Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1789/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja International Airport Advertising Corporation (Croatia) d.o.o., Ulica Rudolfa Fizira 21, Velika Gorica, OIB: 74519676894, kojeg zastupa David Jakovljević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, radi isplate, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-114/2023-13 od 21. veljače 2024., dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika DM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P- 114/2023-13 od 21. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja International Airport Advertising Corporation (Croatia) d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.431,22 eura, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 3.005,94 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. -

3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koja ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Nisu osnovani žalbeni navodi jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 28.431,22 eura koji je tuženik stekao bez pravne osnove, sa zakonskim zateznim kamatama i troškom postupka.

7. Naime, nesporno da tuženik i tužitelj nisu bili u pravnom odnosu, te da tužitelj nije imao osnove platiti tuženiku navedeni iznos.

8. Iz iskaza svjedokinje EM proizlazi da ona bila zaposlena u računovodstvenom servisu Euro Fats Global d.o.o., te je vršila plaćanje po nalogu njihovih klijenata, pa tako i tužitelja, a naloge tužitelja za plaćanje davala joj je gđa SM voditelj računovodstva i financija tužitelja, te je od nje dobila nalog da uplati navedeni iznos na račun Storm Computers d.o.o., a ubrzo nakon toga je dobila nalog da taj račun stornira. Iza toga je ponovno dobila mail od SM da izvrši uplatu na račun u Španjolskoj, s obrazloženjem da postoje neki problemi s računom Storm Computersa d.o.o. u Hrvatskoj, što je ona i učinila, a to plaćanje je izvršeno na temelju ponude Storm Computersa d.o.o., što je i inače uobičajen način rada te se po ponudi plaćalo 50%. Međutim, banka tu uplatu nije provela, a nakon što je obavijestila gđu SM da ne može izvršiti plaćanje na račun u Španjolskoj, ona joj je mailom dostavila broj računa tuženika uz napomenu da je on stečajni upravitelj Storm Computersa d.o.o.. Njezina nadređena djelatnica CM je upozorila da se ne izvršavaju takva plaćanja na račun tuženika jer da to nije uobičajeno i savjetovala je da se to ne napravi, ali s tog hakiranog maila su dobili nalog da to ipak plate, a iza toga je došao još jedan nalog mailom od SM da se izvrši plaćanje računa jednoj kineskoj firmi, te su oni i to plaćanje izvršili. Međutim, nakon što su se usmeno čuli sa SM ona im je rekla da tužitelji nisu poslali nikakav nalog za isplatu nekih iznosa tuženiku, te joj je svjedokinja i njezina firma poslala mailove koje su dobili za uplatu, te su išli istraživati i vidjeli su da su mailovi s kojih su poslani nalozi za uplatu u Španjolsku, odnosno na račun kineske firme prepravljani, zbog čega su zaključili da je domena tužitelja, odnosno stvarna adresa SM hakirana, jer je bilo izmijenjeno jedno slovo u adresi, što se nije moglo vidjeti prilikom primitka maila budući da mail dolazi samo pod imenom i prezimenom a ne i punom adresom. Svjedokinja je vezano za taj događaj bila i na razgovoru u policiji.

9. I svjedokinja CM navodi da je ona bila zaposlena u računovodstvenom servisu Euro Fast Global d.o.o. kao voditelj računovodstva, te je tužitelj bio klijent tog računovodstvenog servisa još prije njezinog dolaska, i kolege koje su sklapale ugovore s tužiteljem upoznali su gđu SM predstavnicu tužitelja s [adresa], te kad se svjedokinja zaposlila u servisu surađivala je vezano uz plaćanje tužitelja isključivo s SM preko njezinog maila. Tako je dobila mail kojim ju je gđa SM tražila da se izvrši plaćanje Storm Computersu na račun u [adresa] i to u eurima, što je njoj bilo neobično, pa kad ih je banka obavijestila da se ne može izvršiti uplata postalo joj je čudno, a još čudnije joj je bilo to što je gđa SM od nje tražila da se taj iznos plati na račun fizičke osobe – tuženika, na što je ona obavijestila gđu SM da se na taj način ne bi trebalo vršiti plaćanja, ali je nakon toga gđa SM od nje tražila da uplatu izvrše što su oni učinili budući da moraju raditi po nalogu klijenta. Nakon dan ili dva se otkrilo da gđa SM nije dala te naloge za to plaćanje tuženiku, kao niti jednom kineskom dobavljaču, te se išlo istraživati i utvrdilo se da je mail gđe SM hakiran na način da je izmijenjeno jedno slovo u adresi, što oni nisu mogli vidjeti jer prilikom dolaska maila pokazuje se samo ime i prezime pošiljatelja.

10. Iz tih iskaza svjedoka jasno proizlazi da tužitelj sa tuženikom nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu, te da nije imao razloga izvršiti plaćanje kako na račun njegove firme, tako i na njegov osobni račun, a da je plaćanje izvšeno na temelju naloga datog s lažne adrese predstavnice tužitelja.

11. Pri tome se neosnovano tuženik poziva na odredbu čl. 112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), prema kojoj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema prava zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta, budući da nije dovoljno da je tužitelj morao znati da plaća ono što nije dužan, već je u smislu navedene zakonske odredbe potrebno da je znao da plaća ono što nije obvezan platiti.

12. Prema tome, da bi tužitelj izgubio pravo zahtijevati vraćanje spornog iznosa, morale bi biti ispunjene objektivne i subjektivne pretpostavke. Pored smanjenja imovine na njegovoj i povećanja imovine na tuženikovoj strani, što je bitno pri stjecanju bez osnove, kod tužitelja bi morala postojati i svijest o tome da plaća ono što nije obvezan platiti.

13. Međutim, kod tužitelja ta svijest nije postojala budući da je plaćanje izvršeno na temelju lažnog naloga i sa očito hakirane adrese SM predstavnice tužitelja, što su u svojim iskazima datim na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. siječnja 2024. godine navele svjedokinje, a tuženik, koji je na tom ročištu bio prisutan, iskazima tih svjedokinja nije prigovorio.

14. Pri tome nije logičan ni životno uvjerljiv iskaz tuženika da bi njemu taj novac bio uplaćen na temelju pozajmice MM za kojeg mu je rečeno da djelatnik tužitelja, a koji je bio prijatelj osobe koju je tuženik upoznao preko WhatsApp komunikacije VM i činio joj tom uplatom uslugu, a taj novac koji mu je MM uplatio, tuženik je ponovno uplatio njemu i to na račun u [adresa], što ga je tražila VM koja je nakon te uplate prekinula s njim svu komunikaciju. Taj novac je slao osobi koju nikad nije vidio iz razloga što joj je htio pomoći jer su oni preko interneta dobro funkcionirali i razumjeli se, pri čemu mu nije bilo ništa čudno što mu taj čovjek MM šalje novac i traži se od njega da toj osobi ponovno uplati novac na drugi račun u [adresa]. On više nije u komunikaciji s tim osobama i nema više njihovih poruka jer ih nije sačuvao.

15. S obzirom na iskaze svjedoka i tuženika, očito je da je tuženik navedeni iznos stekao bez pravne osnove, te je sud prvog stupnja pravilno prihvatio tuženi zahtjev primjenom odredbe čl. 1111. ZOO i utvrdio da je tuženik, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, kao nepošten stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, budući je znao da s tužiteljem nije u nikakvom pravnom odnosu i da mu uplaćeni iznos ne pripada, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi tuženika nisu osnovani.

16. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

17. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb