Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-372/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lari Denona, odvjetnici iz Rijeke, protiv protustranke VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Miroslavi Turnšek, odvjetnici iz Rijeke, radi razvrgnuća, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj R1- 47/2020-43 od 30. rujna 2024., dana 25. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj R1-47/2020-43 od 30. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom razvrgava se suvlasnička zajednica stranaka na nekretnini upisanoj u Zemljišnoknjižnom odjelu Crikvenica kao 13. suvlasnički dio: 48/1090 etažno vlasništvo (E-13), stambena jedinica broj 13 na drugom katu, u nacrtu označena narančastom bojom koja se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, sobe, kupaone, hodnika, loggie i spremišta u površini od 47,75 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, gospodarska zgrada i dvorište površine 198 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], civilnim razvrgnućem, na način da se nekretnina proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima te se konačno nalaže protustranci da naknadi predlagatelju troškove ovog postupka u iznosu od 249,18 EUR.

2. Protiv navedene odluke žali se protustranka iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022-dalje: ZPP) a vezano uz čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne Novine br. 59/2023) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi se tvrdi kako je neosnovano stajalište suda prvog stupnja o davanju prednosti jednom od dva prava (predlagateljevom pravu na razvrgnuće na štetu prava protustranke na dom) te osnovanosti pozivanja protustranke na pravo na dom, zajamčeno joj odredbom čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i odredbom čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, čija osnovanost predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o predmetu ovoga spora. S tim u svezi protustranka ukazuje da već preko 20 godina živi u predmetnom stanu, u kojem od rođenja živi i njeno mldb. dijete, da protustranka u tom stanu, od kad isti koristi, ima prijavljeno prebivalište, te da nema drugih nekretnina ni u vlasništvu ni u suvlasništvu. Osim toga, HMotac njenog djeteta također nije ni vlasnik ni suvlasnik nekretnine u kojoj bi se obitelj protustranke mogla nastaniti, a tvrdnja predlagatelja da je HM suvlasnik nekretnine kojom može riješiti stambeno pitanje protustranke otklonjeno je činjenicom da u kući čiji je suvlasnik HM živi njegova majka, te da ta nekretnina njoj predstavlja dom. Pri tome je protustranka suvlasništvo na predmetnoj nekretnini stekla u braku s predlagateljem temeljem instituta bračne stečevine, te je preuzela otplatu tada postojećih zajedničkih dugova stranaka, dok je u opremanje predmetnog stana uložila značajna vlastita novčana sredstva upravo radi privođenja istog stambenoj namjeni. Stranke su prije toga zajedno živjele u zasebnoj stambenoj jedinici kuće predlagateljevih roditelja, u koju su tijekom godina zajedno investirale velika novčana sredstva, a protustranka refundiranje uloženih sredstava nikad nije potraživala, tako da je u tom stanu predlagatelj ostao živjeti nakon prekida zajednice stranaka, te isti u tom stanu kontinuirano živi i dan danas, pri čemu se nakon prekida zajednice stranaka protustranka u predmetni stan nije uselila ni nasilno ni samovoljno, nego upravo suprotno, tj. uz dozvolu i suglasnost predlagatelja, s kojim je u to vrijeme imala i dogovor da istom isplati njegovu polovicu nekretnine, nakon čega bi predmetna nekretnina u cijelosti bila njeno vlasništvo, a protustranka je nekretninu i oslobodila od tereta založnog prava, dok predlagatelj od protustranke ostvaruje prihod u visini tržišne vrijednosti najamnine predmetnog stana u odnosu na svoj suvlasnički udio. Ovakvo razvrgnuće da predstavlja najnepovoljniji način razvrgnuća, a sud je decidirano naveo kako postoji trajna veza protustranke s nekretninom koja je predmet razvrgnuća, dok nije obrazložen stav da protustranka nije u mogućnosti isplatiti predlagatelju vrijednost njegovog suvlasničkog udjela.

6. Dalje, vještačenjem je utvrđena vrijednost predmetne nekretnine, a vještak je nalaz izradio bez pribave izvatka iz zbirke kupoprodajnih cijena, niti je sud obrazložio zbog čega je odbio prijedlog protustranke za provođenje novog vještačenja. Dalje, predlagatelju je omogućen suposjed predmetnog stana, pa nije jasno zbog čega protustranka predlagatelju ne bi bila voljna plaćati naknadu za korištenje predmetne nekretnine, a ona je predlagala isplatu u vrijednosti suvlasničkog udjela predlagatelja pod pretpostavkom davanja njegovog pristanka za upis hipoteke na stanu, a konačno je sud i pogrešno primijenio odredbu čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 117/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), jer nisu bili ispunjeni uvjeti za razvrgnuće suvlasničke zajednice.

7. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja ističe međutim pravilno kako je vještak u nalazu i mišljenju koristio evaluirane podatke o kupoprodajama stanova na području [adresa], navodeći da se radi o podacima iz sustava eNekretnine, koji su mjerodavni za utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnina, a koje podatke koristi i nadležno tijelo Primorsko-goranske županije, prilikom izrade po protustranci traženoga izvatka iz zbirke kupoprodajnih cijena.

8. Temeljem iskaza stranaka sud pravilno utvrđuje kako žalitelju ranije nije bila prihvatljiva isplata suvlasničkog udjela predlagatelja na predmetnoj nekretnini, kada je ponuda za kupnju predmetne nekretnine od strane treće osobe iznosila 100.000,00 EUR, već ista tvrdi da će nastaviti plaćati najam koji je određen sudskom presudom i režije kako je to i do tada činila. Pri tome je nesporno predlagatelj suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, koji suvlasnički dio protustranka koristi bez pravne osnove, već postoje pravomoćne odluke za naknadu u ranijim razdobljima, a mjesečna naknada za suvlasnički dio predmetne nekretnine predlagatelja koji koristi protustranka je iznosila 425,00 HRK, odnosno 56,41 EUR. Pri tome je predlagatelj kao tužitelj uspio ishoditi i pravomoćnu sudsku odluku, temeljem koje mu je protustranka kao tužena dužna predati u suposjed predmetnu nekretninu, a koji spor je pokrenuo 2009., a radi se o sporu koji se pred Općinskim sudom u Delnicama vodio pod posl. br. P Ob-73/15, te od 23. listopada 2019. raspolaže pravomoćnom odlukom prema kojoj mu je protustranka dužna predati u suposjed predmetnu nekretninu, a protustranka navedeno odbija, te predlagatelju nije predala ključ predmetnog stana pri čemu geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća.

9. Dalje sud pravilno utvrđuje kako postoji trajna veza protustranke s nekretninom koja je predmetom razvrgnuća, odnosno da navedena nekretnina predstavlja dom protustranke koja nema u vlasništvu drugih nekretnina, pa koristi i suvlasnički dio predlagatelja na predmetnoj nekretnini, a predlagatelj nema u vlasništvu drugih nekretnina, a živi u stanu koji je u vlasništvu njegovih roditelja. Pri tome izvanbračni suprug protustranke, suvlasnik je u 1/2 dijela kuće koja se nalazi u [adresa], koji dio je stekao nasljeđivanjem, pa u istoj nekretnini po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja živi majka HM.

10. Stoga i ovaj sud u svemu prihvaća utvrđenja koja je u pravcu razloga svoje odluke u obrazloženju iste iznio sud prvog stupnja, a koja niti navodima žalbe nisu dovedena u pitanje; napose o konkurenciji prava na dom (članak 8.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17-u nastavku: Konvencija) i prava suvlasništva (članak 48. Ustava Republike Hrvatske) te provedenom testu razmjernosti na način da se ispita je li miješanje javne vlasti u pravo na dom utemeljeno na zakonu, je li takvo miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li takvo miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

11. Miješanje javne vlasti u pravo na dom u konkretnom slučaju utemeljeno je na zakonu, jer predlagatelj kao suvlasnik nekretnine koja je predmetom razvrgnuća suvlasničke zajednice u ½ dijela, ima pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice, prema odredbi članka 48. stavak 1. ZVDSP. Nadalje, takvo miješanje usmjereno je na postizanje legitimnog cilja, jer prednost ima pravo vlasništva predlagatelja u odnosu na pravo na dom protustranke, pri čemu se cijeni i to da protustranka koristi bez osnove suvlasnički dio predlagatelja, ponašajući se samovoljno, kao jedini vlasnik, te nije voljna predlagatelju plaćati naknadu za korištenje predmetnog stana, te da bi ishodio tu naknadu, predlagatelj mora pokretati sudske postupke i utuživati istu, a od 2009. ne uspijeva stupiti u suposjed predmetne nekretnine, jer mu protustranka odbija predati istu u suposjed.

12. Dakle, predlagatelj je ograničen u svom pravu vlasništva, te je izložen i riziku umanjena njegove imovine pa u konkurenciji prava suvlasništva predlagatelja na predmetnoj nekretnini i prava na dom protustranke kao suvlasnice predmetne nekretnine, s obzirom na gore navedene okolnosti predmetnog slučaja, miješanje u pravo na dom protustranke ne predstavlja povredu iz članka 8. Konvencije, zbog čega je sud o razvrgnuću odlučio pozivom na odredbu članka 50. stavak 4. ZV. Konačno, i Europski sud za ljudska prava u predmetu Zrilić protiv Hrvatske u presudi po zahtjevu broj 46726/11 jasno i decidirano izražava stav kako razvrgnućem suvlasništva ne dolazi do povrede članka 8. Konvencije pa nisu povrijeđena vlasnička prava suvlasnika, nego se jedna vrijednost zamjenjuju drugom tako da neosnovano želi žalitelj ističe pravo na dom kao razlog zbog kojeg bi prijedlog za razvrgnuće suvlasništva bio neosnovan.

13. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sudac

Josip Grubišić