Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-748/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ilijane Petyo članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Vrkić, odvjetnik u Benkovcu, protiv tuženika TĐ iz [adresa], 2. Baošićki odvojak 19, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-974/2017-27 od 9. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-974/2017-27 od 9. kolovoza 2019. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 89 m2, a koji dio je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka Božena Rumenića, dipl. inž. geod. od svibnja 2018., omeđen točkama A-B-C-D-A, a koja skica je sastavni dio te presude, što je tuženik dužan priznati te u dijelu pod točkom II. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj LĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 89 m2, a koji dio je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka Božena Rumenića, dipl. inž. geod. od svibnja 2018., omeđen točkama A-B- C-D-A, a koja skica je sastavni dio ove presude, što je tuženik tužan priznati, a sve to u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi od 8,14%, a koja visina zakonske zatezne kamate će se do isplate određivati za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u skladu sa čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 89 m2, a koji dio je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka Božena Rumenića, dipl. inž. geod. od svibnja 2018., omeđen točkama A-B-C-D-A, a koja skica je sastavni dio te presude, što je tuženik dužan priznati te u dijelu pod točkom II izreke žali se tuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o parničnom trošku. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu tuženika te pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu tužitelja da naknadi parnični trošak tuženiku, a podredno presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 89 m2, a koji dio je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka Božena Rumenića, dipl. inž. geod. od svibnja 2018., omeđen točkama A-B-C-D-A, a koji dio da je stekao nasljeđivanjem iza svog oca GĐ pok. IĐ i u diobi s ostalim nasljednicima, budući je ista u dugotrajnom posjedu njegove obitelji te zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

5. U smislu odredbe čl. 186. st. 2.ZPP ukoliko sud prvoga stupnja ne nađe tužbeni zahtjev osnovanim tužitelj je predložio usvojiti zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva iste nekretnine te izdavanje tabularne isprave podobne za zemljišnoknjižni prijenos navedene nekretnine u vlasništvo tužitelja.

6. Tužitelj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je dio č.k.br. 25/222 k. o. [katastarska općina], stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca GĐ pok. IĐ, zv. Carić, te diobom sa ostalim sunasljednicima, a koji dio je koristila obitelj tužitelja za odlaganje sijena te da su tužitelj i njegovi prednici koristili predmetnu nekretninu i kao pristupni put do kuće od glavnog puta i da ih nitko nije ometao u korištenju navedene nekretnine i da je tako koriste više od 100 godina iz čega proizlazi da predlaže utvrditi da je predmetni dio nekretnine stekao dosjelošću.

7. Tijekom postupka donesena je presuda ovoga suda poslovni broj Gž-4815/2019-2 od 16. veljače 2021. kojom je preinačena presuda suda prvoga stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva sporednog dijela nekretnine zbog promašene pasivne legitimacije tuženika.

7.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd 4025/2021-2 dopuštena je revizija tužitelja zbog pravnog pitanja je li tuženik, a s obzirom da je protiv upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika ishodio pravomoćnu sudsku presudu kojom je utvrđen kao vlasnik dijela nekretnine te nakon toga temeljem navedene presude ishodio parcelaciju predmetne nekretnine i formiranje nove nekretnine, pasivno legitimiran u postupku utvrđenja prava vlasništva na dijelu navedene novoformirane nekretnine ukoliko nije ishodio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na istoj?.

7.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-625/2022-5 od 30. travnja 2024. prihvaćena je revizija tužitelja i ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4815/2019-2 od 16. veljače 2021. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

9. Polazeći od utvrđenja da su prednici stranaka odavno podijelili zajedničke nekretnine i da su u skladu s tim gradili, nadograđivali i držali u posjedu svaki svoje kuće i zemljište, da je podjela glede predmeta spora bila linijski od zapadnog suhozida čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je pripala tužitelju temeljem nasljeđivanja iza oca i u diobi s ostalim nasljednicima od kada je i u nesmetanom posjedu na način da je prolazio tim dijelom do svoje kuće, da je odlagao lozu i drva, a prije njega da je otac prolazio karom i traktorom i po strmom dijelu jer da je iz starijih fotografija (list 32-33 spisa) vidljivo da je to bilo moguće, da je imao pitome drače radi pčela i to do izgradnje najnovijeg zida, sud prvoga stupnja utvrdio je da je tužitelj vlasnik predmeta spora, zbog čega je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na dužnost izdavanja tabularne isprave tužbeni zahtjev odbio, jer je utvrdio da obveza izdavanja te isprave postoji samo onda kad ta obveza proizlazi iz pravnog posla ili zakona što u konkretnom u odnosu na tuženika nije slučaj.

10. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženika sporna je pasivna legitimacija, odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva.

10.1. Procesna legitimacija predstavlja odnos parničnih stranaka prema subjektivnom pravu o kome je parnica pokrenuta. Odraz je to, dakle, konkretnog pravnog odnosa stranaka prema predmetu konkretnog spora, pa je pitanje procesne legitimacije, kako aktivne tako i pasivne, pravno pitanje o kojem sud odlučuje u određenom parničnom postupku.

10.2. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije, neosnovanim, utvrđujući da je uvidom u priložen predmet pod poslovnim brojem P- 704/2009 utvrdio da je tuženik ishodio presudu protiv upisanih zk. suvlasnika na matičnoj čest. 25/110 k. o. [katastarska općina] u površini od 1176 m2 označen točkama, a koji dio po cijepanju nosi oznaku sada predmetne nekretnine čest. 25/222 k. o. [katastarska općina] te da tuženik nije temeljem navedene presude ishodio upis prava vlasništva u svoju korist za cijelo, no da isti polaže pravo na toj nekretnini te da se u svakom trenutku može uknjižiti vlasnikom unatoč tome što je presuda donesena u odnosu na tuženike i prednike samih stranaka koji su umrli i prije podnošenja tužbe, dakle, u odnosu na osobe koje ne postoje.

10.3. Naime, suprotno žalbenim navodima s obzirom da je protiv upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika tuženik ishodio pravomoćnu sudsku presudu kojom je utvrđeno da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine te potom na temelju navedene presude ishodio parcelaciju predmetne nekretnine i formiranje nove nekretnine tuženik je pasivno legitimiran u postupku utvrđenja prava vlasništva nad dijelom navedene novoformirane nekretnine.

11. U odnosu na žalbeni navod da je pravni osnov na kojem tužitelj temelji tužbeni zahtjev pravni posao, pa da se radi o derivativnom načinu stjecanja prava vlasništva zbog čega je neosnovan tužbeni zahtjev, jer da se pravo vlasništva tada stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, valja odgovoriti da je točno da se pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, no međutim, tužitelj tužbeni zahtjev temelji i na činjenici posjedovanja sporne nekretnine zajedno sa svojim prednicima, odnosno na stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

12. Za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) mjerodavni su propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni ZV- om, počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle 1. siječnja 1997. tada isti nastavljaju teći sukladno čl. 388. st. 2. ZV-a, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZV-om ako bi počeo teći u času njegovog stupanja na snagu (čl. 188. st. 3. ZV-a).

12.1. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92-dalje: ZOVO) stupio je na snagu 1. rujna 1980., a ZV 1. siječnja 1997., a prije ZOVO-a, važila su pravna pravila OGZ-a.

12.2. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

12.3. Nadalje, dosjelost kao originaran način stjecanja prava vlasništva njezinim posjedovanjem kroz određeno vrijeme propisano zakonom, u ovom slučaju nekretnine, uređena je i odredbom čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO, a pritom valja razlikovati redovnu (st. 2.) i izvanrednu dosjelost (st. 4.).

12.4. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZV).

12.5. Pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću su: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti propisane zakonom.

12.6. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako ta ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Za redovnu dosjelost zahtijeva se kvalificirani posjed (zakonit, savjestan/pošten, i istinit), i određeno vrijeme (10 godina) (čl. 159. st. 2. ZV) koje počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u posjed stvari – nekretnine, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, dok se za izvanrednu dosjelost zahtijeva savjestan posjed i određeno vrijeme (20 godina) (čl. 159. st. 3. ZV), u koje vrijeme se uračunava i vrijeme posjedovanja prethodnika (odgovarajuće kakvoće posjedovanja), a što je uređeno odredbom čl. 30. st. 1. i 2. ZOVO.

12.7. Jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi je i poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja, a ista pretpostavka bila je nužna i prema odredbi članka 28. st. 2. ZOVO, a ranije i sukladno pravnim pravilima imovinskog prava.

12.8. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a niti zloupotrebom povjerenja.

12.9. Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZVDSP). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 4. ZVDSP), a sukladno st. 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

12.10. Odredbe u pogledu vremena i kakvoće posjeda potrebnih za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću, s uračunavanjem posjedovanja prednika, sadržane su i u odredbama čl. 159. st. 1. do 3. i čl. 160. ZV, dok je kakvoća posjeda propisana odredbama čl. 72. ZOVO, odnosno odredbama čl. 18. ZV.

12.11. Savjesnost/poštenje posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno (čl. 72. st. 3. ZV, odnosno čl. 18. st. 5. ZV).

12.12. Naime, poštenje se uvijek predmnijeva, pa je na tuženiku bio teret dokaza činjenice da tužitelj nije bio pošten posjednik, a koju činjenicu tuženik nije dokazao.

12.13. Pravo na posjed ima ona osoba koja ima objektivno valjani titulus odnosno naslov stjecanja, a posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit. Zakonit posjed daje pravo na posjed. Istinit je posjed onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način, a neistinit je onaj koji je stečen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjeren, odnosno na izmoljen način te da je tijekom cijelog tog vremena njegov posjed bio pošten.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze saslušanih svjedoka, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani, jer je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni dio, odnosno matična čest. 25/110 k. o. [katastarska općina] nekada bila od zajedničkog prednika stranaka RĐ pok. RĐ kojeg su naslijedili sinovi L (djed tuženika), IĐ (djed tužitelja) i VĐ s tim da je temeljem dosudnice od 13. svibnja 1953. izvršen upis prava suvlasništva za 1/3 dijela iza IĐ u korist GĐ (vidi povijest zk. upisa- l.s. 129-139).

14.1. Prema povijesti promjena posjeda u katastarskoj evidenciji (list 114 spisa) od revizije 1956. na dijelu čest. 25/110 k. o. [katastarska općina] u površini od 735 m2 bio je upisan GĐ, te dio u istoj površini na ime OĐ pok. T (l.s. 114).

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su se djedovi davno podijelili i da se znalo kome je što pripalo, pa da je njegovom djedu pripala sada stara kuća čest. 252 i čest. zgr. [katastarska čestica] i to prema suhozidu koji se vidi uz navedenu čest. zgr. [katastarska čestica] koji se nastavljao ravno dolje u pravcu prema cesti, s time da je uvijek bio prolaz između čest. zgr. [katastarska čestica], pa do točke B i tu suhozida nije bilo, a spornim dijelom da su prolazili pješice, zaprežnim kolima i kamiončićem kada su se prodavali janjci tim dijelom i uzbrdo kojim se moglo proći. Stabla pitome drače da su bila uz rubne dijelove, pokoje u sredini ali da je prostora bilo za proći.

16. Naime, provedenim dokazima i to iskazima svjedoka, stranaka i materijalne dokumentacije u spisu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su se djedovi stranaka doista podijelili na način kako to tvrdi tužitelj i da se znalo što kome pripada iako to oni, a ni njihovi slijednici, pa tako ni same stranke nisu sređivali u zemljišnoj knjizi ili katastarskoj evidenciji, što je za ruralnu sredinu, kao što je predmetna uobičajeno. Naime, među strankama nije sporno da je predmetna nekretnina na kojoj se nalazi kuća s okolnim zemljištem od tuženika, izuzev spornog dijela, kao što je čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. 252 od tužitelja, a kuća u nizu s istočne strane s dvorištem da je od tuženika. Prednik tužitelja GĐ pok. IĐ u posjedovnoj evidenciji još uvijek se nalazi upisanim u ½ dijela i na obiteljskoj kući tuženika predmetne nekretnine, iako tužitelj ne polaže pravo na istoj u okviru ranije ogradnog zida tuženika, ali polaže pravo izvan tog zida i novoizgrađenog zida. Iz navedenoga proizlazi da su se prednici stranaka doista podijelili.

17. Imajući u vidu da je tuženik u postupku pred Komisijom za uzurpacije u kojem je sačinjena i prostoručna skica tvrdio da je u cijelosti kao takva ograđena suhozidom i to uz pomoć vještaka geodeta kako je utvrđeno na licu mjesta, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da je suhozida nekada bio i to od točke B pa ravno na cestu s tim da je u toj skici jasno navedeno s istočne strane kao posjed ŠĐ pok. GĐ za kojeg se pretpostavlja da je ili tužitelj ili brat ako su ih zvali i drugim imenom. U svakom slučaju s te strane nije evidentiran posjed ni tuženika, ni njegova oca, a ni strica KĐ pok. T koji je evidentiran sa zapadne strane što odgovara stvarnom stanju, jer je tamo po podijeli s braćom kupio svoju nekretninu i izgradio kuću, a kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja.

18. Nadalje, činjenica da se tuženik desetak godina od izgradnje kuće koja je bila oko 1980. ogradio upravo na način da je kameni zid s bijelom ogradom postavio u ravnini sa zapadnim suhozidom čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukazuje da su se prednici stranaka dijelili po toj liniji prema cesti, kako je to istaknuto i u postupku za uzurpaciju.

18.1. Slijedom navedenoga, nije logično niti životno da se tuženik, već tada ograđuje na taj način, ako je doista bio vlasnik i spornog dijela za kojeg i sam navodi da se do novog ograđivanja nije provozio tim dijelom, a niti je ulazio vozilom s donje strane bliže cesti gdje mu je uostalom i garaža nego je išao okolnim putem pored spornog dijela kako bi došao do kuće, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima pravilno sud prvoga stupnja stoga nije prihvatio iskaze svjedoka koji su iskazivali u korist tuženika da bi on i njegovi prednici bili vlasnici spornog dijela i da su isti kao takvi koristili, a tim više što su svjedoci FĐ i NĐ iskazivali kontradiktorno u ovom i prethodnom izvanparničnom postupku, svjedokinja JĐ kao sestrična tuženika, nije niti dolazila na predmet spora od gradnje kuće tuženika koja je i isticala da je stric na predmetnom dijelu kovao konje dok je bila dijete iako je i sam tuženik u svom iskazu naveo da je kovačnica bila istočno i to ispod čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a svjedok ĆĐ kao supruga tuženika imala je interes iskazivati u korist svoga supruga, tuženika, koji iskaz je također pravilno slijedom provedenih dokaza sud prvoga stupnja ocijenio kao nevjerodostojan.

19. Upravo je slijedom svega navedenoga, a suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelj je dokazao da su se prednici stranaka odavno podijelili, da su u skladu s tim gradili, nadograđivali i držali u posjedu svaki svoje kuće i zemljište, da je podjela glede predmeta spora bila linijski od zapadnog suhozida čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je pripala tužitelju temeljem nasljeđivanja oca i u diobi s ostalim nasljednicima od kada je i bio u nesmetanom posjedu na način da je prolazio tim dijelom do svoje kuće, da je odlagao lozu i drva, a prije njega da je otac prolazio kolima i traktorom i po strmom dijelu, jer je iz starijih fotografija (l.s. 32-33) vidljivo da je to bilo moguće, da je imao pitome drače radi pčela, a da tuženik do izgradnje najnovijeg zida zbog čega se i vodi ovaj spor u postupku uzurpacije nije tvrdio da bi predmetni dio bio od njegove obitelji, već od ŠĐ pok. GĐ.

19.1. Međutim, sud prvog stupnja propustio je utvrditi od kada je tužitelj sa svojim prednicima u posjedu spornog dijela nekretnine, a budući nije uzeo u obzir sve isprave, odnosno izvedene dokaze, pa kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za to, ovaj sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP sam je utvrdio bitne činjenice i prvostupanjsku odluku temeljem tog utvrđenja potvrdio.

19.2. Iz rješenja o nasljeđivanju (list 12 spisa) proizlazi da je LĐŽ otac tužitelja preminuo 1975. godine te da je ostavitelj bio vlasnik čestice 25/110, a iz koje je parcelacijom nastala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje je predmet ovog spora. Iz rješenja o nasljeđivanju, a koje rješenje je doneseno 25.rujna 1978. razvidno je da je među nasljednicima provedena dioba nasljeđene imovine.

19.3. Iz presude Općinskog suda u Benkovcu, poslovni broj P-704/09 od 16. travnja 2012. proizlazi da se istom utvrđuje da je tužitelj TĐ, ovdje tuženik stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 1176 m2 označen točkama A,B, C,D,E,F,G,H,I,J, a iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Božena Rumenić koje vještačenje je provedeno u ovom predmetu proizlazi da predmet ovog spora nije obuhvaćen skicom lica mjesta u predmetu poslovni broj P-704/09. U navedenom predmetu nalazi se skica iz 1984. izrađena za potrebe donošenja Rješenja o uzurpaciji. Budući tuženik nije u navedenom predmetu isticao da bi upravo ovaj sporni dio pripao njemu, a dio nekretnine koja je predmet ovog spora ukazuje upravo na tvrdnje tužitelja, kao i pravilnu ocjenu iskaza svjedoka.

20. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj sa prednicima bio u posjedu sporne nekretnine, a ovaj sud drugog stupnja sukladno gore obrazloženo utvrdio je da je među prednicima provedena dioba suvlasništva donošenjem rješenja o nasljeđivanju, a iz provedenih dokaza proizlazi da je preko 20 godina bio u posjedu predmetne nekretnine i to još od 1975. od donošenja rješenja o nasljeđivanju, pa je slijedom navedenoga pravilno sud prvoga stupnja utvrdio da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

21. Žalbene navode tuženika koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

22. Stoga, žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je zasnovano na rezultatima provedenog dokaznog postupka. Žalbeni navodi tuženika ne sadrže nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogli dovesti u sumnju. Način na koji tuženik u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njegovi i osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima i stanju spisa.

23. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje iako se prvostupanjski sud nije pozvao niti na jednu odredbu materijalnoga prava i sadržaja prvostupanjske odluke proizlazi da je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 28. ZOVO i čl. 159. ZV

24. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu neznatan uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 3. ZPP).

25. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tuženik odbijen sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević