Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-78/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku EK, punomoćnici PKĆ i punomoćniku Josipu Popariću, svi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., Zagreb, Gajeva 19, OIB: 76197627025, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva obrane, zastupanog po ODO-u u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 4. prosinca 2024. u nazočnosti punom. tužitelja Karla Muića, odvjetnika u OD Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, te zz. tuženika DK, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.135,96 EUR, sa zateznim kamatama, prema stopi koja se od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, koja se od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, koja se od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teku:

- na iznos od 43,36 EUR, od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 43,36 EUR, od 16. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 43,36 EUR, od 16. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 43,36 EUR, od 16. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 43,36 EUR, od 16. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 43,36 EUR, od 16. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, od 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 36,67 EUR, od 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 36,67 EUR, od 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 36,67 EUR, od 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 36,67 EUR, od 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 36,67 EUR, od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 36,67 EUR, od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 38,45 EUR, od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 38,45 EUR, od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 38,45 EUR, od 16. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 38,45 EUR, od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 38,45 EUR, od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 38,45 EUR, od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 38,92 EUR, od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 38,92 EUR, od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 38,92 EUR, od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 38,92 EUR, od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 38,92 EUR, od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 38,92 EUR, od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR, od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR, od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR, od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR, od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR, od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 41,01 EUR, od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 33,58 EUR, od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 33,58 EUR, od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 33,58 EUR, od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 33,58 EUR, od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 33,58 EUR, od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 33,58 EUR, od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 46,48 EUR, od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 46,48 EUR, od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 46,48 EUR, od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 46,48 EUR, od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 46,48 EUR, od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 46,48 EUR, od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 46,99 EUR, od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 46,99 EUR, od 16. ožujka 2018. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog radnog suda u Zagrebu, protiv Republike Hrvatske (kao njegovog poslodavca Ministarstva obrane), pravomoćnom presudom id. suda broj Pr-3015/08 od 23. studenog 2009. godine, koja je ispravljena rješenjem istog suda broj Pr- 3015/08 od 18. prosinca 2017. godine, te potvrđena i preinačena u korist tužitelja presudom Županijskog suda u Zagrebu, Gž R-527/17 od 17. siječnja 2018. godine, prihvaćen u cijelosti njegov tužbeni zahtjev i tuženoj Republici Hrvatskoj naloženo da mu isplati iznos od 72.591,86 kn, u roku od osam dana s pripadajućim zateznim kamatama. Pobliže iznosi da je id. presudom utvrđeno kako mu Republika Hrvatska / Ministarstvo obrane, kao poslodavac, nije isplatila dio bruto plaće koji je bila dužna isplatiti (neisplaćene doprinose za mirovinsko osiguranje "iz" plaće, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak), te je tuženiku sukladno izračunu iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zrinka Ručevića (Ručević vještačenja d.o.o.) od 25. studenog 2008. godine naloženo da isplati dužne iznose, između ostalog, doprinos za mirovinsko osiguranje koji se obračunavaju "iz" plaće (19.792,55 kn) te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve sa zateznim kamatama. Također navodi da je nakon izvršene isplate od strane tuženika odnosno Ministarstva obrane, izvršio uplatu iznosa od 14.518,31 kn u korist državnog proračuna, na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, I. stup, temeljem radnog odnosa, odnosno, isplatu iznosa od 15.970,22 kn u korist proračuna Grada Duga Rese, na ime predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od nesamostalnog rada (plaća), a sve sukladno gornjoj pravomoćnoj presudi i potvrdi Ministarstva Financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Duga Resa, KLASA: 410-01/2018-06/14, URBROJ: 513-07-04-03/2018-02 od 21. rujna 2018. godine, kojom je sastavljen obračun doprinosa i poreza prema gornjoj pravomoćnoj presudi.

Rješenjem

1.1. Tužitelj nadalje navodi da je „obzirom na egzistenciju gore navedene pravomoćne presude“, odnosno, imajući u vidu činjenicu kako navedena pravomoćna presuda treba imati izravni utjecaj na visinu mirovine tužitelja, podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijedlog za obnovu postupka od 23. veljače 2018. godine, radi novog obračuna (povećanja iznosa) starosne mirovine, a isto je tijelo pozitivno odlučio o njegovom zahtjevu i donijelo Rješenje KLASA: UP/I 140-02/18- 01/03025206480, URBROJ: 341-07-05/3-18-11716, od dana 13. veljače 2019. godine u spisu 20302., kojim je određeno da će mu se od 01. ožujka 2018. godine isplaćivati uvećani iznos invalidske mirovine, u visini od 4.775,41 kn, što je kako navodi u skladu s odredbom čl. 134 st. 2 Zakona o mirovinskom osiguranju.

1.2. Međutim, tužitelj smatra da je mirovinu u povećanom iznosu trebao primati već od trenutka umirovljenja odnosno od 01. srpnja 2013. godine, što se ipak nije dogodilo, jer Republika Hrvatska (Ministarstvo obrane) nije mu u razdoblju od kolovoza 2005. godine do veljače 2006. godine uplaćivala propisane doprinose na mirovinsko osiguranje, pa je dakle morao voditi parnični postupak koji je okončan u njegovu korist. Naprotiv, tužitelju je umjesto toga rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, od 22. srpnja 2013. godine određena starosna mirovina u iznosu od 4.624,63 kn mjesečno, odnosno nakon smanjenja u iznosu od 4.162,16 kn mjesečno počevši od dana 01. srpnja 2013. godine. Po tužitelju postoji navedena razlika između pretpostavljene mirovine, koju je trebao ostvariti kada je umirovljen (a koju je ostvario tek nakon okončanja gornjeg parničnog postupka - po postavljenom zahtjevu za obnovu postupka od 23. veljače 2018. godine (Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I 140- 02/18-01/03025206480, URBROJ: 341-07-05/3-18-11716, broj spisa: 20302 od dana 13. veljače 2019. godine), u odnosu na mirovinu koju je ostvario kada je umirovljen (Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Karlovcu, KLASA: 140-02/13-01 /OB 03025206480, UR. BROJ: 341-07-05/3-13-009771, broj spisa: 20302, od 22. srpnja 2013. godine, te da ta razlika predstavlja imovinsku štetu t.j. izgubljenu zaradu koju mu je tuženik dužan nadoknaditi.

1.3. Napominje da je u svrhu utvrđivanja visine zahtjeva, odnosno razlike stvarno isplaćenog iznosa starosne mirovine i iznosa koji mu je trebao biti isplaćen, dopisom od dana 11. svibnja 2020. godine zatražio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izdavanje potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima u razdoblju od 01. srpnja 2013. do 28. veljače 2018., te je navedeno tijelo udovoljilo njegovom zahtjevu dopisom od 03. lipnja 2020. godine. Napominje i da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku (Općinskim državnom odvjetništvu u Karlovcu) i u smislu čl. 186.a st. 1 Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev za mirno rješenje spora od 05. veljače 2020. godine, kao i dopunu zahtjeva od dana 18. lipnja 2020., ali je ističe tuženik "otklonio njegov odštetni zahtjev kao pravno neosnovan".

1.4. Slijedom toga, završno iznosi da je čl. 186.a st. 5 Zakona o parničnom postupku određeno kako podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu, ukoliko njegov zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen, pa je i on to prisiljen učiniti te svoje subjektivno pravo ostvariti u parničnom postupku. Stoga podnosi tužbu kojom od tuženika potražuje da mu na ime razlike između pretpostavljene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja mu je već isplaćena, isplati ukupni iznos od 25.911,98 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do isplate, te troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. kojim tužitelj, kako navodi, potražuje isplatu odnosno naknadu štete na ime neisplaćene razlike mirovine za razdoblje od 16. kolovoza 2013. do 16. ožujka 2018. No, tuženik prvenstveno ističe prigovor apsolutne zastare za navedeno potraživanje naknade štete, te prigovor pravomoćno presuđene stvari obzirom su tužitelju kako navodi na ime neisplaćene razlike mirovine pravomoćno presuđeni iznosi doprinosa na mirovinu presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PR-3015/08 od 23. studenog 2009. Naime, pobliže iznos da je navedenom presudom tužitelju isplaćen ukupni iznos od 72.591,86 kn na ime razlike neuplaćenih obveznih doprinosa, poreza i prireza za razdoblje od kolovoza 2005. do veljače 2006., te da isplaćeni iznos uključuje i doprinose za mirovinsko osiguranje koji je uplaćen u korist računa tužitelja odnosno njegovog punomoćnika. Također iznosi da je rješenjem HZMO-a od 13. veljače 2019. uvažen zahtjev tužitelja za usklađenjem mirovine temeljem podataka o plaći za 2005. i 2006. godinu, koji uključuju i podatke o isplaćenom temeljem presude iz točke II. odgovora na tužbu. Odnosno, tuženik ističe da je tužitelj u pravomoćno okončanom postupku utužio i realizirao razliku neuplaćenih doprinosa za razdoblje od 16.09.2005. do 16. 02. 2006., te da su sva njegova daljnja potraživanja za razdoblje od 16.08.2013. nadalje pala u apsolutnu zastaru. Dodatno ističe i da iznos manje isplaćene mirovine, koji je nastao umanjenjem temeljem Zakona o smanjenu mirovina određenih odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (NN 71/10, 130/11, 157/13), nikako ne može ići na odgovornost tuženiku niti predstavlja iznos za koji bi tužitelj "navodno" bio oštećen. Tuženik slijedom toga zaključuje da takav obračun ne može biti osnova bilo kakvog potraživanja štete od ranijeg poslodavca i ujedno iznosi da nije jasno kako bi to Republika Hrvatska uzrokovala štetu tužitelju, budući je postupila po pravomoćnoj i ovršnoj presudi kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i isplaćeni su mu traženi iznosi, a to tim više što je i u upravnom postupku pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje uspio sa zahtjevom za obnovu postupka. Ukoliko ipak tužitelj smatra da mu je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje neispravno obračunao daljnje iznose mirovine, tuženik ukazuje da bi tužitelj trebao tražiti u upravnom postupku pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje da mu se izvrši ispravak obračuna. U tom smislu tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor stvarne nenadležnosti suda za predmetno potraživanje razlike mirovine, te obzirom na sve navedeno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovane, a njemu- tuženiku naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-3015/08 od 23.11.2008., rješenje o ispravku id. presude od 18.12.2017. i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-527/17-7 od 17.01.2018., u Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenje d.o.o. od 25.11.2008. izrađeno u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-3015/08, u univerzalne naloge o plaćanju na listu 26 spisa, u Potvrdu Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područni ured Karlovac, Ispostava Duga Resa od 21.09.2018., u Obračune obveza iz plaće u ovršnom postupku i Rekapitulaciju obračuna poreza iz plaća na listu 28-30 spisa, u Prijedlog za obnovu postupka upućen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Karlovcu s dokazom o primitku istog, u rješenje potonjeg tijela od 22.07.2013. i 13.02.2019., u Zahtjev za izdavanje potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima i odgovor na id. zahtjev, u Potvrde o isplaćenoj mirovini i mirovinskim primanjima na listu 42-47 spisa, u Zahtjev za mirno rješenje spora upućen ODO-u u Karlovcu i Dopunu id. zahtjeva te Odluku id. ODO-a o id. zahtjevu, u podnesak Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na listu 60 spisa kojim vraća tužbu s prilozima u privitku, u podnesak i spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Karlovcu od 23.12.2022., uvid u podnesak tužitelja na listu 157 spisa, u odluke iz sudske prakse na listu 164-174 i listu 190-219 spisa, te uvid u Troškovnike tužitelja i tuženika. Pored toga sud je pročitao odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 16.11.2022. s Ugovorom o međusobnim pravima, odlukama iz sudske prakse i dr. prilozima u privitku, podnesak tuženika od 06.04.2023. s prilogom u privitku, podnesak tužitelja od 20.10.2023. i 29.01.2024., podnesak HZMO-a, Područnog ureda u Karlovcu od 30.04.2024., podnesak tužitelja od 25.06.2024. kojim precizira tužbeni zahtjev.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u visini razlike mirovine koja mu je isplaćena i mirovine koju bi ostvario da je u mirovinsku osnovicu uračunato dosuđeno potraživanje iz priložene sudske presude t.j. presude donesene u predmetu ovoga suda br. P-3015/08. Tužitelj naime tvrdi da u ostvarenu mirovinsku osnovicu nisu uračunati dodaci na plaću koji su trebali biti uračunati da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze u vidu isplate dodataka na plaću, uplate poreza, prireza i doprinosa, sve kako navodi u tužbi, kao i da je pravovremeno vršila prijave novih podataka o plaći tužitelja nadležnoj službi HZMO-a, odnosno da je u mirovinsku osnovicu obračunala iznos utvrđen i dosuđen sudskom odlukom.

5. Tužitelju je naime presudom ovog suda br. P-3015/08 od 23. studenog 2009. dosuđen neisplaćeni iznos dodataka na plaću u bruto iznosu od ukupno 19.792,55 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos razlike, kako je već navedeno u priloženoj odluci na listu 10-14 ovoga spisa. Navedena presuda potvrđena je u glavnom potraživanju odnosno djelomično je preinačena u odluci o troškovima postupka na način kako je sadržano u priloženoj presudi Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-527/2017-7 od 17.siječnja 2018. na listu 17 – 22 spisa. Naprijed navedena odluka prvostupanjskog suda postala je pravomoćna dana kada je dakle donesena odluka drugostupanjskog suda t.j.

17.01.2018., te je u daljnjem vremenu mogla biti izvršena isplata dosuđenih iznosa koji se tužitelju mogu uračunati u mirovinsku osnovicu.

6. Tijekom postupka pribavljeni su podaci od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te je tužitelj temeljem tako pretpostavljene mirovine precizirao tužbeni zahtjev na način kako već je pobliže obrazložio u podnesku od 25.lipnja 2024. potraživao je od tuženika da mu na ime naknade imovinske štete, po osnovi izgubljene zarade (razlike između pretpostavljenog i isplaćenog iznosa invalidske mirovine, koji bi tužitelju bio isplaćen da mu je tuženik na pravilan način obračunavao plaću/plaćao doprinose na mirovinsko osiguranje koji se isplaćuju "iz" plaće, dakle da mu na ime takve razlike isplati ukupni iznos 2.135,96 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike mirovine, uz troškove parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

7. Tužitelju naime prema članak 139. st 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15,120/16, 18/18, 62/18, ranije čl. 121. st. 2, pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, a za utuženi period osnovanost potraživanja proizlazi iz odredbe članka 111. st. 2 Zakona o radu, NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, i Zakona o radu NN 93/14, 127/17, koji je važio u utuženom vremenu te se primjenjuje u predmetnom slučaju (ranije čl. 103. st. 1), prema kojem je poslodavac dužan naknaditi radniku štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. U stavku 2. id. članka propisano je i pravo radnika na naknadu štete koju mu uzrokuje poslodavac povredom njegovih prava iz radnog odnosa. U tom smislu nije opravdan prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda, jer za štetu koju je poslodavac učini radniku pa i neuračunavanjem dodataka na plaću po kojima bi mirovinska osnovica bila veća da su dodaci uračunati, odgovara poslodavac u postupku pred sudom i takva šteta ide na teret poslodavca. Naime, neuračunavanje dodataka na plaću koji su tužitelju kasnije priznati pravomoćnom presudom predstavlja propust tuženika i svakako ide na teret tuženika, pa kako tuženik nije pravovremeno obračunao takve dodatke i oni nisu ušli u mirovinsku osnovicu tužitelja, utvrđuje se odgovornost tuženika za navedeni propust te se tužitelju priznaje predloženo potraživanje kao u izreci presude.

8. Također valja napomenuti kako je Zakonom o mirovinskom osiguranju propisano da su obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni Zavodu (za mirovinsko osiguranje) dostaviti podatke propisane id. Zakonom i općim aktom Zavoda, na propisanim prijavama, kao i podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja i promjenu podataka za vođenje matične evidencije, u roku od 8 dana od dana početka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od pravomoćnosti rješenja o svojstvu osiguranika i osnovici osiguranja, također od dana prestanka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od dana promjena tijekom osiguranja.

9. Prema provedenim dokazima proizlazi dakle da je tužitelju šteta nastala zbog manje primljenih iznosa mirovine u utuženom razdoblju od kolovoza 2013. do ožujka 2018.godine, pa kako je istu štetu tužitelju uzrokovao tuženik povredom tužiteljevih prava iz radnog odnosa, tužitelju je slijedom obrazloženog priznato potraživanje iz tužbe i preciziranog tužbenog zahtjeva. Sukladan pravo izraženo je i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-223/14-2 od 5.listopada 2016.godine i dr.

10. To sve obzirom se ne nalazi opravdanim izneseni prigovor zastare od strane tuženika u odgovoru na tužbu, a to iz razloga koje navodi i tužitelj u podnesku od 16.studenog 2022. kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Naime, tužitelj je za nastalu štetu mogao saznati tek primitkom rješenja koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donio na osnovu njegovog prijedloga u obnovljenom postupku, koji je proveden temeljem pravomoćno donesene presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-3015/08. Prvostupanjska odluka je doduše donesena davno, dana 23.studenog 2009. i potom ispravljena rješenjem istog suda od 18. prosinca 2017., ali je djelomično preinačena i postala pravomoćna tek donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-527/2017 od 17. siječnja 2018. Spomenute odluke pridonesene su uz tužbu i prileže uz tužbu na listu 10 – 22 spisa, a iz daljnjeg Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Karlovcu, koje je doneseno povodom zahtjeva tužitelja (podnesenog putem njegovog punomoćnika od 23.veljače 2018., kako se saznaje iz obrazloženja navedenog rješenja priloženog također uz tužbu na listu 37 – 39 spisa) razvidno je da je osiguraniku i korisniku mirovine, u ovom predmetu tužitelju, određena starosna mirovina u obnovljenom postupku u iznosu od 4.775,41 kn, počevši od 01.ožujka 2018.godine, s time da je istim rješenjem određeno kako će se id. mirovina uskladiti i od 01.srpnja 2018. iznositi 4.903,99 kn. Neosporno je pak da je u vremenu do tada tužitelj primao manju mirovinu odnosno mirovinu u manjem iznosu, jer u istu nisu bili uračunati dodaci koje je potom (prisilno) ostvario podnošenjem tužbe i naknadno donesenom pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

11. Već je navedeno da tužitelju prema čl. 121. st.2 Zakona o mirovinskom osiguranju pripada pravo na uvećanu mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, te je dakle tužitelj takav zahtjev za obnovom postupka mogao postaviti tek nakon dosude neisplaćenih dodataka na plaću po spomenutoj presudi suda donesenoj u predmetu br. Pr-3015/08, pa dakle nije mogla nastupiti zastara, iako je dakle glede obveza tuženik bio u obvezi prema Zakonu o mirovinskom osiguranju dostavljati podatke propisane id. Zakonom i općim aktom Zavoda, na propisanim prijavama, sve kako je već navedeno člankom 101. st.1 točka 2. id. Zakona o mirovinskom osiguranju. Nedostavljanjem podataka i neuračunavanjem dodataka svakako je nastao propust tuženika i šteta tužitelju zbog neisplate razlike plaće, koja onda nije mogla biti uračunata u mirovinsku osnovicu, pa kako dodaci nisu ušli u mirovinsku osnovicu utvrđena je dakle odgovornost tuženika, te je tužitelju obzirom je pretrpio štetu priznato potraživanje kao u točki I. izreke presude.

12. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku dosuđen trošak postupka sukladno Troškovniku priloženim na zaključnom ročištu. Kao opravdan tužitelj je priznat trošak za sastav tužbe, zahtjeva za mirno rješenje spora podnesen zz-u tuženika, nadalje za sastav podnesaka od 16.11.2022.g. i 25.06.2024.g., te za zastupanje na ročištu od 04.12.2024., sve u iznosu od po 100 bodova (200,00 eur). Za prvo t.j. pripremno ročište od 19.04.2023. na kojem se samo procesno raspravljalo priznat je 50%-ni iznos naknade od 100,00 eur, dok drugi trošak nije priznat niti je bio opravdan. To tim više što trošak koji je imao sastavljanjem zahtjeva HZMO-u ne predstavlja trošak parničkog postupka, niti je izbivanjem iz pisarnice postojalo u dužem vremenu za koje bi bilo opravdano priznati navedeni trošak, te je napose bio nepotreban zatraženi trošak naknade za sastav ostalih podnesaka od 14.03.2023., 20.10.2023. i 29.01.2024. kojima je uglavnom neopravdano požurivao postupanje. Tužitelju je ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 1.100,00 eur odnosno računajući pripadajući pdv. iznos od 1.375,00 eur s kamatom kao u točki II. izreke.

U Karlovcu 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. iz OD Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., Zagreb, Gajeva 19 2. Tuženiku po punom. ODO u Karlovcu na br. P-DO-70/2022.