REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-595/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica obrta za ugostiteljstvo " [obrt]", [adresa], MBO: [matični broj osiguranika], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Oštro, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika SPLITSKA OBALA d.o.o., Split, Kralja Zvonimira 14, OIB: 89801268320, kojeg zastupa punomoćnik Srđan Vrdoljak, odvjetnik iz Splita, radi utvrđenja i pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. veljače 2025 2024., uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se kako je nezakonit, nevažeći i bez pravnog učinka jednostrani otkaz ugovora o zakupu izjavljen od strane trgovačkog društva SPLITSKA OBALA d.o.o. OIB: 89801268320 zakupniku MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnici obrta za ugostiteljstvo “ [obrt]”, [adresa], MBO: [matični broj osiguranika].

2.. Utvrđuje se kako su pravno valjani i na snazi, te proizvode pravne učinke među ugovornim strankama, u cijelosti, sljedeći:

1) “Ugovor o zakupu poslovnog prostora”, koji Ugovor je potvrđen od strane Javnog bilježnika Dalibor Pavlović iz Splita, dana 16. travnja 2015.g., pod brojem: OV-945/15, a koji Ugovor je zaključen u svezi zakupa “zatvorenog” (unutrašnjeg) poslovnog prostora površine 24,62 m2 (Etažno vlasništvo E-8 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i “otvorenog” (vanjskog) poslovnog prostora - terase površine 15,84 m2, koji svi prostori se nalaze u sklopu kupališno-poslovnog kompleksa Bačvice u Splitu, anagrafske oznake [adresa], sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koji prostori u naravi služe za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. 2) “Aneks br. 1” gore navedenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji Aneks je potvrđen od strane Javnog bilježnika Dalibor Pavlović iz Splita dana 18. svibnja 2016. pod brojem: OV-1781/16.

3) “Aneks br. 2 Ugovora o zakupu poslovnog prostora. koji Aneks je potvrđen od Javnog bilježnika Maja Radovani dana 26. kolovoza 2020., pod br. OV-5748/2020.

3. Nalaže se tuženiku Splitska obala d.o.o. Kralja Zvonimira 14, OIB: 89801268320, u cijelosti ispuniti, sve svoje, Ugovorima o zakupu i pratećim Aneksima preuzete obveze prema tužitelju, i omogućiti tužitelju nesmetano obavljanje dozvoljene ugostiteljske djelatnosti, pa se time ujedno nalaže tuženiku primiti i zadržati uplate mjesečnih zakupnina od strane tužitelja, sve sukladno Ugovoru o zakupu i Aneksima br. 1 i br. 2 ugovora o zakupu, a u protivnom, ovlašćuje se tužitelj prijedlogom otvoriti sudski polog kod Općinskog suda u Splitu, radi polaganja dužne zakupnine za razdoblje od 01. siječnja 2023..g., pa nadalje.

4. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena. "

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 23. studenog 2023. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi utvrđenja i izvršenja ugovora.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je s tuženikom zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora potvrđen od strane javnog bilježnika Dalibor Pavlović iz Splita dna 16. travnja 2015. pod brojem OV-945/15, a koji ugovor da je zaključen u vezi zakupa "zatvorenog"(unutrašnjeg) poslovnog prostora površine 24,62 m[2] (etažno vlasništvo E- 8 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i "otvorenog" (vanjskog) poslovnog prostora-terase površine 15,84 m[2] , koji svi prostori se nalaze u sklopu kupališno-poslovnog kompleksa Bačvice u Splitu, anagrafske oznake [adresa], sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koji prostori u naravi služe za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

3. Tužitelj da je s tuženikom dana 18. svibnja 2016. zaključio i Anex broj 1 navedenog Ugovora potvrđen od strane javnog bilježnika Dalibor Pavlović iz Splita dana 18. svibnja 2016. pod brojem OV-1781/16, a kojim Anexom da je između ostaloga u bitnome ugovoreno i utvrđeno u članku 1. da je zakupnik ishodio rješenje o izvedenom stanju za navedeni poslovni prostor i to od Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada Klasa: UP/I-361-03/14-01/3963… od 21. ožujka 2016. a kojim rješenjem da su izvršene promjene površina predmetnog poslovnog prostora, čime su ugovorne stranke u članku 2. predmetnog Anexa suglasno promijenile površine zakupljenih poslovnih prostora, na način da sada površina zakupljenog "zatvorenog" (unutrašnjeg) prostora iznosi 36,40 m[2] , a "otvorenog" (vanjskog) poslovnog prostora/terase iznosi 12,20 m[2] . Tužitelj i tuženik da su dana 10. kolovoza 2020. zaključili i Anex broj 2 predmetnog Ugovora potvrđen od javnog bilježnika Maje Radovani dana 26. kolovoza 2020. pod brojem OV-5748/2020, a kojim da su ugovorne stranke između ostalog u bitnom ugovorile u članku 4. da se taj Anex zaključuje na dodatni rok od 5 godina, računajući od 16. travnja 2020. do 16. travnja 2025., te da su u članku 5. se usuglasile da ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik zakupljenog prostora, da se s danom takvog utvrđenja (datum pravomoćne presude, nagodbe i slično) zakupni odnos i ugovor o zakupu automatski raskida. Na dan podnošenja predmetne tužbe, kao i u trenutku zaključenja ugovora o zakupu i Anexa broj 1 i broj 2 Ugovora o zakupu, zemljišnoknjižni vlasnik za cijelo predmetne nekretnine označene kao: čest. zem. [katastarska čestica] kat. čest. [katastarska čestica], "8.suvlasnički dio: 25/7390 etažno vlasništvo (E-8) dijela, koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine i u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju, označen oznakom 2.11., ukupne površine 25,10 m2", upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], je Grad Split, a isto tako da je Grad Split upisan i kao posjednik za cijelo predmetne nekretnine upisane u katastarskom operatu-posjedovni list broj: 6462 k. o. [katastarska općina]. Grad Split da je također jedini osnivač tuženika-društva Splitska obala d.o.o.

4. Cijelo vrijeme trajanja predmetnog zakupnog odnosa tužitelj da je najkasnije u roku dospijeća i u cijelosti plaćao tuženiku ugovorenu zakupninu kao i sve ostale druge režije, predmetne poslovne prostore da je koristio u potpunosti, u skladu sa zaključenim ugovorima o zakupu i pripadajućim Anexima, prostor da nije davao u podzakup niti na bilo koji drugi način davao na korištenjem trećim osobama, te da je na svaki način sukladno Ugovorima, Anexima i pozitivno pravnim propisima o predmetnim nekretninama skrbio u maniri dobrog gospodarstvenika, pa samim time da nikada i ničim nije davao povoda bilo kakvom raskidu ili otkazu predmetnih ugovora i dodataka.

5. Tuženik da je dopisom izvijestio tužitelja kako…. "radi izgledne promjene pravnog statusa nekretnine"… ga pravodobno obavještava kako s danom 1. siječnja 2023. raskida ugovore o zakupu kao i pripadajuće dodatke…, a navedeno iz razloga što je Republika Hrvatska pokrenula spor radi utvrđenja prava vlasništva nad svim poslovnim prostorima K-P-K Bačvice, protiv upisanog vlasnika grada Splita, pa da slijedom toga predmetni poslovni prostori predstavljaju pomorsko dobro. Tužitelj da se je očitovao tuženiku na dostavljeni dopis svojim dopisom, te se je izričito usprotivio raskidu/otkazu zaključenih i valjanih Ugovora o zakupu i Anexa istoga. Tužitelj navodi kako predmetni dopisi su jednostrani otkaz ugovora o zakupu, a ne raskid, za koje nije bilo nikakvog pravnog osnova ni temelja, kako u ugovoru tako ni u Anexima istoga, te ni u pozitivnim propisima, a iz razloga jer tuženik i dalje upravlja predmetnim poslovnim prostorom jer je Grad Split i dalje isključivi vlasnik za cijelo predmetnih nekretnina. Tužitelj da je tako prejudicirajući postupio potpuno suprotno odredbama mjerodavnog zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora i to posebice članku 26. istoga zakona, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima.

6. Tužitelj da je i nakon dana 1. siječnja 2023. sukladno svojim ugovorenim zakonskim obvezama nastavio tuženiku plaćati ugovorene mjesečne iznose zakupnina koje da mu je tuženik bez ikakvog obrazloženja vraćao na njegov poslovni račun. Iz navedenog da je potpuno razvidno kako tuženik ni u kom slučaju nije imao niti ima pravni osnov, a niti da su ispunjeni bilo kakvi zakonski ili ugovorni razlozi za raskid, odnosno jednostrani otkaz ugovora o zakupu i njegovih Anexa pa da su tuženikov jednostrani otkaz ugovora i pripadajućih Anexa u cijelosti neosnovani. Tužitelj se poziva na primjenu članak 26. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora ta navodi da niti jedan od osnova za otkaz Ugovora i Anexa nije ispunjen i time ni raskid (jednostrani otkaz) tuženika da je neutemeljen. Neosnovano da je i pozivanje tuženika kojim tvrdi kako im kao zakupodavcima nije omogućeno daljnje upravljanje predmetnim poslovnim prostorima a sve radi tijeka parničnog postupka između RH i grada Splita iz razloga što je i dan danas Grad Split upisan kao isključivi vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina-poslovnih prostora. Eventualno pozivanje tuženika na odredbu članka 369. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima da je isto tako neosnovano jer da je notorna činjenica kako su i grad Split-kao osnivač i sam tuženik imali i imaju saznanja o namjerama RH radi trpljenja upisa pomorskog dobra još od 2015., odnosno od kada RH pokušava upisati pomorsko dobro na predmetnim nekretninama. Radi navedenog predlaže donošenje presude sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.

7. Kod ovog suda je dana 18. travnja 2024. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika kojim u cijelosti osporava kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Potvrđuje da su tužitelj i tuženik sklopili predmetni Ugovor o zakupu i dodatke istoga, međutim nakon sklapanja RH da je podnijela tužbe na utvrđenje protiv Grada Splita i nakon presuda u korist RH pokrenula postupke uknjižbe na svoje ime, što da je razvidno iz aktivnih plombi u ZU 16934 k. o. [katastarska općina]. Potvrđuje kao točno da je tuženik nakon pravomoćnih okončanja sporova obavijestio tužitelja o istima. Poziva se na članak 19. predmetnih Ugovora. Zakupnik da je obaviješten o otuđenju dopisom od 22. prosinca 2022., pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da tužitelj može biti u zakupnom odnosu jedino s RH, odnosno koncesionarom, te zakupninu može isplatiti jedino navedenima, a ne tuženiku jer da bi u protivnom došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika. Predmetni poslovni prostor da je u granici pomorskog dobra određenog 16. svibnja 2011. rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Poziva se na članak 4. i 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" 83/23, dalje u tekstu ZPDML-a), te da je neosnovano pozivanje tužitelja na činjenicu da je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama trenutno upisan Grad Split. O navedenom području da skrbi RH, a ne Grad Split i tuženik da nema ovlasti sklapanja niti produljenja predmetnog ugovora o zakupu, jer da bi takav pravni posao sukladno članku 5. stavak 5. ZPDML-a bio ništetan. Granica pomorskog dobra u uvali Bačvice da je utvrđena pravomoćnim rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16. svibnja 2011. posl. br. UP/I-342-01/11-01/19, a na temelju prijedloga povjerenstva za granice pomorskog dobra SD Županije. U obuhvat granice pomorskog dobra da je tada ušlo i 18 etažiranih poslovnih prostora do tada u vlasništvu grada Splita. Pomorsko dobro da se može dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje samo u zakonom propisanom postupku i na zakonom propisani način, putem koncesije. Tomu da mora prethoditi utvrđena granica pomorskog dobra i njen upis u zemljišnoj knjizi (članak 7. stavak 4. ZPDML-a). Tuženik da nije koncesionar na predmetnom području. Poziva se na primjenu odredbe članka 16. stavak 2. i članka 25. stavak 1. ZPDML-a i navodi kako jedino odluka o koncesiji predstavlja pravno valjani temelj za sklapanje dvostrano obvezno pravnog odnosa upotrebe pomorskog dobra (ugovor o koncesiji), te da je to jedini način da tužitelj može gospodarski iskorištavati predmetni objekt), a da niti tuženik niti Grad Split nisu ovlašteni za donošenje navedene odluke, niti za sklapanje navedenog Ugovora, pa da bi osnaživanjem ugovora o zakupu na pomorskom dobru na način koji tužitelj traži tužbom sukladno ZOO-u i ZPDML-u bio ništetan pravni posao. Stoga predlaže odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

8. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, a u podnesku od 2. rujna 2024. tuženik navodi kako u trenutku otkaza upravo Grad Split odnosno isključivi osnivač tuženika bio uknjižen kao vlasnik za cijelo zakupljenog poslovnog prostora i predmetno da se radi samo isključivo o povredi i nepoštivanju ugovornih odnosa između stranaka iz razloga što je tuženik bez ikakvog pravnog osnova i utemeljenja na Zakonu otkazao predmetni ugovor. Pozivanje tuženika na presude Trgovačkog suda u Splitu da je irelevantno jer da je tuženik i prema vlastitom priznanju s namjerom i postupcima upisima pomorskog dobra bio upoznat još otprije 2015. no da je ipak nastavio s obavljanjem djelatnosti upravljanja nekretninom, ubiranja zakupnine i ostalih prihoda od zakupca, da bi odjednom tvrdio kako to više navodno nije u mogućnosti jer da je predmetna nekretnina postala pomorsko dobro.

9. Tijekom parničnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, na ročištu održanom dana 5. veljače 2025. navodi kako ne raspolaže dopisom kojim je jednostrano otkazan zakupni odnos, no, da je notorna činjenica među strankama da je ovdje tuženik svim zakupcima KPK Bačvice poslao takve dopise kojima sadržajno jednostrano otkazuje zakupne odnose, no, da tužitelj nije u posjedu i ne raspolaže takvim dopisom za sebe. Tuženik je tijekom parničnog postupka ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izvršio uvid u spise ovog suda poslovni broj P-145/2022, P-146/2022, P-677/2021, P-324/2019, P- 436/2020, P-340/2022, P-458/2020, P-582/2020, P-397/2022, P-580/2020, P- 23/2020, P-9/2023, P-10/2023, P-343/2022, P-11/2023, P-339/2022, P-12/2023,P- 13/2023, P-10/2023 (uz suglasnost parničnih stranaka presude i sudske nagodbe iz navedenih spisa preslikao i priložio ovom spisu kao sastavni dio istog), pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

11.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi:

- utvrđenja da je nezakonit, nevažeći i bez pravnog učinka jednostrani otkaz ugovora o zakupu;

- utvrđenja da su pravno valjani i na snazi, te proizvode pravne učinke među ugovornim strankama, Ugovoru o zakupu od 16. travnja 2015., Anex broj 1 od 16. svibnja 2016., te Anex broj 2 od 26. kolovoza 2020. tog Ugovora;

- nalaganja tuženiku da u cijelosti ispuni svoje obveze prema predmetnom Ugovoru o zakupu i njegovim Anexima, omogući tužitelju nesmetano obavljanje ugostiteljske djelatnosti, te naložiti tuženiku primiti i zadržati uplate mjesečnih zakupnina, a u protivnom ovlastiti tužitelja da otvori sudski polog.

12. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da su tuženik kao zakupodavac i tužitelj kao zakupoprimac dana 13. travnja 2015. sklopili Ugovor o zakupu kojim zakupodavac daje, a zakupoprimac prima u zakup poslovni prostor koji se nalazi u sklopu kupališno-poslovnog kompleksa Bačvice u Splitu, na adresi [adresa], sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Grada Splita u etaži prizemlja, označen oznakom broj 2-11 zatvoreni poslovni prostor površine 24,62 m[2] i otvoreni poslovni prostor površine 15,84 m[2] , a koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Dalibora Petrovića iz Splita dana 16. travnja 2015. pod brojem OV-945/15, (dalje: predmetni Ugovor – list 12-15 spisa);

- da su tuženik kao zakupodavac i tužitelj kao zakupoprimac dana 18. svibnja 2016. sklopili Anex broj 1 predmetnog Ugovora o zakupu, solemniziranog kod javnog bilježnika Dalibor Pavlović iz Splita dana 18. svibnja 2016. pod brojem OV-1781/16 (list 17-20 spisa);

- da su tuženik kao zakupodavac i tužitelj kao zakupoprimac dana 10. kolovoza 2020. sklopili Anex broj 2 predmetnog Ugovora o zakupu, solemniziranog kod javnog bilježnika Maja Radovani iz Solina dana 26. kolovoza 2020. pod brojem OV-5748/2020 (list 21-28 spisa)

- da je osnivač/član društva tuženika Grad Split, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868;

- da je u izvatku iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu, zk odjel Split,. u zk ulošku [broj ZK uloška]. na nekretnini označenoj kao čest zem. 702/2 i čest. zem. [katastarska čestica], kao suvlasnik 25/7390 etažno vlasništvo (E-8) dijela, koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine i u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju, označen oznakom 2.11., ukupne površine 25,10 m[2] , sa stanjem na dan 23. studenog 2023. u vlastovnici upisan Grad Split(list 6-7 spisa), dok je sa stanjem na dan 31. siječnja 2025. u vlastovnici upisano opće dobro-pomorsko dobro (list 64 spisa);

- da iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split sa stanjem na dan 23. studenog 2023. u posjedovnom listu: 6462 proizlazi kako nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] (a koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica]) nalazi u režimu PD – pomorsko dobro, TD – kulturno dobro (list 31 spisa);

- da je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Klasa: UP/I-342-01/11- 01/19 od 16. svibnja 2011. utvrđena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio Uvala Bačvice, Split i da je tim rješenjem obuhvaćena čest. zem. kat. 9789 (dio) koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] (dio)

- da se je pred ovim sudom vodilo više parničnih postupaka ( P-145/2022, P-146/2022, P-677/2021, P-324/2019, P-436/2020, P-340/2022, P-458/2020,P-582/2020,P- 397/2022,P-580/2020,P-623/2020,P-9/2023,P-10/2023,P-343/2022,P-11/2023,P- 339/2022,P-12/2023,P-13/2023,P-10/2023) po tužbama tužitelja Republika Hrvatska protiv tuženika Grada Splita, a radi trpljenja upisa pomorskog dobra na nekretninama na dijelu k. o. [katastarska općina] predio Uvala Bačvice, uz istodobno brisanje prava vlasništva upisanog u korist Grada Splita, a u kojim postupcima su donesene presude i sklopljene sudske nagodbe u korist Republike Hrvatske (list 74-157 spisa);

- da je presudom ovog suda poslovni broj P-580/2020-14 od 2. ožujka 2023. (list 74- 83 spisa) u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, protiv tuženika Grada Splita naloženo tuženiku Gradu Split trpjeti upis pomorskog dobra u dijelu od 25/7390 dijela čest. zem. [katastarska čestica] povezanih s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.11., ukupne površine 25,10 m[2] , upisan u zk ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] (E-8), uz istodobno brisanje prava vlasništva, sada upisano u korist Grada Splita, dakle navedena presuda odnosi se na predmetnu čest. zem.

- da je naprijed navedena presuda stekla svojstvo pravomoćnosti dana 18. ožujka 2023. (podaci iz e-spisa).

- da je tuženik dopisom izjavio tužitelju da raskida predmetni Ugovor i njegove Anexe, nakon čega je prestao poslovni odnos između stranaka.

13. Kako su tužitelj i tuženi bili u obvezno-pravnom odnosu po Ugovoru o zakupu i pripadajućim Anexima, te tužitelj tužbeni zahtjev temelji na istima, to nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije ovog tuženika.

14. Tužitelj smatra da tuženik nije imao pravnu osnovu raskinuti, odnosno jednostrano otkazati predmetni Ugovor, jer da za to nisu egzistirali zakonski, ni ugovorni razlozi, a sve to iz razloga što je u trenutku sklapanja Ugovora, otkaza i podnošenja predmetne tužbe upravo Grad Split bio uknjižen kao vlasnik za cijelo zakupljenog poslovnog prostora, te da je tuženik s namjerom i postupcima upisa pomorskog dobra bio upoznat još otprije 2015., a da je unatoč tome sklapao Ugovor o zakupu sa ovdje tužiteljem.

15. Tuženik se suprotstavlja tužbenom zahtjevu tužitelja tvrdnjom da bi osnaživanje Ugovora o zakupu na pomorskom dobru sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, bio ništetan pravni posao, budući da niti tuženik, a niti Grad Split nisu ovlašteni za donošenje Odluke o koncesiji, niti sklapanje Ugovora o koncesiji temeljem kojih se jedino može gospodarski iskorištavati predmetni objekt.

16. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, potrebno je utvrditi valjanost predmetnog Ugovora.

17. Prije svega je, stoga, valjalo raspraviti pravni status predmetne nekretnine.

18. Stanje spisa upućuje na nespornu činjenicu da predmetna nekretnina ima status pomorskog dobra. Da je tome tako, potvrđuje pravomoćna presuda ovog suda poslovni broj P-580/2020-14 od 2. ožujka 2023(naprijed navedenog sadržaja).

19. Pravno uređenje pomorskog dobra u RH nije se mijenjalo desetljećima, jer je pomorsko dobro oduvijek opće dobro i izvan pravnog prometa. Pomorsko dobro danas uređuje Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", 83/23 dalje: ZPDML) i niz podzakonskih propisa. Između ostalog iz odredaba Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama proizlazi:

- pomorsko dobro određeno je Zakonom (članak 4. i 6.);

- objekti su pripadnost pomorskog dobra (članak 5. stavak 3.)

- zabranjeno je stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i to oduvijek, uključujući i važeći ZPDML (članak 5. stavak 1.);

- nositelj vlasti na pomorskom dobru i upravitelj je RH, ovdje tuženik (članak 9. stavak 1.);

- pomorsko dobro se koristi, izvan opće uporabe, samo na temelju ugovora o koncesiji i koncesijskog odobrenja (članak 13. stavak 1.);

- granicu pomorskog dobra u upravnom postupku rješenjem određuje Ministarstvo na prijedlog županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra (članak 20. stavak 1.).

20. Naime, pomorsko dobro određeno je Zakonom i svi dijelovi teritorija RH koji se mogu podvesti pod zakonsku definiciju pomorskog dobra iz odredbe članka 4. i članka 6. ZPDML-a, su u tom statusu (morska obala, luke, plaže i dr.). Drugim riječima sve što u prostor, u naravi i po opisu (izgledu, položaju, namjeni) odgovara zakonskoj definiciji pomorskog dobra je pomorsko dobro.

21. Odredbom članka 5. stavak 4. ZPDML-a propisano je da se nitko ne može pozvati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. tog Zakona. U praksi to znači da je nekretnina koja leži do samog mora pomorsko dobro, bez obzira na upis u zemljišnoj knjizi.

22. Pomorsko dobro se ne konstituira rješenjem o određivanju granica pomorskog dobra, ni upisom u zemljišne knjige i za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi. Upisom u zemljišnoj knjizi, tek se publicira i evidentira ta okolnost. Je li nekretnina pomorsko dobro ili ne, proizlazi iz činjenice može li se ona podvesti pod zakonsku definiciju pomorskog dobra, ovisno o njenom izgledu, položaju i funkciji u prostoru, a ne o tome je li nekretnina upisana kao pomorsko dobro u katastru i zemljišnoj knjizi. Odluka o utvrđivanju granice pomorskog dobra je deklaratorni, a ne konstitutivni akt, budući je pomorsko dobro definirano zakonom. Tom se odlukom samo utvrđuje da je neka nekretnina pomorsko dobro po samom zakonu. Tako činjenica da je predmetna nekretnina u vrijeme sklapanja, otkaza predmetnog Ugovora i podnošenja tužbe bila uknjižena kao vlasništvo Grada Splita ničim ne može osnažiti tužiteljev položaj u ovoj parnici, odnosno nije od značaja za donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari.

23. Status predmetne nekretnine kao pomorskog dobra je tijekom ovog postupka upisan u zemljišne knjige (naprijed navedeno).

24. Rezultati dokaznog postupka u ovom predmetu ukazuju na to da je tužitelj koristio pomorsko dobro dajući ga u zakup tuženiku koji ga je po toj osnovi imao u posjedu, a da za navedeno nije egzistirala valjana pravna osnova. Naime, jedina valjana pravna osnova za gospodarsko korištenje pomorskog dobra (općeg dobra na kojem nema vlasničkog prava i vlasničko-pravnih odnosa) je koncesija na temelju čega se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće uporabe i daje na posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje fizičkim i pravnim osobama prema odredbi članka 48. ZPDML-a. Za takvu koncesiju se plaća koncesijska naknada.

25. Na pomorskom dobru u razdoblju poslovnog odnosa tužitelja i tuženika nije postojalo stvarno-pravno ovlaštenje koje bi ovdje tuženiku dalo osnovu za korištenje (tako i davanje u zakup) i temeljem kojega bi tužitelj mogao isti držati u posjedu ovu nekretninu. Tuženik nije bio ovlaštenik koncesije na predmetnom dijelu pomorskog dobra, pa on nije imao osnovu po kojoj bi se pomorsko dobro isključilo iz opće uporabe i dalo na posebnu oporabu, odnosno gospodarsko korištenje, a da bi on potom dao eventualno tužitelju u zakup. Ni tužitelj nije imao ovlaštenje korištenja na predmetnom dijelu pomorskog dobra. U tom razdoblju pomorsko dobro i njegovo korištenje je bilo u vlasti (ne u vlasništvu) Republike Hrvatske koja njime upravlja.

26. Prema članku 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. Kako na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo o tome voditi računa prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Ovaj sud nalazi razloge zbog kojih bi predmetni Ugovor i njegovi Anexi bio ništav prema članku 322. stavak 1. ZOO-a.

28. Ugovor prema kojem tuženik daje u zakup predmetnu nekretninu koja ima status pomorskog dobra ovdje tužitelju, odnosno za koju nema koncesiju, protivan je prisilnim propisima i kao takav ništetan (članak 322. ZOO-a u vezi s člankom 327. stavak 1. ZOO-a) jer se radi o općem dobru koje se može koristiti samo pod uvjetima i na način propisan odredbama ZPDML-a, što predmetno nije egzistiralo.

29. Slijedom svega naprijed navedenoga kako tuženik nije bio vlasnik predmetne nekretnine koja je pomorsko dobro, a nije bio ni koncesionar (kao koncesionar bi eventualno, ako bi to bilo u skladu s odlukom i Ugovorom o koncesiji mogao imati pravo davati navedeni objekt u zakup) predmetni Ugovor o zakupu i njegovi Anexi sklopljeni između tužitelja kao zakupoprimca i tuženika kao zakupodavca protivni su odredbi članka 6. stavak 1. ZPDML-a, pa je prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a, budući je protivan prisilnom propisu, ništetan. Kako predmetni Ugovor ne proizvodi pravne učinke to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

30. Naposljetku je za navesti da je sud odbio kao suvišan prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem zz tužitelja i zz tuženika, a na okolnosti iz odgovora na tužbu, budući izvođenje tog dokaza ne bi promijenilo utvrđenje suda u pogledu odlučnih činjenica za rješavanje ovoga spora, a sve pozivom na odredbu članka 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) kojim je propisano da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja u razumnom roku, sa što manje troškova i spriječiti svaku zlouporabu prava u postupku.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: OT-a), kao i važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023-dalje: ZSP). Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 100 bodova, zastupanje na ročištu od 5. veljače 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – 100 bodova, pristup na ročište za objavu presude (TBR 9. toč. 3. OT-a) – 50 bodova, odnosno ukupno 250 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 500,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a, daje iznos od ukupno 625,00 EUR-a. Tako je tuženiku valjalo obistiniti ukupan trošak u iznosu od 625,00 EUR-a. Radi navedenog odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Splitu 25. veljače 2025.

S u d a c

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove odluke, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis