Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3957/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ, vlasnik obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I-tuženika Zlatno tele d.o.o., Novalja, Grad Novalja, Trg loža 14, OIB:03110236157, II-tuženika NĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao pravnog slijednika UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Matiji Milčecu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2282/2021-21 od 1. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika NĐ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2282/2021-21 od 1. lipnja 2023. u dijelu kojim je toj tuženici naloženo tužitelju EĐ, vlasniku obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 4.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i troškove postupka u iznosu od 1.167,96 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Preinačava se navedena presuda u dijelu kojim je tuženiku 1/Zlatno tele d.o.o. Novalja, Grad Novalja, Trg loža 14, OIB:03110236157 naloženo isplatiti solidarno s tuženicom 2/NĐ iznos od 4.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i troškove postupka u iznosu od 1.167,96 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana te se u odnosu na tog tuženika, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku 1/Zlatno tele d.o.o. Novalja parnične troškove u iznosu od 750,00 eur, kao i troškove žalbe u iznosu od 300,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

„I. I-tuženik Zlatno tele d.o.o., Novalja, Grad Novalja, Trg loža 14, OIB:03110236157, II-tuženiku UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužene NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su tužitelju EĐ, vlasniku obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti iznos od 4.000,00 EUR / 30.138,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I-III-tuženima solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.167,96 EUR / 8.800,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženici 1/Zlatno tele d.o.o. [adresa] i 2/NĐ (dalje: tuženici), koja je kao nasljednik prvotnog 2/tuženika UĐ NĐ preuzela postupak i u odnosu na tog tuženika, su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i odbije tužbeni zahtjev, traže troškove žalbe.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom plaćene zakupnine u iznosu od 4.000,00 EUR za poslovni prostor koji se nalazi u poslovnoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – I, upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag kao suvlasništvo UĐ, nakon smrti VĐ, a prema stanju zemljišne knjige na dan 30.4.2021, pri čemu je NĐ, kako proizlazi iz rješenja suda posl br. P-2282/2021-37 od 28. kolovoza 2024., nasljednica UĐ.

6. Sporni su, i u ovoj žalbenoj fazi postupka, pasivna legitimacija i pravna osnova potraživanja.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je;

- da iz Potvrde od dana 15.9.2018. (izvornik prileži na listu 31 spisa) proizlazi da na istoj stoji pečat Zlatno tele d.o.o. [adresa] i potpis E koji potvrđuje da je od EĐ u ime obrta [obrt] primio 12.000,00 EUR (u protuvrijednosti u kunama) na ime najma za 3 godine tj. sezone 2018., 2019. i 2020. Navodi se i da, s obzirom da nisu radili ugovor, osim za prvu godinu najma, Potvrda ujedno predstavlja i ugovor o najmu te se ne može prekinuti osim uz pisanu suglasnost obiju strana,

- da iz iskaza svjedoka HĐ i OĐ proizlazi da je istima poznato da je tužitelj sa pokojnim VĐ potpisao ugovor o zakupu poslovnog predmetnog poslovnog prostora u kojem je tužitelj obavljao djelatnost mjenjačnice, da svjedok HĐ o navedenom ima neposredna saznanja jer je uz prostor mjenjačnice kiosk koji je on imao u zakupu, također po ugovoru sa pokojnim VĐ, da su dogovorili i nastavak tog zakupa, uz njegovo ulaganje u kiosk, a što je i učinio jer je trebalo uslijediti potpisivanje novog ugovora. Međutim, VĐ je preminuo i ugovor nije potpisan, a njegovi se roditelji prave kao da ništa ne znaju. U prostor mjenjačnice su došli novi vlasnici i praktički na silu maknuli tužitelja iz tog prostora, zna da je tužitelj bio u zakupu predmetnog poslovnog prostora i da je sve bilo u redu dok VĐ nije umro, tada su se upetljali treći i nastali su problemi jer su počeli EĐ tjerati vani,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je sa pokojnim VĐ prije kojih 6 godina prvi puta sklopio ugovor o zakupu slobodnog poslovnog prostora u [adresa], da je prvo plaćao godinu za godinu da bi mu pokojni VĐ početkom 2018. ponudio da mu plati najam za iduće 3 sezone, dakle 2018., 2019. i 2020. Tražio je popust, VĐ mu ga je odobrio te mu je za te tri sezone platio ukupno 12.000,00 EUR što je bilo oko 90.000,00 kn. Za to je dobio Potvrdu koju je VĐ potpisao **.**.2018. VĐ je umro negdje u travnju 2019. Budući da njegova mjenjačnica radi sezonski, a imao je plaćen zakup to je otvorio mjenjačnicu tog ljeta 2019. i u njoj je radio njegov sin. Nedugo nakon otvaranja su sinu neki ljudi koje su angažirali II i III-tuženi počeli prijetiti, govoriti mu da neka napusti taj prostor. Potom je on osobno došao raditi u mjenjačnicu, zanimalo ga je hoće li se i njemu usuditi prijetiti, no više nisu dolazili. Međutim, počeo ga je nazivati Vilimov otac UĐ koji je također tražio da iseli. Rekao je da će to učiniti, ali da želi da mu vrate iznos zakupnine koju je platio za 2020. godinu. On je to izričito odbio. Markovine su potom 2019. cijeli lokal iznajmili drugome, dok je on još uvijek imao plaćeni zakup istog tog prostora. Sve stvari iz mjenjačnice su mu ili uništili (poslovnu dokumentaciju i sef) ili zadržali (kompjutere, namještaj i slično), a što je sve prijavio policiji. Potom su mu treće osobe krajem 2019. javile da su VĐ počele rušiti mjenjačnicu,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. Ljerke Zdunić od dana 14.9.2022. proizlazi da je utvrdila, usporedbom spornog potpisa na Potvrdi od 15.9.2018. sa dostavljenim nespornim potpisima (karton izdane osobne iskaznice, datum izdavanja 23.8.2018.) da je skriptor spornog potpisa na ime VĐ, koji se potpis nalazi na izvorniku Potvrde od 15.9.2018. sada pokojni VĐ, a stranke nisu imale prigovora na opisani nalaz i mišljenje.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, utemeljenih na dokazima koje su stranke predložile, sud je zaključio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 368. st. 2 Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u nastavku ZOO), kojim je propisano da, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

9. Navedeno sud obrazlaže da je sa sigurnošću utvrđeno da je prednik tužitelja vlastoručnim potpisom potvrdio da je na ime zakupnine poslovnog prostora koji se nalazi u poslovnoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – I, na adresi: [adresa], za 2018., 2019. i 2020. godinu primio ukupan iznos od 12.000,00 EUR-a pri čemu je tužitelj djelatnost mjenjačnice u istome nije mogao obavljati u sezoni 2020. budući su mu tuženi u srpnju 2019. ugovor otkazali, a potom ga iz istoga i prisilno iselili, radi čega je zahtjev za isplatom iznosa od 4.000,00 EUR, a koliko iznosi preostala cijena plaćenog zakupa za sezonu 2020., u cijelosti osnovan.

10. Tuženici u žalbi osporavaju pravni zaključak suda da bi između stranaka bio sklopljen ugovor, pa da bi bilo mjesta primjeni čl. 368. st. 2. ZOO o učincima raskida ugovora – iako su isti, opreza radi kako navode, otkazali tužitelju. Pri tom se pozivaju na posljedice nedostatka forme iz čl. 292. ZOO odnosno da ugovor nisu potpisale obje strane.

11. Odredbe članaka 519. do 549. ZOO kojima su regulirana pitanja koja se odnose na ugovor o zakupu, ne propisuju formu ugovora o zakupu kada je u pitanju poslovni prostor, ali je u odredbi članka 520. propisano da se odredbe toga odsjeka neće primjenjivati na zakupe uređene posebnim zakonom, osim podredno. Posebni zakon je Zakon o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 91/96, 124/97 i 174/04, dalje ZZPP), a u članku 4. istoga je bilo propisano da se zakup poslovnog prostora zasniva ugovorom o zakupu (stavak 1.). Ugovor o zakupu poslovnog prostora da se sklapa u pisanom obliku (stavak 2.), a ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbi st. 2. toga članka da je ništav (stavak 3.).

12. Riječ je, dakle, o kogentnoj pravnoj normi koja za slučaj ne sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora u pisanoj formi, propisuje ništavost takvog ugovora, pa kako u takvom obliku nije zaključen ugovor između tužitelja i prednika tuženika u odnosu na poslovni prostor, to isti ne proizvodi pravne učinke, a niti se može smatrati pravovaljanim ukoliko je realiziran (pri čemu je propisani sadržaj iz čl. 5. naveden uz naznaku „u pravilu“).

13. S obzirom da između tužitelja i sada pok. VĐ, a niti njegove tvrtke tuženika 1/Zlatno tele d.o.o. [adresa] nije sklopljen valjan ugovor o zakupu, ne mogu se na pravni odnos stranaka primijeniti niti odredbe čl. 368. st. 2. ZOO, o pravnim posljedicama raskida ugovora.

14. Sporno je nadalje tko je od tuženika pasivno legitimiran za povrat spornog iznosa, stečenog bez osnove, odnosno u čiju je imovinu prešao iznos od 4.000,00 eur koji je tužitelj platio za korištenje poslovnog prostora koje mu je onemogućeno (pri čemu iz svih provedenih dokaza proizlazi da su ga onemogućili upravo nasljednici pok. VĐ, kojem je taj iznos platio).

15. Iz iskaza tužitelja kao i samog sadržaja Potvrde od 15.9.2018. proizlazi, da je sporni iznos primio sam VĐ, koji je u to vrijeme bio vlasnik poslovnog prostora koji je koristio tuženik u dogovoru s njim. Nesporno je da između tužitelja i tvrtke 1/tuženika nije sklopljen nikakav ugovor, na temelju koje bi toj tvrtki mogao biti isplaćen sporni iznos (u kojem slučaju, ne bi bilo potrebe niti za sastavljanjem Potvrde od 15.9.2018).

16. S obzirom na nespornu činjenicu, da je utuženi iznos tužitelj platio na ime korištenja poslovnog prostora, kojeg je vlasnik bio prednik prvotnih tuženika 2/UĐ i 2/NĐ, a da ni iz jednog dokaza u postupku ne proizlazi da bi tužitelj bio u pravnom odnosu s tvrtkom 1/tuženika (jer sam pečat na potvrdi o primitku iznosa, koju potpisuje osobno VĐ, a bez navođenja da se radi o direktoru tvrtke, niti da tvrtka na bilo koji način sudjeluje u pravnom odnosu, nema značaj da se radi o primitku u ime tvrtke 1/tuženika, niti je to moguće bez sklapanja ugovora o zakupu) po mišljenju ovog suda za povrat navedenog iznosa, stečenog bez osnove jer je korištenje prostora tužitelju onemogućeno, bio bi odgovoran VĐ kao fizička osoba (koja je novac primila kao vlasnik prostora), odnosno njegovi pravni slijednici (konkretno 2/tužena NĐ).

16.1. Ta je tuženica (zajedno s tada tuženikom UĐ) osporila svoju pasivnu legitimaciju na način da je osporena istinitost Potvrde od 15.9.2018., odnosno potpisa VĐ na istom, te je predloženo provođenje grafološkog vještačenja kojim je utvrđeno da je upravo VĐ bio skriptor tog potpisa, dok nije prigovoreno da bi tvrtka 1/tuženika, Zlatno tele d.o.o., bio stjecatelj spornog iznosa već dapače da isti nije bio vlasnik poslovnog prostora pa da ne može biti pasivno legitimiran u ovom postupku.

17. Kada između tužitelja i tvrtke 1/tuženika nije sklopljen nikakav ugovor, na temelju koje bi toj tvrtki mogao biti isplaćen sporni iznos sastavljanjem Potvrde od 15.9.2018), ista po mišljenju ovog suda ne može biti pasivno legitimirana niti za povrat tog iznosa u smislu čl. 323. st. 1. ZOO.

17.1. Navedenom je odredbom propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

18. Pasivno legitimirani za zahtjev tužitelja mogu biti, na temelju čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03, 163/03, dalje: ZN) samo nasljednici pok. VĐ, a to je, nakon smrti UĐ tijekom predmetne parnice, tuženica 2/NĐ kao nasljednica VĐ i UĐ.

18.1. Nasljednik naime stupa u pravnu poziciju ostavitelja, pa kada su UĐ i NĐ naslijedili VĐ kao stjecatelja utuženog iznosa, a NĐ je nasljednik UĐ, ona odgovara za obvezu pok. VĐ radi povrata iznosa uplaćenog na ime naknade za korištenje prostora u njegovom vlasništvu, čije je korištenje u 2020. godini tužitelju onemogućeno.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, u odnosu na tu tuženicu, dok u odnosu na 1/tuženika nema mjesta njegovom obvezivanju snošenja parničnih troškova već je tužitelj dužan troškove snositi tom tuženiku.

19.1. Tako 1/tuženiku pripadaju troškovi prvostupanjskog postupka za sastav odgovora na tužbu, pristupa ročištu od 19.1.2022. i 19. travnja 2023., po 100 bodova za svako odnosno ukupno 600,00 eur, što uvećano za PDV od 25% iznosi 750,00 eur, te trošak sastava žalbe koji je zatražen u iznosu od 300,00 eur, sve na temelju Tbr. 7/1, 8/1, 9/1 i 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 112/12, 126/22).

20. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede iz čl. 365. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te čl. 373. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić