Poslovni broj: UsI-1882/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenik Davoru Galetoviću, odvjetniku u Zagrebu, Nemčićeva 7, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi odgode izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-62 od 4. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 29. srpnja 2024. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-62 od 4. srpnja 2024., te u dopuni tužbe od 31. srpnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, a potom i njegovo obrazloženje, nakon čega ističe kako navodi koje iznosi tuženik, a koji se odnose na rješenje tuženika klasa: UP/I-362-02/23- 02/599, urbroj: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023. (dalje u tekstu: rješenje) izneseni su kao konačno utvrđene činjenice, što nije tako jer je tužitelj protiv presude Upravnog suda u Splitu, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja, ustao žalbom, pa će tek nakon odluke Visokog Upravnog suda RH rješenje steći svojstvo pravomoćnosti. Dakle, u ovom stadiju postupka, tuženik preuranjeno uzima iznesene navode kao konačne, a upravo u situaciji kada se ”čeka” pravomoćnost tužitelj predlaže odgodu izvršenja iz razloga propisanih člankom 140. ZUP-a. Zbog toga su navodi da se investitor sam svojim protupravnim ponašanjem doveo do situacije u kojoj će pretrpjeti štetu preuranjeni i neprimjereni. Tužitelj ističe kako je ustao prijedlogom radi odgode izvršenja rješenja, a nije tražio odgodni učinak, pa je nejasan razlog zbog kojega to tuženik navodi u pobijanom rješenju. Nadalje, kako je prethodno iskazano, tužitelj je ustao prijedlogom radi odgode izvršenja rješenja pozivom na članaka 140. ZUP-a, pa i nadalje ustraje kako su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti. Nije sporno da bi tužitelju provedbom izvršenja nastala teško popravljiva šteta, o čemu se u predmetu tuženika u kojemu je doneseno rješenje nalazi obimna dokumentacija, a isto tako nije sporno kako odgoda izvršenja nije protivna zakonu. Tužitelj ovom prilikom skreće pažnju naslovljenom sudu na okolnost kako je u rješenju suda br. Usl-1898/2023 od 6. svibnja 2024., kojim je sud ukinuo odgodni učinak određen rješenjem tog suda od 6. listopada 2023., zaključio, po mišljenju tužitelja pogrešno, kako više nema uzročno-posljedične veze između izvršenja rješenja i nekakve mogućnosti nanošenja teško popravljive štete tužitelju. Jednako tako, skreće se pažnja na okolnost kako je, u rješenju od 6. listopada 2023., kojim je sud usvojio prijedlog radi donošenja odgodnog učinka, Upravni sud u Splitu ocijenio kako odgoda izvršenja nije protivna javom interesu, što u rješenju suda br. Usl-1898/2023 od 6. svibnja 2024., kojim je sud ukinuo odgodni učinak, nije na drugačiji način kvalificirao. Dakle, može se zaključiti kako ostaje utvrđenje da odgoda izvršenja nije protivna javom interesu, jer je odgodni učinak ukinut samo iz razloga što je Upravni sud u Splitu zaključio kako veše nema uzročno-posljedične veze između izvršenja rješenja i štete koja može nastupiti za tužitelja. Tuženik stoga pogrešno čini nedvojbenim da bi odgoda rješenja o uklanjanju bila protivna javnom interesu jer je investitor pristupio građenju bez pravomoćne građevinske dozvole, a rješenje o uklanjanju da je doneseno jer prije početka gradnje nije ishođen akt o građenju. Kako je ranije tuženik naveo, odluka o tome je li pravomoćna građevna dozvola uopće bila potrebna ili ne i je li trebao biti ishođen ”akt o građenju” ili je bilo moguće postupati sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, nije stekla svojstvo pravomoćnosti, pa u tom svjetlu treba razmatrati prijedlog tužitelja radi odgode izvršenja. Smisao prijedloga radi odgode izvršenja upravo se oslanja na naprijed izneseno, odnosno da se izvršenje odgodi do odluke Visokog upravnog suda RH zbog mogućnosti da se žalba tužitelja usvoji, u kojem slučaju bi za tužitelja nastupila šteta, a regresni zahtjev prema RH zasigurno ne bi bio u javnom interesu. Tužitelj drži kako je tumačenje tuženika kada obrazlaže postupanje javnopravnih tijela preširoko tumačeno u odnosu na javni interes, jer bi tužitelj na to mogao odgovoriti kako je protivno javnom interesu pristupiti izvršenju prije pravomoćnosti odluke zbog mogućeg regresnog zahtjeva prema RH. Tužitelj ističe kako u ZUP-u nema definicije javnog interesa pa javni interes treba cijeniti u okviru domašaja pravnog propisa ne temelju kojega se rješava upravna stvar i pravomoćno utvrđenog činjeničnog stanja. Prijedlog za odgodu izvršenja je privremenog karaktera i traži se do pravomoćnog okončanja postupka, pa usvajanjem prijedloga za odgodu izvršenja ne bi bio povrijeđen javni interes jer bi tužitelj, pod pretpostavkom da ne uspije sa žalbom, u konačnici opet bio u situaciji da postupi po rješenju. Tuženik paušalno navodi kako u konkretnoj stvari nije dopušten poček jer svoje navode ne obrazlaže niti se poziva na pravnu normu. Osim gore navedenog, tužitelj smatra da odredba iz stavka 2. članka 140. ZUP-a ne kumulira odredbu iz stavka 1. istog članka, pa čak i da je točno da nije dopušten poček to ne bi bio razlog da se prijedlog za odgodu izvršenja ne usvoji. Zaključno, tužitelj smatra kako je tuženik neosnovano odbio njegov prijedlog radi odgode izvršenja jer su ispunjeni uvjeti normirani u članku 140. ZUP-a, pa predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika , a konačno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 6. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, dopunu tužbe tužitelja od 31. srpnja 2024., odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 5. veljače 2025., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02- 03-12-02-23-62 od 4. srpnja 2024. odbijen je tužiteljev zahtjev za odgodu izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02- 03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023., to u bitnom iz razloga što je tuženik bio stajališta kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za odgodom izvršenja citiranog rješenja kakve u vidu ima odredba čl. 140. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

9.Iz podataka spisa upravnog tijela kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi kako je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja, ukloni slijedeće građevine: kameno betonski ogradni zid izgrađen na dijelu kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-Betina, položen prema moru, promjenjive visine od 1,60 do 2,00 m, debljine 0,40 m, u dužini cca 120,00 m; izgrađen bez glavnog projekta izrađenog u skladu s prostornim planom i sa potvrdama nadležnih javnopravnih tijela; građevine izgrađene bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole kako slijedi: dva betonska platoa tloc.dim. cca 10,00 x 5,00 m, sa armirano-betonskim potpornim zidovima dužine 10,00 m, visine 0,50 m, debljine 0,20 m izgrađenim uz sjeverne rubove betonskih platoa i dvije prizemne građevine na betonskim platoima, izgrađene od predgotovljenih elemenata, svaka tloc.dim. 10,00 x 4,50 m, izvedeni iskop građevne jame tloc.dim. cca 8,00 x 5,00 m, dubine cca 3,00-3,50 m; sve izgrađeno na katastarskim česticama: na kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-Betina, na otoku Murteru, uvala Čigrada, Pod Raduč 96, izvan granica građevinskog područja, te unutar obuhvata zaštićene ekološke mreže - Natura 2000, HR2001050 Murter (POVS), postalo izvršno dana 31. srpnja 2023. Također, rješenje KLASA: UP/I-362-02/23- 02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-17 od 16. kolovoza 2023., kojim se tužitelja kao investitora prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023., odnosno na uklanjanje ogradnog zida izgrađenog bez glavnog projekta i dva betonska platoa sa dvije prizemne građevine izgrađene bez građevinske dozvole, na kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-Betina, na otoku Murteru, uvala Čigrada, Pod Raduč 96, izvan granica građevinskog područja, te unutar obuhvata zaštićene ekološke mreže - Natura 2000, HR2001050 Murter (POVS), prvom novčanom kaznom, u iznosu od 6.636,14 € / 50.000,00 HRK, je postalo izvršno 8. rujna 2023. Potom, rješenje KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03- 12-02-23-18 od 16. kolovoza 2023., kojim se tužitelja kao investitora prisiljava na obustavu građenja na kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-Betina, na otoku Murteru, uvala Čigrada, Pod Raduč 96, novčanom kaznom u iznosu od 6.636,14 €/50.000,00 HRK, postalo je izvršno 8. rujna 2023. Iz spisa je nadalje razvidno da je rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Usl-1898/2023-6 od 6. listopada 2023. odgođeno izvršenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023. do pravomoćnog okončanja tog spora, a presudom istog suda poslovni broj: 16 Usl- 1898/2023-12 od 6. svibnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023., te je ujedno riješeno da se ukida odgodni učinak određen rješenjem poslovni broj: 16 Usl-1898/2023-6 od 6. listopada 2023., te da to rješenje ima učinak od trenutka dostave istog. Nadalje, iz spisa je razvidno kako je tužitelj putem opunomoćenika tuženiku podnio prijedlog za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023. do pravomoćnog okončanja upravnog spora, a koji je kod tuženika zaprimljen 27. lipnja 2024. u predmetu KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, pod URBROJ: 61, u kojem zahtjevu je između ostalog navedeno kao razlog za odgodu izvršenja rješenja da je protiv rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 16 Usl-1898/2023-12 od 6. svibnja 2024. kojim se ukida odgodni učinak određen rješenjem poslovni broj: 16 Usl- 1898/2023-6 od 6. listopada 2023. investitor izjavio žalbu, da odgoda izvršenja da nije protivna javnom interesu sukladno odredbi članka 140. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09 i 110/21), da provedbom rješenja o uklanjanju građevina, investitoru bi nastala nenadoknadiva šteta te da predmetno rješenje nije steklo svojstvo pravomoćnosti. Tuženik je smatrajući da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju kakve u vidu ima odredba čl. 140. Zakona o općem upravnom postupku donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja kojim bi se odgodilo izvršenje naprijed citiranog inspekcijskog rješenja o uklanjanju kakve u vidu ima mjerodavna odredba čl. 140. Zakona o općem upravnom postupku, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

11.Odredbom članka 140. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.

Stavkom 2. istog članka propisano je da će se izvršenje odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za odgodu izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023., jer i ovaj sud drži kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 140. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem rješenja o odgodi izvršenja rješenja o uklanjanju, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 140. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem rješenja o odgodi izvršenja rješenja o uklanjanju, uslijed čega da je tuženik nezakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio njegov zahtjev uz obrazloženje koje je dao u svom aktu, za kazati je kako sud ovakve prigovore ne nalazi osnovanima.

14.Naime, prije svega je za navesti kako odredbe Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18, 117/21 i 67/23) uopće ne propisuju mogućnost odgode izvršenja inspekcijskog rješenja, slijedom čega je za odlučivanje o zahtjevu za odgodom izvršenja takvog rješenja isključivo mjerodavna naprijed citirana odredba čl. 140. Zakona o općem upravnom postupku. S tim u vezi za naglasiti je kako je u smislu odredbe čl. 140. st. 1. ZUP-a odgoda izvršenja rješenja moguća isključivo radi izbjegavanja teško popravljive štete do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, i to pod uvjetom da nije drukčije propisano zakonom i da se to ne protivi javnom interesu. Stoga, sud prije svega ističe da okolnosti na koje se tužitelj pozvao u svom zahtjevu za odgodom izvršenja rješenja nemaju uporište u citiranoj odredbi, uslijed čega u konkretnom slučaju nije bilo moguće usvojiti njegov zahtjev, ovo tim prije što tužitelj u svom zahtjevu uopće ne navodi zbog čega bi izvršenje rješenja dovelo do nastanka teško popravljive štete, što je osnovni uvjet da bi uopće moglo doći do odgode izvršenja.

15.Nadalje, vezano za navod kako bi izvršenjem rješenja o uklanjanju nastala teško popravljiva šteta, za kazati je kako je tužitelj kao investitor gradio građevine bez prethodno ishođenog akta za građenje i to izvan građevinskog područja, kod kojeg nespornog stanja stvari je nesumnjivo znao, odnosno trebao znati da građenje bez akata o građenju i to izvan građevinskog područja će kao posljedicu imati uklanjanje takvih građevina, ali unatoč tome tužitelj se ipak odlučio za protupravnu gradnju svjestan posljedica koje uslijed takve gradnje može imati.

16.Potom, da bi se odgodilo izvršenje rješenja u smislu odredbe čl. 140. st. 1. ZUP-a neophodno je da se odgoda ne protivi javnom interesu, no kako je odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi da se mora u skladu s tom dozvolom, imajući u vidu da je rješenje o uklanjanju čiju odgodu rješenja je tužitelj zatražio, donijeto upravo iz razloga što on prije početka građenja nije ishodio potreban akt za građenje, to je nedvojbeno kako bi odgoda izvršenja u konkretnom slučaju bila protivna javnom interesu, što sukladno ovoj odredbi opet čini smetnju za donošenjem rješenja o odgodi izvršenja. Pored toga, nadležni građevinski inspektor u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o Državnom inspektoratu provodi inspekcijski nadzor i pokreće upravne postupke po službenoj dužnosti upravo radi zaštite javnog interesa, u konkretnom slučaju radi zaštite prostora i to u ovoj upravnoj stvari izvangrađevinskog prostora, koji se ujedno nalazi u Zaštićenom obalnom pojasu (ZOP-u) od devastacije koja nastaje nezakonitim građenjem, što pak dodatno ukazuje da bi odgoda izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju bila protivna javnom interesu.

17.Ujedno, sud ne nalazi niti da bi se u predmetnoj upravnoj stvari radilo o situaciji kakvu u vidu ima prethodno citirana odredba čl. 140. st. 2. ZUP-a, odnosno ne radi se o situaciji kada bi u izvršenju obveze bio dopušten poček ili kada bi umjesto izvršnog privremenog rješenja bilo doneseno rješenje o glavnoj stvari koje bi se razlikovalo od privremenog rješenja, slijedom čega sud ne nalazi niti da bi u ovoj upravnoj stvari bilo moguće usvojiti zahtjev tužitelja u smislu naznačene odredbe.

18.Konačno, vezano za tužbene navode tužitelja u kojima on ukazuje da je protiv presude i rješenja ovoga suda poslovni broj: 16 Usl-1898/2023-12 od 6. svibnja 2024. kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023., te je ujedno riješeno da se ukida odgodni učinak određen rješenjem poslovni broj: 16 Usl- 1898/2023-6 od 6. listopada 2023., te da to rješenje ima učinak od trenutka dostave istog, izjavio žalbu o kojoj da Visoki upravni sud RH još uvijek nije donio svoju odluku, uslijed čega da rješenje o uklanjanju nije pravomoćno, za kazati je kako su takvi navodi bespredmetni, to pak stoga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, već je predmet istog isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 4. srpnja 2024., dakle rješenja kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za odgodu izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju, s čim u vezi je dodatno za istaknuti kako da bi se rješenje o uklanjanju moglo izvršiti nije potrebno da rješenje o uklanjanju bude pravomoćno, već je dostatno da to rješenje bude izvršno, dok je osporeno rješenje tuženika u konkretnoj upravnoj stvari donijeti pravilnom primjenom mjerodavne odredbe čl. 140. ZUP-a.

19.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

20.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

21.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

22.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 25. veljače 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Davoru Galetoviću, odvjetniku u Zagrebu, Nemčićeva 7, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 6. veljače 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.