzirom da su Opći uvjeti akt čiju su primjenu stranke ugovorile, u skladu s čl. 98. ZZP, sud je prilikom ocjene je li ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni poštena dužan uzeti u obzir te Opće uvjete. Iz obrazloženja pobijane odluka proizlazi da sudovi nisu ocjenjivali sadržaj Općih uvjeta primjenu kojih su stranke ugovorile predmetnim ugovorom o kreditu.

23. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu, sud prvog stupnja nije utvrdio činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora, to je, temeljem odredbe čl. 370. ZPP, valjalo ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

24. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će u skladu s čl. 98. ZZP prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzeti u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, odredbu čl. 9. Ugovora o kreditu, ostale ugovorne odredbe i odredbe Općih uvjeta primjenu kojih su stranke ugovorile. Pritom će imati na umu da u smislu čl. 97. ZZP i čl. 100. ZZP ugovorne odredbe uvijek moraju ispunjavati zahtjev jasnog i lako razumljivog sastavljanja. Informiranje prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama njegova sklapanja od temeljne je važnosti za potrošača. Potrošač, među ostalim, i na osnovi tih informacija donosi odluku o tome želi li biti ugovorno vezan uvjetima koje je prethodno sastavio trgovac. Zbog toga se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi koji proizlazi iz čl. 100. ZZP ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđa dio II. glava 11. ZZP treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti.

25. Kada je riječ o odredbi kojom se u ugovoru o potrošačkom kreditu predviđa naknada za taj kredit u obliku kamata koje se obračunavaju na temelju promjenjive stope, zahtjev transparentnosti treba shvatiti tako da određuje ne samo da ta ugovorna odredba potrošaču mora biti razumljiva na formalnoj i gramatičkoj razini nego i da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna te stope i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne gospodarske posljedice koje bi takva ugovorna odredba mogla imati na njegove financijske obveze. Je li trgovac ispunio zahtjev transparentnosti utvrđuje sud uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti, uključujući oglašavanje i informacije koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu. To znači da je u ponovljenom postupku sud dužan provjeriti jesu li u predmetnoj situaciji potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupnu cijenu svojeg kredita, te jesu li sporne odredbe ugovora bile za potrošača jasne, lako razumljive i uočljive.

26. Osim toga, za ocjenjivanje transparentnosti sporne ugovorne odredbe odlučno je li tuženica ispunila svoju zakonsku obvezu iz čl. 173. st. 3. točka 3. Zakona o bankama ("Narodne novine", broj 84/02) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, odnosno je li tuženica upoznala tužitelja s podacima o uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovne i zatezne kamate tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. Takve informacije također mogu potrošaču ponuditi objektivan pokazatelj o financijskim posljedicama koje proizlaze iz primjene promjenjive kamatne stope.

27. U nastavku postupka sud će ocijeniti sve gore ukazane okolnosti i potom donijeti novu odluku.

28. Odluka o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan