Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5460/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao članice vijeća i izvjestiteljice te Dubravke Penić Lukač, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Vukušić Bokan, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Raiffeisenbank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 ,kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6276/2019-25 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6276/2019-25 od 24. listopada 2024. pod točkom I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6276/2019-25 od 24. listopada 2024. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka preko iznosa od 2.523,17 EUR do iznosa od 3.476,10 EUR, za iznos od 952,93 EUR i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 952,93 EUR sa zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 4.930,82 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.476,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2024. (točka II. Izreke). Nadalje je odbijen zahtjev tužiteljice za platež iznosa od 1.164,30 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i II. citirane presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti te obvezati tužiteljicu da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude, kao i trošak sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja drugostupanjske odluke.

3. Žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari je neosnovana, a protiv odluke o troškovima djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda nije nejasna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a koji u žalbi ističe tuženik.

5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio:

- da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, dana 19. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 39.830,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20%, uz rok otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća,

- da je ugovor bio tipski bez mogućnosti pregovora o bitnim sastojcima ugovora,

- da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, pa tako i ovdje tužiteljica, pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika,

- da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koju jednostrano određuje kreditor, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetne,

- da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 4.930,82 EUR s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Tuženik u žalbi neutemeljeno ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u pogledu prava na procesnu jednakost. Bez utjecaja je tuženikovo pozivanje na zaključke Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluka br. U-III- 5038/2015, br. U-III-3874/2008 i br. U-III-4150/2010 koji predmeti se činjenično i pravno razlikuju. Naime iz predmeta suda prvog stupnja je vidljivo da je postupak proveden u skladu sa načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesu ravnopravnost stranaka i uz javno postupanje, raspravljanje i odlučivanje. Pravo na procesnu jednakost podrazumijeva da svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost u postupku braniti svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Tijekom postupka tuženik je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku te je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, tako da nije bio onemogućen u dokazivanju svojih navoda odnosno osporavanju navoda protivne strane i nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužiteljicu.

9. Tužiteljica je u predmetnoj pravnoj stvari podnijela tužbu radi isplate preplaćenog iznosa zbog ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule s tim da zahtjev za isplatu nije odredila u tužbi, već je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu te je zatražila da sud u smislu odredbe čl. 186. b. ZPP-a rješenjem naloži tuženiku dostavu cjelokupne dokumentacije vezano uz predmetni ugovor o kreditu, jer nije raspolagala odgovarajućom dokumentacijom kako bi mogla utvrditi visinu zahtjeva. Prvostupanjski sud nije postupio po navedenom prijedlogu tužiteljice u smislu odredbe čl. 186. b ZPP-a, a kako je tužiteljica podneskom od 03. veljače 2020. i to nakon što je zaprimila cjelokupnu dokumentaciju od tuženika, postavila određeni tužbeni zahtjev, a to prije održavanja pripremnog ročišta, takva povreda suda prvog stupnja po ocjeni ovog suda nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

10.1. Nadalje, nakon što je od tuženika zaprimila dokumentaciju, tužiteljica je podneskom od 03. veljače 2020.g postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je u osnovnom zahtjevu potraživala isplatu iznosa od 19.992,83 kn, prvim eventualno kumuliranim zahtjevom isplatu iznosa od 15.159,55 kn, drugim eventualno kumuliranim zahtjevom isplatu iznosa od 15.583,29 kn, a trećim, posljednjim, isplatu iznosa od 8.328,88 kn.

10.2. Nakon što je provedeno financijsko vještačenje, tužiteljica je podneskom od 07. studenog 2022. specificirala u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka prvi eventualno i treći eventualno kumulirani zahtjev, koji je potom u podnesku od 03. travnja 2024. pravilno postavila u važećoj valuti EUR, a to primjenom fiksnog tečaja konverzije.

10.3. Točan je žalbeni navod tuženika da sud prvog stupnja nije odlučio o osnovnom zahtjevu kojim je prema specifikaciji zahtjeva iz podneska od 03. veljače 2020. tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 19.992,83 kn (2.653,50 EUR), već je sud prihvatio u cijelosti prvi eventualno kumulirani zahtjev te odbio treći eventualno kumulirani zahtjev. Po stavu ovog suda kako tužiteljica nije predložila donošenje dopunske presude, temeljem čl. 339. st. 2. ZPP-a smatra se da je tužba u tom dijelu povučena.

11. Na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o preinaci tužbenog zahtjeva valja reći da u konkretnom slučaju nije sporno da je preinaka tužbe izvršena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog financijskog vještačenja. Povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe (čl. 191. st. 1. ZPP-a) , a ako je preinaka izvršena iz iste činjenične osnove, kao što je ovdje slučaj, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (čl. 191. st. 2. ZPP). Sud prvog stupnja odlučivši o prvom eventualno kumuliranom zahtjevu, kojim je nakon provedenog financijskog vještačenja preinačena tužba, prešutno je dopustio tu preinaku, bez donošenja rješenja o tome u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, no takva povreda po ocjeni ovog suda nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

12. Tvrdnja iz žalbe tuženika da prvostupanjska presuda predstavlja arbitrarnu odluku je netočna, jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse,

13. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Naime, sud prvog stupnja je imajući u vidu da je vezan presudom iz postupka kolektivne pravne zaštite te ocjenjujući materijalne i personalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, pravilno suprotno žalbenim navodima tuženika, kao prethodno pitanje utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, te da su te odredbe ništetne. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika da su stranke ugovora pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužiteljica vezati ugovor o kreditu i da valutna klauzula nije prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka, odnosno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici bila razumljiva. Tuženik u postupku koji je prethodio odluci nije dokazao da je potrošač (tužiteljica) bio informiran o posljedicama ugovaranja valutne klauzule niti da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i dokazi izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka su pravilno ocijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

14. Nadalje po stavu ovog suda drugog stupnja bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost presude žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, jer navedena okolnost ne znači da odredbe ugovora ne mogu biti nepoštene i posljedično tome ništetne. Okolnost što je kredit otplaćen ne znači i da nije postojala znatnija neravnoteža u pravima i obvezama tijekom trajanja kredita na strani potrošača.

15. Što se tiče žalbenih tuženika u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka valja reći da su prigovori tuženika pravne prirode i da nije sporan matematički izračun, s time da je izračun pravilno izvršen na temelju kamatne stope i tečaja CHF u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, budući da je predmet spora restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 322. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetnih ugovornih odredaba, tako da neosnovano prigovara tuženik da je izračun sačinjen kao da se radi o ugovoru o kreditu u kunama. Dakle, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Petre Blašković, na koji matematički izračun stranke nisu imale primjedbi. Po stavu ovog suda taj nalaz i mišljenje je u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrdi visina tražbine tužiteljice.

16.1. U pogledu istaknutog prigovora zastare ovaj sud ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku. Stoga je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj: Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnove ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

16.2. Stoga rok zastare u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2014., odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. Kako je predmetna tužba podnijeta dana 11. lipnja 2019. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje: ZOO), tako da tražbina tužiteljice nije zastarjela, a što je u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 31. siječnja 2022.

17.1. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Prema članku 323. st 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17.2. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je u postupku utvrđeno da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, osnovom kojih je tužiteljica preplatila anuitete kredita, proizlazi da je tuženik nesavjestan stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

18.1. U odnosu na odluku o troškovima postupka pravilno je sud prvog stupnja troškove postupka dosudio sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR za sve radnje poduzete tijekom postupka. Naime odredbom Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle kako je sud prvog stupnja odluku o troškovima postupka donosio kada je na snazi bila OT, koja je stupila na snagu dana 25. studenog 2023. i koja je propisala vrijednost boda od 2,00 EUR, sud prvog stupnja je sukladno Tbr. 52.3 i Tbr. 54. OT, naknadu troškova postupka pravilno obračunao prema vrijednosti boda od 2,00 EUR (pravno shvaćanje VSRH u odluci poslovni broj Rev-562/2024 od 07. svibnja 2024.).

18.2. No djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika u pogledu odluke o troškovima postupka, jer je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao kao opravdan trošak sastava ukupno 7 obrazloženih podnesaka primjenom Tbr. 8/1.

18.3. Odredbom Tbr. 8.1. OT propisano je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tbr.8.3. propisano je da za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova, a Tbr.8. 4. određuje da za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova.

18.4. Osnovano je tužiteljica zahtijevala naknadu troškova primjenom Tbr.8.1. za sastav podnesaka od 26.11.2019., 3.2.2020., 7.11.2022. te 3.4.2023., dakle za 4 obrazložena podneska ukupno 400 bodova. Podnesci od 11.5.2021. i 20.03.2023. nisu bili neophodni za vođenje postupka, te joj za sastav istih ne pripada nagrada, dok joj za podnesak od 7.1.2022. pripada 25 bodova primjenom Tbr. 8.4. Nadalje pravilno je sud prvog stupnja priznao za trošak sastava tužbe 100 bodova (Tbr.7.1.), za zastupanje na ročištu 13.5.2021. 25 bodova (Tbr. 9.5), za zastupanja na ročištima 7.12.2021., 6.4.2023. i 21.5.2024. po 100 bodova (Tbr. 9.1.), odnosno tužiteljici je sveukupno trebalo priznati 850 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR te uvećano za 25 % na ime PDV-a iznosi 2.125,00 EUR. Nadalje ona osnovano zahtijeva trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 331,81 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, pa tužiteljici sveukupno pripada trošak u iznosu od 2.523,17 EUR, slijedom čega je odluka prvog stupnja u pogledu odluke o troškovima postupka djelomično preinačena.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomično preinačiti odluku o trošku sadržanu pod točkom II. Izreke i odbiti dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova.

20. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, jer je djelomično uspio samo u odnosu na trošak postupka, a sukladno odredbi čl. 35. st. 1. i 2. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić