REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1454/2023-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene MJC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici MJ, LJ, ŽJ, SJ, AJ, Marina Duganžić i Pavla Ivančić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, te radi sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice CJ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Danijela Pribanića, odvjetnika, 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora od dana 26.06.2018., koju je pravni prednik tuženika-protutužitelja Sberbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595 dao tužiteljici-protutuženoj MJC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te prema tome radni odnos tužiteljice-protutuženice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužiteljicu-protutuženicu MJC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na rad na radno mjesto Specijalist za poslovanje s malim poduzetništvom u OJ P021 Prodaja i mreža poslovnica na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.06.2014., a ukoliko takvog mjesta nema na druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena protutužba tuženika-protutužitelja podnesena 6. ožujka 2024.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da naknadi tužiteljici-protutuženoj trošak parničnog postupka od 540,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25.2.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutužena (dalje: tužiteljica) u tužbi i tijekom postupka navodi da je radila kod pravnog prednika tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2014. na radnom mjestu Specijalist za poslovanje s malim poduzetništvom u OJ P021 Prodaja i mreža poslovnica. Navodi da je pravni prednik tuženika Sberbank d.d. 26. lipnja 2018. donio Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koja Odluka je uručena tužiteljici 29. lipnja 2018., a 6. srpnja 2018. tužiteljica je odbila ponuđeni ugovor o radu i u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio. Tužiteljica osporava razloge otkaza kako tužiteljica ima trajne osobine koje ju onemogućavaju u izvršavanju radnih obveza, a što poslodavac obrazlaže time da je ostvarila nedovoljan ukupni rezultat u periodu od 2015. do 2017. godine. Navodi da se izmijenjenim ugovorom o radu tužiteljici nudi obavljanje poslova radnog mjesta Savjetnik za poslovanje s malim poduzetnicima koje se prema opisu i sadržaju ne razlikuje od dosadašnjeg radnog mjesta iz čega je razvidno da je jedini motiv i cilj odluke o otkazu upravo smanjivanje plaće zadržavajući istovjetne radne zadatke, a nikako nisu trajne osobine tužiteljice kako se navodi u odluci o otkazu. Tužiteljica navodi da vodi velike klijente što podrazumijeva da za je uspješno obavljanje poslova potrebno više vremena, a ističe da je sama ocjena plana od strane poslodavca nerealno postavljena jer se za ocjenu uspješnosti uzima u obzir samo realizacija prodaje nekih bankovnih produkata dok bi se trebalo uzeti u obzir svih proizvoda jer ti isti čine sastavni dio obavljanja radnih dužnosti. Stoga tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom predlaže presudom utvrdi da je otkaz nedopušten i naložiti tuženiku da vrati tužiteljicu na rad, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik navodi da osobno uvjetovani razlozi postoje kad je na strani radnika prisutna nemogućnost ispunjavanja očekivanja poslodavca iz čega se može zaključiti da radnik nije adekvatan poslu koji za poslodavca obavlja. U konkretnom slučaju rad tužiteljice nije bio takav da bi opravdao protučinidbu na strani tuženika (iznos plaće) i to tijekom više od 3 godine što je dovoljno za stvaranje zaključka kako se taj rad i dosegnuti rezultat neće promijeniti. Tuženik navodi da je notorno da je u privatnom sektoru sustav plaća i drugih naknada u izravnoj vezi s radnim učinkom, a kako je tužiteljica bila plaćena više u odnosu na druge radnike koji su postizali bolje rezultate, to je valjalo njezinu plaću uskladiti sa njezinim radnim učinkom. Navodi da je na sličan način tuženik postupio i u slučajevima kontinuirano loših rezultata i kod drugih radnika. Tuženik ujedno podnosi protutužbu za slučaj da sud prihvati tužbeni zahtjev s obzirom da tuženik više nema interes nastaviti radni odnos s tužiteljicom budući da tužiteljica po stavu tuženika krši radne obveze time što nije dostigla tražene rezultate, a što sve predstavlja povredu radne obveze koje su dovoljne za prekid radnog odnosa uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Tuženik protutužbenim zahtjevom konačno specificiranim u podnesku od 11. srpnja 2019. predlaže utvrditi da je radni odnos među strankama prestao 31. kolovoza 2018. a to je dan proteka otkaznog roka, uz obvezu tuženika da naknadi štetu tužiteljici zbog raskida radnog odnosa u visini 3 prosječne plaće što ukupno iznosi 51.000,00 kn bruto. Eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevom u podnesku od 20. siječnja 2020. tuženik predlaže sudski raskid ugovora o radu s danom 1. listopad 2018. a to je dan koji prethodi danu zapošljavanja tužiteljice kod drugog poslodavca.

3. Sud je donio presudu u ovom postupku pod posl. br. Pr-935/2019 od 5. rujna 2022. kojom su u cijelosti odbijeni tužbeni i protutužbeni zahtjevi kao neosnovani. Navedena presuda je djelomično ukinuta od strane Županijskog suda u Karlovcu rješenjem posl. br. Gž R-85/2022 od 2. kolovoza 2023. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev te u dijelu odluke o trošku i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud ukida presudu jer u situaciji kada je bilo prigovora od strane tužiteljice na nalaz i mišljenje financijskog vještaka sud je bio dužan pozvati vještaka na raspravu radi usmenog izjašnjenja o prigovorima tužiteljice, a što nije učinjeno. U ostalom nepobijanom dijelu (odbijenog protutužbenog zahtjeva) presuda je postala pravomoćna.

4. Tijekom ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, pročitao je iskaze svjedoka TJ, EJ, OJ, GJ, BJ i tužiteljice, proveo je uvid u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković te je saslušao vještakinju Petru Blašković. Odbijen je prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedokinje KJ kao suvišan jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

5. U ponovljenom postupku tuženik je podneskom od 6. ožujka 2024. ponovno podnio protutužbu sa protutužbenim zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete tužiteljici, a tužiteljica se istoj protivila istaknuvši prigovor presuđene stvari i prigovor zastare.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan dok je protutužba nedopuštena.

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice pravnog prednika tuženika od tuženika kao pravnog sljednika bivšeg poslodavca da se Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. lipnja 2018. utvrdi nedopuštenom te zahtjev za povratkom na rad. Predmet spora je i zahtjev tuženika kao pravnog sljednika bivšeg poslodavca od tužiteljice kao bivše radnice da se sudski raskine ugovor o radu sa danom 1. rujna 2018., a podredno sa danom 2. listopad 2018. i obveže tuženika da tužiteljici isplati naknadu štete u visini od 3 prosječne mjesečne plaće u iznosu od 6.769,00 eura.

8. S obzirom da je o protutužbi za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete pravomoćno odlučeno u presudi posl. br. Pr-935/2019 od 5. rujna 2022., to je novu protutužbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu sukladno odredbi čl. 333. st. 2. ZPP.

9. Iz navoda stranaka i isprava u spisu u ovom stadiju postupka među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2014. na radnom mjestu Specijalist za poslovanje s malim poduzetništvom u OJ P021 Prodaja i mreža poslovnica sa ugovorenom osnovnom plaćom od 1700 bodova,

- da je tuženik otkazao tužiteljici navedeni ugovor o radu Odlukom o redovnom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. lipnja 2018. koja Odluka je uručena tužiteljici 29. lipnja 2018., a 6. srpnja 2018. tužiteljica je odbila ponuđeni ugovor o radu i u zakonskom roku 13. srpnja 2018. podnijela zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik zaprimio 16. srpnja 2018. i na isti nije odgovorio u daljnjem roku od 15 dana,

- da je tužiteljica podnijela tužbu 13. kolovoza 2018. čime je ostvarila sudsku zaštitu povrijeđenog prava u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 98/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR),

10. Sporno je da li su ostvareni razlozi otkaza, odnosno da li se nedovoljni radni učinak može pripisati trajnim osobinama i sposobnostima tužiteljice koji bi opravdali izricanje osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.

11. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora od 26. lipnja 2018. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu i ponuđeno sklapanje ugovora o radu s izmijenjenim uvjetima pri čemu se kao razlozi otkaza navode da tužiteljica ima trajne osobine koje onemogućavaju izvršavanje radnih obveza na način na koji bi to poslodavac tražio i zahtijevao. Za tužiteljicu se navodi da je tijekom 2017. godine ostvarila nedovoljan ukupni rezultat od 48 % zadanog cilja što znači da nije ostvarila ni polovinu zadanih ciljeva, do poboljšanja rezultata je došlo tijekom 2018. kada joj je rezultat bio oko 83 %, a rezultat do 70 % postavljenog cilja tužiteljica je imala i za 2016. i 2015. godinu. Tuženik navodi da ovaj rezultat nije dovoljan za održavanje ugovora o radu na snazi kakav je sklopljen s radnicom i to u pogledu iznosa plaće, stoga je poslodavac ponudio radnici sklapanje novog ugovora o radu sa smanjenim iznosom plaće koja će održavati radni učinak radnice. Nadalje poslodavac navodi da je zbog promjene organizacije došlo do toga da radnici koji su kasnije zaposleni od tužiteljice na poslovima istim ili sličnim imaju manju plaću nego što je dogovoreno sa tužiteljicom pa da bi se ugovor o radu mogao otkazati i zbog poslovno uvjetovanih razloga međutim da je nedovoljan rezultat tužiteljice takav da ne opravdava poslodavcu trošak tužiteljičine plaće u ugovorenom iznosu jer je poslodavcu jedina bitna kvaliteta posla koji radnica obavlja. U Odluci poslodavac navodi da je prije otkaza proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koji nije dao suglasnost, tužiteljici je određen otkazni rok i otpremnina.

12. Odredbom čl. 115. st. 1. podstavak 2. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

13. Prema odredbi čl. 123. st. 1. ZR odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, a ako radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza (čl. 123. st. 2. ZR).

14. Svjedokinja ŠJ, regionalni direktor za malo poduzetništvo, u bitnom navodi da je tužiteljica radila kod tuženika kao kreditni referent, a formalno na radnom mjestu specijalist za poslovanje u Zagrebu. Tužiteljici je prvi bio nadređen voditelj tima GJ, a u hijerarhiji je svjedokinja bila svima njima nadređena. Poznato joj je da je tužiteljica imala nedovoljan radni učinak u odnosu na prosjek, neki su radnici na istom radnom mjestu imali puno bolji učinak od tužiteljice a sa znatno manjom plaćom. Sa tužiteljicom se o tome komuniciralo u više navrata, tužiteljici je objašnjeno i bilo joj je poznato koji su njezini zadani ciljevi i što se od nje očekuje. Ni nakon što su tužiteljici dali na znanje i pružili joj priliku da se poboljša, ista nije napredovala, stoga je odlučeno da će joj se ponuditi ugovor o radu sa smanjenom plaćom i to je napravljeno u vidu otkaza ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora. Prema novom ugovoru o radu tužiteljica je i dalje trebala raditi iste poslove ali sa manjom plaćom. Navodi da se radnike prati što se tiče radnog učinka na tjednoj, mjesečnoj i godišnjoj razini, a planovi su postavljeni mjesečno. Tendencija je bila da se radnike koji su ostvarivali veći učinak nagradi u smislu veće plaće, a radnici sa nižim učinkom su imali korekciju plaće nadolje. Kod tužiteljice je bio najveći nesrazmjer odnosa plaće i njezinog radnog učinka. U vrijeme kada je tužiteljici nuđen ugovor sa manjom plaćom bilo je smanjenja plaće i drugim radnicima. Navodi da je radnici LJC plaća korigirana na više, a ista je imala znatno bolji učinak od tužiteljice sa nižom plaćom od tužiteljice i njezina sadašnja plaća je niža od plaće tužiteljice. Trenutno u timu u kojem je radila tužiteljica radi petero radnika, a isti broj radnika bio je i u vrijeme kada je tužiteljica radila. Navodi da su početkom 2018. tužiteljici zadali nove planove, to je bilo u veljači 2018. i prva dva ili tri mjeseca od kada su ti planovi postavljeni tužiteljica je njih ostvarila, a poslije je njezin učinak ponovno bio niži od prosjeka. Poznato joj je da je tužiteljica u par navrata dobila nagradu od tuženika a to je bilo u mjesecima kada je ostvarila veći učinak i tako se svi radnici stimuliraju. Poznato joj je da je tužiteljica za 2017. ocijenjena ocjenom da nije ispunila ciljeve, a tako je bilo i u 2016. Prosječno za 2019. godinu postotak učinka na razini cijele Hrvatske je oko 90%, 2018. prosjek je bio 74% na razini cijele Hrvatske dok je tužiteljica 2018. imala postotak učinka od 60%, a 2017. imala je 50%.

15. Svjedokinja EJ, specijalist za ljudske potencijale, u bitnom navodi da je bila na sastanku na kojem se tužiteljicu upozorilo na loše ispunjenje ciljeva, napravljeni su novi ciljevi te joj je rečeno da će u slučaju nepostupanja uslijediti teže mjere, a nadređene osobe i to FJ i ŠJ u više navrata su tužiteljici nudili pomoć oko njezinog ispunjavanja ciljeva.

16. Svjedokinja OJ, viši savjetnik za mikro poduzetništvo, u bitnom navodi da je radila zajedno s tužiteljicom u centralnom timu Zagreb gdje ih je radilo pet, radili su iste poslove za istu plaću, rezultati su im bili otprilike slični osim za djelatnicu ŽJC koja je imala znatno bolje rezultate od drugih no ona je bila favorizirana. Navodi da se o plaći pregovaralo prilikom zapošljavanja i bilo je moguće da dva radnika budu zaposlena na istom radnom mjestu a imaju različitu plaću. Navodi da je postojao plan zadanih ciljeva koji je za sve bio jednak, a razlika je bila u portfelju klijenata. Navodi da se interno okvirni krediti nisu vrednovali ali joj je poznato da su se prema Beču iskazivali u ukupno ostvarenom rezultatu.

17. Svjedok GJ, voditelj Centralnog tima za poslovanje s malim poduzetništvom, u bitnom navodi da je tužiteljici bio nadređen i da je u Centralnom timu Zagreb pet izvršitelja radilo na poslovima s malim poduzetništvom, od njih pet tužiteljica i još jedna kolegica bile su na radnom mjestu specijaliste, a ostali su bili na radnom mjestu savjetnika ili višeg savjetnika. Kod tuženika postoji sistematizacija radnih mjesta. Navodi da se prilikom zapošljavanja na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica uzima u obzir radno iskustvo djelatnika, odnosno koliko je osoba stručna i sukladno tome djelatnik se raspoređuje na određenu poziciju. Tužiteljica je u opisu posla svog radnog mjesta radila na upravljanju portfeljem klijenata i aktivnosti oko akvizicije novih klijenata te ista nije ostvarila zadane rezultate s obzirom na mjesečni i godišnji plan. Ovisno o rezultatima djelatnika, nekima je plaća povećana, a nekima je smanjena. Uzevši u obzir tužiteljičine rezultate, tuženik je odlučio da će se tužiteljici plaća korigirati na niže. Navodi da je tužiteljicu i prije toga upozoravao na njezine radne rezultate i usmeno i pisanim putem preko obrazaca, no kako tužiteljica nije ni u daljnjem periodu dostigla zadane ciljeve odlučeno je da će joj se plaća korigirati na niže no tužiteljica nije prihvatila izmijenjeni ugovor o radu. Navodi da su kod tuženika radna mjesta rangirana u tri razine, najviša razina je specijalist, druga razina je viši savjetnik i treća razina savjetnik i prema tome su radnicima određene njihove plaće. Danas više nema specijaliste, to radno mjesto je ukinuto sistematizacijom, ima samo savjetnika i višeg savjetnika. Na razini cijele Hrvatske ima sveukupno 11 izvršitelja koji rade iste poslove koje je radila tužiteljica. Navodi da je opis poslova novoponuđenog radnog mjesta isti kao i radnog mjesta koje je tužiteljica obavljala prema ugovoru o radu a koji joj je otkazan. Smatra da tužiteljica nije bila dovoljno proaktivna kod nalaženja novih klijenata te zbog toga nije ostvarivala ciljeve. Planovi su se formirali mjesečno, najkasnije do 5. u mjesecu donesen je plan za tekući mjesec. Planovi su većinom bili isti za sve, no u 2018. u nekom trenutku su se planovi korigirali u smislu da je specijalist odnosno tužiteljica imala veći plan od savjetnika. Planovi su rasli i kroz godine od trenutka zapošljavanja tužiteljice do trenutka otkaza. Navodi da okvirni krediti nisu bili u realizaciji plana u volumenu već po komadu. Kod tuženika postoji koncept nagrađivanja na mjesečnoj razini i tužiteljica je po tom osnovu bila nagrađivana za ostvaren plan za taj mjesec. Navodi da je djelatnik mogao dobiti nagradu za pojedini mjesec ako je ostvario plan s time da na razini godine plan uopće nije bio ostvaren. 18. Svjedok JJ, direktor poslovne mreže i prodajnih kanala, u bitnom navodi da u to vrijeme kada je tužiteljica radila kod tuženika na istom radnom mjestu radilo je 12 do 15 radnika na razini cijele RH, a u Zagrebu ih je bilo 5. Radnicima su se postavljali prodajni ciljevi na mjesečnom nivou te su od strane svog nadređenog bili ocjenjivani što se tiče radnog učinka. Tužiteljici je nadređen bio voditelj tima GJ koji je istu ocjenjivao. Navodi da se radni učinak djelatnika pratio svakodnevno, održavani su sastanci sa voditeljima timova. Poznato mu je da je tužiteljica tijekom 2016., 2017. i 2018. imala radni učinak koji se kretao u prosjeku od 45-60%. Plaća radnika se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, a varijabilni dio ovisi o radnom učinku, odnosno ostvarenju prodajnih ciljeva i isplaćuje se mjesečno. Navodi da su tužiteljici ukazivali na to da je njezin mjesečni i godišnji učinak bio ispod očekivanog, sa tužiteljicom su imali tri takva sastanka godišnje, u siječnju 2018. tužiteljici su zbog toga izrekli i pisanu opomenu. Pratili su dalje njezin radni učinak, a budući da kod tužiteljice i dalje nije bilo pomaka, odlučili su joj otkazati dotadašnji ugovor o radu i ponuditi ugovor o radu sa manjom plaćom. Navodi da je nakon pisane opomene kod tužiteljice došlo do blažeg pomaka jedan ili dva mjeseca, a kasnije joj je radni učinak opet pao. Navodi da tužiteljica nije bila jedini radnik kojoj je korigirana plaća, u 2017. imali su analizu svih radnika u prodaji, analizom je bilo obuhvaćeno 175 radnika i nakon utvrđenja njihovih radnih učinaka u odnosu na plaću, 90 radnika je bilo obuhvaćeno odlukom o korekciji plaće, od njih 90 je plaća povećana za 56 radnika, dok je za 34 radnika plaća smanjena, a to sve sukladno njihovim rezultatima. Navodi da su se planovi mjesečno povećavali jer ovise i o poslovnoj strategiji banke, cilj banke je bio rast i napredak, pa su zbog toga i planovi porasli. Navodi da su planovi bili raspodijeljeni jednako. Kod tuženika postoji akt koji se zove Pravilnik o plaćama te je uobičajeno da se evaluira radni učinak radnika i da su radnici plaćeni u skladu sa svojim učinkom pa se tako za neke radnike, ukoliko postoji mogućnost, predlaže i povećanje plaće, a i obrnuto. Navodi da je tužiteljica imala u odnosu na svoje kolege najveću plaću i to 17.000,00 kn bruto, svi ostali kolege koji su radili s njom su imali između 9 i 13 tisuća bruto, s time da ostali kolege sa manjom plaćom su imali veći učinak od tužiteljice. Tako je kolegica ŽJC sa plaćom od 13.000,00 kn bruto imala učinak 90-100% na godišnjem nivou, a to je puno više od tužiteljice. Navodi da je tužiteljici ponuđeno radno mjesto pod nazivom Savjetnik za poslovanje s malim poduzetništvom, čiji opis radnog mjesta je sadržajno jednak kao i ranije radno mjesto na kojem je bila zaposlena, a ponuđena joj je plaća u sredini tog platnog razreda. Navodi da je tužiteljica radila i sa limitima i depozitima, ali to nije ulazilo u plan. Navodi da su ciljevi svim djelatnicima bili postavljani jednako i jednako su se vrednovali po segmentima proizvoda. Navodi da ako radnik kontinuirano ne ostvaruje radni učinak, a kako je bilo kod tužiteljice kroz više godina, za tog radnika se najprije traže mogućnosti da se taj rezultat popravi i da se rezultati podignu, a ako nema napretka, radniku se korigira plaća. Kod tužiteljice je bila dosta velika diskrepancija između njezine plaće i radnog učinka u odnosu na ostale kolege.

19. Tužiteljica u bitnom navodi da u odjelu na istim poslovima u podružnici u Zagrebu radilo ih je 5, a na razini cijele RH bilo ih je u nekom periodu 14 djelatnika, a taj broj radnika je varirao. Navodi da su planovi bili postavljani na mjesečnoj razini i tuženik je te planove stalno povećavao, bili su ocjenjivani svake godine. Navodi da je za sve godine rada kod tuženika ocijenjena sa ocjenom da je ispunila očekivanja, a ne sjeća se ocjene za 2017. Ona je kao specijalist imala veći plan u odnosu na druge kolege koji su radili iste poslove s time da u tu realizaciju plana banka nije obračunavala sve proizvode, jer kada bi se tako ocjenjivalo, uvijek je ostvarila i premašila plan. U 2017. u lipnju ponuđen joj je aneks ugovora o radu sa smanjenom plaćom od 35%, što nije prihvatila, a u siječnju 2018. GJ i ŠJ, a na sastanku je bila prisutna i EJ, pozvali su je na razgovor gdje joj je rečeno da njezina realizacija plana nije dobra i da će ju prebaciti na druge poslove, ako u naredna 3 mjeseca ne ostvari zadane ciljeve, a to je bilo 80% realizacije za ta 3 mjeseca i 18 kreditnih aplikacija. Navodi da je to ostvarila i premašila te je imala 110% realizacije plana u ta 3 mjeseca i 21 kreditnu aplikaciju. Unatoč tome, u svibnju 2018. joj ponovno ponuđen isti aneks ugovora o radu sa manjom plaćom koji joj je nuđen godinu dana ranije, a taj aneks ponovno nije prihvatila te je nakon toga uslijedio otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Navodi da u periodu od kada joj je prvi puta ponuđen aneks s manjom plaćom pa do otkaza, nadređeni GJ u više navrata joj je spomenuo da treba više raditi jer da realizacija nije dobra. Navodi da se nadređenom žalila na tim sastancima da su joj zadani previsoki planovi, da su planovi nerealni i da ih je teško realizirati. Navodi da su drugi radnici imali manje planove od nje, te su nekima klijenti upućivani od strane nadređenog, dok njoj nisu. Navodi da se 15.10.2018. zaposlila kod drugog poslodavca, no trenutno je nezaposlena. U vrijeme otkaza kod tuženika imala je radnog staža od skoro 5 godina, 48 godina života i uzdržavala je dvoje djece u dobi od 7 i 9 godina. Navodi da se i dalje želi vratiti na rad kod tuženika. Navodi da joj tuženik nije rekao da je visina plaće vezana uz radni učinak i kod tuženika nije postojao akt koji je regulirao način određivanja ciljeva. Navodi da je novo radno mjesto bilo potpuno isto po opisu i sadržaju ranijem radnom mjestu, jedina je razlika bila u plaći i nazivu radnog mjesta. Navodi da je njezina realizacija svake godine rasla i bila sve veća u ukupnim isplatama i to kako su rasli ciljevi. Dobivala je i nagrade za ostvarenje ciljeva od tuženika. Navodi da je dobila pisano upozorenje vezano uz realizaciju plana u siječnju 2018.

20. Sud je prihvatio iskaze svih svjedoka i tužiteljice kao istinite jer su u bitnim dijelovima iskazivali međusobno suglasno. Tako je iz iskaza svih svjedoka i tužiteljice utvrđeno da je u Centralnom timu Zagreb radilo pet izvršitelja na poslovima s malim poduzetništvom, od njih pet tužiteljica i još jedna kolegica bile su na radnom mjestu specijaliste, a ostali su bili na radnom mjestu savjetnika ili višeg savjetnika, da se na mjesečnoj razini postavljaju ciljevi, da se radnici ocjenjuju i godišnje, da je tužiteljica imala najveću bruto plaću u odnosu na usporedne radnike, njih petero, a da je imala najlošije rezultate rada, odnosno 2016., 2017. i 2018. je imala najmanje ostvarenje ciljeva, da su planovi većinom bili isti za sve, no planovi su rasli, te u 2018. u nekom trenutku su se planovi korigirali u smislu da je specijalist odnosno tužiteljica imala veći plan od savjetnika. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljici zbog lošijih rezultata ponuđeno radno mjesto pod nazivom Savjetnik za poslovanje s malim poduzetništvom, čiji opis radnog mjesta je sadržajno jednak kao i ranije radno mjesto na kojem je bila zaposlena no sa manjom plaćom pa je tako ranije imala plaću od 17.000,00 kn bruto, a prema novom ugovoru 11.000,00 kn bruto. 21. Uvidom u Ugovor o radu od 1.6.2014. kojeg su stranke sklopile za obavljanje poslova radnog mjesta Specijalist za poslovanje s malim poduzetništvom utvrđeno je da je člankom VI. Ugovora ugovoreno kako se plaća radnika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Osnovna plaća radnika iznosi 17000,00 bodova, a vrijednost boda utvrđuje Uprava Banke. Poslodavac ima pravo isplatiti dodatak na plaću u skladu s odredbama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima i to za prekovremeni rad, rad noću, rad blagdanom, odnosno praznikom ili za neki drugi dan za koji je utvrđeno da se ne radi, kao i u slučajevima kada je to određeno aktom poslodavca.

22. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZR poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu (čl. 8. st. 1. ZR) . Sukladno odredbi čl. 90. st. 1. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, odnosno primjerenu plaću (čl. 90. st. 3. ZR).

23. U konkretnom slučaju sklopljenim Ugovorom o radu nije ugovoreno da će se plaća tužiteljice vezati uz radni učinak, odnosno nije ugovoren fiksni dio plaće i varijabilni dio plaće koji bi ovisio o radnom učinku.

24. Imajući u vidu navedeno utvrđenje, kada među strankama nije ugovoreno da će se plaća radnika vezati uz radni učinak, radnik ima pravo na isplatu ugovorene plaće i poslodavac nije ovlašten radniku otkazati ugovor o radu samo iz razloga smanjenja plaće.

25. Stoga nije osnovana tvrdnja tuženika da tužiteljica nije adekvatna poslu koji za poslodavca obavlja jer nije sporno da je osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tuženik donio iz razloga jer tužiteljičina plaća nije bila u odnosu s rezultatima rada. Naime, tuženik je uz otkaz ugovora o radu tužiteljici ponudio identičan ugovor o radu sa identičnim poslovima a jedino je plaća smanjena, što nije sporno među strankama.

26. Prema tome, budući da je razlog otkaza isključivo smanjenje plaće, a pored činjenice da među strankama nije bilo ugovoreno da je plaća radnika vezana uz radni učinak, kod tužiteljice nisu postojale trajne osobine koje bi opravdale da joj se ugovor o radu otkaže osobno uvjetovanim otkazom jer sama okolnost što je tužiteljica ostvarivala slabije rezultate od ostalih radnika ne daje pravo poslodavcu da joj zbog toga otkaže ugovor o radu i traži od nje da obavlja iste poslove sa manjom plaćom.

27. Ukoliko je poslodavac htio plaću radnika vezati uz radni učinak, mogao je ugovoriti osnovnu plaću radnika i varijabilni dio plaće koji je ovisan o radnom učinku. Tuženik to ovdje nije učinio, iako je upravo on taj koji sačinjava ugovor o radu, a radnik kao podređena strana u tom odnosu nema mogućnost utjecati na sadržaj samog ugovora.

28. Slijedom svega navedenog, Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora od 26. lipnja 2018. je u cijelosti nezakonita i nedopuštena.

29. Imajući u vidu navedena utvrđenja suda zbog kojih je otkaz utvrđen nedopušten, kao irelevantan nije ocjenjivan nalaz i mišljenje financijskog vještaka i ostali navodi stranaka na okolnost rezultata rada jer su potpuno nebitni za predmet spora tužiteljičini rezultati rada u odnosu na usporedne radnike.

30. Člankom 124. stavak 1. ZR propisano je da će sud naložiti vraćanje radnika na posao, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten. Stoga je sud naložio tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto Specijalist za poslovanje s malim poduzetništvom u OJ jP021 Prodaja i mreža poslovnica na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.06.2014., a ukoliko takvog mjesta nema na druge odgovarajuće poslove.

31. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. Tužiteljici je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 400,00 eura (Tbr. 7/2) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) i trošak pristupa vještaka na ročište od 40,00 eura pa trošak tužiteljice sveukupno iznosi 540,00 eura.

32. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška u odnosu na protutužbu jer sve radnje koje je tužiteljica poduzela su poduzete u odnosu na tužbeni zahtjev, te nije bilo posebnih radnji vezano uz protutužbeni zahtjev da bi imala pravo na naknadu tog troška. Stoga je sa preostalim zatraženim troškovima odbijena.

33. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

34. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku