Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-650/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-232/2023-52 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-232/2023-52 od 3. siječnja 2025. pod t. II, III i IV izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB:02535697732 da tužiteljici JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 759,06 EUR (slovima: sedamsto pedeset devet eura i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dospijeća plaćanja svakog pojedinog do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja sa određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
na iznos od 3,24 € sa kamatom od 28.12.06. do plaćanja;
na iznos od 3,24 € sa kamatom od 29.01.07. do plaćanja;
na iznos od 3,24 € sa kamatom od 26.02.07. do plaćanja;
na iznos od 3,24 € sa kamatom od 26.03.07. do plaćanja;
na iznos od 3,24 € sa kamatom od 26.04.07. do plaćanja;
na iznos od 3,24 € sa kamatom od 31.05.07. do plaćanja;
na iznos od 3,24 € sa kamatom od 28.06.07. do plaćanja;
na iznos od 95,01 € sa kamatom od 26.08.08. do plaćanja;
na iznos od 4,95 € sa kamatom od 20.11.08. do plaćanja;
na iznos od 5,59 € sa kamatom od 29.01.09. do plaćanja;
na iznos od 12,39 € sa kamatom od 27.02.09. do plaćanja;
na iznos od 7,42 € sa kamatom od 18.03.09. do plaćanja;
na iznos od 18,12 € sa kamatom od 28.05.09. do plaćanja;
na iznos od 7,45 € kamatom od 24.06.09. do plaćanja;
na iznos od 8,37 € sa kamatom od 29.07.09. do plaćanja;
na iznos od 5,06 € sa kamatom od 12.08.09. do plaćanja;
na iznos od 6,78 € sa kamatom od 29.09.09. do plaćanja;
na iznos od 5,19 € sa kamatom od 13.10.09. do plaćanja;
na iznos od 15,56 € sa kamatom od 17.12.09. do plaćanja;
na iznos od 12,75 € sa kamatom od 29.01.10. do plaćanja;
na iznos od 12,09 € sa kamatom od 24.02.10. do plaćanja;
na iznos od 15,81 € sa kamatom od 30.03.10. do plaćanja;
na iznos od 16,07 € sa kamatom od 28.04.10. do plaćanja;
na iznos od 16,74 € sa kamatom od 26.05.10. do plaćanja;
na iznos od 54,84 € sa kamatom od 15.07.10. do plaćanja;
na iznos od 22,04 € sa kamatom od 12.08.10. do plaćanja;
na iznos od 29,35 € sa kamatom od 20.09.10. do plaćanja;
na iznos od 30,80 € sa kamatom od 19.10.10. do plaćanja;
na iznos od 29,21 € sa kamatom od 23.11.10. do plaćanja;
na iznos od 42,22 € sa kamatom od 28.12.10. do plaćanja;
na iznos od 38,90 € sa kamatom od 17.01.11. do plaćanja;
na iznos od 35,05 € sa kamatom od 14.02.11. do plaćanja;
na iznos od 37,97 € sa kamatom od 30.03.11. do plaćanja;
na iznos od 39,30 € sa kamatom od 09.04.11. do plaćanja;
na iznos od 107,80 € sa kamatom od 24.06.11. do plaćanja;
na iznos od 3,56 € sa kamatom od 06.07.11. do plaćanja;
sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012115342 od 23.11.2006.g. sklopljen između tužiteljice JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB:02535697732 , u čl.11.3., a koji glasi:
„korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita“
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB:02535697732 da tužiteljici JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 80,70 € (slovima: osamdeset eura i sedamdeset centi) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25.11.2006. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja sa određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, da tužiteljici JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.907,41 EUR (slovima: tisuću devetsto sedam EUR i četrdeset jedan cent) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja ove presude, 2. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se preostali dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 39,82 EUR odbija.
V. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija se u cijelosti."
2.Protiv dijela prvostupanjske presude u t. II, III i IV izreke žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Odgovor na žalbe nije podnesen.
4.Žalba tuženika je neosnovana.
5.Ispitujući pobijani dio presude po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
6.Pobijani dio presude je sastavljen sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.
7.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog s tuženikom kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i odredba ugovora o naknadi za troškove obrade kredita te njezin zahtjev kojim traži od tuženika povrat stečenog bez osnove na temelju tih odredbi koje smatra ništetnima.
U ovom žalbenom postupku sporne su t. II, III i IV izreke.
8.U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:
- da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita, zaključen Ugovor o kreditu broj 9012115342 od 23. studenog 2006. u iznosu od 13.447,27 CHF, a koji je kredit odobren kao potrošački auto kredit, uz otplatu kredita u 60 jednakih mjesečnih anuiteta,
- da je tuženik trgovac u smislu odredbe čl. 3. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača
(Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP),
- da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP,
- da je člankom 11.3. Ugovora o kreditu ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita od 1% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita,
- da prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljica nije imala mogućnost s tuženikom pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, pa tako niti o spornoj ugovornoj odredbi,
- da tužiteljici nije objašnjeno za koje troškove se ista naknada naplaćuje,
9.Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja prihvaćajući iskaz tužiteljice, te stipulacije sporne odredbe (čl. 11.3. Ugovora) koja je standardna, pravilno zaključio da se o sadržaju sporne odredbe nije pojedinačno pregovaralo sa ovdje tužiteljicom niti je tužiteljica obaviještena na koje pružene usluge banke i za koje nastale troškove se naknada odnosi a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s tužiteljicom o spornoj odredbi pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, pa se stoga u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužiteljice koja ima svojstvo potrošača.
10.Naime, prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj a što proizlazi u ovom konkretnom predmetu iz zaključenog ugovora o kreditu pa je stoga takova odredba ništetna ugovorna odredba, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
11.Točno je da je predmetna odredba jasna i razumljiva, međutim ista je iz svih naprijed navedenih razloga nepoštena, s time da se ista ne može podvesti u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03 pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu kojih nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti tih ugovornih odredbi ako su iste jasne i razumljive.
12.Ovdje valja naglasiti da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
13.Imajući u vidu da je tuženik sastavio spornu odredbu o naknadi za obradu i odobrenje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da ona ne sadrži nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, to svakako utječe na pravni položaj tužitelja, jer stvara značajnu neravnotežu na štetu tužitelja, koja je u suprotnosti sa načelom dobre vjere, a tuženik pritom ni na koji način nije dokazao da predmetna naknada za obradu kredita odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Zato je predmetna odredba ništetna, a tuženik je nepošteni stjecatelj, jer je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe koju je nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, kako to pravilno i zaključuje prvostupanjski sud.
14.Pri tome sama činjenica da je trošak obrade kredita, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.
15.Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare.
16.Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV- 47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.
17.Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, obzirom da je kondemnatorni zahtjev u zastari.
18.Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO. Naime, kako je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,00% od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.
19. Naime, žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi ugovora te činjenice da je tužiteljica bila upoznata sa visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer je tužiteljici kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020., a isto tako žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Kako je sud prvog stupnja prema mišljenju ovog suda pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, to su suprotni navodi žalitelja neosnovani.
20.Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako materijalnog prava tako i važeće sudske prakse i relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.
21.Izvan rečenog na navode žalbe tuženika nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP).
22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22 - dalje: Tarifa).
Budući u ovom žalbenom postupku nije izmijenjen uspjeh stranaka u postupku, žalbeni navodi tuženika u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka nisu osnovani.
23.Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I izreke ove drugostupanjske odluke.
24.Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku ovaj sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbio njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
