Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-190/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Dunji Duduković Šegavić, odvjetnici iz Ozlja, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-17/2023-17 od 17. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Žalba tužiteljice PŽ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-17/2023-17 od 17. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke

II. Žalba tuženika GŽ, u dijelu u kojem nisu priznati troškovi postupka, usvaja se kao osnovana te se sudi:

Nalaže se tužiteljici PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., naknaditi tuženiku NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 25. veljače 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

IV. Nalaže se tužiteljici PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., naknaditi tuženiku NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-17/2023-17 od 17. siječnja 2024. presuđeno je:

"I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužiteljici PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 1.321,51 EUR / 9.956,92 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 6.3.2023. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 890,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 17. siječnja 2024. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužiteljica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, te prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.1. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem tuženiku nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka žalbu podnosi i tuženik iz razloga jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te predlaže da se žalba prihvati i naloži tužiteljici naknaditi daljnje troškove parničnog postupka tuženiku u ukupnom iznosu od 375,00 eura kao i troškove žalbenog postupka.

3. Tužiteljica u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te se ista ne može ispitati. Prvostupanjski sud ne navodi iz kojeg razloga nije poklonio vjeru u iskaz svjedoka ŽŽ koji je naveo da je zatekao tuženika kako odvozi njegova drva. Također, nejasno iz kojeg razloga sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka OŽ koji je iskazao kako je zatekao tuženika da izvlači stablo iz šume te je o tome izvijestio svoju sestru tj. tužiteljicu.

3.1. Tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije priznao tuženiku troškove zastupanja na ročištu 19. prosinca 2023. i pristupa ročištu za objavu presude.

4. Odgovori na žalbu nisu podnijeti.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana dok je žalba tuženika osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tužiteljica. No u konkretnom slučaju materijalno pravo je pogrešno primijenjeno u odnosu na troškove parničnog postupka u dijelu koji nisu dosuđeni tuženiku.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete koju je pretrpjela sječom i odvozom od strane tuženika ukupno sedam stabala hrasta i jednog stabla bukve, time da je u veljači 2021. posječeno pet stabala hrasta, a u travnju 2022. posječena su dva stabla hrasta i jedno stablo bukve.

7.1. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice dok u dijelu u kojem nije tuženiku priznao trošak ročišta za objavu i ročišta od 19. prosinca 2023. prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Sud prvog stupnja tako je u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica vlasnica kč. br. [katastarska čestica] u naravi šuma Balićka sa 1741 m2;

- da je **.**.2020. RŽ izvijestio PU Karlovačku, P.P. [adresa] da mu se od strane GŽ odvoze drva;

- da je **.**.2021. RŽ prijavio P.P. [adresa] da mu je u njegovoj šumi nepoznati počinitelj posjekao stablo hrasta;

- da je RŽ optužen da je 10. ožujka 2021. napustio svoju kuću te došao u blizini šume gdje je vikao na GŽ iako je znao da je obolio od zarazne bolesti Covid 19;

- da iskaz svjedoka ŽŽ nije vjerodostojan dok iz iskaza svjedoka ĆŽ nije utvrđeno da bi tuženik počinio sječu spornih stabala.

9. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. U odnosu na žalbu tužiteljice: prvostupanjski sud analizirao je sve izvedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti te je pravilno odlučio kada iskaz svjedoka ŽŽ, sina tužiteljice, nije prihvatio vjerodostojnim. Naime, RŽ u svom iskazu je naveo kako mu je upravo SŽ javio da mu tuženik izvlači drva iz šume, a koju tvrdnju je SŽ izričito opovrgao. U svom iskazu SŽ naveo je da nije kontaktirao RŽ ili tužiteljicu da netko siječe i vadi drva iz njihove šume. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je iskaz svjedoka ŽŽ nevjerodostojan, a imajući u vidu i prijavu koju je RŽ podnio P.P. [adresa] 22. veljače 2021. u kojoj je naveo da mu je nepoznati počinitelj posjekao stabla hrasta. Dakle, RŽ nije naveo tuženika kao osobu koja bi posjekla stabla, a što bi svakako učinio da je imao o tome saznanja odnosno da mu je to dojavio SŽ. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da pobijana presuda ne sadrži razloge iz kojih prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ŽŽ. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud točno obrazložio iz kojih razloga je iskaz svjedoka ŽŽ nevjerodostojan.

10.1. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kada navodi da i iz iskaza svjedoka ĆŽ ne proizlazi da je tuženik štetnik. Ovo stoga jer je sukladno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP-a sud ovlašten odlučivati o granicama zakona koji su postavljeni u postupku. Iz sadržaja tužbe razvidno je da se zahtjev tužiteljice za naknadom štete temelji na činjenici da je tuženik štetnu radnju počinio u vremenskom periodu od 18. veljače – 22. veljače 2021. te u travnju 2022. Iz iskaza svjedoka OŽ razvidno je da je isti krajem lipnja 2022. zatekao tuženika kako s traktorom izvlači drvo. Dakle, iz iskaza OŽ razvidno je da isti nema saznanja da bi tuženik u vrijeme koje mu se tužbom stavlja na teret počinio štetu tužiteljici obzirom se trenutak kada je svjedok zatekao tuženika nalazi izvan utuženog vremenskog razdoblja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako i iz iskaza svjedoka ĆŽ ne proizlazi da je tuženik počinio štetu spornih stabala u utuženom vremenskom razdoblju, odnosno da eventualna sječa i izvlačenje stabala krajem lipnja 2022. nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Također, OŽ nije uočio upravo tuženika da bi izvlačio drva već nekog čovjeka s crvenim traktorom te ne može reći je li to bio tuženik. Također i iz iskaza svjedoka MŽ i DŽ ne proizlazi navodi tužiteljice da bi tuženik bio štetnik. Sve navedeno ukazuje na opravdanost zaključka prvostupanjskog suda kako tužiteljica nije dokazala da je tuženik štetnik.

10.2. Činjenica da je RŽ imao verbalan okršaj s tuženikom za vrijeme dok je isti obolio od zarazne bolesti Covid 19 ne ukazuje na to da je tuženik počinio sječu stabala i ista za sebe zadržao.

10.3. Neosnovan je žalbeni navod tužiteljice kada navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ŽŽ koji je naveo da je zatekao tuženika kako odvozi drva. Naime, iz iskaza svjedoka ŽŽ ne proizlazi da je isti naveo kako je zatekao tuženika da odvozi njegova drva.

11. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Navedenim člankom propisane su pretpostavjke odgovornosti za štetu, a to su: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza; 5. protupravnost. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

11.1. Obzirom na provedeni dokazni postupak pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice obzirom tijekom postupka nije utvrđeno da je upravo tuženik osoba koja je počinila štetu tj. nije utvrđeno da bi tuženik bio štetnik te ne postoji uzročna veza u radnjama tuženika i nastale štete.

12. Slijedom navedenog temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanome dijelu.

13. U odnosu na žalbu tuženika: osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, tuženik je u postupku uspio u cijelosti te se stoga odluka o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a ne na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a kako je to naveo prvostupanjski sud. Člankom 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi u parnici dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka dok stavak 2. navedenog članka govori o djelomičnom uspjehu u parnici.

13.1. Kako je tuženik u cijelosti uspio u postupku to istom pripada pravo i na naknadu troškova izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a. Prvostupanjski sud tuženiku je dosudio trošak postupka sastava odgovora na tužbu te zastupanja na ročištu od 12. svibnja 2023., očevidu od 21. lipnja 2023., putni trošak za prisustvovanje na očevidu na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], trošak izbivanja iz pisarnice te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

13.2. Prvostupanjski sud nije tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištu od 19. prosinca 2023. i pristup na ročište za objavu presude. U navedenom dijelu u kojem nije tuženiku priznao troškove prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, punomoćnik tuženika bio je nazočan kako na glavnoj raspravi održanoj 19. prosinca 2023. tako i na ročištu za objavom presude od 17. siječnja 2024., a koji troškovi postupka su bili neophodni i opravdani. Stoga je ovaj sud uvažio žalbu tuženika te istom priznao daljnji trošak parničnog postupka za ročište od 19. prosinca 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. – nastavno Tarifa) te za pristup na ročište za objavu presude priznato je 50 bodova sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. te obračunat PDV sukladno 46. Tarife. Dakle, tuženiku je priznata naknada daljnjih troškova parničnog postupka u ukupno iznosu od 375,00 eura imajući u vidu vrijednost predmeta spora označenu u iznosu od 1.592,67 eura, a koju vrijednost predmeta spora stranke tijekom postupka nisu osporavale.

13.3. Stoga je u navedenom dijelu, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a uvažena žalba tuženika te je istom dosuđen daljnji trošak parničnog postupka.

13.4. Na dosuđeni daljnji trošak tuženiku je priznata zatezna kamata sukladno odredbi čanka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO).

14. Kako tužiteljica nije uspijela u žalbenom postupku to je ista sukladno odredbi članka 166. stavak 1. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

15. Obzirom je tuženik uspio u žalbenom postupku, istom su dosuđeni i troškovima žalbenog postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. i člankom 155. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Naime, za sastav žalbe tuženiku je priznata naknada u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 10. točka 4. Tarife obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife. Dakle, tuženiku je priznata naknada troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 125,00 eura dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka. Naime, priznati troškovi dosuđeni su obzirom je tuženik izjavio žalbu protiv odluke o trošku, a navedena žalba se smatra kao žalba protiv rješenja. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu obzirom ista nije specificirana niti je dostavljen dokaz da je ista plaćena.

16. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak