Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-64/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vl. prijevozničkog obrta " [obrt]", zastupanog po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ARIOS društvo s ograničenom odgovornošću za računovodstvo, informatiku, organizaciju i savjetovanje, Belišće, Ulica Ivana Gorana Kovačića 49, OIB: 28348980290, kojeg zastupa punomoćnik Andreas Mlikota, odvjetnik u Osijeku, radi: naknade štete, V.P.S.: 5.209,13 eur, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 25. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja LT, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika Jelene Demetrović, odvjetnice, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ARIOS društvo s ograničenom odgovornošću za računovodstvo, informatiku, organizaciju i savjetovanje, Belišće, Ulica Ivana Gorana Kovačića 49, OIB: 28348980290, isplatiti tužitelju VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vl. prijevozničkog obrta " [obrt]", iznos od 1.395,5 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) i to od 3.2.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,5 % godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50 % godišnje, a od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25 %, a od 1.1.2025. do 30.6.2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1.7.2025. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 8 (osam) postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vl. prijevozničkog obrta " [obrt]", za iznos od 3.813,63 eur, sa zateznim kamatama koje teku, na iznos od:

- 30,22 eur od 28.9.2021. pa do isplate,

- 69,56 eur od 28.9.2021. pa do isplate,

- 212,89 eur od 17.11.2021. pa do isplate,

- 213,01 eur od 16.12.2021. pa do isplate,

- 426,76 eur od 17. 2.2022. pa do isplate,

- 213,01 eur od 16.3.2022. pa do isplate,

- 212,90 eura od 14. 4. 2022. pa do isplate,

- 212,90 eura od 13. 5. 2022. pa do isplate,

- 212,83 eura od 14. 6. 2022. pa do isplate,

- 213,02 eura od 12.7. 2022. pa do isplate,

- 1.063,96 eur od 13.7.2022. pa do isplate,

- 213,02 eur od 13.8.2022. pa do isplate,

- 213,02 eur od 16.9.2022. pa do isplate,

- 213,02 eur od 14.10. 2022. pa do isplate,

- 93,51 eur od 22.11.2022. pa do isplate.

III Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.395,5 eur, sa zateznim kamatama:

- na iznos 119,51 eur od 22.11.2022. do 3.2.2022.

- na iznos od 213,02 eur od 16.12.2022. do 3.2.2022.

- na iznos od 1.062,97 eur od 3.2.2022. do 3.2.2023.

IV Nalaže se tuženiku ARIOS društvo s ograničenom odgovornošću za računovodstvo, informatiku, organizaciju i savjetovanje, Belišće, Ulica Ivana Gorana Kovačića 49, OIB: 28348980290, isplatiti tužitelju VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vl. prijevozničkog obrta " [obrt]", troškove parničnog postupka u iznosu od 576,62 eur uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude (25. veljače 2025.) do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 3 % poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1.1., a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1.7. te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V Odbija se tužitelj VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vl. prijevozničkog obrta " [obrt]", sa zahtjevom za naknadnom troškova postupka za iznos od 2.533,73 eur.

VI Odbija se tuženik ARIOS društvo s ograničenom odgovornošću za računovodstvo, informatiku, organizaciju i savjetovanje, Belišće, Ulica Ivana Gorana Kovačića 49, OIB: 28348980290, sa zahtjevom za naknadnom troškova postupka za iznos od 2.525,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vl. prijevozničkom obrta " [obrt]", (u daljnjem tekstu: tužitelj) je podnio tužbu protiv tuženika ARIOS društvo s ograničenom odgovornošću za računovodstvo, informatiku, organizaciju i savjetovanje, Belišće, Ulica Ivana Gorana Kovačića 49, OIB: 28348980290, (u daljnjem tekstu: tuženik), radi isplate iznosa od 5.209,13 eur s pripadajućim kamatama, koje tužitelj specificira od prvog idućeg dana po datumu ispalate novčanih iznosa Poreznoj upravi.

2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koja je navodno prouzročena od tuženika koji je vodio knjigovodstvo tužitelja jer je djelatnica tuženika protivno pravilima struke propustila evidentirati osobni automobil u popisu dugotrajne imovine tužitelja te je cijelu nabavnu vrijednost knjižila kao izdatak uslijed čega je nakon poreznog nadzora tužitelju određena obveza plaćanja u iznosu od 5.209,13 eur, koju obvezu je u cijelosti podmirio, a smatra da taj iznos predstavlja iznos štete koju mu je u obvezi isplatiti tužitelj, te isti iznos utužuje u ovom postupku s osnova naknade štete tako da od pojedinačnih plaćanja poreznoj upravi traži daljnje kamate do isplate.

3. Tužba s prilozima dostavljena je tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora, 24. veljače 2023.

4. Tuženik u ostavljenom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu 27. ožujka 2023.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava bitne činjenice: da je djelatnica tuženika protivno pravilima struke propustila evidentirati osobni automobil u popisu dugotrajne imovine tužitelja te je cijelu nabavnu vrijednost knjižila kao izdatak, ne osporava nadzor Porezne uprave, ali smatra da je tuženik odgovoran za štetu koja je zbog toga nastala tužitelju samo do iznosa od 452,25 eur glavnice i 281,95 eur zateznih kamata, a predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na tu okolnost, dakle osporava da bi iznos koji se navodi u rješenju Porezne uprave od 20. srpnja 2020. iznos od 5.209,17 eur, koji je tužitelj po tom rješenju bio dužan platiti Poreznoj upravi i koji je i platio, bio jednak visini štete koja je nastala tužitelju zbog propusta tuženika.

6. Postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika iznos od 5.209,13 eur sa zateznim kamatama kako slijedi:

- 30,22 eur od 28.9.2021. pa do isplate,

- 69,56 eur od 28.9.2021. pa do isplate,

- 212,89 eur od 17.11.2021. pa do isplate,

- 213,01 eur od 16.12.2021. pa do isplate,

- 426,76 eur od 17.2. 2022. pa do isplate,

- 213,01 eur od 16.3.2022. pa do isplate,

- 212,90 eur od 14.4. 2022. pa do isplate,

- 212,90 eura od 13.5.2022. pa do isplate,

- 212,83 eur od 14.6.2022. pa do isplate,

- 213,02 eur od 12.7.2022. pa do isplate,

- 1.063,96 eur od 13.7.2022. pa do isplate,

- 213,02 eur od 13.8.2022. pa do isplate,

- 213,02 eur od 16.9.2022. pa do isplate,

- 213,02 eur od 14.10.2022. pa do isplate,

- 213,02 eur od 22.11.2022. pa do isplate,

- 213,02 eur od 16.12.2022. pa do isplate,

- 1.062,97 eur od 3.2.2023. pa do isplate.

7. Osim priložene dokumentacije uz tužbu, tužitelj je predložio da se provede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja osnove i visine zahtjeva.

8. Između stranaka je nesporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora od djelu po kojem ugovoru se tužitelj obvezao na obavljanje poslova vođenja knjigovodstva.

9. Tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta jer tuženik nije uredno vršio ugovornu obvezu koji se odnose na knjiženje izdataka od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. u odnosu na kupljeni autobus i osobni automobil zbog čega je izvršio plaćanje Poreznoj upravi po poreznom rješenju od 20. srpnja 2020.

10. Radi o zahtjevu za dosuđenje ugovorne štete na koju se primjenjuju odredbe članka 342. do 349. ZOO-a.

11. Bitna razlika između izvanugovorne štete i ugovorne štete je u tome što se za postojanje odgovornosti za naknadu ugovorne štete ne traži nužno protupravnost, već je dovoljno da ugovorna strana nije postupila u skladu s ugovornim odredbama i u tome što vjerovnik ima pravo zahtijevati samo predvidive štete, one koju je u trenutku sklapanja ugovora dužnik morao predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovora.

12. Kako su odredbe o izvanugovornoj odgovornosti (članak 1045. do 1110. ZOO-a) istodobno i opće odredbe o odgovornosti za štetu, u članku 349. ZOO-a propisano je da će se one primjenjivati i na ugovornu odgovornost ako odredbama o ugovornoj odgovornosti nije drukčije propisano.

13. Prema članku 342. ZOO-a pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu jesu: postojanje ugovora, neispunjenje dužnikove obveze, šteta nanesena vjerovniku, postojanje uzročne veze i postojanje protupravnosti, odnosno nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti (članak 343. ZOO-a). Oslobođenje dužnika od odgovornosti uređuje članak 343. ZOO-a, ugovorno proširenje odgovornosti članak 344. ZOO-a, a ograničenje odgovornosti članak 345. ZOO-a.

14. Nakon zaprimljenog odgovora na tužbu, prvostupanjski sud je odredio pripremno ročište, a iz sadržaja podneska kojim tužitelj odgovara na tužbu i zapisnika s pripremnog ročišta proizlazi da je tužitelj u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva te prijedloga za provođenje dokaza navedenih u tužbi smatrajući da je visina štete sporna.

15. Tužitelj osporava da bi tuženik bio u obvezi platiti kao naknadu štete samo iznos od 452,25 eur glavnice i 281,95 eur zateznih kamata.

16. Sud je utvrđivao relevantno činjenično stanje uzevši u obzir da su stranke pravovremeno po članku 461.a stavak 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) predložile provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te je isto određeno obzirom na potrebu utvrđenja relevantnih činjenica i teret dokazivanja.

17. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a tko drugom prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je na tužitelju kao oštećeniku teret dokaza nastanka štetne radnje, odnosno propuštanja štete, odnosno njezine visine i uzročne veze, a na tuženiku je teret dokaza da je dio štete tužitelju nastao bez krivnje tuženika.

19. U konkretnom slučaju se radi o postupku male vrijednosti iz članka 460. ZPP-a.

20. Prema odredbi članka 461. stavak 2, 9. i 10. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica.

21. Prema odredbi članka 230. stavak 1, 2. i 3. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

22. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

23. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u pogledu javnih isprava u smislu dokazivanja važi pretpostavka vjerodostojnosti međutim dopušten je protudokaz u suprotnom.

24. Iz priložene dokumentacije uz tužbu proizlazi da tužitelj nije priložio dokumentaciju uz tužbu koja ima dokaznu snagu javne isprave jer je priložio odluke tijela Porezne uprave dok ostala dokumentacija (pregled programiranih obveza po vrstama prihoda Porezne uprave i plan ispate reprogramirane obveze i knjigovodstvene kartice za tužitelja što nisu isprave koju je izdalo državno tijelo u propisanom obliku (izdane bez potpisa i pečat ovlaštene osobe), to dakle predstavlja privatne isprave za koje ne važi u procesnopravnom smislu pretpostavka vjerodostojnosti jer to nisu isprave koje se izdaju u okviru obavljanja svojih javnih ovlasti utvrđenih zakonom.

25. Dakle, imajući u vidu odgovor tuženika na tužbu i očitovanja tužitelja na odgovor na tužbu, nije bilo uvjeta za odlučivanje po prisumciji istinitosti utvrđenja iz javnih isprava, a kako su stranke, sukladno odredbi članka 461.a stavak 2. ZPP-a na vrijeme predložile vještačenje radi utvrđivanja osnove i visine štete jer je vjerodostojnost dokumentacije na okolnost visine štete priložene uz tužbu osporena, sud je usvojio dokazni prijedlog za predložena vještačenja, a odbio prijedlog za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, jer se osnovanost osnove i visine štete ne može utvrditi personalnim dokazom.

26. U dokaznom postupku izvršen je uvid u slijedeću dokumentaciju: u rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, od 20. srpnja 2020., u rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak od 9. kolovoza 2021., u ispis iz evidencije Ministarstva financija, Porezna uprava, Područna ured Osijek, Ispostava Beli Manastir, od 13. listopada 2021, pregled reprogramiranih obveza po vrstama prihoda za tužitelja i plan otplate reprogramiranih obveza koje će se izvršiti u 24 jednakih mjesečnih anuiteta, u knjigovodstvene kartice za tužitelja za 2021., 2022 i 2023. i, dopis tužitelja tuženiku od 16. studenog 2022. s potvrdom o primitku kod punomoćnika tuženika na dan 16. studenog 2022.,

27. Provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po prijedlogu tužitelja po vještaku Slavici Mirković iz Slavonskog Broda, iz pisanog vještačkog nalaza, a osobito nakon pojašnjenja istog na ročištu, utvrđeno da je:

- propust tuženika u tome što nije po čl. 35. st. 4. Zakona o porezu na dohodak u popis dugotrajne imovine unio automobil koji je tužitelj nabavio 27. siječnja 2018. za nabavnu vrijednost od 90.145,00 kn iz kojeg razloga nadzorno tijelo Porezne uprave nije priznalo trošak otpisa dugotrajne imovine nego je povećalo dohodak i obračunalo porez i prirez na dohodak i kamate radi nepravovremenog plaćanja poreza tužitelju, a što je bilo postupanje nadzorno tijela sukladno propisima;

- zbog navedenog propusta je Porezna uprava izdala rješenje tužitelju od 20. srpnja 2020. radi plaćanja iznosa od 5.209,17 eur;

- tužitelj je za iznos od 5.209,17 eur (dakle za nešto više od iznosa koji utužuje s osnova naknade štete) sklopio ugovor s Poreznom upravom i reprogramirao obvezu na 24 rate, te je vještak navela u pisanom nalazu kada je izvršeno plaćanje:

- prema knjigovodstvenim karticama Porezne uprave tužitelj je ukupno platio Poreznoj upravi po Rješenju iste od 20. srpnja 2020. iznos od 5.209,17 eur;

28. Prema pisanom nalazu vještaka tuženik je platio prema knjigovodstvenim karticama Poreze uprave Osijek, Ispostava Bilje:

27.9.2021.-31.12.2021. iznos od 3.960,82 kn : 7,53450 = 525,69 eur 1.1.2022.-31.12.2022. iznos od 27.278,73 kn : 7,53450 = 3.620,51 eur 1.1.2023.-31.12.2023. iznos od

1.062,97 eur

Ukupno

5.209,17 eur

29. Objašnjavajući pisani nalaz na ročištu dana 29. studenog 2024. vještak je navela da je od Porezne uprave pribavila originale Poreznih kartica tužitelja za svaku od predmetnih godina (skraćeni naziv PK), a te dokumente je dostavila u sudski spis (strankama omogućeno očitovanje na iste), vrijeme plaćanja tužitelja Poreznoj upravi je utvrdila, dakle, prema dokumentaciji Porezne uprave, iz kojih proizlazi kada je Porezna uprava evidentirala plaćanja tužitelja, ali nije bila u mogućnosti provjeriti da li je to sukladno dokumentaciji tužitelja jer tužitelj nije dostavio izvode sa žiroračuna tužitelja.

30. Stranke nakon što im je pružena mogućnost očitovati se o PK kartici tužitelja iz koje je vještak utvrđivala datume uplata tužitelja, na isti dokument nisu imale primjedbi.

31. Vještak smatra nebitnim to što je tužitelj mogao u 2018. koristiti u odnosu na nabavljeni automobil iznos amortizacije od 16.526,00 eur jer vozilo nije uneseno u popis dugotrajne imovine.

32. U dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 16. siječnja 2025. vještak se je izjasnila o slijedećim relevantnim činjenicama, nakon što je izvršila obračun:

- da je tuženik postupio prema pravilima struke i stavio u popis dugotrajne imovine (obrazac DI) osobni automobil, porez i prirez na dohodak bi iznosio 3.813,63 eur za 2018 godinu;

- obračun kamata u iznosu od 281,95 eur se odnosi na kamate koje je utvrdilo nadzorno tijelo, a koje se odnosi na razdoblje od kad je trebala biti utvrđena porezna obveza za 2018. i to od dana 1.3.2019. do dana izdavanja Rješenja porezne uprave 20.7.2020.;

- prema dokumentaciji od Porezne uprave, tužitelj je platio kamate koje su tekle od dana 20.7.2020. do dana uplate 2.2.2023. (ali taj iznos tužitelj ne potražuje kao štetu pa to nije relevantno).

33. Iz dopune vještačkog nalaza proizlazi: obračunski je točno da tužitelj ne bi platio glavnicu poreza od 452,25 eur i kamate od 281,95 eur da nije bilo predmetnog propusta tuženika u knjiženju, međutim nisu samo ti iznosi jednaki visini štete koja je nastala tužitelju zbog propusta u knjiženju tuženika jer se je vještak izjasnila da greška tuženika nije samo u tome što osobni automobil nije unesen u popis dugotrajne imovine, nego i što su netočno utvrđeni izdaci, što je utjecalo na povećanje obveze poreza na dohodak i prirez te upravo navedeno sud cijeni kao štetnu radnju, odnosno propuštanje tuženika.

34. Pitanje utvrđivanja relevantnih činjenica, štete, štetne posljedice i uzročne veze izvan onoga što sud nije mogao utvrđivati zbog nedostatka stručnog znanja, nije predmet vještačenja.

35. Iz provedenog vještačenja, koju sud cijeni kao stručno i iscrpno, su utvrđene relevantne činjenice za koje je bilo potrebno stručno znanje financijsko vještaka sa znanjem o poreznim pitanjima:

- koliko je, čega i kada tužitelj platio po Rješenju porezne uprave;

- koliko bi tužitelj platio s osnova poreza i prireza da nije bilo propusta u knjiženju tuženika: 3.813,63 eur za 2018.;

- utvrđeno je da je tužitelj platio i zatezne kamate po Rješenju Porezne uprave – 281,95 eur, koje se odnose na razdoblje od kada je trebala biti utvrđena porezna obveza za 2018., od 1.3.2019. do dana izdavanja Rješenja porezne uprave 20.7.2020., a taj iznos je već bio uračunat u ukupnu obvezu koju je Porezna uprava odredila tuženiku prema rješenju od 20.7.2020.

36. Dakle, iz provedenog postupka proizlazi da je iznos štete koja je nastala na imovini tužitelja zbog propusta u radu tuženika razlika između iznosa utuženog u ovom postupku 5.209,13 eur (jer se ne može suditi izvan postavljenog zahtjeva) i iznosa za koji je vještak utvrdila kao iznos poreza i prireza koji bi tužitelj platio i da nije bilo propusta u radu tuženika: 3.813,63 eur za 2018.

37. Štetno propuštanje je propust tuženika evidentirati osobni automobil u dugotrajnoj imovini, a štetna radnja propust točno utvrditi poreznu osnovicu, što je uzročno posljedično dovelo do toga da nadzorno tijelo Porezne uprave nije priznalo trošak otpisa dugotrajne imovine nego je povećalo dohodak i obračunalo porez i prirez na dohodak i obračunalo kamate radi nepravovremenog plaćanja poreza tužitelju, a greška tuženika nije samo u tome što osobni automobil nije unesen u popis dugotrajne imovine, nego i što su netočno utvrđeni izdaci, što je utjecalo na povećanje obveze poreza na dohodak i prirez.

38. Uzročno-posljedična veza postoji između plaćanja tužitelja onih iznosa Poreznoj upravi koje ne bi platio da štetnog propuštanja na strani tuženika nije bilo i umanjenja imovine tužitelja zbog tih plaćanja.

39. Dakle, uslijed štetnog propuštanja na strani tuženika nastala je šteta na imovini tužitelja u iznosu od 1.395,5 eur koliko je tužitelj više platio Poreznoj upravi zbog štetnog propuštanja tuženika.

40. Dakle tužbeni zahtjev je usvojen za iznos od 1.395,5 eur, a odbijen za iznos od 3.813,63 eur (jer bi posljednji iznos tužitelj platio Poreznoj upravi i da štetnog propuštanja tuženika nije bilo).

41. U dokaznom postupku utvrđene su prema članku 342. ZOO-a sve pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu: postojanje ugovora, neispunjenje dužnikove obveze jer je propuštanje pravilnog vođenja knjigovodstva suprotno članku 10. ZOO-a, utvrđena je protupravnost jer iz nalaza i mišljenja vještaka kao i iz prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija jasno proizlazi da tuženik nije postupao sukladno Zakonu o porezu na dohodak (NN broj 115/16) čl. 32. st. 1, čl. 35. st. 1, čl. 39. st. 1., sukladno Zakonu o porezu na dobit (NN broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 155/16, 106/18) čl. 12. st. 8. i prema Pravilniku o porezu na dohodak (NN broj 10/17, 128/17, 106/18) tako da u konačnici nije pravilno utvrđena osnovica poreza zbog čega je tužitelju nastala šteta, pri obavljanju tog posla tuženik, dakle, nije uložio pažnju dobrog stručnjaka, uslijed čega je povrijedio i obvezu zabrane prouzročenja štete po čl. 8. ZOO-a, utvrđena je šteta nanesena vjerovniku u vidu više plaćene porezne obveze i zatezne kamate, postojanje uzročne veze. Protupravnost nije nužna pretpostavka, ali u ovom slučaju je utvrđena jednako kao i popust tuženika u izvršenju ugovorne obveze.

42. Utvrđeno je nepostojanje razloga za oslobođenje dužnika od odgovornosti (članak 343. ZOO-a), da se niti jedna od stranaka ne poziva na ugovorno proširenje odgovornosti pa ne dolazi do primjene članak 344. ZOO-a, a ne pozivaju se niti na ograničenje odgovornosti po članku 345. ZOO-a.

43. Sud zaključuje da je tuženik kao dobar stručnjak mogao predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovorne obveze na uredno i po pravilima struke vođenje knjigovodstva moguću štetu u visini više plaćenog poreza i prireza i zateznih kamata.

44. Sva šteta koja je nastala, nastala je zbog propusta tuženika, jer se od tužitelja kao nestručne osobe za knjigovodstvo i ne očekuje da bi trebao davati kakve naloge niti bi tuženik trebao postupati po kakvim nalozima jer je dužan voditi knjigovodstveno prema propisima i pravilima struke. Vještačenjem po prijedlogu tužitelja nije utvrđeno da je dio štete tužitelju nastao bez krivnje tuženika, nego je utvrđeno da cjelokupni utuženi iznos nije šteta koja je nastala tužitelju.

45. Dakle, Sud ne zaključuje primjenom članka 1092. st. 1. ZOO-a o tužiteljevom doprinosu šteti, iz kojeg razloga je tužitelju dosuđen puni iznos nastale štete po čl. 1090. ZOO-a.

46. Naknada štete je dosuđena u novčanom iznosu po čl. 1085. stavak 4. ZOO-a s kamatama od prvog idućeg dana od dospijeća pojedinih vidova štete po čl. 1086. ZOO-a.

47. Na ukupno dosuđen iznos naknade štete, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate koje teku od prvog idućeg dana od dana potpune isplate iznosa po rješenju Porezne uprave, a iz pisanog vještačkog nalaza od 17. listopada 2010. (zadnja strana nalaza) proizlazi da je vještak prema knjigovodstvenim karticama Poreze uprave utvrdila da je tužitelj zadnji iznos platio dana 2. veljače 2023. pa mu od prvog idućeg dana, dakle od 3. veljače 2023. pripada pravo na isplatu i zateznih kamata na ukupan iznos naknade štete jer sud zaključuje da je po čl. 1086. ZOO-a s tim danom dospjela obveza naknade štete koja je tužitelju nastala posljednjeg dana kada je u cijelosti izvršio plaćanje.

48. Stoga je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom kamata za ranije razdoblje, kako je postavio tužbeni zahtjev jer u ranijem razdoblju šteta tužitelju nije dospjela.

49. Tužitelju je dosuđena kamata po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a u visini kao za ostale odnose jer se radi o zahtjevu za naknadom štete.

50. Tuženik navodi da ne osporava visinu zahtjeva za iznos od 452,25 eur (glavnica) i kamate od 281,95 eur, u tom dijelu navodi kako priznaje tužbeni zahtjev, ali kako izričito ne priznaje određeni dio tužbenog zahtjeva onako kako ga je tužitelj utužio, nije bilo uvjeta za donošenje presude temeljem priznanja u tom dijelu.

51. Sud zaključuje da tuženik čini nespornim iznos štete u navedenom iznosu što međutim nije utjecalo na smanjenje opsega dokaznog postupka nego je bilo potrebno radi utvrđenja činjeničnog stanja osnove i visine zahtjeva provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje po prijedlozima obiju stranaka pa navedeno nije od značenja ocjenu uspjela stranaka u sporu.

52. Tužitelj je uspio s visinom zahtjeva za iznos od 26,79 %, a tuženik za iznos od 73,21 %.

53. Važeći čl. 154. st. 2. ZPP-a izrijekom obvezuje sudove da pri izračunu troška vodi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, odnosno da uvažava i kvantitativni i kvalitativni uspjeh svake stranke.

54. Primijenjeno u ovom predmetu to znači slijedeći precizni obračun obračuna uspjeha u sporu stranaka uzimajući u obzir da je tuženica osporila i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

55. Tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom obzirom na visinu uspio s 26,79 %, a s obzirom na osnovu je uspio u 100 %, što ukupno iznosi 126,79 %, kada se podijeli s dva (pravni osnov i visina) iznosi 63,39 %, dok je tuženik uspio s osnovom (0 %), a s visinom je uspio s 73,21 %, kad se podjeli 73,21 % s dva iznosi ukupno 36,6 %.

56. Kad se nakon toga oduzme veći postotak 63,39 % u kojem je uspio tužitelj od manjeg postotka u kojem je uspjela tuženica 36,6 %, dobije se 26,79 % pa sud tužitelju priznaje 26,79 % zatraženih i osnovanih troškova tužitelja.

57. Zbog djelomičnog uspjeha u sporu stranaka, većeg tužitelja nego tuženika po čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju pripada naknada troškova za slijedeće radnje u postupku prema V.P.S.-u tužbenog zahtjeva od 5.209,13 eur:

- za pristup punomoćnika tužitelja na pripremno ročište dana 18. rujna 2024. na kojem je odlučivano o pravu upravljanja pa se naknada priznanje pod tbr 9. t. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("NN" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OTH) za pristup na koji se priznaju puni iznos nagrade od 199,08 eur,

- pristup na ročište dana 29. studenog 2024. na kojem je proveden dokaz vještačenjem po tbr. 9. t. 1. OTH-a za koji se priznaje puni iznos nagrade od 199,08 eur,

- pristup na ročište dana 25. veljače 2025. na kojem je raspravljano o glavnoj stvari po tbr. 9. t. 1. OTH-a za koji se priznaje puni iznos nagrade od 199,08 eur,

- pristup na ročište za objavu presude za koji se po tbr. 9. t. 3. OTH-a priznaje iznos nagrade od 49,77 eur prema V.P.S.-u,

- tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po tbr. 7. t. 1. OTH-a u iznosu od 199,08 eur,

- tužitelju je priznat trošak podneska od 17. svibnja 2023. koji je očitovanje na odgovor na tužbu – obrazloženi podnesak po tbr. 8. t. 1. OTH-a u iznosu od 199,08 eur,

- tužitelju je priznat trošak podneska od 31. siječnja 2025. što je obrazloženo očitovanje na dopunski nalaz i mišljenje vještaka po tbr. 8. t. 1. OTH-a u iznosu od 199,08 eur,

- na sve navedene radnje priznat je PDV – 25 %, - 311,06 eur,

- te je priznato uvećanje za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 98,54 eur i na presudu u iznosu od 98,54 eur,

- trošak pristojbe na rješenje nije priznat jer tužitelj nije na vrijeme platio pristojbu iz kojeg razloga je nastao taj trošak koji nije nužan,

- te je priznat trošak provedenog vještačenja od 400,00 eur,

ukupno su osnovani troškovi tužitelju na puni iznos od 2.152,39 eur, što je umanjeno prema uspjehu u sporu te je tužitelju priznato 26,79 % zatraženih i osnovanih troškova tužitelja, što je iznos od 576,62 eur, a s viškom zahtjeva za iznos od 2.533,73 eur tužitelj je odbijen jer ukupno s osnova troškova traži iznos od 3.110,35 eur.

58. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova za iznos od 2.525,00 eur (koliko ukupno traži u troškovniku) po čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je uspio manje nego tužitelj u sporu.

59. Na dosuđeni iznos parničnih troškova, tužitelju je sud priznao po čl. 151. st. 3. ZPP-a i zatezne kamate počevši od dana presuđenja do isplate u visini po općoj kamatnoj stopi.

60. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda se može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- Tužitelju, po punomoćniku, uručiti zamjeniku punomoćnika tužitelja

- Tuženiku, po punomoćniku, e-Oglasna ploča i e-Komunikacija