Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-600/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Alanu Bauer, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Račkoga 6, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: 83 P-1897/2019-23 od 23. veljače 2024.godine na sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužene kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: 83 P-1897/2019-23, od 23. veljače 2024. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: P-1897/2019-29 od 26.srpnja 2024.godine i predmet vraća na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbe ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope kojom je tužena ovlaštena jednostrano mijenjati kamatnu stopu te joj je naloženo da tužitelju na ime ništetnosti navedene ugovorne odredbe isplati iznos od 8.963,54 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate u razdoblju od 16. veljače 2008. zaključno sa 19. svibnja 2016. kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.773,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je tužitelj ugovor i svaku njegovu pojedinačnu odredbu u cijelosti prihvatio svojim potpisom.
2.2. Iz ponašanja tužitelja može se razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe tim više što se tužitelj niti kasnije tijekom otplate kredita nije obratio tuženoj radi pojašnjenja vezano za razloge i kriterije promjene kamatne stope. Nesporna je činjenica da je tužena do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. (Narodne novine 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/15., 128/22., 156/23., -dalje u tekstu ZPK –a) nije imala obvezu izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima obzirom da se do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjene kamatne stope.
2.3. Nadalje u cijelosti osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti navedene ugovorne odredbe kada se poziva isključivo na utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF (dalje u tekstu Kolektivni spor) napose imajući u vidu da sud pogrešno izvodi zaključak o prekidu i ponovnom tijeku zastarnog roka za kondernatorni zahtjev imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe u tom sporu odnosno pravomoćnost odluka o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
2.4. Slijedom izloženog osporava i odluku o troškovima parničnog postupka pri čemu napominje da je presuda opterećena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim tako da se presuda može ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedene odredbe.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su parnične stranke 25. rujna 2007.godine sklopile ugovor o kreditu prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 762.080,00 kuna na rok od 360 mjeseci i uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,78% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da se radi o tipskom ugovoru kao i to da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit 18. svibnja 2016. godine.
Prema nalazu i mišljenju vještaka zbog povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita došlo je do preplate u iznosu od 8.963,54 eura.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a, odnosno na utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu, nadalje na odredbu članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14., 0110/15., 14/19., -dalje u tekstu ZZP/14) i odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) utvrđuje ništetnost navedene ugovorne odredbe te obvezuje tuženu na isplatu iznosa utvrđenog provedenim knjigovodstvenim vještačenjem sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate i odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare vezujući prekid i ponovni tijek zastarnog roka za podnošenje tužbe u Kolektivnom sporu odnosno pravomoćnost presude kojim je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu indeksiranim u CHF (4. travnja 2012., 13. lipnja 2014.).
9. U pogledu žalbenih navoda vezanih za istaknuti prigovor zastare ovaj sud napominje da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.godine (poslovni broj Su-IV-47/2020-2, zaključak broj 1.) zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora (ili pojedinih odredbi) odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
9.1. Iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da bi zastarni rok za podnošenje restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu počeo teći tek od dana donošenja odluke o ništetnosti konkretne ugovorne odredbe.
9.2. Nadalje u pogledu dosuđivanja zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose kredita a pod pretpostavkom ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj bi ostvarivao pravo na istu od dana izvršene preplate jer bi se tužena u tome slučaju mogla smatrati nesavjesnim stjecateljem obzirom da je u svojim tipskim ugovorima koristila takvu nepoštenu odredbu.
9.3. No u konkretnom slučaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava utvrdio ništetnost navedene ugovorne odredbe.
Naime nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu međutim prvostupanjski sud ne može utvrđivati ništetnost navedene ugovorne odredbe pozivom na članak 502. c. ZPP-a iz razloga što je u Kolektivnom sporu pružena zaštita potrošačima korisnicima kredita u CHF odnosno utvrđena je ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za navedenu valutu dok se u konkretnom slučaju radi o kunskom kreditu.
Dakle prvostupanjski sud nije mogao utvrditi ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pozivajući se isključivo na utvrđenja u Kolektivnom sporu (o tome VSRH Rev-4868/19, Rev-83/21, Rev-678/24).
Pri tome ovaj sud napominje da se bez obzira na utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu u svakom posebnom restitucijskom postupku (korisnika kredita u CHF) mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača vezano za njegovu obaviještenost o pojedinim ugovornim odredbama radi donošenja informirane odluke a tek po tom primijeniti stajališta sudova iz Kolektivnog spora obzirom da se u tome postupku ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske U-III/4613/2021, U-III/3540/2021, U-III/3446/2021, U-III/5458/2021).
9.4. Ovaj sud je imao u vidu da je prvostupanjski sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu od 8. rujna 2023. godine međutim u potpunosti je izostala ocjena dokaza u pogledu utvrđenja okolnosti iz prethodne točke slijedom čega prvostupanjski sud nije pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje.
9.5. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno članku 370. ZPP-a uvažio žalbu tužene, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.
U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedene procesne povrede odnosno utvrditi činjenično stanje u pogledu obaviještenosti tužitelja o pravnim posljedicama ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope odnosno da li je isti bio upoznat sa svim odlučnim parametrima za njezinu promjenu kao i da li je mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe odnosno da li se o njoj pojedinačno pregovaralo nakon čega će donijeti novu zakonsku odluku o glavnom zahtjevu i troškovima postupka.
9.6. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.
Vukovar, 25.veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin