Poslovni broj: K-885/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog DO, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2501/18 od 17. rujna 2020., izmijenjena 27. travnja 2022. pod brojem KO-DO-1556/20, nakon održane javne rasprave 25. veljače 2025., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice OKDO-a u Zagrebu CO, optuženog DO i branitelja optuženog Berislava Živkovića, odvjetnika iz [adresa], dana 28. veljače 2025., objavio je, a 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IO i D rođene C, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, spiker, profesor talijanskog jezika i fonetike, sa završenom VSS, zaposlen s mjesečnim primanjima od 1.600,00 eura, vlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa], otac jednog punoljetnog djeteta, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

22. travnja 2018. u Sesvetama, u stanu na adresi OO broj 34/G, s ciljem da ostvari uvid u privatnu e-mail korespodenciju svoje supruge HO, kao i poruke u mobitelu marke "Lenovo", IMEI-1 broja 358957060335113, IMEI-2 broja 358957060335121, sa 2 SIM kartice, od kojih je jedna pozivnog broja [broj telefona](6640-850) koju koristi u privatne i službene svrhe i na kojemu ima registriran račun privatne e-mail pošte [adresa elektroničke pošte], bez njene dozvole i suglasnosti, na neutvrđen način došao u posjed njenog mobitela i izvršio uvid u njezinu privatnu korespodenciju u vidu e-mailova i SMS poruka između supruge HO i patera IO te prijateljica DON i VO, iako je znao da ti e- mailovi i SMS-ovi nisu njemu upućeni, a čiji sadržaj je potom prepričao imenovanim osobama, kao i drugim prijateljima i poznanicima, da bi ju potom sljedećih nekoliko dana u njegovom automobilu na parkingu Shopping centra "Interspar" u Retkovcu, s ciljem da suprugu HO ustraši i uznemiri, govorio da će uništiti nju i patera IO ljudski i profesionalno, optužujući ih da su ljubavnici, te joj je govorio da će objaviti njezin privatan post u javnost, ako se ne odrekne djeteta u brakorazvodnoj parnici u njegovu korist, na koji način je kod supruge HO izazvao strah i uznemirenost,

- d a k l e, neovlašteno otvorio tuđu elektroničku poštu i drugo sredstvo dopisivanja, te povrijedio njihovu tajnost, te drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv privatnosti – povredom tajnosti pisama i drugih pošiljaka – opisano i kažnjivo po članku 142. stavku 1. KZ/11, te kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 1. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 142. stavak 1. KZ/11 optuženom DO se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 139. stavak 1. KZ/11 optuženom DO se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi DO se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

V. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom DO se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi DO dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (tristoeura), a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog DO, zbog kaznenog djela iz članka 142. stavak 1. KZ/11 te kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11.

2. Optuženi DO pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izlisti poruka sa lista 9-87, pisma sa lista 88- 95, privatna dokumentacija sa lista 96-118, ispis poruka sa lista 119-152, dokumentacija sa lista 153-162, dopis CZSS-a Podružnice Sesvete od 2. kolovoza 2018. sa lista 179, zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 15. svibnja 2019. sa lista 236-241, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka HO od 9. listopada 2018. sa lista 185-190 i 19. svibnja 2021. sa lista 267- 269, DON od 12. listopada 2018. sa lista 200 i 14. rujna 2021. sa lista 272-273, VO od 15. listopada 2018. sa lista 201 i 14. rujna 2021. sa lista 272, CON od 16. siječnja 2019. sa lista 216-218 i 14. rujna 2021. sa lista 271, KO od 16. siječnja 2019. sa lista 219-220 i 14. rujna 2021. sa lista 271-272, LO od 26. ožujka 2019. sa lista 223 i 9. studenog 2021. sa lista 274-275, IO od 29. ožujka 2019. sa lista 224-225 i 9. studenog 2021. sa lista 275 i ĐO od 14. veljače 2022. sa lista 281, dodatno su ispitani svjedoci ION, CON i VO, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 324-326 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da u cijelosti ostaje kod obrana koje je dao u ranijem tijeku postupka. Potom je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirana snimka prvog ispitivanja optuženog od 29. studenog 2018. (poleđina lista 210 spisa), te je pročitana obrana optuženog od 27. travnja 2022. (list 285-286 spisa) i 18. srpnja 2022. (list 287 spisa). U svojoj obrani od 29. studenog 2018. optuženi je u bitnom naveo da je istina da je on došao u posjed poruka iz kojih mu je bilo vidljivo da je njegova supruga u vezi s drugim muškarcem, ali da ga je supruga znala zamoliti da joj pomogne oko nekih aplikacija, pa je tako u proljeće 2018. naišao na te poruke. Nakon što su donijeli odluku o razvodu, oštećena je htjela da ostane s djetetom živjeti u zajedničkom stanu, a da se stan prepiše na dijete i da on plaća alimentaciju, a kada se s tim nije mogao u cijelosti složiti supruga mu je rekla da ona može srediti da on dobije otkaz, jer pozna ljude iz uprave kuće u kojoj oboje rade, na što ju je upozorio da se ne smije igrati s time i da moraju paziti na dijete i njegove osjećaje, jer što bi se dogodilo da to dospije u javnost, a nakon toga je oštećena otišla na policiju i Centar za socijalnu skrb, a prijateljima je počela govoriti da je on psihopat i zlostavljač. Međutim, on želi da se sve završi povoljno za svih njih troje. Iznoseći obranu 27. travnja 2022. optuženi je naveo da se ne osjeća krivim ni za jedno djelo koje mu se stavlja na teret jer nije neovlašteno pristupio mobitelu svoje supruge, a niti joj je ikada prijetio. Taj njegov navodno neovlašteni upad u njezin mobitel zapravo ne postoji nego joj je znao pomagati oko aplikacija na laptopu i mobitelu i tako ga je između ostalog tražila da joj pomogne u sređivanju aplikacije"imenik" radi čega mu je dala otvoren i otključan mobitel što znači da u njega nije morao ući na način da zna šifru ili nešto drugo jer mu ga je pružila otvorenog i krenuo je sređivati postavke tog mobitela kada je naišao na poruke po njemu neprimjerenog sadržaja radi kojeg je posumnjao da se nešto događa između nje i jedne muške osobe ali tada svojoj sada već bivšoj supruzi nije ništa rekao, a što se te muške osobe tiče riječ je o njihovom tada kućnom prijatelju i svećeniku IO. Kako je njemu trebao odnijeti novce za lijekove koje mu je donio iz Rima, tada ga je pitao o njihovom odnosu ali mu nije niti prijetio niti postavljao ultimatume a onda se o istoj temi potužio zajedničkom prijatelju ĐO koji je zajedno sa HO i IO znao putovati i oni su se družili i kada mu se požalio od njega kao duhovnika je tražio savjet kako bi trebao postupiti i kako on gleda na takvu povredu sakramenta svetosti braka. Decidirano tvrdi da HO nije uputio niti jednu ružnu riječ, a kamoli joj prijetio nego je upravo suprotno ona njemu se postavila govoreći "zar ti misliš uništiti crkvu u Hrvata" i govorila mu je da se igra vatrom te mu je govorila da bude li se igrao sa vatrom da će dobit otkaz jer ona zna ljude iz uprave tj. iz vrha kuće HRT gdje su oboje radili i ona je tada postala urednica. Oštećenu je međutim pozivao na zdrav razum i govorio joj da bi se onda znalo zašto je dobio otkaz tj. radi njene ljubavne veze, a kako je to smatrao sramotom nije želio da to izlazi u javnost. Znači ne samo da nije prijetio nego je oštećenu pozivao na razum. Da o tome nije nikome govorio slijedi iz činjenice da nikome na poslu nije rekao ništa o njihovim poremećenim odnosima iako je ona govorila o tome, a on je tek nakon razvoda rekao kolegama što mu se dogodilo i da se razveo. Istaknuo je da je jedna od svjedokinja u ovom postupku ION bliska prijateljica HO i nju je HO unaprijedila u svoju zamjenicu na radiju i to je bilo nakon što je ona svjedočila kod policijskog istražitelja, pri tome je lažno svjedočila. Na posebno pitanje branitelja s obzirom da mu se stavljaju na teret nekakve prijetnje oko djeteta vezano za brakorazvod istaknuo je da nije nikakve prijetnje uputio oštećenoj u vezi brakorazvodne parnice već štoviše oni su se razveli na neki najmirniji način i u pogledu razvoda i u pogledu skrbništva oko tada još maloljetne kćeri jer su dobili podijeljeno skrbništvo tako da je provodila jednako vremena sa oba roditelja, također su se i oko imovine glatko dogovorili bez ijednog povišenog tona a osim toga rijetko su se viđali unatoč činjenici da rade u istoj kući, a kada bi se sreli nije dolazilo do bilo kakvih neugodnosti. Istina je da je u jednom trenutku želio spasiti brak i predlagao oštećenici da sjednu hladne glave i pokušaju otkloniti sve što remeti njihov mir tj. da smanji kontakte i sa IO i da se više posveti obitelji na način da zajedno idu kao obitelj na misu, poslije na ručak, jer smatra da je sve to uobičajeno ali je oštećena rekla da su to strašne ucjene. Smatra da je izlišno govoriti da bi ju ucjenjivao kad je tijekom svojeg iskaza oštećena kao primjer ucjene navela da nije želio da čovjek za kojeg je mislio da s njom nešto ima dođe na ručak povodom slavlja njegove kćeri.Na posebno pitanje ZODO s obzirom na obranu u kojoj je naveo da je pomagao oštećenoj oko aplikacija i naišao na poruke pa pozvan da to opiše je naveo da je on s obzirom da više na kartici nije imala mjesta za nove brojeve pojedina imena pojedinačno otvarao kako bi izbrisao eventualno duple ili nepotrebne kontakte i kad je primjerice pritisnuo ION onda se otvorila njihova komunikacija radi čega je smatrao da se radi o neprimjerenom odnosu njegove supruge s drugim muškarcem. Nije neki stručnjak za telefoniju i mobitel je bio predan krim.policiji pa iako se radi o pretrazi smatra da je to vještačenje, a nije istim utvrđeno da bi isti bio kontaminiran i zloupotrebljen. U svojoj obrani od 18. srpnja 2022., optuženi je na posebno pitanje suca da li je onoga dana koji je oštećena opisala da je otišla u crkvu i zaboravila svoj mobitel bio u kontaktu sa njenim mobitelom odgovorio je da nije i želio je pojasniti da nije znao da je ona taj dan zaboravila svoj mobitel kod kuće odnosno nije znao da joj je mobitel doma dok nje nema, a u to vrijeme je radio i nije niti tražio njezin mobitel niti znao gdje je. Međutim, nekoliko tjedana prije tog događaja oštećenoj je pomagao oko aplikacije na njenom mobitelu i to na njezinu molbu, a ona je sama otvorila mobitel odnosno šifrom. Ne zna koju je šifru imala. Na posebno pitanje suca je odgovorio da su oni kod kuće imali kompjuter s kojim su se svi služili, a imali su i laptop na kojem su on i kćer i supruga tj. oštećena svaki imali svoj direktorij i zna da on i kćer nisu imali neku šifru ili zaporku, a za oštećenu ne zna jednostavno iz razloga što se sa tim laptopom nije služio. Upitan da li joj je i na laptopu što pomagao odgovorio je da joj je znao primjerice pomoći da neki dokument pošalje mailom jer ona to nije znala te je kazao da on iako zna neke osnovne stvari isto nije nešto posebno stručan u informatici. Kada je upitan za kompjutor odnosno ovaj desktop kazao je da isti nije imao šifru ali se niti oštećena sa njim nije služila. Kada su mu predočeni navodi oštećene da bi on njoj nešto govorio o tome što je jedino mogao saznati u njenim podacima odgovorio je da se oštećenoj uopće nije obraćao o nečem što bi bilo u njenom mobitelu jer to uopće nije niti znao. Smatra da je oštećena posumnjala u to da je toga dana baš gledao njezine podatke zato što je baš toga dana išao kod IO nositi mu novce za lijekove, međutim on je tri tjedna ranije doznao ono što je imao problema u odnosu na IO. Kada mu je predočeno iz iskaza oštećene da bi on s njom o tome razgovarao o stvarima iz njenog mobitela koji su tajna i ne želi ih iznositi kao i o svakodnevnim stvarima istaknuo je da ni o kakvim tajnama nije pričao nego misli da oštećena nije znala koliko on zna pa ga je zato ispitivala i postavljala mu retorička pitanja kako bi otkrila da li zna te tajne. Kada su mu predočeni iskazi svjedoka CON i KO o tome da bi znao oštećenoj pomagati po pitanjima informatike, pa upitan da li se to događalo i pred tim svjedocima odgovorio je da čak i je, iako oni nisu jako često dolazili, ali su bili jako bliski i kumovi su njihove kćeri i tako upoznati sa njihovom situacijom. Nakon što je reproducirana snimka prvog ispitivanja te nakon što su pročitane obrane optuženog koje je ranije iznio, isti je dodao da bi se želio osvrnuti na današnji iskaz svjedokinje DON te je kazao da nikada nije nikome prijetio pa tako niti oštećenoj, a niti je prijetio OON da će poruke prenijeti njezinom suprugu odnosno sadržaj tih poruka. Što se tiče navoda da je prijetio rušenjem crkve u Hrvata kazao je da mu je to naprosto smiješno i to prvenstveno iz razloga što na HRT-u vodi emisiji Mir i dobro, pa toliko o toj prijetnji da bi rušio crkvu u Hrvata. Danas ispitana svjedokinja CON je navela da su on i oštećena imali otvorene pinove, međutim on i oštećena su imali međusobne pinove od bankomata, međutim nisu imali pinove od mobitela, njemu bi oštećena dala otključan mobitel kada bi joj trebao srediti neke aplikacije poput „imenika“, tako da nije njezin mobitel servisirao jer za to nije stručnjak već joj je samo pomagao oko nekih aplikacija, pri čemu joj je također znao kazati da sama nauči prebaciti kontakte iz aplikacije u imenik. Dakle nikada nije pokazivao interes prema mobitelu od oštećene osim kada bi joj trebao pomoći oko aplikacija kako je naprijed naveo. Današnja svjedokinja VO je u svom iskazu spomenula stick pa kada se uzmu u obzir svi iskazi svjedoka postavlja se pitanje koji je uopće njegov krimen, u što je to ušao, da li je ušao u stick, da li je ušao u e-mail, u oblak ili u poruke. Također što se tiče prijetnji želio je kazati da je upravo njemu oštećena prijetila da će mu srediti otkaz jer poznaje ljude iz uprave HRT-a.

5. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje HO kao istinit i vjerodostojan obzirom da je ista iskazujući u dva navrata tijekom postupka na životan i logičan način opisala cjelokupnu dinamiku zbivanja sa optuženim, i to kako njihovu povijest odnosa i probleme u braku, tako i u odnosu na vrijeme kada je optuženi bez njene dozvole i suglasnosti došao u posjed njenog mobitela i izvršio uvid u njezinu privatnu korespondenciju u vidu e-mailova i SMS poruka između nje i patera IO te prijateljica DON i VO. Oštećena je u svom iskazu pojasnila da je upravo 22. travnja 2018. sa djetetom išla na misu a suprug je ostao doma jer je kasnije trebao ići na posao te da je došavši u crkvu shvatila da joj je mobitel ostao kod kuće. Kada su se kasnije ona i kćer vratile poslije mise doma suprug nije bio kod kuće a njezin mobitel je bio tamo gdje ga je i ostavila pa u tom pogledu nije imala nikakvih sumnji. Istog dana kada je optuženi došao doma on nije ništa govorio o njezinom mobitelu nego je trebao ići kod patera IO platiti neke lijekove koje mu je on donio a nju je tu večer nazvao pater IO koji joj je rekao da je optuženi iz mobitela saznao njezine podatke i da je rekao da su njih dvoje ljubavnici i pater joj je ispričao točno što mu je optuženi rekao.Drugog dana je nazvala patera ĐO koji je rekao da je večer prije optuženi bio kod njega i da su razgovarali oko dva sata i da mu je optuženi rekao da su ona i pater IO preljubnici i zbog toga je bila uznemirena te je shvatila da je optuženi ušao u njezin mobitel i iz poruka u mobitelu koje nisu bile samo sa paterom IO nego i sa njezinom prijateljicom DON i PO da je on iz tih poruka zaključio da su oni ljubavnici. Potom se javila porukom optuženom da obustavi taj pohod uokolo i ako ima kakvih sumnji da se obrati njoj jer je to njihova stvar ali je on i dalje išao njihovim prijateljima da bi ju difamirao sa svojim tezama i tu su nastupjele za nju teške okolnosti i krenule su prijetnje. Navela je da je njezin mobitel imao šifru a tu šifru su znali ona i dijete, a za optuženog je navela da mu nije rekla šifru pa ne zna kako je on do toga došao. Međutim, kada se mobitel jedanput otvori sa šifrom onda nema zapreke da se pregleda email jer isti nema posebnu zaporku.

6. Optuženi iznoseći svoju obranu zapravo ne spori da je čitao elektroničku poštu i sms komunikaciju oštećene, međutim u prvom redu svoja saznanja o sadržaju onoga što je pročitao smješta nekih tri tjedna prije 22. travnja 2018., pa tako u svojoj obrani navodi da onoga dana koji je oštećena opisala da je otišla u crkvu i zaboravila svoj mobitel nije bio u kontaktu sa njenim mobitelom te nije niti znao da je ona taj dan zaboravila svoj mobitel kod kuće odnosno nije znao da joj je mobitel doma dok nje nema, a u to vrijeme je radio i nije niti tražio njezin mobitel niti znao gdje je. Međutim, nekoliko tjedana prije tog događaja oštećenoj je pomagao oko aplikacije na njenom mobitelu i to na njezinu molbu, a ona je sama otvorila mobitel odnosno šifrom. Ne zna koju je šifru imala. Smatra da je oštećena posumnjala u to da je toga dana baš gledao njezine podatke zato što je baš toga dana išao kod IO nositi mu novce za lijekove, međutim on je tri tjedna ranije doznao ono što je imao problema u odnosu na IO. Sud nije prihvatio obranu optuženog da je tri tjedna prije datuma koji mu se stavlja na teret optužnicom (22. travnja 2018.) pročitao elektroničku i sms komunikaciju koja se nalazila u mobitelu oštećene HO obzirom da je takva obrana neživotna i nelogična kada se uzme u obzir cjelokupno ponašanje optuženika počevši baš od 22. travnja 2018. kada je najprije otišao kod IO te ga optužio da je u ljubavnoj vezi sa njegovom suprugom,pa potom i kod ĐO što je u svom iskazu naveo svjedok IO, a potvrdila oštećena navodeći da je idući dan, dakle 23. travnja 2018. kontaktirala ĐO koji joj je kazao da je dan ranije, dakle 22. travnja 2018. optuženi bio kod njega, a što se nastavilo kontaktiranjem bliskih osoba i prijatelja optuženog i oštećene. Prihvaćajući iskaz oštećene da je 22. travnja 2018. zaboravila mobitel kod kuće te stavljajući navedenu okolnost u korelaciju s činjenicom da je istog toga dana optuženi otišao kod IO te ĐO te iznio svoja saznanja o onome što je pročitao u elektroničkoj pošti i porukama na mobitelu oštećene, a što se nastavilo sa pohodom prema drugim osobama kako je oštećena slikovito opisala u svom iskazu sud je utvrdio da je optuženi upravo 22. travnja 2018., kako mu se optužnicom stavlja na teret pročitao privatnu email korespondenciju i sms komunikaciju oštećene HO jer je zaista neživotno i nelogično, a imajući u vidu intenzitet u postupanju optuženog počevši baš od 22. travnja 2018., da bi isti tri tjedna sve držao za sebe i ne bi se nikom obraćao pa da bi baš onda 22. travnja 2018. kada je mobitel oštećene ostao doma krenuo sa iznošenjem onoga što je utvrdio uvidom u njezinu privatnu email korespondenciju i sms komunikaciju.

7. Nakon što je sud utvrdio da je optuženi 22. travnja 2018. upravo kada je oštećena zaboravila mobitel doma u stanu na adresi OO [adresa], došao u posjed njenog mobitela i izvršio uvid u njezinu privatnu korespodenciju u vidu e-mailova i SMS poruka između supruge HO i patera IO te prijateljica DON i VO, a čiji sadržaj je potom prepričao imenovanim osobama, kao i drugim prijateljima i poznanicima trebalo je utvrditi, imajući u vidu obilježja kaznenog djela iz članka 142. stavak 1. KZ/11 da li je optuženi izvršio uvid u njezinu privatnu korespondenciju bez dozvole i suglasnosti oštećene HO.

8. Naime, kazneno djelo iz članka 142. stavak 1. KZ/11 čini onaj tko neovlašteno otvori tuđu pošiljku, pismo, brzojav, elektroničku poštu ili kakvo drugo sredstvo dopisivanja, ili na drugi način povrijedi njihovu tajnost, ili neovlašteno zadrži, prikrije, uništi ili drugome preda tuđu zatvorenu pošiljku ili pismo, brzojav, elektroničku poštu ili kakvo drugo sredstvo dopisivanja.

9. Iz iskaza oštećene HO ne proizlazi da bi optuženom dala odobrenje za čitanje sadržaja njezine privatne komunikacije, dok iz iskaza DON također proizlazi da joj se oštećena povjerila da je optuženi bez njezinog znanja uzeo njezin mobitel i pregledavao njegov sadržaj, dok iz iskaza svjedokinja VO i CON proizlazi da im je sam optuženi govorio o sadržaju poruka koje je našao u mobitelu oštećene. Međutim, optuženi u svojoj obrani niti ne spori da je čitao elektroničku poštu i sms komunikaciju oštećene, međutim navodi da je radeći na nekim drugim aplikacijama i to nakon što mu je oštećena dala otključan mobitel slučajno otvorio privatnu elektroničku i sms komunikaciju svoje supruge HO, što drugim riječima znači da i sam optuženi u svojoj obrani ne osporava da nije imao odobrenje za čitanje njezine privatne komunikacije, već da je u istu ušao slučajno radeći na drugim aplikacijama. Naveo je da joj pomagao u sređivanju aplikacije "imenik" radi čega mu je dala otvoren i otključan mobitel što znači da u njega nije morao ući na način da zna šifru ili nešto drugo jer mu ga je pružila otvorenog i krenuo je sređivati postavke tog mobitela kada je naišao na poruke po njemu neprimjerenog sadržaja. Iako je sud već u prethodnim točkama naveo da je utvrdio da je optuženi 22. travnja 2018. i to nakon što je oštećena zaboravila svoj mobitel doma u stanu izvršio uvid u njezinu privatnu korespondenciju u vidu e-mailova i SMS poruka između supruge HO i patera IO te prijateljica DON i VO, treba kazati kako je obrana optuženog neživotna i nelogična ne samo u pogledu vremena kada je izvršio uvid u privatnu korespondenciju oštećene, već i u pogledu načina na koji je došao do sadržaja spomenute korespondencije, pri čemu i takva obrana imajući u vidu zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 142. stavak 1.KZ/11 optuženog ne eskulpira od kaznene odgovornosti. Naime, imajući u vidu obranu optuženog zaista nije jasno na koji način se to slučajno može otvoriti email i sms komunikacija obzirom da se radi o potpuno različitim aplikacijama na svakom mobitelu u odnosu na aplikaciju za koju je optuženi naveo da ju je po odobrenju oštećene uređivao i to aplikacije „Imenik”, kao što je neživotno i nelogično da bi takav „slučajan” upad rezultirao čitanjem cjelokupne komunikacije između oštećene i više osoba. Iako je sud, kako je naprijed navedeno utvrdio da je optuženi izvršio uvid u privatnu korespondenciju oštećene sa drugim osobama onog dana kada je zaboravila mobitel doma, treba kazati da sve i da je oštećena dala, a što nije, kako proizlazi iz njezinog iskaza, optuženom otvoren i otključan mobitel ili šifru radi pomoći oko nekih aplikacija, time mu nije dala odobrenje za čitanje njezine elektroničke pošte i sms komunikacije, a takvu okolnost optuženi niti ne osporava u svojoj obrani, iz čega proizlazi da je optuženi bez dozvole i suglasnosti oštećene izvršio uvid u njezinu privatnu korespondenciju u vidu e-mailova i SMS poruka sa IO te prijateljicama DON i VO, a koji e-mailovi i sms poruke nisu bile njemu namijenjene, odnosno neovlašteno je otvorio tuđu elektroničku poštu i drugo sredstvo dopisivanja, te povrijedio tajnost dopisivanja koja je zajamčena člankom 36. Ustava Republike Hrvatske čime je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 142. stavak 1. KZ/11.

10. Nadalje, nakon što je utvrđeno da je optuženi 22. travnja 2018. bez odobrenja i suglasnosti oštećene izvršio uvid u njezinu privatnu korespondenciju u vidu e-mailova i SMS poruka sa IO te prijateljicama DON i VO, sud je iskaz oštećene HO prihvatio kao istinit i vjerodostojan i u pogledu daljnje dinamike zbivanja. Naime, već je naprijed navedeno da je optuženi istog dana kada je izvršio uvid u privatnu korespondenciju oštećene otišao kod IO, a iz njegovog iskaza kojeg je sud također prihvatio kao istinit i vjerodostojan jer nema nikakvog razloga neistinito iskazivati proizlazi da ga je optuženi počeo optuživati da je u ljubavnoj vezi sa njegovom suprugom, da mu je uništio obitelj, kao i što je ružno pričao o oštećenoj te mu je uvjetovao da pokuša uvjeriti oštećenu da kćerka DON pripadne njemu, jer će u suprotnom sve objaviti, da će doći na misu i sve obaviti vjernicima,a kasnije je saznao da je otišao fra ĐO te je njemu govorio istu stvar zbog koje je došao kod njega. Dodao je kako je sadržaj razgovora sa optuženim odmah prenio oštećenoj. Isto tako mu je poznato da je optuženi bio kod njihovih kumova CON i KO te pred njima čitao pojedine poruke. Oštećena je u svom iskazu navela kako ju je 22. travnja 2018. nazvao NO te joj kazao da je optuženi bio kod njega, da ih je optužio da su ljubavnici, da je istu večer otišao kod ĐO te njemu iznio svoje teze, a to je saznala tek idući dan.

11. Isto tako ostali svjedoci ispitani tijekom postupka, pa tako i VO je navela kako ju je optuženi nazvao i spominjao IO, svoju suprugu te nju optužio da prikriva njihovu ljubavnu vezu, a što je sve pročitao u elektronskim i SMS porukama na mobitelu od oštećene. Također je i svjedokinja CON navela u svom iskazu da joj je optuženi govorio da njegova supruga i NO imaju blizak odnos što je vidio iz poruka. Iz naprijed navedenog je razvidno kako je optuženi očigledno bio revoltiran onime što je pronašao u mobitelu oštećene, te se fokusirao na njezin odnos sa IO te očigledno ustrajao u tome da svoja saznanja prenese što većem broju osoba. Iz iskaza oštećene proizlazi da je na određeni način pokušala obustaviti „pohod” optuženog vezano sa sadržaj onoga što je pronašao u njezinom mobitelu te kako bi spriječila širenje teze da su ona i NO ljubavnici, nakon čega je sa optuženim vodila više mučnih razgovora gdje joj je optuženi u narednom danima prijetio govoreći da će uništiti nju i patera IO ljudski i profesionalno, da će njezinu privatnu poštu objaviti u javnosti ako se ne odrekne djeteta u brakorazvodnoj parnici u njegovu korist. Sud je u pogledu riječi koje je oštećena navela u svom iskazu da joj upućivao optuženi u narednim danima nakon što je bez njezinog znanja i dopuštenja izvršio uvid u njezinu privatnu korespondenciju prihvatio kao istinit i vjerodostojan te je po ocjeni suda optuženi revoltiran sumnjom da mu je supruga u ljubavnoj vezi sa IO najprije došao kod njega te mu iznio ono što je saznao iz uvida u njezinu privatnu korespondenciju te već tada njemu optužujući ga da mu je razorio obitelj najavio da će sadržaj onoga što je saznao iznijeti vjernicima na misi te mu spominjao da uvjeri oštećenu da kćerka pripadne njemu jer će u suprotnom sve objaviti, a što se onda u narednim danima nastavilo prilikom razgovora sa oštećenom kada je istoj uputio prijetnje kako je ista to navela u svom iskazu i to da će uništiti nju i patera IO ljudski i profesionalno, optužujući ih da su ljubavnici, te joj je govorio da će objaviti njezin privatan post u javnost, ako se ne odrekne djeteta u brakorazvodnoj parnici u njegovu korist.

12. Nadalje, iako o samim prijetnjama koje je optuženi uputio oštećenoj treće osobe nemaju neposredna saznanja treba kazati kako je svjedokinja VO u svom iskazu navela da joj je oštećena kazala da joj optuženi prijeti da će sve objaviti, te da je ucjenjuje ako ne pristane dati mu puno skrbništvo nad kćerkom ukoliko dođe do razvoda, a radi se o bliskoj prijateljici oštećene kojoj se ista očigledno povjeravala, a i sam optuženi je istu nazvao te ju optužio da prikriva ljubavnu vezu između oštećene i IO što znači da je bila involvirana u odnos optuženog i oštećene te jako dobro upoznata sa svime što se događalo nakon što je optuženi na neovlašteni način izvršio uvid u privatnu korespondenciju oštećene. Također, svjedokinja ION koja oštećenu poznaje preko posla je navela kako joj se oštećena povjerila da joj je optuženi bez njezinog znanja uzeo mobitel i pregledavao njegov sadržaj i prijetio da će je difamirati odnosno da će dati u javnost poruke iz mobitela te je na takav način osramotiti u javnosti. Poret toga, svjedok NO je u spis predao dokumentaciju u vidu e-mailova koje mu je slala oštećena u kojima je opisivala prijetnje koje joj upućuje optuženi, pa je zaista neživotno i nelogično, pogotovo imajući u vidu revoltiranost optuženog onime što je saznao nakon što je izvršio u vidu u privatnu korespondenicju oštećene, njegovo daljnje postupanje prema trećim osobama kojima je iznosio sadržaj onoga što je saznao, pa i njegovo postupanje prema IO kojem je također govorio da će sve kazati vjernicima o onome što je saznao i da utječe na oštećenu vezano za to da kćer pripadne njemu, da bi oštećena sve inscenirala te se o tome povjeravala svojim prijateljicama i osobama koje poznaje s posla (VO i ION) te da bi istovremeno sačinjavala o tome bilješke i prosljeđivala ih IO, odnosno sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi oštećena sebe izlagala i podnosila lažnu prijavu i neistinito iskazivala odnosno neosnovano teretila optuženog da se događaj nije odvio onako kako je to opisala u svom iskazu. Upravo zbog naprijed navedenog sud nije prihvatio obranu optuženog u kojoj isti negira da bi oštećenoj upućivao bilo kakve prijetnje te zapravo sebe pokušava prikazati žrtvom, odnosno da je njemu oštećena prijetila, između ostalog otkazom, međutim takva obrana optuženog je suprotna iskazu oštećene, te iskazima svjedoka IO, VO i DON te materijalnoj dokumentaciji u spisu, a pored toga neživotna je i nelogična obrana optuženog imajući u vidu njegovo ponašanje kako su ga opisali gore spomenuti svjedoci nakon što je isti neovlašteno izvršio uvid u privatnu korespondenciju oštećene da bi on bio pasivan odnosno da bi bio žrtva napada i prijetnji od strane oštećene.

13. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je optuženi uputio oštećenoj, i to da će uništiti nju i patera IO ljudski i profesionalno, optužujući ih da su ljubavnici, te joj je govorio da će objaviti njezin privatan post u javnost, ako se ne odrekne djeteta u brakorazvodnoj parnici u njegovu korist. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe koja je prethodno bez znanja i odobrenja oštećene izvršila uvid u njezinu privatnu korespondenciju sa IO te prijateljicama DON i VO te stavljajući to u korelaciju sa poslom koji obavlja oštećena, kao i činjenicom da se radi o javnoj osobi predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj kakvim zlom koje joj je optuženi stavio u izgled, odnosno da će joj se dogoditi nešto loše sa ljudske i profesionalne strane, kao i po pitanju časti i ugleda. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha i uznemirenosti, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećene HO, koja je u svom iskazu navela da se zbog izgovorenih riječi bila u strahu i u stresu.

14. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka te kaznenog djela prijetnje upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim,a optuženi je u odnosu na oba kaznena djela postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. U odnosu na kazneno djelo povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka optuženi je bio svjestan da e-mail korespondencija kao i poruke u mobitelu marke "Lenovo", IMEI-1 broja 358957060335113, IMEI-2 broja 358957060335121, sa 2 SIM kartice, između oštećene i IO te DON i VO nisu njemu upućeni, već da se radi o privatnoj korespondenciji oštećene te je znao da nema njezinu dozvolu i suglasnost da izvrši uvid u takvu korespondenciju, te da uvidom u takvu korespondenciju bez odobrenja i dozvole osobe na koju se ista odnosi i kome je upućena dolazi do povrede tajnosti dopisivanja, te je upravo optuženi na mobitelu oštećene znajući da za to nema njezinu dozvolu i suglasnost otvorio e-mail i sms poruke koje je razmjenjivala sa IO, VO i DON, a sve kako bi izvršio uvid u njezinu korespondenciju putem e-maila i sms sa gore spomenutim osobama. U odnosu na kazneno djelo prijetnje treba kazati kako je optuženi s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da riječi koje izgovara kod oštećene pogotovo imajući u vidu posao koji obavlja te činjenicu da se radi o javnoj osobi moraju izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenu, a radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata koje svoju podlogu ima u nezadovoljstvu i revoltu sadržajem onoga što je prethodno pronašao u njezinom mobitelu kada je neovlašteno izvršio uvid u njezinu privatnu korespondenciju.

15. Sud je imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela prijetnje kojim se optuženom stavlja na teret da je postupao sa ciljem da ustraši i uznemiri oštećenu HO, a što je i utvrđeno tijekom postupka, te ostajući u okviru pravne kvalifikacije kako je to optuženom stavljeno na teret specificirao zakonski opis na način da je dodao „ da bi ga ustrašio i uznemirio”.

16. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz članka 142. stavak 1. KZ/11 te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 4.KZ/11 jer se radi o prijetnji na štetu supruge, odnosno bliske osobe kako to definira članak 87. stavak 9. KZ/11.

17. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

18. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio njegovu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost kako prije, tako i nakon počinjenja djela, njegovo korektno držanje pred sudom, protek vremena od počinjenja djela, da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 142. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako sud je uzeo u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo prijetnje počinjeno, a to je nezadovoljstvo i revolt sadržajem korespondencije do koje je došao neovlaštenim uvidom u korespondenciju oštećene, što ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, ali ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

19. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženom utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 142. stavak 1. KZ/11 te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11 te ga primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o osobi starosti 55 godina koja je kazneno i prekršajno neosuđivana, kako prije, tako i nakon počinjenja djela, pri čemu se radi o kaznenom djelu koje je počinjeno 2018. godine,što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ova djela mogu smatrati izoliranim incidentom u njihovom životu, slijedom čega je ocjena suda da jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom.Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena jedinstvena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo protupravno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, a ujedno će imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

20. Sud je primijenio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, jer kasnije izmjene nisu blaže za optuženog, s time da je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. KZ/11 koje je počinjeno na štetu bliske osobe bila propisana kazna zatvora u trajanju do 1 godine, međutim kasnijim izmjenama povišen je kako posebni minimum, tako i posebni maksimum, obzirom da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. KZ/11 koje je počinjeno na štetu bliske osobe propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina.

21. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 300,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da je optuženi zaposlen i ostvaruje mjesečna primanja od 1.600,00 eura, da je vlasnik stana u [adresa], da je u ovom postupku angažirao izabranog branitelja,slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1556/20

2. optuženi DO, [adresa]

3. branitelj optuženog, odvjetnik Berislav Živković

4. oštećena HO – nakon pravomoćnosti.