Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4557/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zadar, Zadar, Narodni trg br. 1, OIB: 09933651854, koju zastupa zakonski zastupnik kao punomoćnik ČD, protiv tuženice ČDŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Drago Tolić, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1705/2020-21 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1705/2020-21 od 27. listopada 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Utvrđuje se da je Grad Zadar, Narodni trg 1, OIB:09933651854 vlasnik za cijelo (1/1) dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio ima površinu od 15 m2 te je označen slovima A-B-C-D-A, prikazano na skici sudskog očevida sačinjenoj od FD, dipl.ing.geod., stalnog sudskog vještaka za geodeziju, od 08. travnja 2022. godine i koja skica čini sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da Grad Zadar, Narodni trg 1, OIB:09933651854, ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist kao Grad Zadar, Narodni trg 1, OIB:09933651854, javno dobro u općoj uporabi – nerazvrstana cesta, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna, što odgovara iznosu od 530,89 EUR (tečaj konverzije 1 Eur/7,53450 kuna), u roku od 15 dana."
2.Protiv navedene presude žali se tuženica iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba je neosnovana.
5.Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365 st. 2 ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
6.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
7.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik za cijelo (1/1) dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio ima površinu od 15 m2 te je označen slovima A-B-C-D-A, prikazano na skici sudskog očevida sačinjenoj od FD, dipl. ing. geod., stalnog sudskog vještaka za geodeziju, od 08. travnja 2022. godine i koja skica čini sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da Grad Zadar, Narodni trg 1, OIB:09933651854, ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist kao Grad Zadar, Narodni trg 1, OIB:09933651854, javno dobro u općoj uporabi – nerazvrstana cesta, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
8.U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:
-da je očevidom na licu mjesta od 8. travnja 2022. identificiran predmet spora kao dio čestice 130/343 k. o. [katastarska općina], da isti u naravi predstavlja asfaltirani put koji je pristupačan većem broju korisnika te da se njime služe svi koji žele doći do mora, da je taj put asfaltiran, da se u odnosu na njega ovdje tuženica ogradila zidom prikazanim na skici lica mjesta pravcem omeđenim točkama D-A,
-da se radi o putu koji je pristupačan većem broju korisnika i po kojem je omogućen promet i vozilima, dakle, da na istom postoji mogućnost slobodnog korištenja od strane drugih osoba bilo osobno, bilo automobilom, da se isti koristi na ovaj način i od ranije, zbog čega sud prvog stupnja zaključuje da se radi o nerazvrstanoj cesti,
-da je uvidom u spis Općinskog suda u Zadru P-2880/2012 utvrđeno kako je ovdje tužena kao tužiteljica dana 06. prosinca 2012. ustala tužbom protiv TD, radi utvrđenja da istome ne pripada pravo služnosti prolaza, provoza i progona na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se istom naloži da zid izgrađen na dijelu navedene čest. vrati u prvobitno stanje i ovdje tuženicu prestane uznemiravati u ostvarivanju vlasničkih prava, da je taj postupak pravomoćno okončan 19. listopada 2017., danom donošenja presude Županijskog suda u Sisku GŽ- 964/2016 kojom je odbijena žalba tamo tuženika TD i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru P-2880/2012 od 06. srpnja 2016., a kojom je tuženiku TD naloženo porušiti zid sagrađen na dijelu čest. 130/218 k. o. [katastarska općina] te na istoj čest., ali na njezinom drugom dijelu sagraditi novi zid te prestati uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju vlasničkih prava, kao i utvrđenje da tamo tuženiku TD ne pripada pravo stvarne služnosti na dijelu čest. 130/218 k. o. [katastarska općina],
-da je uvidom u spis Općinskog suda u Zadru Ovr- 972/2019 utvrđeno kako je ovdje tužena kao ovrhovoditeljica protiv ovršenika TD, dana 09. travnja 2018. godine podnijela prijedlog za ovrhu temeljem gore citirane, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru, koji postupak nije okončan.
9.Polazeći od utvrđenja kako u konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza, nedvojbeno proizlazi da je sporni dio čest. 130/343 k. o. [katastarska općina] dio ceste/puta koja je pristupačna većem broju korisnika, na koji način se koristi i od ranije, odnosno i prije stupanja na snagu Zakonu o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje u tekstu: ZOC), sud prvog stupnja zaključuje da se radi o nerazvrstanoj cesti te da ista predstavlja javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.
10.Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te tuženik žalbenim navodima osporava utvrđeno činjenično stanje iznoseći vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Isto tako, na utvrđene činjenice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 98. st. 1. alineja 5., čl. 101. st. 1. te čl. 131. st.1. ZC.
11.Pravni status i javnih i nerazvrstanih cesta u Republici Hrvatskoj uređen je odredbama ZC nakon čijeg stupanja na snagu je ostalo isključeno pravo vlasništva svih subjekata osim države s time da, osim države, pravo vlasništva na dijelu cesta mogu, na temelju samog zakona, steći i jedinice lokalne samouprave. Dakle, riječ je o stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona (ex lege) budući da se radi o javnom dobru u općoj uporabi, a kako to proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017.
12.U tu svrhu proveden je očevid uz sudjelovanje mjerničkog vještaka te su saslušani svjedoci UD i ŠD, kojim dokazima je utvrđena relevantna činjenica propisana prethodno citiranom zakonskom odredbom, a to je da se radi o putu koji je pristupačan većem broju korisnika i po kojem je omogućen promet i vozilima, dakle, da na istom postoji mogućnost slobodnog korištenja od strane drugih osoba bilo osobno, bilo automobilom, da se isti koristi na ovaj način i od ranije, da je 2010. asfaltirana, dakle, da je na dan stupanja na snagu ZC predstavljalo javno dobro u općoj uporabi.
13.Kako je prema nalazu i mišljenju vještaka jasno utvrđeno da se radi o nerazvrstanoj cesti iako je u zemljišnim knjigama odnosno, posjedovnom listu predmetna nekretnina upisana kao ograda i dvorište, a radi se o stjecanju na temelju zakona, činjenica upisa vlasništva u zemljišnoj knjizi ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke jer nakon stupanja na snagu ZC, javne i nerazvrstane ceste u Republici Hrvatskoj mogu biti samo u vlasništvu države i jedinice lokalne samouprave budući da predstavljaju javno dobro u općoj uporabi.
14.Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja javno dobro odnosno nerazvrstanu cestu na dan stupanja na snagu ZC jer da iz utvrđenja u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-2880/12 proizlazi suprotno, da se ne radi o nerazvrstanoj cesti.
Utvrđenje suda prvog stupnja iz predmeta poslovni broj P-2880/12, budući nisu sastavni dio izreke odluke, već njezinog obrazloženja, ne vežu sud, pa je pravilno ocijenjeno da nisu relevantna za ishod ovog postupka.
Utoliko je i neosnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP.
15.Prema odredbama čl. 101. st. 1. i 2. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.
16. Isto tako, Zakon je propisao stjecanje temeljem zakona u odnosu na zemljišne površine koje se na dan stupanja na snagu ZC (28. srpnja 2011.) faktično koriste za promet vozila i koje su pristupačne većem broju korisnika pa je tako u čl. 131. st. 1. ZC, propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste.
Slijedom toga, kako je utvrđeno da se sporna površina još od 2010., pa tako i na dan 28. srpnja 2011., sve do danas, koristila za promet vozila i bila pristupačna većem broju korisnika, ispunjene su sve zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljem zakona.
17.Ostali žalbeni navodi tužitelja svode se na preocjenjivanje iskaza saslušanih svjedoka pri čemu tuženica izlaže svoje viđenje pravne situacije koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, a vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8. ZPP).
18.U odnosu na žalbeni prigovor stvarne nenadležnosti suda valja kazati kako je isti neosnovan.
Naime, u ovom predmetu se radi o zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva nekretnine koja predstavlja dio nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi, nakon čega će tužitelj ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u smislu odredbe čl. 131. ZC.
19.Odluka o troškovima postupka je također zakonita kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna tužitelju nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15.).
20.Prema tome, sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo tako da je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.
21.Tuženici nije priznat trošak žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP) te je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
