Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5275/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja SĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Jakovu Alaču, odvjetniku iz Rijeke, protiv 1. tuženika HĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Samiru Ilijaziju, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2331/2023-11 od 23. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2331/2023-11 od 23. rujna 2024.

II Odbijaju se 1. i 2. tuženi sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je u Prilogu 3, ispravljenog prema podnesku, preklop službenog digitalnog plana i izmjerenog stanja s naznačenom prijepornom međnom linijom od 2. kolovoza 2019., a koji je dostavljen sudu 24.09.2019., kao privitak odgovora na podnesak stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božene Germanis, dipl.ing. geodezije od 02. kolovoza 2019. (dostavljen sudu 24.09.2019.) označen slovima „B-D-E-C-B dio zida ruševine koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica]“, pa se nalaže tuženicima trpjeti da tužitelji prijavni list, kojim će se provesti parcelacija predmetne k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sprovedu u Uredu za katastarske i geodetske poslove i zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji.

II Nalaže se tuženima da naknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 7.045,67 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom djelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija."

2. Protiv ove presude žale se 1. i 2. tuženi (dalje: tuženi) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba.

5. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje sljedeće:

"Iz ovako provedenog dokaznog postupka posebice nalaza vještaka, te iskaza svjedoka JĆ koji je sud prihvatio budući da je u skladu s nalazom vještaka, proizlazi utvrđenim da je objekat, koji danas predstavlja ruševinu i nalazi se na spornom dijelu kč. br. [katastarska čestica], izgrađen prije najmanje 100 godina, dakle u vrijeme primjene pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ). Prema paragrafu broj 1468. OGZ-a za stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina to je pritom bilo dovoljno da je posjed pošten. Stoga je u ovom postupku potrebno ocijeniti da li su pravni prednici tužitelja prije 6. travnja 1941. godine stekli dosjelošću vlasništvo na spornom dijelu predmetne nekretnine.

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud smatra dokazanim da su pravni prednici tužitelja prema pravnim pravilima OGZ-a stekli pravo vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine dosjelošću. Iz iskaza saslušanih svjedoka koje je sud u bitnome prihvatio budući da su međusobno suglasni te u skladu s ostalim provedenim dokazima, proizlazi se je nekada na tom mjestu bio stambeni objekat koji je djelomično predstavljao i poslovni objekat odnosno trgovinu a koji je objekat oštećen u Drugom svjetskom ratu te danas predstavlja ruševinu kako je to utvrđeno očevidom na licu mjesta i vještačenjem. Bitno je za napomenuti da iz nalaza vještaka proizlazi da utuženi dio nekretnine koji je zemljišnoknjižno vlasništvo tuženika predstavlja nosivi zid ruševnog objekta koji se osim na utuženoj nekretnini nalazi i na nekretnini tužitelja kč. br. [katastarska čestica] koju nekretninu su tužitelji stekli kupoprodajnim ugovorom od 30. ožujka 2012. (list 52-54 spisa) kojeg su si sklopili sa prodavateljima KĆ i NĆ. Što se tiče poštenja posjeda valja ukazati na paragraf 328 OGZ-a prema kojem se poštenje posjeda predmnijeva, a ono tijekom postupka nije dovedeno u pitanje.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno za zaključiti je da su pravni prednici tužitelja još za vrijeme primjene pravnih pravila bivšeg OGZ-a, imajući u vidu starost ruševine od najmanje 100 godina, a očito i više s obzirom na upis u zemljišnu knjigu, te činjenicu da se objekat koristio, stekli dosjelošću pravo vlasništva utuženog dijela nekretnine jer isti u naravi predstavlja sastavni dio ruševne zgrade koja se nalazi na nekretnini u vlasništvu tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ne čini, kako to tvrde tuženici, konstruktivni zid kuhinje zatečene na očevidu koja je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] (vlasništvo tuženika)."

7. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, na žalbene navode valja reći da odgovara da su tužitelji u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev više ne zahtijevaju dio zida koji je označen slovima A-C-E-A, površine 6,87 m2 nego su nakon provedenog vještačenja zahtijevali da se utvrdi da su vlasnici dijela zida označenog slovima B-D-E-C-B dio zida ruševine koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica], površine 5,42 m2, dakle, da su tužitelji povukli tužbu za dio zida površine 6,87 m2.

9. Odgovara da po odredbi čl. 158. st. 1. ZPP, tužitelj koji povuče tužbu (ovdje je došlo samo do djelomičnog povlačenja tužbe) ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

10. Međutim, pravna pravila ne smiju se primjenjivati na konkretne životne situacije nefleksibilno, nego ih treba tumačiti uvažavajući imperative razumnosti i pravičnosti, pa u konkretnoj situaciji kada je došlo samo do djelomičnog povlačenja tužbe, a u povodu kojeg povlačenja tuženima nisu nastali nikakvi posebni troškovi, onda su neosnovani žalbeni navodi da je to povlačenje tužbe trebalo biti od utjecaja na troškove postupka uzrokovane povlačenjem dijela tužbe.

11. Odgovaraju navodi žalbe da spisu prileži izvješće o utvrđivanju postojećih međa i o novom razgraničenju od 5. studenog 2008. uz prisutnost vlasnika katastarskih čestica na kojima se vrši snimanje stvarnog stanja odnosno evidentiranje objekata na z.č. 1243 k. o. [katastarska općina] te da je utvrđeno da su postojeće međe trajno naznačene i vidljive međnim oznakama te da je konstatirano da prisutne stranke svojim potpisom potvrđuju da su suglasne sa izvršenim geodetskim mjerenjem postojećih međa na gore navedenim česticama te da nemaju nikakvu primjedbu, te da na tom zapisniku bi se dalo zaključiti pa makar su tiskanim slovima označena drugo ime "OĆ" da su uz to ime nalaze potpisi osoba koje su 2012. kao prodavatelji prodali tužiteljima nekretninu.

12. Osim što je na tom zapisniku konstatirano ime 1. tužiteljice, iz tog zapisnika je razvidno da ista nije željela potpisati takvo izvješće o utvrđivanju postojećih međa i o novom razgraničenju, a osim toga, takvo utvrđenje međa je učinjeno mnogo kasnije u odnosu na po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđeno vrijeme dosijedanja, kao što iz tekstualnog dijela tog izvješća nije razvidno gdje je točno utvrđena međa u odnosu na susjedne nekretnine stranaka.

13. Pogrešno je pozivanje žalitelja na odredbu čl. 101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) kojom je propisano da ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) i stvari koje služe kao međni znakovi, zajedničke su ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže (naročito znacima, natpisima, grbovima ili drugim dokazima) da su vlasništvo jednog susjeda. Suvlasništvo stvari koje služi kao zajedničke ograde ili međašni znakovi nije djeljivo dokle god ta stvar ne izgubi tu namjenu.

14. U biti identično odredbu zadržavao je i paragraf 854. austrijskog Općeg zakonika po kojoj razori, plotovi, živice, stobori, zidovi, privatni potoci, kanali, prazna mjesta i spodobne pregrade nalazeće se među susjednim zemljištima, smatraju se kao vlasnost zajedničke, već ako bi grbovi, natpisi ili napisi ili koji drugi znakovi i dokazna sredstva protivno svjedočio.

15. Međutim, ovdje se ne radi o nikakvoj zajedničkoj ogradi u smislu citiranih odredbi već o zidu ruševne građevine koja se nalazi na granici između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] koji je pripadao zgradi izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja.

16. Bilo bi nerazumno zaključiti da nosivi zid obiteljske kuće bi predstavljao, pogotovo u vrijeme dosijedanja, zajedničku ogradu između dvije nekretnine tako da ga svaki od susjeda može upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine.

17. Tužitelji su u tijeku postupka tvrdili da se radi o objektu koji je starosti od 160-180 godina koji je bio prilikom bombardiranja srušen u Drugom svjetskom ratu (što su potvrdili svjedoci FĆ i ŠĆ), pri čemu valja reći da iz povijesnog z.k. izvatka za nekretninu tužitelja je razvidno da prvi upis kuće datira iz 1842. godine, kao što valja reći da iz očitovanja vještaka (list 214-215 spisa) proizlazi da vizualnom metodom nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada je ta ruševna građevina sagrađena, osim da je starija od 100 godina, kao što valja reći da iz iskaza svjedoka JĆ koji je po zvanju arhitekt bi proizlazilo da po njegovoj procjeni ruševna građevina je stara oko 160-180 godina, a uporište za to nalazi u činjenici da je građena kao suhozid, dakle, bez vezivnog materijala kao što su cement ili vapno s time da je naveo da se taj vezivni materijal kao što su cement ili vapno na tom području počeo primjenjivati tek negdje oko 1880. -te godine.

18. Svakako, a obzirom na vrijeme dosijedanja prednika tužitelja počam od 1842. godine pa do rušenja objekta tijekom Drugog svjetskog rata (najkasnije do 6. travnja 1941.) prvostupanjski sud nije imao na raspolaganju iskaze osoba koji su živjeli u tom periodu, ali obzirom da opis kuće datira iz 19842. godine, te uzimajući u obzir iskaze svjedoka LĆ i ŠĆ koji iz pričanja svojih predaka znaju da je u toj kući bila i trgovina, razumno je za zaključiti da su prednici tužitelja istu posjedovali najmanje dvadeset godina u razdoblju do 6. travnja 1941. godine. U vrijeme dosjedanja bila su u primjeni pravna pravila bivšeg OGZ-a a po paragrafu boj 1468. za stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina, odnosno 20 godina prema načinu, mišljenju, opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. i to bez obzira da li je posjed zakonit – dovoljno da je pošten, pa i po mišljenju ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su pravni prednici tužitelja i prije 6. travnja 1941. stekli dosjelošću vlasništvo na utuženom dijelu nekretnine koji sada u biti predstavlja, a nakon što je kuća srušena u Drugom svjetskom ratu, nosivi zid ruševnog objekta koji se, osim utuženog dijela, nalazi na nekretnini tužitelja, uvažavajući pri tom i da prema paragrafu 328. se poštenje posjeda predmnijeva.

19. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, a ni one na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 1. ZPP) to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. (točka II).

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić