REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4911/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa] ([adresa]), zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec i Ani Hrabar, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tužene ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, punomoćniku Matiji Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić i partneri iz Zagreba i punomoćnici Višnji Drenški Lasan, odvjetnici iz Zagreba, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-23/2024-2 od 6. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-850/2018-243 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-23/2024-2 od 6. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-850/2018-243 od 28. studenoga 2019.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP:
1. Je li ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a ako je drugostupanjski sud čiju je presudu povodom revizije ukinuo revizijski sud uz uputu da provede dokaz usmenim saslušanjem vještaka odustao od izvođenja dokaza vještačenjem, bez provođenja drugostupanjske rasprave po čl. 373.b st. 2. ZPP-a i bez prethodnog saslušanja stranaka, obrazlažući tu odluku samo navodnom trajnom nemogućnošću jednog od vještaka da bude saslušan?
2. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a zbog povrede čl. 373. ZPP-a ako je, odlučujući povodom žalbe u postupku u kojem je predmet već bio ukinut i vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, izvan slučajeva iz čl. 373. ZPP-a, donio bez rasprave preinačavajuću odluku na temelju drugačije ocjene neposredno izvedenih dokaza iz prvostupanjskog postupka koji su se odnosili na neposredno pravno relevantne činjenice?
3. Postupa li arbitrarno i protivno pravu tužitelja na pravično suđenje drugostupanjski sud koji odustaje od izvođenja ranije određenih dokaza i bez rasprave i prikladnog obrazloženja svoju preinačujuću odluku o činjenicama relevantnima za meritornu odluku o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi donosi na temelju drugačije ocjene dokaza koji su bili izvedeni pred prvostupanjskim sudom više od osam godina prije presuđenja te na temelju neposredno utvrđenog mišljenja djeteta iz 2021. godine za koje posebna skrbnica koja ga je pribavila navodi da ne može znati odgovara li autentičnoj volji djeteta?
4. Tužitelj se i pozvao na povredu temeljnog ustavnog prava na žalbu odnosno pravni lijek uređenog odredbom čl. 18. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH). Smatra da je drugostupanjski sud počinio teške povrede Zakona o parničnom postupku, kao i da je arbitrarno odlučivao o predmetu spora te ističe povredu prava tužitelja na neovisan i nepristran sud koji je dio jamstva pravičnog suđenja. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem dopusti reviziju radi naznačenih pravnih pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava, a radi zaštite njegovih temeljnih prava koja su povrijeđena osobito teškim procesnim povredama.
5. Kao razlog važnosti prvog pitanja predlagatelj se pozvao na ukidnu odluku revizijskog suda poslovni broj Rev 1289/22-3 od 26. srpnja 2023. kojom je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-33/2020-5 od 5. srpnja 2021., kao i na razloge iz presude ESLJP u predmetu Hamzagić protiv Hrvatske, 68437/13, 9.12.2021., § 57-58. Kao razlog važnosti za drugo pitanje predlagatelj navodi razloge odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-33/20-95 od 28. studenoga 2019. koja je donesena u istoj pravnoj stvari te smatra da mu je time povrijeđeno ustavno pravo na pravni lijek predviđen odredbom čl. 18. Ustava RH. Kao razlog važnosti za treće pitanje predlagatelj navodi obrazloženje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3506/2018 od 12. prosinca 2019. te odluke Europskog suda za ljudska prava (v.H. protiv Belgije, 8950/80, presuda od 30.11.1987, § 53; sažetak aktualne doktrine Suda u predmetu Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2.), 5386/10, presuda od 24.3. 2022.). Ističe kako su razlozi koje inače sudovi navode u svojim odlukama moraju biti takvi da omogućuju strankama da učinkovito iskoriste svoje pravo na pravni lijek te se poziva na odluku Hirvisaari protiv Finske, 49684/99, 27.9.2001., § 30).
6. Predmet pobijanog dijela spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da maloljetni VD rođen **.**.2012. u [adresa] živi s ocem HD, a da se susreti i druženja maloljetnog VD s majkom ND održavaju prema dogovoru roditelja. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe kako okolnosti o predmetu ostavljaju objektivan dojam da je drugostupanjski sud popustio pod javnim pritiscima te donio odluku koja po svome sadržaju i po brzini njenog donošenja ukazuje na želju da se udovolji lokalnim željama i interesima te da se zanemari obveza da postupi se po zakonu i osigura zakonito i pravično suđenje. Ističe kako u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava je potrebno da sudovi održavaju dojam nezavisnosti i nepristranosti koji su važni elemenat prava i da samo neovisan i nepristran sud može donijeti valjanu odluku. Pritom se također predlagatelj poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava (Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske, § 78) i (v. De Cubber protiv Belgije od 26. listopada 1984., § 26). Iz svih navedenih razloga predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije zbog naznačenih pravnih pitanja važnih za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava te radi zaštite njegovih temeljnih prava koja su povrijeđena osobito teškim procesnim povredama.
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske će dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnim pitanjima koja su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koja su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito: - ako je riječ o pravnom pitanju kojom odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili – ako je riječ o pravnom pitanju u kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili – ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ESLJP ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
8. Osnovni smisao revizijskog postupka je ili ujednačavanje različite prakse nižestupanjskih sudova, ili ovog suda ili postojanje potrebe preispitivanja sudske prakse. Uvidom u odluku drugostupanjskog suda koja je predmet prijedloga za dopuštenje revizije utvrđeno je da je ista donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP. Prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP drugostupanjski sud može bez rasprave donijeti presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
9. Prvim pitanjem predlagatelj problematizira i ističe da je počinjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer je drugostupanjski sud čiju je presudu povodom revizije ukinuo revizijski sud propustio po uputi revizijskog suda provesti dokaz usmenim saslušanjem vještaka, da je isti odustao od izvođenja navedenog dokaza vještačenjem bez da je proveo raspravu po čl. 373.b st. 2. ZPP i bez da je prethodno o tome saslušao stranke, time da je tu svoju odluku obrazložio trajnom nemogućnošću jednog od vještaka da isti bude saslušan. Naime, valja istaći da je drugostupanjski sud ocijenio rezultate dokaza koji su provedeni kako pred prvostupanjskim sudom tako i one koje su provedeni u prethodnom drugostupanjskom postupku te je dao jasne i valjane razloge zašto nije provedeno novo vještačenje, a time je dao ogovarajuće razloge u odnosu na uputu revizijskog suda. Pritom je uzeto u obzir pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2250/2014 od 13. prosinca 2017. kao i pravno shvaćanje istog suda u odluci broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. u kojem se ističe kako sud kod određivanja roditeljske skrbi odnosno načina i vremena održavanja susreta i druženja roditelja i njihovog djeteta mora voditi računa o postizanju ravnoteže između zahtjeva za osiguranjem prava djeteta na potpun i skladan razvoj njihove osobnosti i obveze roditelja da mu to pravo osiguraju s jedne strane te pravo oba roditelja na odgoj djeteta s druge strane. Prvim pitanjem predlagatelj problematizira ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP smatrajući kako drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je donio odluku bez provođenja drugostupanjske rasprave po čl. 373.b st. 2. ZPP i bez prethodnog saslušanja stranaka. Prema odredbi čl. 292. st. 6. ZPP, sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza. Uostalom, i eventualno odstupanje od prethodno izraženog pravnog shvaćanja može biti vezano uz jasnije sagledavanje nekog pravnog pitanja, instituta i sl. (tako i Revd 4869/2022-3 od 8. ožujka 2023. i dr.).
9.1. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud je postupio po uputi revizijskog suda izraženoj u odluci Rev 1289/22-3 od 26. svibnja 2023., a i obrazložio je svoju odluku koju je donio na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP. Obrazloženje važnosti tog prvog pitanja nije adekvatno u smislu ujednačavanja sudske prakse jer postupanje drugostupanjskog suda nije u suprotnosti sa odlukama Europskog suda za ljudska prava na koje se revident poziva.
10. Drugo i treće pitanje također se svode na pitanje da li je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka odnosno, da li je povrijedio temeljna ljudska prava tužitelja na nepristrano suđenje kao i pravo na pravni lijek. Pritom se također u obrazloženju predlagatelj poziva na ranije odluke suda donesene u istom sporu koje ne utječu na važnost navedenih pitanja. Naime, navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da razlozi predlagatelja nisu adekvatni i nisu primjenjivi u ovoj konkretnoj situaciji. Osobito, trećim pitanjem predlagatelj polazi od okolnosti konkretnog slučaja i pretpostavki koje su drukčije u odnosu na sadržaj obrazloženja drugostupanjske odluke, slijedom čega se tim pitanjem ne može uspostaviti standard primjenjiv na sve buduće slučajeve.
11. Stoga ovaj sud smatra da u prijedlogu nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP radi čega je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP u tom dijelu prijedlog valjalo odbiti.
12. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj, 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija) i da se stranka na te povrede ako je bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
12.1. Predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koje se poziva. On u prijedlogu reproducira utvrđenja i razloge iz nižestupanjskih odluka te daje vlastite zaključke i kritiku pobijane odluke i postupanja suda. Ovaj sud uočava da je drugostupanjski sud dostatno i relevantno obrazložio odluku i smatra da nema proizvoljnosti i povrede nikakovih procesnih prava. Naime, drugostupanjski sud je primjenjujući odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP prihvatio kao osnovanim žalbene razloge tuženice te vrlo opširno obrazložio primjenu odredbi Obiteljskog zakona, a posebno i primjenu Konvencije o pravima djeteta od 2. rujna 1990. koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 12. listopada 1992., kao i odredbu čl. 36. Europske konvencije za ostvarivanje dječjih prava od 25. siječnja 1996. (stupila na snagu u odnosu na RH 1. kolovoza 2010.).
13. Iako je predlagatelj podnio prijedlog zbog procesnopravnih pitanja treba navesti da ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava pogotovo u konkretnom sporu s obzirom da je drugostupanjski sud pri donošenju svoje odluke imao u vidu interes maloljetnog djeteta predviđen kako odredbama Obiteljskog zakona tako i odredbama Konvencije o pravima djeteta, Konvencije o kontaktima s djecom, kao i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pri čemu pravo na druženje i susrete između djece i roditelja uživa pravnu zaštitu u smislu čl. 8. Konvencije, odnosno čl. 35. Ustava Republike Hrvatske.
14. Drugostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge zašto je preinačio odluku vodeći se najboljim interesom djeteta, te je odredio da dijete naizmjenično provodi vrijeme s ocem i majkom pri tome uvažavajući sve okolnosti slučaja. Sud drugog stupnja je kroz pravilnu primjenu odredbi ZPP izrazio stavove primjenjujući odredbu čl. 91. Obiteljskog zakona/03 koja određuje kako roditeljsku skrb čine odgovornost, dužnost i prava roditelja kojima je cilj zaštita dobrobiti djeteta te njihovih osobnih imovinskih interesa. Ravnopravno podijeljena skrb između roditelja odraz je ravnopravnosti spolova ali i ravnopravnosti majke i oca kao roditelja. Ravnopravnost roditelja podrazumijeva jednaku odgovornost prava i dužnosti oba roditelja u svim sadržajima obiteljske skrbi u jednakom opsegu. Zajednička skrb roditelja o djetetu odraz je načela zajedničke odgovornosti oba roditelja za skrb djeteta (čl. 18. Konvencije o pravima djeteta i prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja čl. 5. Konvencije o pravima djeteta). Proizlazi da odredba čl. 6.1. Konvencije sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana odluka doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ništa ne ukazuje da je u konkretnom slučaju nižestupanjski sud primijenio odredbe procesnog prava na način koji bi ugrozio samu bit prava tužitelja na pristup sudu. Konačno, u odnosu na istaknutu povredu prava na žalbu, jer da tužitelj ne može pred ovim sudom isticati u odnosu na drugostupanjsku odluku razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, za odgovoriti je da se navedeno ne može tumačiti kao povreda ustavnog prava na žalbu.
15. Uvažavajući sve navedene okolnosti sud smatra da predlagatelj zapravo svojim prijedlogom ponavlja svoje nezadovoljstvo ishodom ovog postupka čime on nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zbog osobito teške postupovnopravne odredbe. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP primjenom odredbe čl. 389. st. 4. ZPP u dijelu povrede temeljnih ljudskih prava odbaciti prijedlog.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
