Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-655/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Omazić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Željka Lisec, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-256/2021-29 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda Kutini poslovni broj P-256/2021-29 od 12. siječnja 2023. u točki I, II. i III izreke.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje navedena presuda u točki IV. izreke.
r i j e š i o j e
I Odbacuje se žalba tuženika protiv točke IV presude Općinskog suda Kutini poslovni broj P-256/2021-29 od 12. siječnja 2023. kao nedopuštena.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima iz točke V. navedene presude.
III Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima iz dijela točke V. navedene presude, kojim tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi parnice.
IV Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, broj ugovora: 9011112233 sklopljen dana 28.03.2006. između tužitelja CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 kao banke, a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Mate Medića pod brojem OU-174/2006 djelomično ništetan i to odredba pod člankom 4. predmetnog Ugovora kojom se tužitelj obvezao platiti Banci kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.
II. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, broj ugovora: 9011112233 sklopljen dana 28.03.2006. između tužitelja CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 kao banke, a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Mate Medića pod brojem OU-174/2006 djelomično ništetan i to odredba pod člankom 7.2. predmetnog Ugovora kojom se tužitelj obvezao kredit i kamate otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule u CHF, iznos od 3.361,90 EUR/ 25.330,24 kn1 uvećano za zatezne kamate koje teku:
na iznos od 0,20 EUR / 1,48 kn od dana 31.05.2006. pa do isplate
na iznos od 15,90 EUR / 119,80 kn od dana 31.10.2008. pa do isplate
na iznos od 17,12 EUR / 129,02 kn od dana 31.12.2008 pa do isplate
na iznos od 20,09 EUR / 151,35 kn od dana 31.01.2009. pa do isplate
na iznos od 21,39 EUR / 161,15 kn od dana 28.02.2009. pa do isplate
na iznos od 17,30 EUR / 130,36 kn od dana 31.03.2009. pa do isplate
na iznos od 17,95 EUR / 135,26 kn od dana 30.04.2009. pa do isplate
na iznos od 12,63 EUR / 95,15 kn od dana 31.05.2009. pa do isplate
na iznos od 8,09 EUR / 60,92 kn od dana 30.06.2009. pa do isplate
na iznos od 9,10 EUR / 68,59 kn od dana 31.07.2009. pa do isplate
na iznos od 11,72 EUR / 88,31 kn od dana 31.08.2009. pa do isplate
na iznos od 11,43 EUR / 86,11 kn od dana 30.09.2009. pa do isplate
na iznos od 8,93 EUR / 67,28 kn od dana 31.10.2009. pa do isplate
na iznos od 13,60 EUR / 102,49 kn od dana 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 17,01 EUR / 128,18 kn od dana 31.12.2009. pa do isplate
na iznos od 22,50 EUR / 169,49 kn od dana 31.01.2010. pa do isplate
na iznos od 21,07 EUR / 158,73 kn od dana 28.02.2010. pa do isplate
na iznos od 28,15 EUR / 212,08 kn od dana 31.03.2010. pa do isplate
na iznos od 26,60 EUR / 200,41 kn od dana 30.04.2010.pa do isplate
na iznos od 29,83 EUR / 224,76 kn od dana 31.05.2010. pa do isplate
na iznos od 51,27 EUR / 386,26 kn od dana 30.06.2010. pa do isplate
na iznos od 46,69 EUR / 351,76 kn od dana 31.07.2010. pa do isplate
na iznos od 59,04 EUR / 444,84 kn od dana 31.08.2010. pa do isplate
na iznos od 55,07 EUR / 414,91 kn od dana 30.09.2010. pa do isplate
na iznos od 46,66 EUR /351,53 kn od dana 31.10.2010. pa do isplate
na iznos od 62,92 EUR / 474,10 kn od dana 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 83,18 EUR / 626,72 kn od dana 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 69,22 EUR / 521,52 kn od dana 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 74,28 EUR / 559,70 kn od dana 28.02.2011. pa do isplate
na iznos od 67,48 EUR / 508,41 kn od dana 31.03.2011. pa do isplate
na iznos od 68,50 EUR / 516,12 kn od dana 30.04.2011. pa do isplate
na iznos od 95,57 EUR / 720,08 kn od dana 31.05.2011. pa do isplate
na iznos od 97,39 EUR / 733,80 kn od dana 30.06.2011. pa do isplate
na iznos od 120,75 EUR / 909,81 kn od dana 31.07.2011. pa do isplate na iznos od 109,43 EUR / 824,48 kn od dana 31.08.2011. pa do isplate na iznos od 96,94 EUR / 730,39 kn od dana 30.09.2011. pa do isplate
na iznos od 95,38 EUR / 718,65 kn od dana 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 94,27 EUR / 710,29 kn od dana 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 99,76 EUR / 751,64 kn od dana 31.12.2011. pa do isplate
na iznos od 105,53 EUR / 795,13 kn od dana 31.01.2012. pa do isplate na iznos od 105,97 EUR / 798,41 kn od dana 29.02.2012. pa do isplate na iznos od 102,10 EUR / 769,25 kn od dana 31.03.2012. pa do isplate na iznos od 104,01 EUR / 783,69 kn od dana 30.04.2012. pa do isplate na iznos od 105,82 EUR / 797,31 kn od dana 31.05.2012. pa do isplate na iznos od 102,95 EUR / 775,68 kn od dana 30.06.2012. pa do isplate na iznos od 103,92 EUR / 782,95 kn od dana 31.07.2012. pa do isplate na iznos od 102,30 EUR / 770,76 kn od dana 31.08.2012. pa do isplate na iznos od 98,19 EUR / 739,79 kn od dana 30.09.2012. pa do isplate
na iznos od 102,53 EUR / 772,51 kn od dana 31.10.2012. pa do isplate na iznos od 104,92 EUR / 790,54 kn od dana 30.11.2012. pa do isplate na iznos od 104,09 EUR / 784,25 kn od dana 31.12.2012. pa do isplate na iznos od 94,79 EUR / 714,20 kn od dana 31.01.2013. pa do isplate
na iznos od 102,71 EUR / 773,87 kn od dana 28.02.2013. pa do isplate na iznos od 97,68 EUR / 735,97 kn od dana 14.03.2013. pa do isplate
i to, do 31. prosinca 2007. po stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
" 2. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 u roku od 15 dana platiti tužitelju CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog iznosa s osnove ništetne promjenjive kamatne stope, iznos u visini od 7.528,95 kn uvećano za zatezne kamate koje teku:
na iznos od 106,20 Kn od dana 31.8.2007 pa do isplate
na iznos od 103,30 Kn od dana 30.9.2007 pa do isplate
na iznos od 102,07 Kn od dana 31.10.2007 pa do isplate
na iznos od 102,42 Kn od dana 30.11.2007 pa do isplate
na iznos od 100,58 Kn od dana 31.12.2007 pa do isplate
na iznos od 101,20 Kn od dana 31.1.2008 pa do isplate
na iznos od 196,52 Kn od dana 29.2.2008 pa do isplate
na iznos od 197,65 Kn od dana 31.3.2008 pa do isplate
na iznos od 189,87 Kn od dana 30.4.2008 pa do isplate
na iznos od 186,47 Kn od dana 31.5.2008 pa do isplate
na iznos od 185,97 Kn od dana 30.6.2008 pa do isplate
na iznos od 180,26 Kn od dana 31.7.2008 pa do isplate
na iznos od 155,70 Kn od dana 31.8.2008 pa do isplate
na iznos od 155,37 Kn od dana 30.9.2008 pa do isplate
na iznos od 167,45 Kn od dana 31.10.2008 pa do isplate
na iznos od 155,71 Kn od dana 30.11.2008 pa do isplate
na iznos od 163,47 Kn od dana 31.12.2008 pa do isplate
na iznos od 162,61 Kn od dana 31.1.2009 pa do isplate
na iznos od 160,82 Kn od dana 28.2.2009 pa do isplate
na iznos od 156,38 Kn od dana 31.3.2009 pa do isplate
na iznos od 154,23 Kn od dana 30.4.2009 pa do isplate
na iznos od 149,24 Kn od dana 31.5.2009 pa do isplate
na iznos od 144,65 Kn od dana 30.6.2009 pa do isplate
na iznos od 142,63 Kn od dana 31.7.2009 pa do isplate
na iznos od 141,36 Kn od dana 31.8.2009 pa do isplate
na iznos od 138,67 Kn od dana 30.9.2009 pa do isplate
na iznos od 135,02 Kn od dana 31.10.2009 pa do isplate
na iznos od 134,42 Kn od dana 30.11.2009 pa do isplate
na iznos od 133,22 Kn od dana 31.12.2009 pa do isplate
na iznos od 132,76 Kn od dana 31.1.2010 pa do isplate
na iznos od 129,38 Kn od dana 28.2.2010 pa do isplate
na iznos od 129,42 Kn od dana 31.3.2010 pa do isplate
na iznos od 125,93 Kn od dana 30.4.2010 pa do isplate
na iznos od 124,25 Kn od dana 31.5.2010 pa do isplate
na iznos od 129,11 Kn od dana 30.6.2010 pa do isplate
na iznos od 124,27 Kn od dana 31.7.2010 pa do isplate
na iznos od 125,38 Kn od dana 31.8.2010 pa do isplate
na iznos od 120,70 Kn od dana 30.9.2010 pa do isplate
na iznos od 114,64 Kn od dana 31.10.2010 pa do isplate
na iznos od 116,55 Kn od dana 30.11.2010 pa do isplate
na iznos od 119,34 Kn od dana 31.12.2010 pa do isplate
na iznos od 111,46 Kn od dana 31.1.2011 pa do isplate
na iznos od 109,33 Kn od dana 28.2.2011 pa do isplate
na iznos od 103,71 Kn od dana 31.3.2011 pa do isplate
na iznos od 100,34 Kn od dana 30.4.2011 pa do isplate
na iznos od 103,69 Kn od dana 31.5.2011 pa do isplate
na iznos od 100,10 Kn od dana 30.6.2011 pa do isplate
na iznos od 101,65 Kn od dana 31.7.2011 pa do isplate
na iznos od 94,68 Kn od dana 31.8.2011 pa do isplate
na iznos od 87,62 Kn od dana 30.9.2011 pa do isplate
na iznos od 83,12 Kn od dana 31.10.2011 pa do isplate
na iznos od 78,61 Kn od dana 30.11.2011 pa do isplate
na iznos od 75,36 Kn od dana 31.12.2011 pa do isplate
na iznos od 72,05 Kn od dana 31.1.2012 pa do isplate
na iznos od 67,66 Kn od dana 29.2.2012 pa do isplate
na iznos od 62,53 Kn od dana 31.3.2012 pa do isplate
na iznos od 58,33 Kn od dana 30.4.2012 pa do isplate
na iznos od 53,93 Kn od dana 31.5.2012 pa do isplate
na iznos od 48,94 Kn od dana 30.6.2012 pa do isplate
na iznos od 44,36 Kn od dana 31.7.2012 pa do isplate
na iznos od 39,45 Kn od dana 31.8.2012 pa do isplate
na iznos od 34,36 Kn od dana 30.9.2012 pa do isplate
na iznos od 29,87 Kn od dana 31.10.2012 pa do isplate
na iznos od 25,15 Kn od dana 30.11.2012 pa do isplate
na iznos od 20,15 Kn od dana 31.12.2012 pa do isplate
na iznos od 14,86 Kn od dana 31.1.2013 pa do isplate
na iznos od 10,17 Kn od dana 28.2.2013 pa do isplate
na iznos od 2,28 Kn od dana 14.3.2013 pa do isplate
i to, do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve pod prijetnjom ovrhe."
V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužitelju CŠ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.348,70 EUR /10.161,78 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je podnio žalbu kojom navedenu presudu pobija u točki IV. izreke, kojom je njegov zahtjev djelomično odbijen, te dijelu točke V. izreke, kojim mu nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se presuda i rješenje o troškovima postupka preinače u smislu žalbenih navoda a tužitelju dosude troškovi žalbe.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja dok tužitelj u svojoj žalbi ujedno odgovara na žalbu tuženika navodeći da je ista neosnovana te je predlaže odbiti.
5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.
6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi tužitelja, a kako će nastavno biti obrazloženo.
7. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.
8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a između stranaka nije niti sporno, da su zaključile Ugovor o kreditu broj 9011112233 dana 28. ožujka 2006. prema kojem je tuženik isplatio tužitelju 34.032,23 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Banke, na dan isplate kredita, koji je kredit u cijelosti otplaćen.
9. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.
10. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupcima protiv, između ostalih, i ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
11. Ovdje tuženik bio je u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.
12. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 20133. donesena u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.
12.1. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i tuženika d.d., kao neosnovane.
12.2. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva. Zato je pravilan zaključak, da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time nišetne u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05).
13. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.
14. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.
15. Kod utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF, prvostupanjski sud je imao na umu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz te odredbe, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502 C ZPP, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa. U istoj je odredbi propisano, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.
16. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., u kojoj navodi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači nije nužno provoditi poseban dokazni postupak jer bi to bilo, s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, neekonomično i previše tegobno za potrošača, te suprotno odredbama ZPP i ZZP. Ustavni sud je u odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrdio da takvo stajalište Vrhovnog suda nije neobrazloženo niti proizvoljno.
17. U postupku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja, na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora (o čemu nije moglo biti odlučeno u kolektivnom sporu, radi čega je sud proveo dokaze na tu okolnost). Tužitelj je iskazao da je Ugovor o kreditu sklopio u Podružnici Privredne banke Zagreb u [adresa] radi kupovine osobnog automobila za osobne potrebe, da su mu u banci ponudili ugovor u valuti CHF kao najpovoljniji. Nisu mu nudili ugovor o kreditu u nekoj drugoj valuti. Ugovor je pročitao, ali samo najosnovnije. U banci mu nisu objašnjavali odredbe ugovora, nisu mu ništa rekli o promjenljivoj kamati i valutnoj klauzuli. Tužitelj je nije previše pitao u banci jer su mu rekli da je to najpovoljniji kredit, a i vidio je da i svi drugi uzimaju taj kredit. Ne sjeća se da li je poslije išao javnom bilježniku. U početku mu nije rasla rata kredita, ali je s vremenom dosta narasla. Nije znao zašto je rata toliko porasla, nije dobio nikakvu pisanu obavijest od banke. Iz medija je saznao zašto raste rata kredita, ali je u tom pogledu laik i nije to previše razumio. U cijelosti je otplatio kredit. Sa bankom nije mogao pregovarati o odredbama ugovora o kreditu. U banci mu ništa nisu rekli o rizicima uzimanja kredita u valuti CHF i da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF niti su mu objasnili o kojim sve parametrima ovisi mijenjanje kamatne stope. Tuženik je u postupku predložio i saslušanje osobnog bankara ŠŠ, od kojeg dokaznog prijedlog je naknadno odustao te saslušanje javnog bilježnika koji dokazni prijedlog je sud odbio a tuženik u svom prijedlogu nije naveo ime i prezime javnog bilježnika čije saslušanje predlaže.
18. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik te nije mogao predvidjeti rizik rasta tečaja švicarskog franka i promjenjive kamate, radi čega je bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika prilikom sklapanja ugovora.
19. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio, da je tužitelj, na temelju promjene tečaja preplatio kredit za ukupni iznos od 3.361,90 eur/ 25.330,24 kn pri čemu je vještak utvrdio iznose preplate za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinog anuiteta.
19.1. Na temelju istoga sud je osnovano zaključio, da tužitelju pripada na ime razlike više plaćenog zbog tečajne razlike tužbenim zahtjevom traženi iznos od ukupno 3.361,90 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od uplate pojedinih anuiteta u kojima je preplata ostvarena, do isplate.
20. Nije odlučan prigovor tuženika o tome, da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi dopuštene te da je isto predstavljalo volju ugovornih strana, te je radi istoga on te klauzule smio primijeniti prilikom sklapanja ugovora, koji je tužitelj svojim potpisom prihvatio. Prvostupanjskom presudom sud nije proglasio ništetnom valutnu klauzulu i klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi kao takve, nego postupanje tuženika prilikom sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF.
20.1. Tuženik nije predložio dokaze na okolnost da bi tužitelju pružio, obavijestio o rizicima kredita u CHF s promjenjivom kamatnom stopom kako bi na odredbe istog mogao dati informirani pristanak.
21. Pri tom je, kako je već navedeno, odredbom čl. 502. C ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a to je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.
22. Nadalje, činjenica da je kredit otplaćen ne znači da tužitelj nema pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu.
23. Tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora pa je u tom smislu, na temelju provedenog financijskog vještačenja, koje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga nalazom i mišljenjem stručne i objektivne osobe izrađenog po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužiteljica bila u obvezi platiti bez ništetnih odredbi. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom.
24. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.
25. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok.
Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
26. Pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“
27. Radi toga je zastarni rok za konkretno potraživanje u dijelu, koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetne valutne klauzule u CHF, istekao 14. lipnja 2023., pa je, u situaciji kada je tužba podnesena 24.9.2021., ista podnesena prije isteka zastarnog roka u odnosu na zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
28. Pravilno prvostupanjski sud nadalje zaključuje, da je, budući da je u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12. od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014., u odnosu na taj dio zahtjeva, zastarni rok istekao 13. lipnja 2019.
29. Budući je tužba u ovom postupku podnesena 24. rujna 2021. u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike u kamati nastupila je zastara te je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovano odbijen.
30. Neosnovano tužitelj prigovara takvom stavu prvostupanjskog suda, obrazlažući isto na način da je Ustavni sud RH svojom odlukom U-III-4372/2021. od 30.6.2022. dopustio povođenje dokaza radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba u svakom konkretnom slučaju, radi čega je moguće utvrditi i da sporne ugovorne odredbe nisu ništetne unatoč kolektivnoj presudi.
31. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev u cijelosti utemeljio upravo na sadržaju presuda iz kolektivnog spora, te se dapače protivio provođenju bilo kakvih drugih dokaza u parnici. Pri tom valja naglasiti da je vezanjem roka zastare za odluke iz kolektivnog spora zastarni rok produžen, uz obrazloženje da u protivnom vođenje postupka za potrošače ne bi imalo niti smisla.
32. Na institut ništetnosti stranka se može pozvati bez vremenskog ograničenja (radi čega je sud i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrdio ništetnima) ali zahtjev za isplatu stečenog bez osnove je kondemnatorni zahtjev koji podliježe zastari.
33. Radi toga je osnovano tužbeni zahtjev u dijelu, u kojem se traži isplata preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, odbijen kao neosnovan.
34. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07, te ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
35. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa).
36. Neosnovano tužitelj prigovara tome što je sud imao na umu omjer uspjeha stranaka u sporu, jer tužitelj, u odnosu na zahtjev iz točke IV. izreke, nije uspio niti u pogledu dokazivanja osnove tog dijela tužbenog zahtjeva, budući da je isti u zastari. O odluci o trošku dani su pravilni razlozi pa u tom dijelu nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11. na koju se ukazuje u žalbi tužitelja.
37. U konkretnom slučaju ne radi se naime o umanjivanju dosuđenog iznosa troška ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su tužitelju vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, nego o tome da za postavljanje zahtjeva, kakav je postavljen u točki IV. izreke, tužitelj više nije bio ovlašten zbog zastare.
38. Budući da je tužbeni zahtjev iz točke IV. izreke odbijen kao neosnovan, tuženik nema pravnog interesa za pobijanje presude u tom dijelu, pa je njegova žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena.
39. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
40. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP te čl. 367. u vezi čl. 358. st. 3 ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja (točka I, II i III).
41. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja (točka IV).
U Zagrebu, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
